Norvesko trziste, posebno prehrambenih proizvoda i robe siroke potrosnje, je zatvoreno i obelezeno drzavnim protekcionizmom. To nije nesto cime bi se jedna zemlja u eri globalizacije mogla ponositi. Norveska si to moze dopustiti zahvaljujuci bogatstvu poteklom od nafte i gasa, ali bez toga bi tesko islo. Morali bi, kao i druge slicne ekonomije, da pristanu na konkurenciju. Vecina zemalja to ne radi sto hoce, nego sto mora.
Norvezani ni ovako nisu odusevljani ogranicenom ponudom i visokim cenama hrane, pa odatle i gomila supermarketa sa svedske strane granice, u koje Norvezani svakog vikenda navaljuju u ogromnom broju, sto zbog nizih cena, sto zbog vece ponude. Ne sumnjam da bi vikende radije provodili drugacije nego u besomucnom shoppingu, ali kako stvari sada stoje, potrajace to.
Daleko od toga da je to njihov izbor i zelja, ponajmanje je izraz neke skromnosti, vec je to cena stabilnosti domace ekonomije i garantovanja plasmana domacih proizvoda, sto sve ima za posledicu nisku i gotovo nepostojecu nezaposlenost, inace rak-ranu ostalih evropskih ekonomija.
Dakle, nije sto Norvezani ne bi jeli uvozne cokolade, nego sto ih drzava ne pusta na trziste pod istim uslovima kao domace, pa i kada ih ima, budu pet puta skuplje. U EU zemljama tako nesto nije moguce. To znaci da je u Norveskoj na delu evroskepticizam i drzavni protekcionizam, nesto sto se u ostalim evropskim zemljama smatra veoma negativnom pojavom. Velicati to u Norveskoj, a osudjivati u ostatku sveta, znaci primenjivati dvostruke standarde.
Oni jesu skroman narod. Suprotno od toga može da izjavi samo neko ko nema blage veze o životu u Norveškoj.
Iz cele te tvoje priče, izdvojio bih kao najtačniji deo o odlasku Norvežana u Švedsku u šoping.
Mada, nisu svi u mogućnosti da prelaze velike razdaljine samo da bi napunili par kesa osnovnim potrepštinama.
To je više kao ono prekogranično šopingovanje Vojvođana u Mađarskoj.
Što se tiče protekcionizma, Norveška je u specifičnoj poziciji jer nije članica EU i može kao i ostale zemlje van EU da vodi nezavisnu ekonomsku politiku.
Pre neki dan se povela priča u norveškim medijima o skupoći i održan je jedan sastanak predstavnika Vlade i najvećih dobavljača. U prilogu na vestima je bila uporedna analiza šta se i za koje pare može kupiti u Swe a šta u Nor.
I na kraju, nema to toliko veze sa bogatstvom, naftom i sl.
Prvi bi oni krenuli da se bahate kao neki šeici ali to ni izbliza nije tako.
Ne voze ni svi "Tesle" nego se voze većinom neka kola srednje klase (ne plaća se porez na vozila a uz to su i krediti daleko povoljniji nego u mnogim drugim zemljama). Ljudi bi se začudili kako se Norvežani prosto oblače (da ih ne bi razlikovao od nekog građanina Srbije sa prosečnom platom), gde sve žive i kako provode slobodno vreme.
Dakle, retki su oni koji se bahate i na to se ne gleda sa simpatijama u ovom društvu.
Probaj ove:
Postoje specijalizovane radnje gde se mogu kupiti uvozne čokolade ali se može naći i po nekim uličnim prodavnicama tako da sam sve to već probao.
Naravno, po višoj ceni ali ne mogu da se žalim, mogu nekad da se počastim.
Govorio sam o marketima (lancima trgovina) i ponudi u njima koja je vrlo svedena.
Njima je to dovoljno a i ja sam se vremenom prilagodio.
Edited by melankolic, 29 August 2014 - 09:37.