Jesu, so what? Neko je smislio da ti uzme vise para. Tebi (ili bilo kome) je i dalje na volju da smislis da to ne dozvolis (ako je vec toliko vazno).
Svakome na volju da (proba da) uradi sto je zamislio. A ako ne uspe, neka se bori sa samim sobom. Ili neka prizna sam sebi da su mu te shopping "terapije" zapravo potrebne iz nekog razloga.
Sve to nije razlog da razne navlakuse ne preispitujemo iz moralnih razloga. Jedno je to sto mi na putu do kase pobiju gomilu gluposti za koje ocekuju da se uhvatim, dok se smaram cekajuci u redu. Moje je da odolim. Ali kad na pakovanju mleka pise da mu je trajnost npr 10 dana, trebalo bi da budem sigurna da neko ozbiljan iza toga stoji.
Umesto toga, imamo sledecu situaciju - za mleko sada vec znamo da je puno konzervansa i cudesa za koje je bolje da ne znamo da ih trpamo u sebe. Oznaceni rok trajanja je vise namenjen trgovcima. Oni su ti koji sasvim ispravno mleko moraju da bace, ako ga nisu prodali do tog roka, iako vise nije tajna da taj rok vazi za slucaj da se mleko cuva otprilike u gepeku automobila na bar 25 stepeni spoljne temperature, a ne u frizideru. Ali njega trgovci ne mogu da prepakuju kao mleveno meso (poznata ti je ona Ica afera, koja kod nas ne prestaje da bude aktualna vec godinama), vec ga bacaju i narucuju novo. U krajnjoj liniji platimo mi potrosaci i ono sto popijemo, i ono sto je baceno.
Ni proizvodjaci se ne ovajde od tolikog prometa. O resursima koji se utrose i emisiji CO2 koja ode na proizvodnju samo jednog litra (bacenog) mleka, da ne pricamo. Tako se gomila toga baci, a platimo mi potrosaci, dobrim delom i proizvodjaci, u izvesnoj meri i sitni trgovci... A neko ipak zaradi na razlikama u ceni u tom dugackom lancu od proizvodjaca do kranjeg potrosaca. Uglavnom onaj koji ni prstom nije mrdnuo.
Zato je moja ideja s ovim topicom bila da vidimo gde skripi. Zbog cega mi potrosaci, kao odgovorni ljudi koji nece da truju sebe i svoje bliznje (opisala CF) bivamo primorani da komzumiramo kao blesavi, da se plasimo svega sto nam se u frizideru zadrzalo vise od tri dana kao da ce nas na licu mesta ubiti, i da u krajnjoj liniji placamo isti takav strah onih koji nam tu robu prodaju i koji je za nas proizvode. Ne tvrdim da treba da nam prodaju namirnice na koje se nahvatala budj i koje smrde na kilometar, niti da treba tako nesto da jedemo, ali se pitam da li nismo svi vise nego sto treba ustravljeni od trovanja neispravnom hranom, pa time i nenavikli da od neceg bajatog napravimo nesto jestivo. A sve to zarad zahteva da konzumiramo sve vise, kupujemo i bacamo, pa onda opet kupujemo, pa opet bacamo....
Na kraju napomena (nauceno od tebe ): ovo nije kontraargumetacija tvom postu, koji je sasvim na mestu, vec mi je samo dobro dosao kao slagvort za moja sopstvena razmisljanja. Vidim da jako mnogo dobre hrane na zapadu (a u tom smislu cak i Srbija spada u zapad!) odlazi u vetar i baca se, a to u krajnjoj liniji placa planeta i oni ciji zivot ovisi o monsunima, susama, cunamijima.... Nebitno da li bacimo trodnevni pomfrit iz sopstvenog frizidera, ili ne kupimo jaja kojima sutra istice rok trajanja, a u pakovanju ima 30 komada. Ko da si nabije toliki holesterol za samo jedan dan? I kako da ta ista jaja kupis sledeceg dana? Kako da budes siguran da su danas bila dobra, i da ce se bas sutra pokvariti? Kako i kome da verujes? Kako da budes siguran da ih trgovac nije prepakovao i da im to nije vec treci "rok trajanja"?
Dileme, dileme...
O receptima za spasavanje bajatog pomfrita i hleba - na drugom tppicu .