da li je za osudu tih ljudi koji su na taj nacin nasli neku "egzistenciju " ili razumevanje ?
Vise puta u svojoj proslosti u ovoj zemlji su cvetali buvljaci i ulicna prodaja . Najzapamceniji period su naravno 90te. Medjutim svedoci smo , da u uslovima katastrofalnog ekonomskog stanja u zemlji i ogromne nezaposlenosti, se mnogi ponovo vracaju na ovaj nacin zivota.... Razumem ja i one koji drze radnje , prodavnice itd, da moraju da placaju sve dadzbine i harace drzavi, ali treba razumeti i one na ulici koji su skembali, mozda zadnju dobijenu platu ili prodali nesto iz kuce, pa "krenuli sa biznisom", posto za onaj legalni, da otvore radnju i slicno, nemaju dovoljno novaca. Mnogi od tih ulicnih prodavaca nemaju novaca da uloze vec robu uzmu " na ler" , dok ne prodaju. Da li su ti ljudi opasnost po drzavu, kakvim ih mediji predstavljaju vec 20+ godina ili su samo posledica ? Vecina tih ljudi zaradjuje tek toliko da prezive. Ima i onih snalazljivijih i sposobnijih pa zaradjuju i nesto vise , ali retko ko zaradjuje npr platu u javnom sektoru. plate poslanika i jos gore ministara su i za njih misaona imenica.
Govorim o ljudima koji ne "valjaju" narkotike, vec hranu iz susednih zemalja, mozda duvan, novu i polovnu garderobu i druge potrepstine.
dakle da li osudjivati te ljude , jer nemaju nekog drugog izbora ( posla nema, pare za legalno nemaju ) , ili ih razumeti ?