Osnovna sporna tačka, zbog koje je i došlo do raskola 1054. godine, jeste sfera jurizdikcije rimskog episkopa. Ostala, teološka pitanja, daju se izgladiti između pravoslavnih i katoličkih teoliga u kratkom roku.
Dakle, ideja je da se umesto Pravoslavne i Katoličke crkve stvori jedna jedinstvena Hrišćanska crkva.
Današnju Katoličku crkvu čine Latinska crkva i 22 "istočne katoličke crkve" (grkokatoličke, unijatske) koje su zadržale vizantijski liturgijski obred, ali priznaju papu za zajedničkog vrhovnog poglavara.
Sa druge strane, Pravoslavnu crkvu čine administrativno potpuno nezavisne autokefalne crkve. U nekima od njih postoje autonomne crkve (npr. Pravoslavna ohridska arhiepiskopija u SPC). Ovakva organizacija potiče iz Hrišćanske crkve pre velike šizme (naravno, tada je bilo manje autokefalnih crkava, jer su slovenski narodi pokršteni tek kasnije). Ona predstavlja dobru osnovu za ustrojstvo biduće jedinstvene Hrišćanske crkve.
Nju bi činile autokefalne crkve - Latinska, Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska, Jerusalimska (drevne patrijaršije), Ruska, Srpska, Rumunska, Bugarska, Gruzijska, Kiparska, Grčka, Poljska, Albanska, čeških zemalja i Slovačke, Amerike i Kanade.
To bi značilo da papa zadržava sadašnju vrhovnu vlast u Latinskoj crkvi, a takođe postaje počasni poglavar svih hrišćana, ali bez prava da se meša u unutrašnja pitanja drugih autokefalnih crkava, koje imaju sopstvene poglavare. Pravoslavna crkva je danas spremna i da papi odobri funkciju najviše sudske instance, u slučaju žalbe nekog episkopa na odluku njegove autokefalne crkve.
Šta mislite o ovakvom projektu, koji se poslednjih godina pominje kao najrealnije rešenje?
Edited by rolling stone, 19 October 2013 - 10:07.