Ja sam tako odrastao na Trabantu sto mi ostao od pokojnog dede (umro je kad sam bio 14 no meni ga je ostavio u testamentu, auto moj vrsnjak 1973. godiste, nikad vozen preko ogranicenja uvek 5 km/h ispod, deda mehanicar odrzavao ga ko juce iz fabrike da je izasao; deda se pre onog rata bavio moto-trkama ali u saobracaju nikad nije krsio pravila). I tako auto bio garaziran, da saceka da stasam za dozvolu, jel'te, jednom nedeljno se motor pali, jednom mesecno cale ga provoza po mestu, cisto da ne zariba od stojanja.
No to su moji tako mislili.
Ono sto nisu znali je da bismo ja i brat od tetke koji je 3 godine stariji od mene svaki put kad mojih nije bilo kuci uzimali Trabanta i ganjali ga po stranputicama u okolini, posle uredno natankovali gorivo (+ dvotaktol ) i pravili se da nista nije bilo.
Tako smo jednom prilikom testirali koliko brzo moze da ide, za'ukali ga do celih 90 km/h, pa jedva 95, i onda kad je stigao do 100 - BUM! - ispljunuo svecicu! Na svu srecu imao sam rezervu, ali sam morao da joj skinem plotnu da bih mogao da je uvrnem da uhvati navoj. Mladost ludost.
I to je tako lepo islo dok jednom prilikom nisam tako sa Trabantom krenuo na prvomajski uranak. Matorci su bili kod neke rodbine, a ja sam sa drustvom kampovao na obali Tise. I, naravno, kao jedini ko je "imao" kola, morao sam se malo kurciti.
Sa par gajbi piva u gepeku krenem ja precicom po dolmi (nasip pokraj reke na lokalnom narecju), neasfaltiranoj dabome. Svaki kilometar ima rampa koju treba stati, podici, proci, pa je opet spustiti iza sebe da se Vlasi ne dosete.
No ko ce se time zajebavati.
Prvu rampu sam prosao obisavsi je po strmoj strani nasipa, polako pazljivo.
Drugu sam se vec okurazio, i krenuo isto ali bez usporavanja.
Samo sam osetio kako auto klizi postrance, a onda kao i da pocinje da se naginje. Namotao sam instinktivno volan nizbrdo, sto je resilo problem prevrtanja - ali sada sam se u punoj brzini sroljavao niz nasip pravo u sumu na obali reke. Stisnuo sam kocnicu i zazmurio. Uz tresak auto se zaustavio. Na svu srecu nisam se direktno ukucao u drvo, samo sam ga ocesao sa vozacke strane ali tako da ne mogu vrata da otvorim. Druga vrata sam mogao da otvorim samo malo, nedovoljno da se provucem. Prednjm delom sam najasio na neku granu sta li i tockovi su ostali u vazduhu, ne mogu ni u rikverc da se izvucem.
Jebiga.
Na svu srecu nisam bio jedini kome je voznja precicom pala na pamet pa su ubrzo naisli neki ljudi koji su videli Trabant "cudno" parkiran napola u sumi i stali da vide sta se desava. Ubrzo se skupilo dovoljno sveta da me uspeju otkaciti sa sa te grane i izgurati na cistac.
Nakon toga vise nije bilo sanse da matorci ne saznaju za moje "avanture", celo mesto je o tome pricalo a i na Trabantu su tragovi bili vise nego ocigledni.
Keva je naravno dobila fras, i konfiskovala kljuceve od Trabanta da ih vise ne pronadjem.
No, kao da su kljucevi neophodni da se upali auto...