Jump to content


Photo
- - - - -

Jedna od funkcija države da podstiče natalitet


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
1285 replies to this topic

#1276 angelia

angelia
  • Members
  • 15,569 posts

Posted 17 November 2013 - 21:38

Jeste elementarna i Vili ne prica o vremenu od prvog Homo Sapiensa vec o periodu o kom ste polemisali - savremenom dobu.

 

Da je rec o savremenom dobu govorilo potvrdjuje tvoje nadovezivanje jer joj odmah odgovaras pricom o danasnjim dekama maratoncima koje poredis sa generacijama s pocetka XX veka.

 

Covek se u poslednjih par stotina godina nije elementarno promenio osim sto je pod direktnim uticajem vestackih faktora (medicine, ishrane i boljih uslova zivota i rada) postao otporniji i zivi koju godinu duze. Kada iskljucis te faktore, rezultati ce biti vise nego evidentni.

Ne mozes pricati samo o savremenom dobu kad pricas o promeni zivotnog veka, to je ograniceno. Ja sam se nadovezala sa dekama da joj dam primer da se zivotni vek i radni produzio (kako sam prethodno navela usled bioloskih faktora i medicine) u razvijenim zemljama. Bilo bi glupo da joj dajem primer iz istorije, iako oni stoje.

 

Ovaj bold ti je netacan jer se covek menja u razlicitim grupama usled razlicitih faktora:

 

In the Lake Maracaibo region of northwest Venezuela, for instance, there is an extraordinarily high frequency of a severe genetically inherited degenerative nerve disorder known as Huntington's disease.  Approximately 150 people in the area during the 1990's had this rare fatal condition and many others were at high risk for developing it.  This disease usually does not strike until early middle age, after most people have had their children.  However, Huntington's can occur much earlier.  About 10% of its victims develop symptoms when they are younger than 20 years old.  There is no cure for this disease, but there has been a test for its genetic marker available since 1993.  All of the Lake Maracaibo region Huntington's disease victims trace their ancestry to a woman named Maria Concepción Soto who moved into the area in the 19th century.  She had an unusually large number of descendants and was therefore the "founder" of what is now a population of about 20,000 people with a high risk of having this unpleasant genetically inherited trait.

 

Evolucija je proces i desava se u kontinuitetu, pa i u zadnjih par stotina godina:

Evolution is a continuous process, but major evolutionary changes are rare events. Major evolutionary changes distinguish one population from another and result in the creation of a new species. Evolutionary changes that mark the appearance of a new species (or genera and higher) are macroevolutionary events.

However, evolution can occur within a species. Think about the human allele for sickle-cell disease; populations living in areas with high incidences of malaria are better adapted because of the high frequency of this allele. Hence, evolution of human populations has occurred in the past, is occurring today, and will continue to occur. Changes that lead to alterations in allele frequencies are microevolutionary events. At the most basic level, evolution is a change in allele frequencies and genotype frequencies in a population from generation to generation. A population is evolving even if allele frequencies are fluctuating at just one chromosomal location. At the population level, therefore, evolution is a nearly continuous process.

 

 

 

Onaj o promenama u poslednjem veku. Tu o dugovecnosti ne govoris.

 

 

 

Ti pricas o dijeti i zivotnom stilu, kakve bre grupe?

Naravno da govorim o dugovecnosti, to sto ti nikako 20 strana da 'razumes' je tvoj problem.

 

Ti ni dva posta za redom ne mozes da otpratis diskusiju. Pricam o grupama populacije koje imaju isti zivotni stil i istu dijetu, i iste uslove - razvijace se na prosecno isti nacin, ako izuzmes extremne spoljne faktore.



#1277 angelia

angelia
  • Members
  • 15,569 posts

Posted 17 November 2013 - 21:41

E fala... napokon si nešto pametno rekao. Svakako je cilj cele ove diskusije bio da se ti ne složeš sa njom, ma šta god ona napisala..

I da usput izmisli sta sam ja mislila i kako



#1278 ravnicar

ravnicar
  • Members
  • 2,743 posts

Posted 17 November 2013 - 21:47

...

 

 

515px-Zusatzzeichen_-_Ende_-_vor_1971.sv



#1279 angelia

angelia
  • Members
  • 15,569 posts

Posted 17 November 2013 - 22:00

:lol+:



#1280 mrd

mrd
  • Members
  • 18,143 posts

Posted 17 November 2013 - 22:18

...

 
 

:wub::D:lol::):lol::DB)

#1281 ravnicar

ravnicar
  • Members
  • 2,743 posts

Posted 17 November 2013 - 23:36

:lol::DB)

 

 

restart+button.png   Questionmark.circle1.jpg



#1282 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 18 November 2013 - 00:21

Preporuka: pokusajte da temi pristupite na nacin koji moze da doprinese diskusiji, u suprotnom se uzdrzite.

Mislim da je vreme da se stavi tacka na ovaj chapter (87 strana) koji su ispisale licne sujete u semantickoj borbi za svaki zarez i/li njegov nagovestaj.

 

Svaka eventualna naredna besmislica ce biti sankcionisana.

 

Hvala na razumevanju!



#1283 babyW

babyW
  • Members
  • 4,672 posts

Posted 18 November 2013 - 11:42

Švedski "doprinos" političke korektnosti u sistemu "ohrabrenja" za natalitet:

 

 

Da li dečaci treba da budu dečaci, a devojčice - devojčice? | Tportal

Šveđani u ime porodice ispituju da li dečaci uopšte treba da budu dečaci, a devojčice devojčice. Sa još tri nordijske zemlje, oni su na prvom mestu u svetu po pitanju rodne jednakosti i pioniri u legalizaciji homoseksualnih veza.

 
 

Kanadski bračni par Viterik nedavno je privukao međunarodnu pažnju zbog odluke da svoje novorođenče nazvano Storm odgaja kao rodno neutralno, odbivši da bilo kome, čak i najužoj rodbini, otkrije njegov pol.

“Svi prvo pitaju da li ste dobili dečaka ili devojčicu, ali ako zaista želite da upoznate nekoga, ne pitate šta ima među nogama”, izjavila je mama Keti Viterik.

Ni "on" ni "ona", već "ono"

Ono što je iznenadilo Kanadu i mnoge druge, u Švedskoj je praksa u javnim dečjim vrtićima poput “Nicolaigardena” i “Egalie” u Stokholmu, gde država eksperimentiše s rodnom neutralnošću.

Godine 1998. parlament je obavezao škole da se bore protiv rodnih stereotipova i tražio dodatno obrazovanje za osoblje u vrtićima kako bi što uspešnije približili deci ideju jednakosti. Deca se igraju lutkama bez naglašenih seksualnih atributa, izbačene su roza i plava boja, a umesto bajki poput “Pepeljuge” koje pothranjuju rodni stereotip, slušaju priče o gej i lezbijskim parovima, usvojenoj deci i samohranim roditeljima.

Za razliku od drugih zemalja, gde je vaspitačica u dečjem vrtiću isključivo žensko zanimanje, u Švedskoj je 30 posto vaspitača. Umesto reči “devojčica” i “dečak”, tamo decu od 1 go 6 godina starosti uče da koriste neutralnu “prijatelj”, a umesto zamenica “han” i “hon” (on i ona) od prošle godine uvedena je neutralna 'hen' (ono) pozajmljena iz finskog jezika. Iako je “hen” izazvala mnogo negativnih reakcija, a romanopisac i novinar Jan Gilou optuživao feministkinje da žele da unište jezik, reč se već odomaćila u Riksdagu (švedskom parlamentu) i vodećem listu Aftonbladet.

Da li dečaci uopšte trebaju da budu dečaci, a devojčice devojčice, pitaju Šveđani, koji su na Svetskom ekonomskom forumu 2010. zajedno s još tri nordijske zemlje proglašeni prvim u svetu po pitanju rodne jednakosti i pionirima u legalizaciji homoseksualnih veza. Kada je sedamdesetih godina prošlog veka švedska vlada počela da aktivno promoviše ženska prava, feministkinje nisu ni slutile koliko će to daleko dogurati: u Riksdagu danas ima 45 odsto žena, za razliku od SAD-a gde ih je 17, u Nemačkoj 33, a u Japanu 11 odsto.

Od 24 ministra u vladi, 13 su žene, a u upravnim telima švedskih kompanija ih je 27 ofsto, za razliku od 12 ofsto u drugim naprednim zemljama. Očevi aktivno učestvuju u podizanju dece, koje počinje naizmeničnim uzimanjem porodiljskog odsustva. Ono traje 480 dana, jednako i u slučaju usvajanja deteta, za razliku od SAD gde majke imaju nula dana ili Japana i Nemačke sa samo 98 dana.

Zahvaljujući razvijenoj socijalnoj pomoći, lakše im je nego drugima da usklade posao i porodicu, a rezultat se vidi u jednom od najvećih priraštaja u Evropi.

Da li je Švedska stigla do same ivice ideje o ženi i muškarcu?

Šveđanke imaju više univerzitetskih diploma od Šveđana, njih 47 ofsto u odnosu na 26 ofsto muškaraca. U nekada tipičnim muškim zanimanjima kao što su lekar, pravnik i novinar, danas je jednako ili više žena. U predominantno muškim zanimanjima kakvo je vatrogasac, gde ih je samo 3 posto, posebnim programima se ohrabruju žene, iako se neki bune zbog obaranja standarda, naročito u fizičkoj spremnosti.

Katalog igračaka jednog od najvećih švedskih proizvođača Top-Toya pun je dečaka s lutkama i devojčica s oružjem, a i porno industrija se prilagođava ženskom poimanju erotike, piše američki magazin Time.

Od obrazovanja, medija i sporta, do seksa, kupovine, čak prilagođavanja jezika, ova skandinavska zemlja – komentariše Time – na nov način se igra s granicama koje tradicionalno definišu pol. U odnosu na feminističke ciljeve kao što su jednakost u zaradi i u društvu, otišla je korak dalje, gde pol kao takav nije više važan.

Za one koji podržavaju ovu ideju, taj proces je brisanje zaostalih tragova seksizma i dobar primer onima u svetu kojima je stalo do rodne jednakosti. Za kritičare, koji tvrde da je feminizam postao neka vrsta državne religije, Švedska je stigla do same ivice ideje o ženi i muškarcu. Ona nije model za zapadna društva, nego opasan eksperiment iz političke korektnosti koji negira biološku realnost, tvrde kritičari.

Da li se stvara nedefinisana siva zona?

“Imam utisak da su političari odlučili da nas promene”, kaže kolumnistkinja Elise Kleson, “kao da žele da nam se uvuku u svest i promene je'.

Elise tvrdi da oseća određenu predrasudu sredine prema sebi zbog odluke da napusti posao zbog podizanja dece.

“Pre smo bili zarobljeni u muškim i ženskim ulogama, a danas se stvara neka nedefinisana siva zona u kojoj niste ni muško, ni žensko. Ili se muško pretvara u žensko”, kaže Par Strom, predstavnik dela muškaraca koji se osećaju ugroženima i ne snalaze najbolje u novim vremenima. On tvrdi da u javnom diskursu nema mesta za raspravu o tim pitanjima, a antifeministi su se pretvorili u anonimne blogere, jer se plaše da će izgubiti posao, ako izađu u javnost imenom i prezimenom. “Postali smo zemlja jednog mišljenja”, tvrdi Strom u Timeu.

Pa ipak, većina Šveđana drugačije poglede na ovaj proces smatra neizbežnim folklorom, koji ne može da ugrozi opšti cilj, i na demokratskom jelovniku jednog dana rodna jednakost će biti jednak korak kao što je to danas pravo glasa, zaključuje u Timeu autorka Lisa Abend, ali iz američke perspektive ipak pita: “Da li je insistiranje Švedske na rodnoj neutralnosti zaista plemenit projekat ili se s političkom korektnošću ide u drugu krajnost?”



#1284 osnovna_celija

osnovna_celija
  • Members
  • 65 posts

Posted 19 November 2013 - 21:50

AboRtiraj

 

Dakle, prvi problem je u tome što je predlog novog zakona u potpunosti prepisan član 22 Zakona o zdravstvenoj zaštiti. On sadrži samo jednu razliku u odnosu na postojeći zakon, a to je da su po njemu lekari specijalisti dužni da Fondu za zdravstveno osiguranje dostavljaju podatke o prekinutim trudnoćama i mrtvorođenoj deci. Opravdanje za ovo predlagač nije ponudio.



#1285 ravnicar

ravnicar
  • Members
  • 2,743 posts

Posted 19 November 2013 - 23:02

HOW GOVERNMENT POLICIES INFLUENCE DECLINING FERTILITY RATES IN 
DEVELOPED COUNTRIES 
 
Department of Geography and Environmental Engineering 
United States Military Academy 
West Point, New York

 

...How do government policies regarding benefits for new

parents influence fertility rates in the developed

world? In order to understand the need to answer

such a question, one must recognize the problems

declining populations pose in many developed

countries. The threat of population decline has begun

to affect most of Europe as well as Russia and Japan.

In future years, even more countries are expected to

enter the fifth stage and experience similar declines

in total fertility rates.

 The problems brought about by declining

populations run far deeper than simply a decrease in

the number of people. As developed countries

continue to age, a greater burden is placed on the

working age members of society to support the

elderly. With less and less people to fill their roles

upon retirement, the elderly will be forced to work

well beyond typical retirement age or seek outside

financial assistance. There just simply will not be

enough people to support them within their respective

countries. In addition, the burden of social welfare

will continue to increase as a greater number of

elderly citizens put a strain on these programs.

 One must look at why the populations are

decreasing. In developed countries, the

empowerment of women has led to an increase of

females in the workforce, but also to a decline in

birth rates for employed women. Many women are

forced to make a choice between advancing in their

career or taking time off to have children. In order to

restore traditional fertility rates and prevent women

from having to make this choice, countries such as

Denmark, Norway, and Sweden (as well as the other

countries included in the study) have created

progressive policies regarding benefits for new 

parents. These policies have been in place to reassert 
the importance of children and ensure that women are 
not forced to choose between a career and a child. It 
is essential that the success of these policies be 
evaluated to determine if other countries struggling 
with similar issues should consider adopting similar 
courses of action...
 
...As developed countries 
enter the fifth stage of the DTM, they face many 
problems with an aging population. In an effort to 
combat this issue, governments have implemented 
social policies, which provide maternity and paternity 
leave standards as well as subsidized public daycare...

Edited by ravnicar, 19 November 2013 - 23:06.


#1286 Artur Dent

Artur Dent
  • Members
  • 8,603 posts

Posted 02 December 2013 - 13:32

Znam ljude koji su ovde usvojili i svima im je zajednička priča da je jezivo teško, da čine sve kako bi odustali, što je verovatno i normalno, a ne da se dete usvoji, pa da onda odustaju. Jedni su čak tražili dete sa zdravstvenim problemom jer su lekari i hteli su da pomognu.
Piše da se za usvajanje često čeka i do dve godine, statistiku nikada nisam pročitala, ali pretpostavljam da je manja nego usvajanje na zapadu.

Ne znam konkretne statisticke podatke, ali iz prakse znam sledece: u Srbiji, ko hoce da usvoji malo belo/pravoslavno i zdravo, ima da ceka, jerbo ih nema. Starije, romsko i/ili bolesno ima, ali raja nece da ih usvaja. Bila i pre neki mesec u Politici izjava pomocnika u nadleznom ministarstvu u tom smislu.