čini mi se da na ovom topiku nema mnogo diskusije na temu, iako je goruća, pa ću je pretvoriti u moj neformalni blog. šalim se, naravno da to neću učiniti nego ću okačiti nekoliko tekstova i isečaka koji mislim da su ključni za ovu materiju, a sve to će biti dobra priprema za protest umetnika za 10ak dana, do kada će se ovde rasprava rasplamsati strahovito, a sam topik postati jedan od najposećenijih. prvo o modelima finansiranja u uslovima krize:
Različiti modeli finansiranja kulture u uslovima krize
Različita iskustva i modeli finansiranja kulture u Evropskoj uniji (EU) u uslovima zbog krize smanjenih budžeta predstavljeni su 3. aprila u Skupštini Srbije. Javno slušanje na temu "Modeli finansiranja kulture u zemljama EU" organizovao je Odbor za kulturu i informisanje Narodne skupštine sa ciljem da se dođe do konstruktivnih rešenja za finansiranje kulture u Srbiji u teškim uslovima krize i siromaštva. Na moguće modele finansiranja kulture ukazali su predstavnici instituta i programa iz Češke, Poljske, Hrvatske.
Ministar kulture i informisanja Srbije Bratislav Petković ukazao je na potrebu resavanja problema finansiranja kulture ocenjujući "besmislenim glasove o izlasku kulture na tržište".
Filmski režiser Srdan Golubović istakao je na skupu važnost borbe da kultura opstane i zauzme značajnije mesto u društvu, a samim tim i u budžetu.
On je govorio i o potrebi isticanja razlike između kulture i zabave, kao i objašnjavanju značaja kulture građanima kojima se "umesto prave umetničke vrednosti nudi vrednosni haos".
zatim, brilijantan tekst Ivana Medenice koji, između ostalog, razotkriva bezdušnu zamenu teza kada se tzv. tržišnim argumentom prikrivaju represivne namere u kulturnoj politici:
Zablude, neznanje, mržnja
Pokušaću da ovlašno mapiram i prodrmam, bez pretenzije da ih celovito sociološki sagledam, neke od zaprepašćujućih stereotipova, predrasuda, zamena teza, zluradosti, izliva neznanja (čak i mržnje) u srpskom „javnom mnjenju“ o kulturi i problemima s kojima se ona susreće. „Stavovi javnog mnjenja“ je, zapravo, visokoparna formulacija za čaršijsku kaljugu sastavljenu od anonimnih on-line komentara na vesti o kulturi, te izjava i postupka političara.
„Nema više komunizma, zašto da izdržavamo kulturu?“ Činjenica je da se niko nije ozbiljno i odgovorno poduhvatio reforme sistema kulture za ovih dvadeset i više godina otkako je – u ratnim i pljačkaškim okolnostima koje, u drugom vidu, traju i danas – i u Srbiji počela tranzicija iz komunističkog u nazovi demokratsko i kapitalističko društvo.
///
Ovim se, zapravo, priziva cenzura i potpuno odbacuje jedno važno demokratsko načelo: kao što je sama država dužna da izdržava nezavisna kontrolna tela (revizorcke i antikorupcijske komisije), po toj istoj logici ona je dužna i da podržava kritičku svest u oblasti kulture. U ovom je stavu, međutim, ipak najjadnije to što palanačka svest i dalje shvata umetnost i kulturu kao „nacionalnu reprezentaciju“ koja treba da projektuje po nas povoljnu sliku sveta, ne shvatajući da se strani selektori, izdavači i kustosi interesuju za umetničku ubedljivost i snagu, a da su im ideološki konstrukti, bili oni politički korektni ili nekorektni, u drugom planu.
sjajni Medenica, zaista, možete mu aplaudirati ovde slobodno. za kraj ovog posta, nešto meni najbitniije a verujem potencijalno korisno za moje kolege umetnike na ivici egzistencije i bez sredstava za kreativni rad:
How To Ask Rich People For Money in 2012 & 2013 - Philanthropists Who Help People In Need
How to ask rich people for money in 2012 & 2013. If you want help then you need to know how to ask rich people for money. You might be forgiven for thinking that this is a waste of time and the chances of getting financial assistance is impossible, however this is simply not true! So if you're in financial despair and need a helping hand you can and should turn to rich people who give money away.
///
šteta je što ne postoji ovakav tekst sa praktičnim savetima prilagođenim srpskom društvu, ali sve je to manje-više isto, filantropi i ljubitelji umetnosti postoje i među ovdašnjom polit-biznis elitom, samo im treba dati šansu da pokažu svoje vrline, umesto da ih stalno progonimo i prozivamo za prvi milion ili milijardu. vreme je da odrastemo i zbacimo Kalimerovu pravedničku ljusku, te najzad krenemo sa bogatim ljudima da se dogovaramo u interesu kulturnog (kao i naučnog) razvoja.
jel' tako, tako je.