To da su ogranicenja "u interesu dece i njihovog prava" je cista demagogija. Problem je sto EU nije DOVOLJNO integrisana, nije pretvorena u pravu evropsku federaciju koja ce na jednom nivou definisati skolovanje na svim teritorijalnim jedinicama.
Ali bice i to, samo lagano, kad budu ozbiljnije krize nastupile doci ce i birokratama iz dupeta u glavu...
Sto se definicije tice, ne postoji nista u pravilima/zakonu sto eksplicitno kaze da deca bilo kog EU drzavljana nemaju pravo na skolovanje u drugoj EU drzavi. No dostupna informacja je formulisana tako da se moze razlicito tumaciti.
Imas recimo ovo, sto se moze tumaciti kao da svako dete ima pravo:
As EU citizens, your children are entitled to attend school in any EU country under the same conditions as nationals of that country.
They have the right to be placed in a class with their own age group, at the equivalent level to their class in your country of origin – regardless of their language level.
(oni iz EU kazu – citiram - vi se pozovite na ovu informaciju u kontaktu sa lokalnim vlastima pri upisu deteta u skolu, in order to have facilities for your child.)
A onda sledi ovo iz cega se moze, ali ne mora, izvuci zakljucak da ukoliko roditelji – osim pukog boravka - i rade u drugoj EU drzavi, njihova deca imaju jos neka prava:
If you are an EU national migrating to another EU country for work, your children are entitled under EU law to receive free language tuition in your new home country to help them adapt to the school system there.
Be aware that the school system in your new home country may be very different from what you are used to. In some countries, for example, children are separated very early into academic or vocational streams.
This is why there is no automatic EU-wide recognition of school certificates. In some countries, you must ask the national authorities to recognise your children's school certificates before you can enrol them in a local school.
Treba imati u vidu da je svaki polazak u (novu) skolu jedan proces i da najcesce roditelji koji se nekud sele planiraju te stvari pravovremeno. Nije to samo da padnes s neba pa u rebra u novu sredinu, danas dodjes u skolu, upises dete i ono sutra krene u novi razred. Dakle, cak i kada bi u ponudjenoj informaciji o preseljenju i ostalim stvarima eksplicitno stajalo, ”samo vi svi dodjite i na sve imate prava”, opet bi na terenu postojale prakticne okolnosti tj mumificirane papiroloske rutine koje uzimaju vremena (tu ucmalost sistema svakako treba razbiti). Tu je potrebna bolja sinhronizacija i veca flexibilnost.
Ja sam od informatora u Ministarstvu obrazovanja saznala da dete EU drzavljanja koji je dosao u Svedsku da trazi posao (dakle, nezaposlen je) ima pravo da ide u skolu. Druga stvar je kako se ta stvar odvija u praksi i koji drugi faktori su u igri tj presudni. Jer, EU drzavljanin ima pravo da dodje i trazi posao tri meseca. Taj boravak moze da produzi i na sest meseci. U slucaju da ima od cega da se izdrzava + jos neke okolnosti, moze jos duze. Pitanje je, koliko roditelja se odlucuje na to da sa sobom povede dete u neizvesnost. Izgleda da je takvih slucajeva, iz razumljivih razloga, malo. Dakle, to je sve po sistemu ”moze ALI …”
Cesto je i slucaj da lokalne sluzbe sa kojima EU imigrant ima posla ne znaju tacno sta vazi. Ovo potonje je predmet diskusije vec duze vremena. Citam bas da u mnogim lokalnim ofisima biroa za zaposljavanje nemaju pojma da je njihova duznost da obezbede privremeni maticni broj EU drzavljanjima koji traze posao i koji se prijave kod njih. Isto kao sto je maltene od slucaja do slucaja to kako ko tumaci ”objektivnu sansu da nezaposleni EU drzavljanin nadje posao”. Jer, dok Biro smatra da imas ”objektivnu sansu” da nadjes posao, ti imas prava i na neke beneficije. Ta ”objektivna sansa” bi trebalo da traje 6 meseci ali izgleda da je praksa lutrija pa kako se kome zalomi.
Po zakonu, vrlo je tesko izbaciti nekog EU drzavljanina iz neke druge EU drzave osim ako se ne radi o nekom krupnom zakonskom prekrsaju (o tome postoje precizne informacije). Zato se, verujem, informacije o zivotu i radu u EU i pisu tako da ne zvuce bas kao apel. Pa zato su i urgirali evropski politicari da se, primera radi, uvedu specijalna pravila za drzavljane Rumunije. Jer ljudi, fakat, dolaze. A ovi, iako ti ljudi nemaju zaposlenje ne mogu tek tako da ih izbace. Zato, na kraju krajeva, ovde i ima dece koja idu i u predskolsko a i u skole. Da zakon to brani, oni svakako ne bi isli u skolu.
Btw, skola nije imigracioni zavod pa da te isledjuje sta ces da radis, dokle ces da ostanes i koliko imas para, kad dodjes da upises dete u skolu. Mogu da ti traze recimo taj privremeni maticni broj (iz birokratskih razloga, radi se i o pravnoj sigurnosti) a ti ga recimo nemas jer neka koja prevrce papire na birou za zaposljavanje nije znala da je njena duznost da ti ga pribavi. I eto ti potencijalnog zastoja - ne zbog toga sto tvoje dete nema zakonsko pravo da ide u skolu. Sva deca imaju pravo da idu u skolu.
Zakljucno: medju redovima svih ispisanih informacija ima dosta prostora za manevrisanje na terenu a to je dobrim delom zbog nesloge medju zemljama clanicama po svim ovim pitanjima