...
Kažu sudije Apelacionog suda, ako je ona od tih uboda umrla brzo, ili ako je brzo izgubila svest od frakture lobanje koju je takođe zadobila, onda to nije teško ubistvo, nego obično, takoreći. NIje se puno mučila!!!
Pet do petnaest godina za monstruma i na slobodu.
...
odakle ti ovo što sudije apelacionog suda novodno "kažu" kada nigde, uključujući i linkovani članak, ne piše ništa slično?
uzas, kakva tuga.
nazalost porodicno nasilje i dalje nije prepoznato kao "pravo" nasilje, ima dosta ljudi koji smatraju da mlacenje zena i dece treba da ostane "u okviru porodice".
a kazne za pojedina krivicna dela su smesne (ukljucujuci silovanje).
kazne su smešne i to nema veze sa partnerskim nasiljem i stavom ljudi prema mlaćenju u porodici. pre nekih sedam godina za ubistvo vatrenim oružjem u kanjiži ubica je dobio 6 godina i 4 meseca. ova 4 meseca zbog neprijavljenog oružja po koje otišao 30km dalje i vratio se, dakle ubistvo na mah otpada. izašao je sigurno ranije, posle 3-4 godine za ubistvo!
sa druge strane, i pored blage kaznene politike zatvori su prepuni pa je i to jedan od razloga nedavne amnestije kada su, između ostalih, izašli i dvojica od 4 napadača iz temerina koji su satima mlatili i seksualno zlostavljali žrtvu. umro je posle godinu-dve od posledica.
sa treće strane, u usa nema problema sa blagim kaznama, procenat populacije u zatvoru je među najvećima u svetu, ko ponavlja krivična dela može završiti na doživotnoj i zbog lakšeg krivičnog dela pa je stopa ubistava, uključujući i ovakva, visoka za razvijeni svet. očigledno da nije problem samo u kaznenoj politici. sigurno da je neki osećaj zadovoljenja pravde veći kada su kazne veće ali je očigledno i da ne postoji jednostavna korelacija broja teških krivičnih dela i visine kazni.
Kako god da je, meni nije jasno kako neko moze uopste da zivi sa nekim ko ga maltretira na bilo koji nacin. Ponekad mi se cini da je to zacaran krug i koji mogu da udju samo te osobe koje sve to prezivljavaju. Prvi put kada bih bila modra otisla bih bez povratka.
...
to nije toliko teško shvatiti ako se radi o neobrazovanoj i nezaposlenoj osobi. pošto često zlostavljane osobe nisu bez alternative jasno je da je cela pojava složenija nego što se u medijima predstavlja.
međutim, pošto često žrtve nasilja imaju i sredstava i podrške okoline i javnosti biraju da ne prijavljuju nasilje i da ostanu ili se vrate u vezu za zlostavljačem mislim da je nemoguće "shvatiti" svaki pojedinačni slučaj kao i da nikakva zakonska regulativa neće u potpunosti iskoreniti ovakve incidente.
...
Radi se samo i iskljucivo o odnosu moci u dominantno muskom svetu, a moc s jedne strane podrazumeva zavisnost s druge; to nije pitanje slobodnog izbora. Bez obzira da li je ta zavisnost samo ekonomska, samo emotivna, samo socijalna, ili sve to, uz razne varijacije i kombinacije. Kakvim god znanjima i sposobnostima raspolagale, nismo tamo gde se sustinski odlucuje. Ko hapsi, ko sprovodi istragu, ko podize optuznicu, ko sudi, ko brani ubicu, ko donosi zakone, ko procenjuje kome je potrebna zastita, a koga treba u ludnicu...? Dok god smo u pobrojanom u znacajnoj manjini, medju zrtvama cemo biti u jos znacajnijoj vecini.
Ne postoje licni mehanizmi kojima se zrtva moze efikasno i zauvek osloboditi nasilnika, dok god kolektivni mehanizmi moci s jedne, i zavisnosti s druge strane, funkcionisu kako funkcionisu.
ako si već po običaju za sve optužila man's man's world svet, strukture moći kojima dominiraju muškarci i to što "nismo tamo gde se sustinski odlucuje" (ko je "mi"? jel sarah palin "mi"?) baci pogled na spisak sudija apelacionog suda u novom sadu koji je verovatno ukinuo prvostepenu presudu: http://www.vreme.com...w.php?id=903267. mrzi me da brojim ali po imenima rekao bih da pol sudija ima malo veze i sa ukidanjem ove presude i sa količinom i oblikom i načinom tretiranja partnerskog nasilja.