Jump to content


Photo

Planinarenje


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
124 replies to this topic

#91 Rajo

Rajo
  • Members
  • 4,382 posts

Posted 01 May 2004 - 13:03

Nije. Oces hint?

Visocije. B)

#92 Vjekoslav

Vjekoslav
  • Members
  • 11,278 posts

Posted 01 May 2004 - 15:03

Posted Image

Daj ljudima i ovu fotku, da se ne pate. :lol: :lol:

Nijesu Alpe, velis. Visocije?
Onda nije Jevropa.

Amer'ka? :lol:

#93 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 01 May 2004 - 15:10

Himalaji?

#94 Vjekoslav

Vjekoslav
  • Members
  • 11,278 posts

Posted 01 May 2004 - 16:15

Vidim, i kisa Te tamo uvatila. :lol:
Lijepo, lijepo Rajo. Da ti pravo kazem, Himalaje sam odmah odbacio kao mogucnost, nikako da Te smjestim u takvo putovanje. Moja greska, ocigledno. B)

Nego, mogao bi sada jedan kraci putopis pasti. Bio bi red. :lol:

#95 Vjekoslav

Vjekoslav
  • Members
  • 11,278 posts

Posted 01 May 2004 - 18:51

Posted Image

... oce li taj putopis skoro? :lol:

#96 brisko

brisko
  • Members
  • 523 posts

Posted 01 May 2004 - 22:13

Veliki pozdrav od bivšeg speleologa sa trogodišnjim iskustvom!Dok sam bio aktivan nekada smo ljude kao ja nazivali u šali biospeleolozi umesto bivši speleolozi!

#97 Rajo

Rajo
  • Members
  • 4,382 posts

Posted 01 May 2004 - 23:41

Da, Vjekoslave, cika Rajo inace voli putovanja po egzoticnim zemljama. Prosle godine je na red dosao Nepal. One slike Himalaja napravljene su iz posebnog aviona za turiste (tzv. "mountain flight") koje pravi turu duz nepalske strane Himalaja. Let je tik uz planinu, kolko se avion smije primaci . Prva slika koju sam postirao je napravljena iz pilotske kabine. Na njoj se vidi Everest - imas ga pred sobom ko na dlanu. Sto da ti kazem, dozivljaj je fantastican: Top of the World

Slika koju je kao nagradu dobio Indy je napravljena u jednom budistickom hramu. Zatekao sam se tamo upravo za vrijeme neke njihove molitve pracene nekakvim "pojenjem". Evo kako hram izgleda spolja:

Posted Image

One djevojcice koje si "otkrio" sam snimio za vrijeme moje "trekking" ture u rejonu izmedju Kathmandua i Himalaja. Onaj momak iza njih mi je bio vodic. Djevojcice smo sreli u prolazu kroz neko selo i pratile su nas dobrih pola sata jer sam im bio dao neke bombone, pa su ocekivale jos. Da bi ih se otresao na kraju sam dao sve bombone koje sam imao kod sebe. Nazalost, Himalaji su bili sakriveni u magli tako da nijesam uspio da ih slikam "sa zemlje". A evo kako izgleda priroda u tom dijelu Nepala (oko 100 km od Kathmandua):

Posted Image


Inace, cula se neka pucnjava i sreo smo kolone vojnika. Tamo, nazalost bukti gradjanski rat. Pretresli su me par puta, ali vjerovatno zahvaljujuci objasnjenju vodica brzo bi nas propustili. Dok sam bio tamo uveden je policijski cas u Kathmanduu. To je malko pokvarilo dozivljaj, jer sam morao biti rano uvece u hotelu . Inace, Nepal je vrlo interesantna zemlja, iako jako siromasna, priroda je bozanstvena, a ima i puno istorijskih znamenitosti. Evo jos par fotki:


Posted Image


[Posted Image

Edited by Rajo, 01 May 2004 - 23:59.


#98 Rajo

Rajo
  • Members
  • 4,382 posts

Posted 17 May 2004 - 12:56

Mt. Everest iz pilotske kabine:

Attached Files


Edited by Rajo, 17 May 2004 - 13:06.


#99 Vjekoslav

Vjekoslav
  • Members
  • 11,278 posts

Posted 17 May 2004 - 18:15

E ova ti radi, Rajo. :lol:

Ja sve nesto cekam Hromog Dabu da se ukljuci, nesto mi se opasno prijetio na Politici da hoce, a njega nema, pa nema. :lol:

Nego, da kazem i ja koju. U posljednjih godinu dana na planini Papuk dosta toga se promjenilo. Decki iz uprave Parka prirode bili su vrijedni, osjecki planinari dali su Hrvatskim sumama planinarski dom Jankovac na koristenje 25 godina sa zadatkom da ga obnove (drugacije se nije moglo, nema se love), Hrvatske vode sanirale su jezera i tok Jankovackog potoka. Ostaje par problema za rijesiti. Zatvoriti bespravne kamenolome lokalnog serifa i natjerati ga da ih sanira (Kameningrad iz Velike), skloniti vojnu bazu sa samog vrha Papuka (apsolutno strateski nebitna), iskorijeniti krivolov na Papuku (po meni i lov, ali to bu islo malo teze), razminirati preostala minirana podrucja (ako nema love, a nema, onda goniti krivolovce kroz te dijelove planine). Ono sto planinari i uprava Parka prirode ne mogu, a to je pojacati povratak ljudi u ta, ratnim vihorom zahvacena podrucja. Iz tog kraja je i predsjednik Mesić. Ne znam je li prosao spaljenim i opustosenim selima Papuka i vidio kako povratak i obnova teku. Ili mu je puno bitnije nacrtati se na svecanom otvorenju planinarskog doma na Jankovcu ...

Evo ga i jedan tekstic:

...

Ljudski vijek nedovoljno dug za otkrivanje tajni Papuka

Otvaranje obnovljenog Planinarskog doma na Jankovcu zasigurno je bio jedan od najvažnijih događaja u Virovitičko-podravskoj županiji prošloga tjedna. Županija je dobila još jedan reprezentativni turistički objekt, s trideset ležajeva. Obnova Doma značajna je i za upravu Parka prirode Papuk, u čijem se sastavu izletište Jankovac nalazi pa je to bio povod da o Jankovcu i Parku prirode razgovaramo s ravnateljem Javne ustanove mr. Ivicom Samarđićem.
«Do prije godinu dana Jankovac je izgledao tužno. Nikada tužnije nije izgledao u zadnjih 200 godina. No, sada kada je odrađeno nekoliko faza obnove, Jankovac je spreman za prijem turista i oni već dolaze. Samo ovoga tjedna, do četvrtka, tu je već bilo oko 300 ljudi, a najavljene su i nove turističke grupe. Turistička sezona na Jankovcu je počela iako ima još dosta toga što se mora učiniti», rekao nam je na početku razgovora vođenog uz zaglušujući šum slapa na Jankovcu.
NET: Jeste li vi u Parku prirode Papuk zadovoljni onime što je učinjeno u dosadašnjoj obnovi Jankovca?
SAMARĐIĆ: Ovaj kapitalni ulog Hrvatskih šuma u obnovu doma i čišćenje jezera je značajan pomak na uređenju ovoga prostora. Naravno, važno je reći da se sve odvija prema idejnom rješenju pejsažnog arhitekta, koji je točno odredio koje će zone biti izuzete od boravka ljudi, gdje će biti rekreativne površine, područja gdje će biti kamping, ložišta, gdje će se moći pecati, ali i kako će izgledati i kojim će smjerom ići poučne staze.
NET: Kada je krenula obnova bilo je priča da se ona ne odvija na odgovarajući način i da se uništavaju prirodni fenomeni. Sada izgledati zadovoljni onime što je učinjeno.
SAMARĐIĆ: Javna ustanova je u svome programu zaštite i očuvanja odradila inventarizaciju za 2003. godinu, aktivirajući desetak timova za istraživanja na Jankovcu. Bila su tu vrlo zvučna imena - akademici, doktori, magistri s različitih fakulteta, koji su proučavali geologija, hidrogeologiju, floru, vegetaciju, faunu, povijest, arheologiju… Saznanja i otkrića stručnjaka su bila fantastična i bili smo nezadovoljni kada su krenuli radovi, prije nego se konzultiralo sa Javnom ustanovom. Da je to odmah učinjeno pojedine rijetke ugrožene biljne i životinjske vrste mogle su biti spašene. Istina, pojedine će se vrste možda i vratiti ali neke su bespovratno izgubljene.
U drugoj fazi obnove investitor se ipak držao projektnog zadatka koji su, nakon valorizacije i kategorizacije, zadali pejsažni arhitekti pa je konačni rezultat ipak zadovoljavajući.
Jankovac je područje najvećih prirodnih vrijednosti u Slavoniji. Puno toga nalazi se na jednom mjestu i tu nikakve improvizacije ne dolaze u obzir. Pogotovo ne sistemom glava-bager kakav smo imali u samome startu radova na Jankovcu.
Bez struke nema pravih rješenja. Ništa tu nije izmišljeno. Samo su prenesena iskustva i rješenja već viđena u Europi i svijetu. No, ona su dugoročna. Možda su skuplja, ali u konačnici bi sve moguće improvizacije kojima se do sada pokušavalo urediti ovaj prostor, bile puno skuplje. Moramo poštivati naše stručnjake i to je pravi način da se ovakvi biseri sačuvaju i ne upropaste nečijim vizijama koje nisu dovoljno stručne.
NET: Uređenje Jankovca nije završeno, zar ne?
SAMARĐIĆ: Prošli tjedan je ovdje boravila stručna ekipa koja radi studiju vezanu za planinski zimski turizam u Hrvatskoj. Papuk je jedno od petnaest područja koja se istražuju i koja će biti studijski obrađena. Zanimljivo je da je to jedini prostor Slavonije, uopće na području od Zagreba do Vukovara, koji se obrađuje na taj način. Stručnjaci su bili vrlo zadovolji, ne samo Jankovcem, već i ostalim područjima koja su obišli. Obišli su, naime, rekreativne površine uz potok Dubočanku, zvečevačko jezero, Djedovicu i orahovačko jezero. Sve ove rekreativne površine treba revitalizirati. Jankovac je do sada otišao najdalje, ali mu je sigurno potrebna i zimska ponuda jer bez ponude zaokružene tijekom cijele godine nije rentabilna niti ova obnova Doma.
NET: Skijaška staza postoji? Što o njoj kažu stručnjaci?
SAMARĐIĆ: Po mišljenju struke ona je dosta loše postavljena, kao i vučnica. Potrebna je značajna investicija kako bi se ona bolje postavila i napravila vučnica koja bi išla od jezera.

POUČNA STAZA KROZ JANKOVAC

NET: Spomenuli ste poučnu stazu na Jankovcu. Kako će ona izgledati i što će se na njoj moći vidjeti, naučiti?
SAMARĐIĆ: Na dolasku u Jankovac predviđen je info-punkt i jedan lokalni manji trg, koji će upućivati do zimskog centra o kome smo upravo razgovarali i čija obnova treba započeti kroz nekoliko dana. Zatim bi poučna staza vodila dalje oko jezera gdje će se odrađivati hidrologija i vegetacija Jankovca. Tu će se, recimo, moći vidjeti nekoliko prašumskih područja koja su se zbog nedostupnosti očuvala oko Jankovca. Dalje će voditi do izvora Jankovačkog potoka, nekoliko vrulja u polustijeni koja je očito žilama vezana s nekom podzemnom akumulacijom. Tu će se vidjeti krški karakter zemljišta i nakon toga staza se dalje penje prema spiljama. Nadzorna služba, rendžeri parka, već su gotovo pola te staze uredili. Postavili su i stepenice obzirom da je dosta strmo. Projektirane su staze i spilja grofa Jankovića mogla bi već ove sezone biti pristupačna. Jedan od zadataka nam je da rekonstruiramo grobnicu, budući da su dijelovi sarkofaga i predmeta iz nje pobacani po jankovačkoj dolini. Arheolozi i konzervatori već rade na tome. Treba napomenuti da se sve radi u skladu s pravilima i prema starim fotografijama iz 1910. godine, na kojima se vidi da je taj prostor prije 100 godina bio turističko odredište, da su postojale i staze i stepenice i sve je bilo mnogo uređenije nego što je bilo do prije godinu dana.
Nakon toga staza bi vodila do spilje hajduka Maksima Bojanića, koja je horizontalne dužine 21 metar i vrlo zanimljiva. U njoj čak možemo pronaći i pokojeg šišmiša. Prema projektu stazu bi zatim «prebacili» preko grebena - najtežeg i najzahtjevnijeg područja i stoljetnih bukovih šuma do staklarskog groblja koje se nalazi na grebenu iznad Planinarskog doma. Tamo su ostala još tri groba tih prastanovnika Jankovca, rudara iz Njemačke koji su oko 1870. godine naselili ovo područje i ovdje podigli staklanu, a primjerci njihovih proizvoda mogu se naći po lokalnim muzejima.
Staza bi pored doma dalje prolazila prema slapu Skakavac, najvećem prirodnom fenomenu Slavonije i zatim se spuštati do Malog slapa, koji još nije toliko poznat, ali je svakako zanimljiv. Kao uostalom i činjenica da se sve ovo događa u dolini koja je širine 200 a dužine 500 metara, koja ima svoju priču, svoju genezu gotovo kakvu imaju i Plitvička jezera i Nacionalni park Krka.

"LJUDI SU SHVATILI DA IH NE OGRANIČAVAMO, NEGO USMJERAVAMO"

NET: Kada ste prije nešto više od godinu dana osnovani, Park prirode bio je potpuna novost za ovu sredinu, za lokalne vlasti, stanovništvo… Odjednom su na mjestima gdje su se mogli prilično «slobodno» ponašati počela vrijediti nova pravila. Zbog toga je bilo i određenih nerazumijevanja, gotovo sukoba. Jesu li se ljudi sada već navikli na vas i promijenili svoje stavove?
SAMARĐIĆ: Kada su se pojavili naši prvi rendžeri i zaticali ljude kako se, upravo tako, «slobodno» ponašaju, navikli na razmišljanje da je ono što je državno svačije i da se prema tome možemo odnositi kako hoćemo, bilo je manjih problema. Ljudi jednostavno nisu znali na pravi način i dovoljno cijeniti ono što imamo – čistu vodu, čisto tlo i čisti zrak. Naš zadatak bio je da to zaštitimo i očuvamo. I nije bilo nimalo lako. Na području Parka zatečeno je devet kamenoloma, na 35000 hektara bilo je trinaest lovačkih udruga, pa Hrvatske šume koje eksploatiraju drvo... To je sve trebalo uskladiti jer je vladala određena «anarhija». Uz pomoć zakonske regulative i Pravilnika o unutarnjem redu definirana su pravila u Parku. Ova godina je zapravo vrlo značajna i jako smo zadovoljni postignutim. Lokalno stanovništvo, gradovi, općine, županije se otvaraju prema nama. Javljaju nam se privatnika koji imaju mogućnosti bavljenja seoskim turizmom, ugostitelji, ljudi koji imaju konje i kočije, vinogradari koji su, nakon što smo im objasnili naše vizije prostora, čak poželjeli da njihovi vinogradi uđu u granice Parka. Ljudi se sve više okreću prema nama i prepoznaju nas kao dobre suradnike, koji ih neće ograničavati, već će im omogućiti da se zajedničkim nastupom razvijaju.
Papuk je bio zapušten. Oni su shvatili da se kroz našu djelatnost ovdje pokreće život a to znači da se mogu otvara mogućnost bavljenja turizmom, otvaranja novih radnih mjesta. Ovdje dolazi sve više turista. Samo u zadnjih nekoliko mjeseci naša marketinška služba kontaktirala je sve turističke zajednice, sve agencije, škole od Zagreba do Iloka i gosti su počeli dolaziti. Ovaj prostor je počeo živjeti i oni u tome vide i svoju priliku.
NET: Kakvi su sada odnosi s lovcima?
SAMARĐIĆ: Drago nam je da su i lovačke udruge uvidjele da krivolov koji je posljednjih godina znatno smanjio fond divljači u Papuku nije dobro rješenje pa se okreću protiv ljudi koji se njime bave. Shvatili su da je Papuk takav potencijal da u njemu može biti daleko više koristi ako ga čuvamo i brinemo o njemu nego ako ga do maksimuma iskorištavamo.
NET: A Hrvatske šume i kamenolomi?
SAMARĐIĆ: Odnosi sa Hrvatskim šumama su znatno uznapredovali dolaskom nove uprave s kojom je mnogo lakša komunikacija pa se možemo dogovoriti o svemu. Nadamo se da će već idućih tjedana biti potpisan sporazum o skrbi i međusobnim odnosima čak i koncesijsko odobrenje za Jankovac gdje će biti definirani svi odnosi. I s kamenolomima su dogovorena neka kvalitetna rješenja, koja su čak i jedinstvena po pitanju sanacije.
Ova godina je prekretnica u svim tim odnosima jer ljudi počinju shvaćati što je to Park i da on ovdje nikoga ne ograničava nego je taj koji usmjerava da nam svima ovdje bude bolje. Svi mi koji živimo na području Parka i uz njega moramo težiti tome da ga očuvamo a ne uništavamo nekim kratkoročnim rješenjima. Sve to može nestati. Mi iz Javne ustanove smo tu da se to ne dogodi i da objasnimo ljudima da nam svima može biti dobro ako imamo neku dugoročnu viziju koja je daleko isplativija.

ULAZNICE SAMO ZA ORGANIZIRANE GRUPE

NET: Rekli ste da sve više turista organizirano dolazi u Park prirode Papuk. Kako se i kome najaviti?
SAMARĐIĆ: Sve informacije mogu se dobiti na našoj web stranici http://www.pp-papuk.hr. Tamo je objašnjeno i kako doći do Parka, odnosno do Papuka koji se nalazi u središnjem dijelu Slavonije i gdje god pošli Slavonijom i Podravinom nameće se našem pogledu.
NET: Predsjedniku Mesiću prodali ste prvu ulaznicu Parka prirode Papuk i time najavili još jednu novinu koja će vjerojatno, kao i nova pravila, malo uznemiriti one koji su navikli ovdje dolaziti bez ikakvih ograničenja – naime, za ulazak u Park prirode Papuk, kao i u svim drugim takvim ustanovama, plaćat će se ulaz.
SAMARĐIĆ: Odlukom Upravnog vijeća ulaznice sada plaćaju organizirane posjete i u cijenu ulaznice uračunata je i usluga vodiča, koji će, po želji posjetitelja, pokazati lokalitete unutar Parka. Za sada imamo oko 45 obrađenih lokaliteta. Ponuda je vrlo široka i mi se uvijek prilagođavamo željama grupa

ENERGIJE NE MANJKA

NET: Iz svega ovoga može se zaključiti da su porođajne muke prošle i Park se dalje razvija?
SAMARĐIĆ: Točno. Prošle su porođajne muke i u kontaktima sa lokalnim stanovništvom, sa korisnicima, lokalnim vlastima, izgrađen je velik dio infrastrukture. Naravno da nam slijedi još puno toga. Pitanje je koliko čovjek uopće mora imati života da bi postigao svoju viziju i otkrio sva bogatstva koja Papuk krije, ali s obzirom da je u Javnoj ustanovi mladi tim (prosjek godina nešto veći od trideset, op.a.) stručnih ljudi, fakultetski obrazovanih i da ovdje ne nedostaje energije za očekivati je da će se velikom brzinom razvijati svi ovi najavljeni projekti i da će se isto tako brzo razvijati i novi.

Slavica Bakić-Gazdek
nedjelja, 09.05.2004.

...

E pa ljudi, naidjite ponekad. Sada imate gdje i prespavati (bogati, pl. dom je bolje opremljen od vecine hotela u Hrvatskoj :lol: ). Znaci, mozete na finjaka sa obitelji i sve finom kaficom jutarnjom na terasi doma s pogledom na jezera i okolne vrhove, a mozete i na divljaka, poput pravih planinara ... ranac na ledja i zaroniti u dubine planine. Dobro dosli! :lol:

#100 J'en ai marre!

J'en ai marre!
  • Members
  • 1,070 posts

Posted 22 May 2004 - 14:55

Jedna nevina šala... :lol:

Attached Files



#101 Hromi Daba

Hromi Daba
  • Members
  • 5,761 posts

Posted 26 May 2004 - 17:44

Evo Vjeko da ne bude da te ignorisem.

Vec izvesno vreme razmisljam sta da napisem na ovu temu. Mislim, lepa je - poezija, jedinstvo sa majcicom zemljom, lepe fotke i tako to. Jedini je problem sto sam ja operisan od toga, prilikom koje operacije mi je priroda uklonjena iz frontalnih reznjeva malog mozga i hipotalamusa velike kore. Ono sto je preostalo je obican gradski pacov, stvorenje asfalta i betona, kome je vrhunca uzivanja u prirodi izlazak na balkon :lol:

Nemoj pogresno da me razumes, imao sam ja svojih trenutaka, nije da nisam. Paralisuce ledena voda Krke i njeni, u isto vreme rajski topli slapovi jednog davnog julskog dana; debela hladovina sto godina starog drveta u dvoristu moje babe - ja i brat lezimo i brojimo oblake, prepoznajuci u njima nase nade i strahove, u iscekivanju da nam se desi ... beznadezno naivni i mladi; primalno uzbudjenje lovca koji na kraju svog stapa drzi batragajuci zivot, boreci se da ga iscupa iz Drave, a zivot ko zivot, neda se, otima se, hoce da nadjaca u bezizglednoj borbi, malaksava i predaje se pracen pobednickim krikom decaka najzad ravnopravnog svojim ujacima koje obozava; ogromnost i monumentalna besmislenost vojvodjanske ravnice koja svodi dusu na svoju meru - razvlaci je i pegla do otupljenosti (jos cekam da vidim preriju u Alberti :lol: ); neopisiva mekanost mahovine koja sapuce eonima bosih stopala sakrivenih u nasim genima (mali omaz Vjekoslavu :lol: ); strah - beskonacan, paralisuci strah koji dolazi iz same srzi moga bica i preplavljuje me sklupcanog u satoru u sumi, okruzenog mrakom debelim kao testo, strah od drekavca, strah od Carli Mensona, strah od ponocnog belog konja koji najavljuje smrti i nepogode, video ga moj otac pre nego sto mu se utopio najbolji drug, strah od zivota?, strah od smrti?

Mnogo je tih slicica i kako se koje setim jos deset drugih izroni sa njom i nadovezuju se, preplicu, sto je bilo pre postaje posle, mreskaju se, uzdizu, formiraju vence i vrhove prateci neku svoju unutrasnju logiku, a ja skacem sa vrha na vrh lako i bez napora, osvrcem se, posmatram, uzivam, tugujem, i iznad svega se pitam - da li je vredelo?

#102 Vjekoslav

Vjekoslav
  • Members
  • 11,278 posts

Posted 28 May 2004 - 06:40

2 Hromi

Super ti ova introspekcija. Dragan je takodjer u tom stilu ovdje pisao.

Nego, nesto drugo htjedoh:

strah - beskonacan, paralisuci strah koji dolazi iz same srzi moga bica i preplavljuje me sklupcanog u satoru u sumi


Sjetih se lomljave Sv. Ilije proslo ljeto, na Papuku. I kako je bilo mom dijetetu (vjerovatno, mogu misliti). Mi u planini, furamo transverzalu po grebenu, uzivamo ... i tu noc, postavim sator na jedan proplanak (uz sumu), neposredno ispod obliznjeg vrha. Vatrica, papica, pjevanje, vedra noc ... mala vec spava, ja vani blejim u zvijezde, puckam lulu kao pravi .. sve do iza ponoci, kada sam vec uveliko njonjio.

Ba-ga-da-bum! :lol:

Molim? Koji klinac ... :lol:
Nebo se otvorilo ili spojilo, kako se vec veli. Grmi, pljusti ... kapi bombardiraju sator, ma, kakve kapi ... to lupa kao da sisarke iz obliznje sumice napadaju! :lol:

Rek'o, sve Ok, sator je dobar, ima dno ... proci ce to brzo, pa nismo na Velebitu sunce mu zarovo!

Malo sutra. :lol:
Ubrzo ... kaplje na sve strane, naleti vjetra zestoko cimaju satorska krila.
Prekrivam dijete da ne bude mokro, brisem po podu peskirom ... kad mi odjednom sine ... stapovi!
Ostavio sam planinarske stapove (karbon) tik uz sator ... kretencina ... a gromovi lupaju po obliznjem vrhu, kojih 50m iznad nasih glava.
I sta sad? Ocu van, necu van, ocu - necu ...
- aaaa! -
Nista, van, provjerim vezove, sibnem stapove u sumu. Naravno, okupalo me kompletamente za tih 30-ak sekundi, nocno kupanje. :lol:
A vani ... pazi, nisam to nikada prije dozivio ... oblak se natakario na vrh, tj. na nas proplanak, munje frcaju, svjetlost dana u 2 iza ponoci ... a kisa pljusti, potop ... i to sve u oblaku!? :lol:
Neopisivo.
Vrnem se unutra, a mala ... spava. :lol: Mos mislit' kako spava, folirant na cacu, znam ju ja. :lol: :lol:
Al' dobro, rekoh .. bar nije mokra. Najloni su odlicna stvar u takvim situacijama i uvijek je korisno nositi tanke najlonske prostirke u ruksaku (slozena, ne zauzima nikakav prostor, a super je lagana). Iako, ako kisa dugo traje, vlaga je tolika u zraku da moras biti mokar, nikakvi trikovi ne pomazu.

Uglavnom, oluja je trajala cijelu bozju noc, sve do pred jutro. Kada sam vec odustao od napora da sator odrzim suhim ... i zahrnjao. :lol:

Budim se, sunce opamprcilo, vani vedro, plavi se, dan kao izmisljen. Kompanjon vec doruckovao, ganja se na livadi s leptirima, vice:

- Jel' to padala kisa nocas? Je?
- Zaboravio si stapove u sumi!

:lol: :lol:

#103 Hromi Daba

Hromi Daba
  • Members
  • 5,761 posts

Posted 28 May 2004 - 18:18

"Dragan je takodjer u tom stilu ovdje pisao"

Otud mi ideja. Ako nisam pametan, bar umem da prepisujem :lol: Nisam nista sastavljao od srednje skole, pa reko da probam - da vidim sta ce da ispadne. Prvo mi se svidjalo, sad mi je bez veze - valjda to tako ide.

"Sjetih se lomljave Sv. Ilije proslo ljeto, na Papuku..."

Jel ti sad jasno sto sam ja gradski pacov :lol: Zbog takvih kisa u vojsci sam dosta stradao. Nemam pojma sta je bilo, nakon tri dana hodanja, spavanja i klopanja po kisi, probudio sam se i nisam mogao da hodam od bolova u kolenima. Strpali me u kampanjolu i vratili me u kasarnu. Sutradan ko da nista nije bilo. Od tad izbegavam, sta cu :lol:

Inace, ima ovde jedan baja iz Petrinje, zagrizeni planinar. Kad god ga sretnem, pokusava negde da me odvuce, al' ja se nedam - nisam lud. Mogu da ti pisem sad dosta kvalitetno o zauzimanju trasverzale na kaucu, al nesto mislim da te to ne interesuje preterano.

Ipak, negde unutra ti pomalo zavidim. Ja bi stvarno hteo da odem na sever, da se upoznam sa gospojom Aureom Borealis na primer, sve se nakanjujem pa nikako. Organizuju i posete gospodi Orkama u tamo nekom zalivu, pa splavarenje, pecanje, lov - samo izaberi. Ja nekako imam averziju prema grupnom turizmu, a da nesto napravim sam, pa - ne osecam se dovoljno sposobnim. Al' znam sta cu da uradim sledeceg leta - vozom preko Kanade do Stenovitih planina, jedno nedelju dana puta (sve sa bivakovanjima) kroz beskraj. Moram da pozurim s tim, klinci samo sto nisu otisli svojim putem. Nije bas planinarenje, al' lici :lol:

Edit
Prica ti je super, stil jos bolji. Ako imas jos, slobodno podeli.

Edited by Hromi Daba, 28 May 2004 - 18:21.


#104 Vjekoslav

Vjekoslav
  • Members
  • 11,278 posts

Posted 07 August 2005 - 10:52

...
Posted Image
...
Posted Image
...
Posted Image
...

#105 Vjekoslav

Vjekoslav
  • Members
  • 11,278 posts

Posted 08 August 2005 - 09:42

Ne znam jeste li klikali na slikice koje sam postavio kao uvod. Jedan od najboljih penjaca danasnjice zaglavio je u stijeni Nanga Parbata, prilikom solo uspona - radi losih vremenskih uvjeta. Snijeg/led se topi, stijena skliska, konstantne lavine + magla (orijentacija penjaca u stijeni je tada na nuli), te je sad akcija spasavanja u tijeku. Naravno da ga spasioci ne mogu izvuci penjanjem do njegove pozicije, vec se pokusava helikopterom.

Posted Image

Tomaž Humar nalazi se na granici doleta (oko 6 000 m.n.v.), no nije mi poznato da se nekoga uspjelo izvuci s te visine i iz takve stijene/pozicije na kojoj se Tomaz nalazi (prvenstveni smjer). Samu planinu, Nanga Parbat - planinari zovu ubojicom, ne bez razloga. Ako bi se let i realizirao (?), pitanje je kako ga izvuci, ako sam Tomaž ne bude imao dovoljno snage i prisebnosti. Veli da je vec cetiri dana u bivku (sam ga je iskopao u ledu) i da ne smije mrdnuti jer su lavine strahovite (dakle, ni gore ni dole). U takvim uvjetima i na toj visini nitko ne moze izdrzati dugo.

Snimke razgovora Tomaza sa Stipom Bozicem (dan kada je usao u stijenu, 02.08.)
- Klik
- Klik

Dakle, dragi forumasi, planinari i zaljubljenici u prirodu prvenstveno, imate priliku pratiti dramu koja se odvija, borbu covjeka s planinom po papa Reinhold Messnerovim nacelima (koji btw. na istom tom Nanga Parbatu gubi brata), iz sata u sat, na ovim stranicama. Cak mozete ponajboljem penjacu danasnjice poslati i podrsku, ovdje.

Znam, mnogi ce od vas reci: Koji ga je klinac tjerao tamo?