671 replies to this topic

[Hill Bill]

 

A ono bildirano - pa lepo si se opisao. Svaka cast!

 

Moja zla sreća, odgovara samo onaj čije mišljenje ne vredi ništa.

 

Znači, šta sad? "Svaka čast!", znači da je definicija tačna i originalna? Da nije to onda (kao što napomenuh) malo prekomplikovano za tvoj slabašni um? 

[Vjekoslav]

 

a sta su oni radili indijancima

 
Ako tvrdis da to nema veze sa nacionalizmom, be my guest. Ali onda pokusaj necim da potkrepis svoje misljenje. Ovako, imamo samo uobicajeno odmahivanje rukom i poslovicno bezanje pod tepih....

svakako da unistavanje Indijanaca i indijanske (americke) kulture ima veze s americkim (politickim / civilnim) nacionalizmom. kao uostalom i Americka revolucija. pa i ona Industrijska. a zatim i ona Francuska, koju su mnogi ljudi u feudalnoj Evropi s odusevljenjem docekali. jer, s nacionalizmom ima veze i opismenjavanje raje u 18. i 19. stoljecu, i neki progres, zar ne?

...

nije dakle to pitanje. pitanje je suvremenosti jedne takve pojave koju nazivamo nacionalizam. koliko je ona danas, u 21. stoljecu, opravdana, i moze li proci bez nacionalistickih sranja? to je pitanje.

Edited by Vjekoslav, 25 November 2014 - 15:18.

[BasCelik]

svakako da unistavanje Indijanaca i indijanske (americke) kulture ima veze s americkim (politickim / civilnim) nacionalizmom. kao uostalom i Americka revolucija. pa i ona Industrijska. a zatim i ona Francuska, koju su mnogi ljudi u feudalnoj Evropi s odusevljenjem docekali. jer, s nacionalizmom ima veze i opismenjavanje raje u 18. i 19. stoljecu, i neki progres, zar ne?

...

nije dakle to pitanje. pitanje je suvremenosti jedne takve pojave koju nazivamo nacionalizam. koliko je ona danas, u 21. stoljecu, opravdana, i moze li proci bez nacionalistickih sranja? to je pitanje.

Pa, ako čitaš Gellnera, a on je mnogo veći stručnjak za nacionalizam od mene -- odgovor je ne. Nacionalizam, kao takav, je posledica "kulturne standardizacije", koja je neophodna propratna činjenica postojanja moderne države i njene potrebe da "upravlja" stanovništvom, kada već nije u stanju, kao u feudalno doba, da njime direktno vlada.

Pitanje je samo, da li takva politika neizbežno vodi u "sranja". E sad, jebes ga - u principu, takva politika uvek sa sobom nosi opasnost "sranja", a da li će do "sranja" zaista i doći - to je već druga stvar. Pogle Flamance i Valonce u Belgiji: njihovo "kulturno-političko" nadgornjavanje, komično i besmisleno, gotovo da u stopu prati način "obračunavanja" Srba i Hrvata u Kraljevini SHS, recimo -- ali tamo nije bilo ni Jasenovca, ni Republika Krajina...

Najdestruktivniji rat u istoriji Evrope, nije bio ni prvi, ni drugi svetski. Bio je to tridesetogodišnji rat, koji je odneo između 30% i 50% ukupnog broja stanovnika u većini centralno-evropskih i zapadno-evropskih država. A vodio se u vreme, davno pre pojave modernog nacionalizma, što iz dinastičkih, što iz konfesionalnih razloga. U principu, svaka ideologija, koja počiva na razgraničavanju Nas od Njih, na bilo koji način -- sa sobom nosi potencijal za "sranja". Nacionalizam ja takva ideologija, ali je, ipak, samo jedna od mnogih.

Edited by BasCelik, 25 November 2014 - 16:57.

[Hill Bill]

...

 

 

 

Sta - opet si pao sa bagrema?

Ajde, idi se lepo ponovo popenji i spavaj.

 

...

 

Kakav infantilac! E, svašta. Nekad zaista umeš i da zasmeješ. 

[condor]

Ma sta kazes, zen majstore - ignorisanje kondicionala u recenici je nekad "primer funkcionalne nepismenosti, a la Linux", a nekad "zen-koan"? Pretpostavljam da to zavisi od toga kako se majstoru oglasi jedna ruka? E moj Condore, prevalio si forumski osmostruki put unazad - od macke koja skace na stub do macke koja zatrpava sopstveno govance. A kakva je maci sapa takav joj je i koan - smrdljiv. 

 

Vidis, svi mi ponekad pokusamo da uvalimo mudo pod bubreg, najcesce nesvesno ili u najgorem slucaju: polu-svesno. Ima ovde i sistemskih-manipulatora-u-pokusaju (npr. Andja), ali su bogu fala jako losi u tome. Medjutim, prava proizvodnja smrada nastaje tek kada te uhvate u lazi - a ti resis da se pravis blesav, ili jos gore: da se vadis na jeftine fore.

 

Kondicionalna recenica postaje potvrdna, onog trenutka kada je uslov ispunjen. Dakle, ako se Mrd zalio da mu zavlace ruku u dzep - a Mrd se dabome itekako glasno zalio da mu zavlace ruku u dzep - ja sam ga nazvao rasistom? Okay, dotle je glupost i laz, a ovo dalje, ovo bedasto ljigavljenje oko kondicionala - to ti je, vidis, vec sasvim kondenzovani, nepatvoreni smrad.

 

No na jednom ti hvala: trajalo je kratko. Obicno su smradovi tvoje vrste daleko vestiji, pa ceo proces skidanja maske traje mnogo duze.

[DonJuan]

 

Kakav infantilac! E, svašta. Nekad zaista umeš i da zasmeješ. 

Hill Bill - 10 dana zbog vredjanja.

[DonJuan]

Vrapce, cim nekoga oslovis sa obojenim ti si rasista, posto ti je najlakse da ofarbas boju koze. Nista tebe ne zanima do toga ko je koje boje koze. Tako sa mnom neces diskutovati. Vreme je da se prestane prica oko toga i ako sam zasluzio ban, pa neka me banuju.

mrd - 10 dana zbog vredjanja

[Vjekoslav]

Pa, ako čitaš Gellnera, a on je mnogo veći stručnjak za nacionalizam od mene -- odgovor je ne. Nacionalizam, kao takav, je posledica "kulturne standardizacije", koja je neophodna propratna činjenica postojanja moderne države i njene potrebe da "upravlja" stanovništvom, kada već nije u stanju, kao u feudalno doba, da njime direktno vlada.

Pitanje je samo, da li takva politika neizbežno vodi u "sranja". E sad, jebes ga - u principu, takva politika uvek sa sobom nosi opasnost "sranja", a da li će do "sranja" zaista i doći - to je već druga stvar. Pogle Flamance i Valonce u Belgiji: njihovo "kulturno-političko" nadgornjavanje, komično i besmisleno, gotovo da u stopu prati način "obračunavanja" Srba i Hrvata u Kraljevini SHS, recimo -- ali tamo nije bilo ni Jasenovca, ni Republika Krajina...

Najdestruktivniji rat u istoriji Evrope, nije bio ni prvi, ni drugi svetski. Bio je to tridesetogodišnji rat, koji je odneo između 30% i 50% ukupnog broja stanovnika u većini centralno-evropskih i zapadno-evropskih država. A vodio se u vreme, davno pre pojave modernog nacionalizma, što iz dinastičkih, što iz konfesionalnih razloga. U principu, svaka ideologija, koja počiva na razgraničavanju Nas od Njih, na bilo koji način -- sa sobom nosi potencijal za "sranja". Nacionalizam ja takva ideologija, ali je, ipak, samo jedna od mnogih.

 

zanimljiv ti je ovaj podatak o 30godisnjem ratu. a cuj, pa nije nacionalisticko sranje samo rat i smrt, zar ne? i zivot u nacionalistickim drzavama (i regijama) je pakao. slozit cemo se dakle oko tog pitanja, evo barem za pocetak, nas trojica -> ti, Gellner i ja.

 

o cemu pak ostatak forumasa na ovom threadu prica, bogo mili (trolerski), u to ne bih ulazio.

[BasCelik]

zanimljiv ti je ovaj podatak o 30godisnjem ratu. a cuj, pa nije nacionalisticko sranje samo rat i smrt, zar ne? i zivot u nacionalistickim drzavama (i regijama) je pakao. slozit cemo se dakle oko tog pitanja, evo barem za pocetak, nas trojica -> ti, Gellner i ja.
 
o cemu pak ostatak forumasa na ovom threadu prica, bogo mili (trolerski), u to ne bih ulazio.

Složićemo se, naravno. Mada, ja, iskreno -- nisam naročit optimista u pogledu mogućnosti postojanja bilo kakve neideologizovane države. Ima toga i kod Molijera, recimo u Tartifu (koji, je, sasvim prigodno bio zabranjen). Gola varalica i đubre od čoveka, izdaje se za velikog vernika i hrišcanina, samo da bi pokupio sve što mu padne šaka. Ne znam kako je kod vas u bratskoj nam Hrvatskoj, ali meni odmah na pamet padnu domaće kosovo-je-srbija, turbo-patriotske lopine (btw.. mnogi od njih su se svojevremeno, sa istim žarom, kleli u Tita i samoupravni socijalizam).

Ono, menjaju se ideologije, od tamo neke 1660. godine, do danas -- ali je način razmišljanja ostao isti. Tj. sklonost da se Ideja svede na Parolu, a onda Parola, koristi kao pokrivač za najobicniji marifetluk.

Ja na to gledam na ovaj nacin: ako neki vajni Srbenda, može da odgleda onu nesrecnu Vučićevu paradu, sa sve uniformama, strojevima, zastavama i onim naivnim replikama srpskih uniformi iz balkanskih ratova -- a da mu prvi poriv bude taj, da crkne od smeha: taj neko je, ipak, učinio napredak.

Krležina prva asocijacija na marševe hrvatskih "carskih i kraljevskih i kraljevskih" domobrana, bile su crvene gaće .. i paradajz. E taj ga je parajz, spasio i sačuvao čovekom.

Ipak, ima tu jedna začkoljica. Čim odbaciš jedan truli paradajz od sebe, uvaliće ti se drugi u ruku. Da vulgarizujem Karla Manhajma: paradjz ti ne gine -- koliko god se trudio, ne možeš zaobići činjenicu da neprimetno, samim življenjem u društvu, usvajaš odredene obrasce mišljenja, pa čak i ako ih prepoznaš kao negativne i pokušah da ih odbaciš-- opet se prema njima odreduješ na izvestan nacin. Dakle, nužno nije moguce razmišljati potpuno neideološki.

Ali opet, eto.. gledam onu paradu i zastave: a na umu mi krležin paradajz i bi da crknem od smeha. Nije mnogo - al nije ni malo - nadići bar jednu (u ovom slučaju, nacionalističku) ideologiju.

Da odgovorim na pitanje: da nije nacionalizma -- našla bi se vec neka valjana zamena. Svaka država nužno počiva na ideologiji. Dok je vlasti i državnog autoriteta, biće neukusa idiotluka -- i to idiotluka koji traži pokornost. Biće ikona i zastava -- dakle, bice "sranja".

Tvoje i moje je da naučimo da prepoznamo sranje, pa, ako uspemo, bar ponekad, da unjega i ne ugazimo -- već smo postigli nešto ;-)

Edited by BasCelik, 26 November 2014 - 02:27.

[Vjekoslav]

evo nesto na Hillovu temu "religija i nacionalizam"

 

...
 
Fra Ivan Šarčević: Nacionalizam je izraz primitivne političnosti i uzurpira Božje mjesto
Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu
26. studenog 2014
Napisao:  Predrag Lucić

Uz kapitalizam, nacionalizam je najbezbožnija sekularna ideologija. Najbezbožnija, jer krinkom potvrde i privilegiranja religije i njezinih institucija uzurpira mjesto Boga ili se njime služi da opravda mržnju, zločin i zločince, kaže gost večerašnje tribine na Filozofskom fakultetu u Rijeci
 

Spoiler

Fra Ivan Šarčević – profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, gvardijan samostana sv. Ante na Bistriku i intelektualac čija razmišljanja potiču na dijalog među ljudima različitih uvjerenja – gost je tribine koja će se pod naslovom »Ima li Bog naciju?« održati na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
  
Večeras ćete s riječkom publikom razgovarati i o sprezi religije i nacionalizma...
 – Razgovarat ćemo o jednom od najsloženijih odnosa u modernim društvima, o destruktivnoj simbiozi religije i nacionalizma. Važno je pritom istaknuti da nije samo religija rodno mjesto modernog nacionalizma, ali jest njegovo najtvrđe metafizičko utočište i nadahnuće. Uz kapitalizam, nacionalizam je najbezbožnija sekularna ideologija.

Po čemu najbezbožnija?
– Najbezbožnija, jer krinkom potvrde i privilegiranja religije i njezinih institucija uzurpira mjesto Boga ili se njime služi da opravda mržnju, zločin i zločince. Izraženo u metafori geocentričnog sustava, nacionalisti smatraju da se sav svijet, i sam Bog, okreću i trebaju okretati oko njih i oko njihove nedužne, stradalničke i visoko moralne nacije.

Kakve posljedice ta simbioza između religije i nacionalizma ostavlja na ljudske živote?
   – Nacionalizam je narcisoidna i mrzilačka kolektivistička ideologija, neprijateljska prema različitom i stranom, kao što je kapitalizam sebična i na konkurenciji zasnovana ideologija koja prezire siromašne i nemoćne. A mržnja i sebičnost nespojivi su s vjerom u Boga, na čemu se etički zasniva religija. Koliko je bezbožan nacionalizam očituje se i u tome što anonimnom pojedincu daje iluziju religiozne sigurnosti i utjehe, iluziju da je prevažan i koristan, obmanjuje ga da ima nezamjenjivu mesijansku ulogu spašavati ugroženu naciju.

A što je onaj stvarni sadržaj zakriven tom iluzijom?
– Nacionalizam je izraz primitivne političnosti, domovinu shvaća kao »neprozračeni brlog« (Havel) u kojem obitavaju nesamokritični, primitivni istomišljenici, primitivni više moralno nego izobrazbom, bešćutnici za pravo i pravdu drugih. Nacionalizam unizuje ljudskost, a religiju politizira i retradicionalizira do kiča. Nacionalist se više boji vođe i kolektivne optužbe da je izdajnik naroda nego što je bogobojazan. Nacionalizam i kapitalizam imaju sposobnost mutiranja i prilagodbe, zavlače se u sve ideologije, religije i strukture. Za jednu nacija a za drugu novac/kapital idolatrijski su konstrukti u srcu religije, idol umjesto Boga. To su đavolske, zavodničke ideologije jer trguju ljudskim životima, svetinjama.

Kažete: »Ne možemo najprije postati isti da bismo živjeli zajedno.« Moraju li se kolektivni identiteti ostvarivati kroz nasilje nad onim pojedinačnim, ljudskim identitetima? I zašto toliko manipuliraju ratnim stradanjima, pri čemu svaka etnija inzistira samo na vlastitome mučeništvu i pravedništvu? Ima li kršćanstvo odgovor na to podgrijavanje rata u dušama, u kojemu često sudjeluju i sami svećenici?
   – Da, naši kolektivni ali i osobni identiteti izgrađuju se na vlastitoj nevinosti, autoviktimizaciji i krivnji drugih, jednom riječju na zlopamćenju, na ustrajnom napuhavanju zla drugih te čekanju prilike za osvetu. Kršćanstvo kao i židovstvo i islam su religije sjećanja, ali jednog različitog sjećanja. Nisu zlopamtilačke ni osvetničke, jer vjernički identitet monoteističkih religija počiva na komemoriranju Božjih spasenjskih zahvata u život pojedinca i zajednice. Iz najgore grešnosti, ropstva i smrti bivaju oslobođeni za novi početak. To nam svjedoče utemeljujući događaji ovih religija: za židove oslobođenje od faraona i izlazak iz »kuće ropstva«, za kršćane je temeljni događaj Božje uskrišenje raspetoga i umrloga Isusa, za muslimane spasonosna hidžra. Nažalost, u našoj praksi, od propovijedi, hutbi do hramova i spomenika, sekularno, dakle nacionalističko zlopamćenje apsorbira i zloupotrebljava vjerničko sjećanje. Zato u nas katolika-Hrvata, primjerice, ima toliko križeva bez Isusa Krista, bez uskrsnuća. Više su spomenici zla drugoga, znakovi zlopamćenja i moguće buduće osvete, nego spomenici u svjetlu Kristove praštajuće ljubavi na križu i novog, uskrslog života.

Što onda ateiste čini vjerodostojnima i inspirativnima za vjernike?
   – Kao što ima raznih vrsta vjernika, tako je i ateizam pluralan, od znanstvenog pozitivizma do onog najčasnijeg ateizma kao protesta zbog neizmjerne količine zla, tolikih neskrivljenih nepravdi i nedužnih smrti u našem svijetu. I vjernike i nevjernike vjerodostojnim čini skromnost a ne bahatost, svijest kontingentnosti, zatim otvorenost za razlike, za učenje s ljudima i od ljudi, kao i praktična solidarnost za one koji su obespravljeni. A solidarnost s različitima, posebno s »povijesnim neprijateljima«, uvijek je skopčana s rizikom, pa se strašimo prelaziti samorazumljive religijske, etničke i druge torove i ograde. Zato nas teško dotiče Isusova poruka sažeta u priči o milosrdnom Samarijancu.

Dominira li Crkvom u Hrvata nacional-političko katoličanstvo?
– Sama sintagma »Crkva u Hrvata« problematična je i može sadržavati nacionalistički prizvuk, jer već u imenu je ukalkulirana isključivost prema onima koji su katolici a nisu Hrvati. Dosljedno tome radilo bi se i o »hrvatskoj vjeri«. Ispravno je koristiti termin Katolička crkva u Hrvatskoj jer se barem imenom otvara pristup svima, a što je i izvorno značenje pridjeva katolički. U Crkvi u Hrvatskoj i BiH, kao i u nekim drugim Crkvama u svijetu vrlo je prisutan politički katolicizam, ali koji se u različitim okolnostima pokazuje sad više nacionalistički, antipravoslavni, antimuslimanski, sad tradicionalistički, antimodernistički...

Koliko je nacional-politička Crkva uopće katolička?
– Kršćanstvo je vjera koja nadilazi rase, nacije, kulture i jezike. To je smisao katoličkoga. Naravno, kršćanska se vjera, baš onako kako i kaže njezina temeljna istina o Božjem postajanju čovjekom u Isusu, Židovu iz Nazareta, utjelovljuje u konkretni prostor i vrijeme, u konkretni narod, kulturu, jezik. No to je samo partikularni, krajnje djelomični identitet, ili jedan od mnogo načina kako se obitava na Božjoj zemlji, među Božjom djecom. Ono što je učinio Isus, a kasnije posebno nastavio njegov učenik Pavao jest da je Božju poruku spasenja izvukao iz ograničenja židovskim zakonom, odnosno iz zarobljujućeg stava da se mora biti židov kako bi se ostvarilo Božje kraljevstvo među ljudima. Nažalost, kršćanstvo je u povijesti činilo i čini slične pogubne devijacije zatvarajući Isusovu poruku u europocentričnu, nacionalističku kulturu ili neki lokalni mesijanizam.

Vi ne krijete da vašu vjeru nadahnjuju i ateisti, ali osim posrnuća vjere u današnjem svijetu primjećujete i posustalost ateizma... Što vas intrigira kod ateista?
– Među ljudima s kojima prijateljujem i s kojima želim prijateljevati ima ateista. Nije to velik broj niti je to eskapistički izraz nezadovoljstva s vjernicima. Dio je to i razumijevanja evanđeoskoga zahtjeva da se bude s onima »izvan« Crkve, s distanciranima, s onima koji su od nas vjernika odgurnuti ili su se razočarali našom licemjernom praksom. Čini mi se da nemam prozelitske naume. S takvim ljudima dijelim isti grad i društvo, domovinu i državu, iste radosti, nemire, pitanja, probleme. Kao i ljudi drugih vjera i svjetonazora, ateisti su moj nezamjenjivi korektiv. Ne ustručavam se s njima, sa svim oznakama svoga identiteta, dakle kao vjernik, kao Hrvat, kao bosanski franjevac i teolog, kao čovjek, konačni i pitalački čovjek, podijeliti svoje ideje, sumnje, ljutnju i strahove. Rado s njima provjeravam svoje stavove, i svoju vjeru.

Dođe li koji put i do povišenih tonova?
– Bude tu i žestokih rasprava, osobito s onima koji su ateisti ili agnostici iz navike, iz lijenosti kao i lakomisleni vjernici, koji su to iz lukrativnih ili profitnih razloga, za vlast i korist, ili oni koji su više antiteisti, koji smatraju da su vjernici neprosvijećeni, da sve zlo dolazi od religije, ili koji smatraju da je kritika religije jedini znak osobne zrelosti, kao što na drugoj strani religijski fundamentalisti smatraju da je svaka kritika religije nevjera.

 
...
 

 

...

 

Ima li Bog naciju?

29.11.2014.
Održana tribina o nacionalizmu i religiji
Autor: Zoran Krušvar

 

Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i gvardijan samostana sv. Ante na Bistriku fra Ivan Šarčević te novinar i književnik Predrag Lucić gostovali su 26. studenog u prostoru Filozofskog fakulteta u Rijeci na tribini nazvanoj "Ima li Bog naciju?". Tribina je privukla mnoštvo posjetitelja koji su došli poslušati razgovor o sprezi religijskog i nacionalnog identiteta, ali i drugim srodnim temama.

 

 

http://www.mojarijek...zmu-i-religiji/

[Vjekoslav]

Intervju
 
Viktor Ivančić: Tihi dosluh srpskog i hrvatskog nacionalizma
...
RSE: Svega nekoliko dana pre godišnjice pada Vukovara, premijer Srbije, Vučić, dao je intervju u kom je rekao: "Menjam se i ne stidim se toga. Svakog dana učim, napredujem i želim da znam više". No, postoje neke teme o kojima premijer Srbije očito ne želi da zna, recimo Vukovar. Zvuči morbidno, ali u Srbiji se, osim nekoliko nevladinih organizacija, jedino Šešelj setio Vukovara, poslavši četnicima onu sramnu čestitku za „oslobađanje” grada. Zločina u okupiranom Vukovaru se nije setio ni premijer, niti predsednik Nikolić. Šta govori njihova ćutnja?
 
Ivančić: Slično je bilo i u Hrvatskoj nekih ranijih godina. Naprosto, ljudima profila Aleksandra Vučića ili Tomislava Nikolića ne vjerujem. Dakle njihove tobože proeuropske težnje zapravo nisu vjerodostojne. Postoji pokušaj da se zavede svijet. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Žele da se prikažu drukčijim nego što jesu, odnosno da se jedna politika vodi prema vani, a sasvim druga prema unutra. Takve politike nikada dugoročno ne daju rezultate.
Kod nas je Sanader bio taj "politički reformator" HDZ-a, koji je nastojao, kao zbog približavanja EU, da taj HDZ kultivira. Rezultat toga je da danas imamo HDZ koji je objektivno profašistička stranka koja nastupa sa takvom desnom retorikom koja uključuje čak i zabranu slobode govora, kada dođu na vlast.
Oni to danas otvoreno izjavljuju. Nikakve stvarne reforme se nisu dogodile, nikakvo približavanje EU. To nema nikakve veze sa mijenjanjem, istinskim, vjerodostojnim, nekih nacionalističkih matrica koje postoje u ovim zemljama.
To govori o Vučiću i Nikoliću, da su oni zapravo najobičniji politički bleferi koji trenutno, zbog nekih pragmatičnih razloga, vode takve političke igre.
 
RSE: Od 2012. kada na vlast u Srbiju dolazi SNS, sve dublji je razdor u krugu intelektualaca koji se nekad svrstavao u takozvanu drugu Srbiju. Kako vi gledate na odgovor intelektualne zajednice u Srbiji, prema Vučićevom režimu?
 
Ivančić: Ne pratim tako detaljno političku scenu u Srbiji da bih znao šta se tačno dešava, ali vidim da je to dovelo do znatnih konfuzija na intelektualnoj sceni, upravo zbog ovoga o čemu smo ranije razgovarali. Kao Vučić sada vodi proevropsku politiku, pa je to razlog da Vučiću gledamo kroz prste. To u pravilu nije pametno, zato što ta proevropska politika nije vjerodostojna. Radi se, zapravo, o lažnim reformatorima društva.
 
RSE: Šta bi bila verodostojna proevropska politika, u kontekstu ex YU zemalja?
 
Ivančić: Vjerodostojna politika, što se mene tiče, uopće ne mora biti proeuropska. Ja nisam nikakav eurofil. Politika, koja bi bila poželjna na ovim prostorima, bi bila politika koja bi satrala nacionalizam, koja bi se istinski suprotstavila nacionalističkom zlu. Mi nemamo oficijalnih političkih snaga, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji, koje to rade, mislim na oficijelne političke stranke ili pokrete.
Postoje ljudi sa margina koji propagiraju ideje radikalnog suprotstavljanja nacionalizmu i jedino nas to može izvući, ali oni još uvijek nigdje nisu okupljeni u nekakve partije koje bi ozbiljno narušile trenutne odnose političkih snaga u ovim zemljama.
 
RSE: Ponovo smo imali scene nasilja na fudbalskim stadionima. To je već uobičajeni folklor, i ovdje u Beogradu, a i nedavno su hrvatski navijači takođe imali svoj "performans" u Italiji. Vi već decenijama upozoravate na opasnosti koje nosi nacionalizam i ukazujete na nužnost borbe protiv njega. Da li je nacionalizam, svo ovo vreme, ostao netaknut?
 
Ivančić: Jeste. On je postao način života i ipak nekakav temeljan politički narativ u ovim zemljama. Veću odgovornost vidim, ne u samim nacionalistima, već u onima od kojih smo na političkoj sceni očekivali da im se radikalno suprotstave, a oni to nisu učinili. Za trijumf nacionalizma je uvijek zaslužnija nekakva oportunistička vojska koja se postrojila pod zastavama. Ta šutljiva većina koja to svo vrijeme prihvaća i podupire na taj način, politički lideri te oportunističke, šutljive većine, koji se zapravo udvaraju nacionalnim sentimentima, misleći da će kultivirati nacionalizam.

Nema dobrog nacionalizma. Nacionalizam se ne može kultivirati. On se mora naprosto smlaviti i nadvladati. Širenje te patriotske retorike, tog patosa, je naprosto sveprisutno. Nisam spreman nacionalizam gledati različitim očima ukoliko je on umiren i umotan u neku plišanu ambalažu ili ako je sirov. Oni su u biti na istoj neprijateljskoj strani, što se mene tiče.
...
http://www.slobodnae...a/26705196.html

 

Da li je nacionalizam, svo ovo vreme, ostao netaknut?

Ivančić: Jeste. On je postao način života i ipak nekakav temeljan politički narativ u ovim zemljama. Veću odgovornost vidim, ne u samim nacionalistima, već u onima od kojih smo na političkoj sceni očekivali da im se radikalno suprotstave, a oni to nisu učinili.

 

to je tzv. liberalni / gradjanski nacionalizam. njegovi su nositelji HNS (Vesna Pusic) i SDP (Zoran Milanovic, Ivo Josipovic, Milan Bandic)

[mladenvzz]

...nacionalizam,ekstremni nacionalizam,se hrani mitovima.Jedan od tih je

i bleiburški mit.Evo kako se s njim razračunava Drago Pilsel u svom

"Argentinskom romanu":

 

"Ovdje želim napomenuti da literatura o bleiburškoj mitologiji već godinama na

stotine načina ponavlja i varira kao glavnu krivnju za hrvatsku sudbinu na Bleiburgu

tzv. izdaju britanske vojske,odnosno,britanske politike prema Hrvatima;dakle,ne samo

da je krivac onaj koji je počinio djelo izdaje,nego je -što je još i važnije-onaj nad kojima je

počinjeno djelo izdaje žrtva,pa je stoga i nevin.Međutim,da bi se taj smisao mogao održati

potrebno je spomenute neistine posložiti u konstrukciju cijelog niza kauzalnih neistina,

počevši od ustaško-domobranske predaje engleskoj vojsci,pa se onda činjenica njihove

stvarne predaje Jugoslavenskoj armiji može nazivati izručenjem,što je također neistina,

nakon koje slijedi da je tskvo izručenje zapravo izdaja,što je dodatna neistina,iz koje

slijedi da su oni koji su na taj način izdani logično,prema tomu,i nevini,što je još jedna 

neistina,a budući da su tako nevini izručeni svojim progoniteljima,pa je to onda još i zločin.

A onaj nad kojim se vrši zločin žrtva je,te stoga ne može biti zločinac,pa je tom logikom

valjda i amnestiran od svih zločina počinjenih u prethodne četiri godine!Ostaje tako na

Bleiburškom polju za budućnost duh "časne i slavne ustaške nojske Nezavisne Države

Hrvatske" koja se zapravo nikome nije predala,a zločinci su jedino oni koji su je ondje

izdali i zarobili".