Sa ovim boldovanim se ne slažem uopšte. Udarac po dupetu (ili dva - tri ) su posledica nekog lošeg ponašanja i krajnja mera ( usmeno upozorenje da je neko ponašanje nepoželjno ponovljeno zilion puta ), tako da se za tako nešto ni slučajno ne treba izvinjavati detetu. Normalno, objasniš mu zbog čega se desilo šta se desilo i to je to. Ja recimo mojoj mlađoj ćerki (8 godina ) često objašnjavam kako ja ne volim da je grdim i sl. ( ni to se ne dešava često), ali joj se svakako ne izvinjavam zbog toga. Moje neko mišljenje je da te dete u tom slučaju ( izvinjavanje zbog grdnje, udaca po dupetu ...) neće uzimati za ozbiljno ( u starijem uzrastu sigurno).
Dalje, jako je važno da roditelji, ukoliko se jedan od njih ne slaže sa određenim vaspitnim metodama, ne polemišu o tome pred detetom.
Takođe mislim da veoma važnu ulogu ima i karakter deteta. vo, na primer, moja starija ćerka (14 g) je mnogo više bila pod raznim disciplinskim "merama", nego mlađa ( za sad), zbog svoje tvrdoglavosti i rešenosti da kad te nervira ide do kraja ( pljuska po dupetu ili kazna). Mlađa, sa druge strane, je za ovih osam godina samo jednom ili dva puta dobila po guzici. Mlađoj je dovoljno da se na nju naljutiš i da joj se svet sruši.
Da, vidis i ova prica se nekako uklapa u ono sto napisah u proslom komentaru, mada mislim da kod zenske djece malo drugacije to ide... (naravno, nista od ovoga nije pravilo, vec uopstena prica).
Ja sam ubjedjen da ako smatras "fizicko vaspitanje", da uzmemo najblazi eufemizam, za neispravno, a prica je bila koliko se sjecam, desi se ili kako kazes krajnja mjera, da je potpuno u redu izviniti se. Roditelji nisu nadbica koja ne mogu da pogrijese.. i to djeca trebaju nekada da nauce. Daleko je bitniji odnos i povjerenje koji se uspostavlja sa njim, nego slijepa poslusnost... (posebno kroz pubertet, koji je starija cerka prosla, nadam se... a ako je tu, stisni zube, sta da se radi
)
Dobar primjer, koji sam cuo: za opravdavanje udaranja djeteta cesto se kaze ne mogu da shvate, nece, nisu sposobni... uporediti ih sa starijom osobom, koja polako gubi pamcenje, ne moze sve bas da shvati itd. (roditeljma na prvom mjestu). Nikome, ili nadam se vrlo, vrlo rijetko ljudima padne na pamet da takvu staru osobu skinu i izlupaju po dupetu okromnom rukom... (jos u ovom primjeru radi se o izgradjenoj licnosti, iskusnoj, koja moze da se zali i pobjegne... djetetu, barem podsvjesno ako ne svjesno, zivot zavisi od roditelja i njegovog raspolozenja).
Ja svako dijete gledam kao individuu, kao nekoga ko ce sa dvadeset, trideset godina vjerovatno doci u kontakt sa ovakvim informacijama, jer i danas ovo postaju sve sire poznate stvari, pa ce onda tom covjeku ili zeni trebati objasniti sto i kako... na vrijeme uspostaviti dobar kontakt je jako bitna stvar.
Opet, da budem jasan, sve ovo sa zrncem paznje ili skepse da se uzme, nikome ja ne govorim sta treba da uradi ili bilo koga da kritikujem, ne daj boze. Cak po svemu sudeci da si ugl. dobro odradio posao. a i cerke su vec velike. Samo zelim da skrenem paznju na par stvari i da pokazem koliko stetno oderedjeno ponasanje moze biti, te da postoje alternative, moze se naci i pomoc isl.
Edited by zg76, 22 August 2012 - 11:38.
