Jump to content


Photo
- - - - -

Hrabrost i strah


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
38 replies to this topic

#31 angelia

angelia
  • Members
  • 15,569 posts

Posted 03 August 2012 - 06:18

Ovde treba da se zaustavimo, jer (cini mi se) postavljac topika je hteo da nadje nekakvu opstu teoriju. Ne bi smeli da sudimo samo na osnovu licnog iskustva.

Osim razlika izmedju pojedinaca, mislim da se oblici strahova i hrabrosti menjaju i sa razvojem (banalnije: starenjem) pojedinaca.

Kao mladic, vozio sam trke motociklima. Danas, imam strah da prodjem istu krivinu istom brzinom kao nekad - vise me ne brinu trofeji, brine me sta ce da se desi i koliko dugo cu da zarastam ako se skrsim. Strasljiviji nego nekad?
Istovremeno, onda sam bezao od nevolje i incidenata. Nisam neki nasilnik, nikad se nisam tukao, ako je doslo do tucnjave u nekoj situaciji (plaza, kafana, sta li vec), maknuo bih se. Danas, u istoj situaciji, prva pomisao bi mi bila da zastitim cerku i zenu. Pa makar za to trebalo da se i sam pobijem s nekim. Da li to znaci da sam "hrabriji" nego nekad?


Od kad znam za sebe volim adrenalin, neki poseban nacin da dobijem taj shot su bili rollercoasteri i sl extremne akrobacije. Prosto su bile kao zavisnost na drogama. Pre neku godinu sam otkrila da i moj sin koji je danas blizu 13te godine ima iste ideje. Tu je pocela never-ending story mucenja roditelja, dok se pre nekih dve godine nismo nasli u Bush Gardens na Griffin-u, pad od oko 71 m roller-coastera.

Kad su nas izvukli na vrh prva pomisao mi je bila, dok sam visila sa 70+ metara nad bazenima, 'sta mi je ovo trebalo', druga da stavim ruku preko njegovog struka, srce mi je zaigralo kao kod srcanog udara, kao, ja cu da ga zaustavim ako krene da pada free fall sa 70 metara. Potpuno besmisleno.

Izasli smo sa RC neosteceni, relativno, jer sam ja nekako istegla vratno zilu trudeci se da u besmislenom padu obezbedim dete da mi ne ispadne iz vezova. Bila sam ukocena narednih 5-7 dana.

Nikada se u zivotu pre toga nisam ukocila na adrenalin-junky avanturama. Od tada sam videla sebe kako na smesnim RC grabim njegovo sediste - kao ja cu da ga zadrzim protiv gravitacije

Dzaba da sam ja svesna da moje ponasanje nema smisla kad je u pitanju fizika. U tim trenutku ja gutam knedlu i stitim dete, kad sam sama uzivam u adrenalinu. Ali znam da je njemu bitno da kaze da se vozio na Grifinu ili u Las Vegasu na NYC roller coasteru , i hrabrim sebe kako cu preziveti, kako sam hrabra, a kad sidjemo kolena mi klecaju...

Attached File  grifon.JPG   126.44KB   0 downloads

Attached File  rc.JPG   135.08KB   0 downloads

#32 Div

Div
  • Members
  • 7,752 posts

Posted 03 August 2012 - 08:04

Nisam sigurna da je Divova namera prilikom postavljanja ove teme bila da se prica o tome ko se kada i od cega najvise u zivotu uplasio, sta je tada mislio i kako bi se u istoj situaciji danas osecao. Nije razlog da se i o tome ne raspravlja, ali pocetni post vise govori o svakodnevnim strahovima, onima koji upravljaju nasim postupcima i osecanjima, a da pri tome ne moramo uvek da budemo svesni da se radi o strahu. Od uobicajenog nastojanja da se ne zamerimo sefu, preko sveprisutnog izbegavanja bilo kakvog konflikta, do stalne bojazni da ne ispadnemo smesni u drustvu, sve su to strahovi s kojima svakodnevno zivimo i kojima radije dajemo druga imena nego da ih nazovemo strahom. I naravno, tu je i najveci od pomenutih "malih" strahova u danasnje vreme obaveznog uspeha - strah od neuspeha.

Ipak, mozda negde moze da se pronadje i veza izmedju "velikih" i "malih" strahova. Cini mi se da toliko izrazena zelja, pa i potreba danasnjeg coveka za avanturom, izazovom i stalno novim uzbudjenjima i nije drugo nego trazenje oduska za gomilu malih, ali svepristunih i izjedajucih strahova s kojima se svakodnevno zivi.


Znam da nije moguće ograničiti unapred diskusiju, naročito kad je tema takva da se može jako široko uzeti a da se ne izađe van. Strah kao pojam ima mnoga značenja, od urođenog straha od samoće, recimo, do straha kako ćemo izgledati za 5, 10, 20 godina.
Ako ima zainteresovanih diskutanata doći ćemo i do drugih aspekata, ako nema, ništa ne vredi ni davati neke smernice za razgovor.

Ipak, ima:

Po meni najkraća i najbolja (ne i zato što je najkraća) definicija slobode je da je sloboda odsustvo straha. Iz te perspektive, odgovori na tvoja postavljena pitanja postaju neočekivano laki, ali to otvara mnogo teža pitanja o moralnom kvalitetu društava, pa i cele civilizacije u kojoj živimo. Društva koja proizvode sve više straha (do kolektivne paranoje) nisu i ne mogu se smatrati slobodnima, a pogotovo ne ukoliko se tog straha "oslobađaju" pojačanom militarizacijom. Da, strah vrlo efikasno parališe mozak, a paralisanim mozgom se lako vlada.
Hrabrost je mit, to je samo normalna, čak evolutivna sposobnost pojedinca da se odupre strahu bar (za) toliko da prepozna njegov pravi generator ili uzrok. Kukavičluk je i samo odsustvo želje da se to učini i usmeravanje energije da se za svesno odricanje od slobode stvori alibi. Na sreću ili nesreću ljudske vrste, ljudski razum nema nikakve veze veze sa evolucijom inače bi kukavičluk izumro, a prilično je očigledno da uopšte nije, štaviše.


Očekivao sam da će neko pomenuti baš ovu definiciju slobode, zaista lepa definicija, ne i potpuno tačna po mom mišljenju, što ne znači da ima bolje.

Strah kao pokretač ili paralizator aktivnost zasniva se na znanju. Ako imam dve vreće, iste veličine, istog oblika, jedna puna olova, druga vune, ako znam šta je u kojoj, a treba da podignem jednu, moj izbor je lak. Međutim, ako ne znam šta je u kojoj, imam problem.
Znači, pošto nije prisutno otsustvo straha :P , slobodi se približavamo saznanjem, otkrivanjem šta je unutra. Tako se barem oslobodimo straha koji sami proizvodimo.

#33 muras

muras
  • Members
  • 11,247 posts

Posted 03 August 2012 - 09:40

...
Strah kao pokretač ili paralizator aktivnost zasniva se na znanju. Ako imam dve vreće, iste veličine, istog oblika, jedna puna olova, druga vune, ako znam šta je u kojoj, a treba da podignem jednu, moj izbor je lak. Međutim, ako ne znam šta je u kojoj, imam problem.
Znači, pošto nije prisutno otsustvo straha :P , slobodi se približavamo saznanjem, otkrivanjem šta je unutra. Tako se barem oslobodimo straha koji sami proizvodimo.


wrong.

ako NE ZNAS sta je u kojoj vreci, IZBOR JE LAK ali moze biti pogresan. straha nema.

problem, naprotiv, nastaje ako ZNAS da je u jednoj vreci olovo i da sve zavisi samo od tvog izbora. IZBOR JE TEZAK zbog toga i osjeca se strah da se ne napravi greska.

strah od slobode (izbora) lol... koga u prvom slucaju nema, a u drugom se pojavljuje. ;)

#34 Hill Bill

Hill Bill
  • Banned
  • 7,389 posts

Posted 03 August 2012 - 19:41

...slobodi se približavamo saznanjem, otkrivanjem šta je unutra. Tako se barem oslobodimo straha koji sami proizvodimo.

Preciznosti radi, svaki strah proizvodimo sami jer i nema gde drugde da se proizvede, ali dobro.
Nisam siguran da saznanje uopšte eliminiše strahove, čak i postojeće, a da ne govorimo o novim otvorenima. Pre svega zato što ni jedno saznanje nije nikada potpuno, bez crne ili sive margine. Čak i tamo gde uspeva, uspeva samo donekle, statistički, a statistička sigurnost nije stopostotno delotvorna kao antistrah sredstvo. Primer: možeš biti i ekspert za gromove, ali ako se nađeš u situaciji da gruva možeš najviše da se šćućuriš i drhtiš, te čekaš da prođe izvlačenje. Otprilike isto kao i divljak od pre par hiljada godina što je.
Saznanje da možemo i umemo da cepamo atome otklonilo je vrlo malo strahova, ali je donelo celu lepezu novih i vrlo intenzivnih. Uopšte svako saznanje kontrolisanja sve većih i većih energija donelo je proporcionalnu količinu novih strahova od njihovih nekontrolisanih ili zloupotrebljenih oslobađanja.
Uostalom, dok nije počeo da leti, čovek nije imao strah ni od letenja. Samo čežnju!

Čini mi se da danas uobraženo smatramo da su davna, "primitivna" društva premirala od strahova 24/7 jer su manje znala. Ne bih rekao ni da im je previše smetalo što "ne znaju" ni da dan ima 24 sata, a ni nedelja sedam dana. Zapravo, ne postoje ni sati ni nedelje; to smo mi izmislili u strahu da nećemo stići, a u međuvremenu smo zaboravili i gde smo to krenuli.

#35 misko1

misko1
  • Banned
  • 2,099 posts

Posted 09 August 2012 - 00:12

Ja strah uopste ne smatram za losu stvar ili osobinu kako hocete, basmislena hrabrost kod glupih ljudi je mnogo opasnija od bezrazloznog straha. sta hocu reci, Legija je hrabar, Arkan je bio hrabar, Mladic, itd, itd... ako ljudi vec ne mogu da osecaju strah bilo bi dobro da mogu da osecaju bilo kakvu vrstu nelagodnosti kada rade nesto sto nije dozvoljeno na stetu drugih ljudi. strah smatram evolutivnom prednoscu a ne manom jer nas sprecava da uradimo hiljadu gluposti za ovo malo zivota. jeste osecnje neprijatno i ogranicava nam slobodu ali strah od kazne kod drugih ljudi je jedino sto nas spasava od njihove sebicnosti (i njih od nase)

#36 misko1

misko1
  • Banned
  • 2,099 posts

Posted 09 August 2012 - 00:22

ja sam recimo nekad mislio da bi zivot bez osecaja bola bio bas super ali sam gledao emisije o ljudima sa tim poremecajem i kako im je zivot stalno u opasnosti jer nikako ne osecaju kad nesto nije u redu sa njihovim telom. tako bi i bez straha prekinuli negativnu povratnu spegu u svom ponasanju a svako ko se razume imalo u tehniku zna da je NPS osnovna ako zelite da vam sistem traje duze od 10 sekundi a da ne pregori, eksplodira ili nesto jos gore :D

#37 kanader

kanader
  • Members
  • 1,138 posts

Posted 12 August 2012 - 09:15

Nije mesto za konkretne situacije ali nisam mogao.
Bila mi prijateljica juce.
Prozivela je pljacku, regularnu. Puska uperena u glavu, pa u ledja dok otvara sef. Reakcija pri izlasku pljackasa je bila da ga vuce za jaknu i vristi. Kada je odgurnuo na ulici nastavila je da vristi. Ali nastavila je i kad je otisao. Tek posle samara i hitne je zacutala, ali je dozivela nervni slom. Dva meseca oporavka i nastavila je da radi, ali vise nista nije isto.

#38 XXL

XXL
  • Members
  • 18,731 posts

Posted 12 August 2012 - 13:27

rott i nad strahom ima strah. i zelim ti da ga imas ponovo, to samo znaci da je bog dao da one stare malo zaboravis. strah je dobar i treba nam, znak da smo jos uvek svoji i da nismo skroz odlepili. jedan strah zamenimo za drugi i teramo dalje, tako treba.

strah koji sam vidjala kod drugih ljudi je uglavnom vezan za moj posao i pamtim svako lice i svakog coveka evo posle skoro 20 godina. isti taj strah koji je rott imao uzivo, ja sam videla u reprizi, drugom krugu, i kada se cinilo da su ljudi izgubili sve strahove dolaze u situaciju da shvate da i nad najvecim strahom ima strah. strah od nemoci nad sopstvenim telom i strah od nemoci da se pomognem nekom a koji pati. posle straha koji sam videla u ocima drugih ljudi ja znam da nemam nikakvo pravo da svoje male svakodnevne strahove zovem strahom. sramota me i to ne radim. znam sta je strah odistinski i ne zelim da svoja sitne nesigurnosti imenujem strahom.

mislim da me je posao izlecio od svakodnevnih strahova. i nisam ponosna na to. moji strahovi su ne strah da mi dete odlazi u nepoznato / a to jeste razlog za strah jednog roditelja/ nego strah od uzasa da mi deteta nema. taj strah sam videla u drugim ljudima i sve naspram toga nije strah. ja se plasim puno stvari ali pravih strahova imam malo. ne volim konflikte, plasim se bandzija, ali sve to sa dva zmurenja i jednom knedlom u grlu preguram o cas posla. strah ne smem ni da imenujem, to je strah.

bila je shala. :) CTPAX je forumas koji vise ne pise ovdje. sto se hrabrosti tice za mene je najveca hrabrost koju sam "dozivio" pogibija jednog mog ratnog druga. svjesno je otisao u smrt kad su upali u okruzenje, "uklinili se" u neprijateljske linije. pozdravio se sa svima, naredio im da se pocnu povlaciti, a on je uzeo samo pistolj i 15-ak rucnih bombi. i onda se zaletio na prvi bunker ispred sebe. zadrzao ih je otprilike 2,5 sata, borio se kao pobjesnjeli djavo. pravi bosanski gazija, mada crnogorac po rodjenju (iz plava). jedinica je uz minimalne gubitke uspjela da se izvuce. i nekoliko slicnih slucajeva za koje sam samo cuo, nisam znao te ljude.

#39 angelia

angelia
  • Members
  • 15,569 posts

Posted 17 August 2012 - 02:11

bila je shala. :) CTPAX je forumas koji vise ne pise ovdje. sto se hrabrosti tice za mene je najveca hrabrost koju sam "dozivio" pogibija jednog mog ratnog druga. svjesno je otisao u smrt kad su upali u okruzenje, "uklinili se" u neprijateljske linije. pozdravio se sa svima, naredio im da se pocnu povlaciti, a on je uzeo samo pistolj i 15-ak rucnih bombi. i onda se zaletio na prvi bunker ispred sebe. zadrzao ih je otprilike 2,5 sata, borio se kao pobjesnjeli djavo. pravi bosanski gazija, mada crnogorac po rodjenju (iz plava). jedinica je uz minimalne gubitke uspjela da se izvuce. i nekoliko slicnih slucajeva za koje sam samo cuo, nisam znao te ljude.


CTRAX je ... :blush: :)

Inace uvek me je dovodila u zbun prica slicna tvojoj, da li je to hrabrost ili adrenalin? Ponekad sam se pitala da li bi ja u toj situaciji uradila slicno, mozda je problem da se stavim u te ratne situacije koje nemaju moje dete ili porodicu ili najblize prijatelje u sebi. Da razmisljam hipoteticki da su mi ti ljudi bliski i da ce neki da izginu mi je malo morbidno kad nisam stvarno to dozivela. Da li je to neka suicidna teznja? Da li je arogancija misliti da ce taj neko jedan spasiti gomile zivota ili ce samo glupo poginuti?

Neki ljudi su mi suvise bitni u zivotu - za njih bi stala ispred metka, bez razmisljanja, ali zar nije to hipoteticki jer ne moram stvarno (da me ne razumes pogresno ja ozbiljno mislim da bih) i kakva je hrabrost u razmisljati hipoteticki ili napraviti 'pogresan korak' pod adrenalinom? Koliko je hrabrih ljudi probalo da osmisli strategiju u kojoj niko ne mora da pogine i bilo neuspesno?