U Berlinu 1936. u četvrtfinalu sastali su se Peru i Austrija. Austrijanci su poveli 2:0, ali do kraja utakmice Peruanci izjednačuju. Igraju se produžeci I Peru postiže treći, a minut pre kraja i četvrti gol. Južnoamerikanci na tribinama slave, a neki utrčavaju u teren. Posle utakmice Austrija ulaže protest žaleći se da su navijači uleteli kod rezultata 2:2 i da zbog ekstremnog meteža nisu mogli normalno da igraju. Organizatori gledaju krajičkom oka u ložu namrštenog, zna se već koga, i "neočekivano" usvajaju žalbu znajući da domovina nije mrtva gruda koja nas gvozdenom rukom veže; to je ljubav za oblak što plovi ovuda, za pesmu što se ovde razleže. A i nisu smeli da ga ljute jer je dan ranije Norveška isprašila Nemačku i gde je, po Gebelsovim zapisima iz dnevnika, Führer bio toliko ljut da je slučaj Jesse Owens u odnosu na poraz Pancera bila samo mala srdžba.
Elem, organizator je naložio ponavljanje utakmice. Peruanci na to ne pristaju, pakuju se i odlaze kući, i to ne samo fudbaleri već i ostali njihovi sportisti. U znak podrške Olimpijadu napuštaju i Kolumbijci, a u Limi su gnevni gradjani napali i nemačku ambasadu.
@ Honey Badger - hladno pivo