Jump to content


Photo
- - - - -

Bar ne sede na 'ladnom betonu...


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
205 replies to this topic

#16 mrd

mrd
  • Members
  • 18,143 posts

Posted 25 March 2012 - 04:47

Ja rekoh na pocetku, da mi je uzorak, limitiran. Ovo dece sto znam, idu normalno u skole, na fakultete, u pozoriste, znaju jezike, sviraju i okay su.
Siguran sam da je onda bilo mobilnih, da bi ih isto koristili. Vidi i onda je bilo prebijanja i prodaje cigle i zona gde svako iz drugog kraja popije batine. I meni su stariji pricali, kako je u njihovo vreme bilo drugacije. Medjutim, cinjenica je da su danas vrednosti u drustvu totalno pomerene, a to se sve oslikava na omladinu. Deca do svoje 25-e nisu svesna. Tek tada je moguce reci, sta su i ko su.
Pistolji su jos uvek odraz onog bezumlja, koje se vuce i nikome ne pada na pamet da ugasi taj plamen, vec, malo, malo, pa ga jos vise razbukte. To ti pokazuje totalno bezumlje, ceprkanja po kostima i razvlacenje patnje, napacenog nebeskog naroda, koji se pretvorio u masinu za mrznju. Deca svu tu frustraciju, nose, a oni nemaju kalup, koji bi im rekao, sta moze, a sta ne. Tu odrasli zakazuju, posto ih ne vode, vec vuku i prenose svoje umne bolesti, na njih.

#17 angelia

angelia
  • Members
  • 15,569 posts

Posted 25 March 2012 - 05:06

u vreme studentskih protesta 96/97 bili smo maturanti kojima je direktorka sps-ovka zakljucavala vrata skole da se ne bi islo na demonstracije, dok su nam profofesori otkljucavali sporedna. i nismo to vreme provodili u bleji po kaficima, nego smo bre svaki dan isli na proteste mladalacki naivno verujuci da doprinosimo nasoj boljoj buducnosti. da radimo veliku stvar - rusimo zlocinacki rezim. nasli smo se 3,5 godine kasnije na istim tim ulicama kao studenti.

Eh mladosti - kako si me vratila nazad valjda sto smo tu u par godina, ali '96 moja generacija je bila ta koja mislila da nesto moze da promeni. Jedina stvar koja mi smeta kod danasnje generacije 18+ je sto nema vise te energije - prosto su se pomirili sa situacijom. Pricam sada o SR jer ovde je potpuno druga prica.

Ali nemoj tako olako - provodilo se vreme i po kaficima :D

danas bi svi povadili mobilne telefone, snimili kako 6-7 majmuna lema skolskog drugara i okacili to na yt.


To je ono sto je drugacije u vremenu, mi nismo imali yt i mobilne, prosto ta kultura nije postojala (imali smo ICQ u jednom momentu :D). Ja recimo ocekujem vise od roditelja te dece rodjene '90tih - generacije danas 30-50 - nesto brzo zaboravljamo kakvi smo bili i ne ucimo decu. Ne pricam o sebi, mi smo otisli, ali svaki put kad odem vidim roditelje od 40 koji prenose deci svoj umor. Reci cu sad zabranjenu recenicu 'nisu deca kriva' ali ja i ne racunam nekoga od 25 da je dete. Ali sta su ih roditelji naucili? Da cekaju u redu '93? Da lome izloge za patike? Da vide idole u kriminalu - mene moji roditelji to nisu ucili.
Nije bas sve ti crno/belo ako gledamo Balkan. Mladi su proizvod drustva - zadnjih 20-30 godina, negde mi se cini da ce da prodje jos par generacija da se neke stvari promene i da se na Balkanu iskoreni ono sto se desavalo '90tih a nastavlja se i u 21om veku. Hocu da se ogradim da ne opravdavam sve ono sto se desava, ali nije to odgovornost jedne generacije.

Sto bi rekao Djole 'J-bite se '90te'. Kako smo posejali tako sad oni zanju.

Bilo bi lepo da ne pocnemo ovde sa pricom 'u nase vreme toga nije bilo' iako necega nije bilo ali nisu oni to sve isisali iz malog prsta.

Kad ja svom klincu na nesto kazem (bilo je bas za mobilni koji je trazio sa 10 godina) - znas ti kad sam ja imala to - on mi je veoma ozbiljno odgovorio - ali mama to je bilo davno i u Srbiji. Vremena se menjaju, ja sam sigurna da smo svi bez obzira na generaciju u nekom trenutku culi to od roditelja 'to u moje vreme nije bilo' - pitam se koja ce generacija da nauci da se vremena menjaju a mi nismo vise deca.

#18 Div

Div
  • Members
  • 7,752 posts

Posted 25 March 2012 - 06:40

uh, kakve teske reci!
sve je isto bilo i u mojojoj generaciji (da ne kazem, u moje vreme :)), sa sve gorepomenutim pushenjem, koje je ipak bilo zastupljenije po haustorima i napustenim parkovima, nego u skoli.
da, bilo je (i ostalo) funkcionalno nepismenih, primitivnih i zadojenih predrasuidama, homofoba, a bogami su se i profesori zavodili. tako da, nije u redu da danasnjim klincima pripisujemo zasluge za toplu vodu, koju smo zapravo mi izmislili. kada kazem mi, mislim na nas, generaciju njihovih roditelja, ne na pojedince.
moram priznati da nacionalizma u mojoj tinejdz generaciji nije bilo, jer smo deca socijalizma koja su lepo zivela u velikoj i lepoj drzavi, ali za to su zasluzna kasnija ratna desavanja, za koja su, opet zasluzni roditelji, pa im je i to ostavljeno u amanet. homofobije je na ovim prostorima oduvek bilo.
ne slazem se sa pomenutim opisima, i ne svidja mi se ta generacijska pljuvacina.
i dvostruki arsini.
hvatam sebe kako se i sama pecam na njih. prvi dzoint sam dunula u sesnaestoj godini, na velikom odmoru, u skolskom dvoristu. iste te godine, sam roditelje slagala da idem na visednevnu ekskurziju sa skolom, uredno uzela novac od roditelja, i sa najboljom drugaricom otisla u klagenfurt kod njenog decka kog je upoznala na moru prethodne godine. a sad drzim predavanja svom sinu tinejdzeru o tome kako se sa trave neminovno sklizne u hors. i svaki put kad pomislim da mu popujem, shvatim koliko je okay i bolji od mene, jer mi do sada nije priredio ni delic onoga sto sam ja svojim roditeljima. kada posmatram klince sa kojima se druzi, mogu da primetim da su samosvesniji i ambiciozniji i samostalniji u odnosu na moju generaciju. to su, naravno klinci iz slicnog okruzenja i kulturoloskog miljea, tako da ne predstavljaju celu generaciju, ali ipak, mislim da ce, kad odrastu, u ovoj skenjanoj zemlji tek oni moci nesto da promene na bolje.


Porediti mlade danas i mlade pre 20-30-40 godina ima smisla jedino po odnosu prema sadašnjosti odnosno ondašnjosti, a ne po tome šta se onda radilo, a sada ne, šta se volelo a sda ne, šta se imalo, a sada se ima nešto drugo. Mladi su uvek produkt vremena i uvek su oni ti koji menjaju ustaljene odnose, pomeraju granice, ispituju, ne prihvataju zdravo za gotovo.
Jelisaveta, odličan post. I ja mogu reći nešto slično, u odnosu na ondašnje vreme bi sam mnogo skloniji glupostima nego moja deca devedesetih i posle. Dete koje je imalo u čitanci na prvoj strani sliku druga Tita, a u osmom učilo da se Jugoslavija graniči sa bivšim svojim republikama i teritorijama pod kontrolom MZ, dakle nije moglo znato ni u kojoj državi živi, gde su granice te države i čime se ta država graniči, drugim državama ili nekakvim teritorijama, prostorima, danas je to dete ozbiljan, razuman čovek, radi, nalazi poslove, uči nove veštine, snalazi se, ali ne po sistemu, snalazi se dok ga ne uhvate. Viđam i komuniciram sa mnogo dece, dvadesetih i tridesetih godina, mogu samo da se čudim kako su dobro "ispali", Da, većina njih je takva jer su tako "ispali", nisu roditelji imali mnogo vremena za njih, nisu znali ni šta da ih uče, šta da im savetuju.
Statistike, koje Golubica pominje u uvodnom postu nisu za neko radovanje ali im ne bih ni previše značja davao iz dva razloga, prvo sve te silne ankete, istraživanja, proučavanje rade se vrlo često ofrlje, površno, sa unapred poznatim rezultatom, drugo, većina učesnika u anketama ne daje iskrene odgovore, odgovaraju onako kako misle da je poželjno, da se od nih očekuje. Mi smo svi podržavali socijalistički razvoj, samoupravne odnose, nesvrstanu politiku i odjednom uzeli puške i pobili se međusobno u ime nacije i vere, tukli se za ćirilicu a niko je nije pisao, tukli se za svoju tradiciju a niko je nije znao, niko nije razlikovao mitove od istorije. Istraživanja se rade za poznatog naručioca i urade se tako da naručioc bude zadovoljan, novine od rezultata prave senzacije, tumače ih najčešće pogrešno, važno je imati jak naslov, tekst niko i ne čita.
Nikada mladi nisu voleli da uče, voleli su da znaju, ali proces i sadržina školskog učenja se prihvatao samo onoliko koliko se mora, da se otaljava posao, bar većina tako vide i doživljava školu, kako nekada tako i sada.
Mladi i danas žele da rade, da budu samostalni, laž je da njih zanima samo bleja, njima je samo bleja dostupna, posao ne mogu naći, eventualno nešto za dvesta evra mesečno, na crno, bez doprinosa. To govorim o nekoj većini, uvek je bilo onih sa većim ambicijama, upornijih, oni i danas rade, uče, nalaze način da se pripreme za život, gledajući jednim okom preko granice, očekujući čudo, da se ovde nešto promeni, da dobiju šansu, s tim što neki ostaju, grade sebi život ovde, uprkos okruženju. Drugi ne prihvataju društvena pravila, konfliktni su, skloni nasilju ili samodestrukciji, uvek je bilo takvih, manje vidljivo, to se krilo, nije se isticalo na naslovne strane. Kriminalci su, ili posle nekog perioda ludovanja, završavali preko, nekada za njih nije bilo posla ovde, za one krupne, ambiciozne, ili se menjali, prihvatali nekog posla.






#19 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 25 March 2012 - 10:12

Kako je već implicitno ili eksplicitno pomenuto u više postova, svaka generacija jeste produkt društva i onoga što je dostupno u tom trenutku, pri čemu mislim da obrasce ponašanja, društvene odnose i mnogo toga drugog, što bi trebalo i da se uklopi u Divovu konstataciju o produktu vremena. Sa ove distance možemo samo da poredimo naša više-manje bezbrižna detinjstva i mladost sa onim što su mlađe generacije imale priliku da dobiju.

Primećujem da danas postoji veća bahatost po pitanju novca, od strane onih koji ga imaju. Iako je takvih slučajeva bilo i ranije, bili su ređi, jer smo s jedne strane bili socijalno jednakiji, a sa druge, bilo je i bogatih roditelja koji su znali da vaspitavaju decu. Majka mi je pričala da je u X BGD gimnaziji, koja tada nije bila na Novom Beogradu imalo nekoliko dece tadašnjih funkcionera, valjda nekih ministara. Sa njom je u odeljenju bila ćerka nekog takvog funkcionera, ali se ni po čemu nije primećivalo da se izdvaja. Navodno je i njen otac zamolio razrednog da se prema njoj ophodi kao i prema ostalima - ako zna, petica, ako ne zna, kec. Bilo to tačno ili ne, kaže da je zaista bilo tako, da je svaku ocenu pošteno zaslužila i da se kroz kratko vreme i zaboravilo da im je drugarica po nečemu različita.

I ja sam tokom školovanja imao slična iskustva i tokom osnovne i tokom srednje škole, s tim što su u pitanju bila deca koja su živela u inostranstvu. Ne moram ni da spominjem da su bili drugari kakvi se samo mogu poželeti. Najpopularniji momak u odeljenju tokom osnovne škole bio je odličan matematičar, uspešan i u ostalim predmetima, a bavio se i sportom. Bio je najpopularniji jer je uvek bio tu kada nekom zatreba, umeo je da verbalno spreči tuče, ili situacije kada jači maltretira slabijeg, što doduše nije bilo teško, jer nikome ne bi ni palo na pamet da se kači sa sportistom koji je za glavu viši, a jedan od sportova kojim se bavio bio je karate. Danas bi njegovo mesto gotovo sigurno imao neki običan tabadžija. Znam da nikada nije umeo da izdvoji ko mu je najbolji drug, jer je to zaista bilo teško odabrati. Svi su bili tu za njega, i on za svakoga. Na sreću, taj trend se nastavio, i on je danas uspešan inženjer, a pukim slučajem sam upoznao nekoga ko radi sa njim i kaže da je to najbolji šef koga je imao.

Imao sam tu sreću da mi za razliku od generacije koju pominje Div, i u prvom i u poslednjem udžbeniku iz geografije ostane Jugoslavija. Pri odlascima na more nisam ni primećivao da je Politikin zabavnik koji je kupljen u BG napisan ćirilicom, a onaj u Hrvatskoj latinicom, tj. da u jednom piše време ili деца, a u drugom vrijeme i djeca. Ostale republike i mesta smo smatrali samo drugim krajevima - Zagreb je bio mesto odakle dolaze Dinamo, Cibona ili Alan Ford, u Sloveniji su se pravile najbolje skije ili bela tehnika (Gorenje, Elan i sl.) ili se išlo na fancy odmore na Bledsko jezero, Sarajevo je bilo 'tamo gde su imali Olimpijadu', Crna Gora 'tamo odakle je Njegoš', a Makedonija 'tamo gde je Ohridsko jezero'. Iako smo znali koji narodi žive u SFRJ, razlika među njima kao da nije ni postojala, osim nešto tipa da su npr. Slovenci oni koji žive u Sloveniji i govore nešto drugačijim jezikom, ali je ta razlika bila otprilike kao kada danas kažemo da je neko iz Niša ili Užica.

Da je bilo razlika u obrazovanju i pismenosti u odnosu na danas - jeste. Iako ne postoji đak koji voli svaki predmet, minimum je bio definisan, i to se više-manje poštovalo. Verujem da retko ko iz moje generacije pamti broj ovaca na Novom Zelandu, da je Rim osnovan 753. p.n.e. ili podatke ovog tipa, ali garantujem da ne pišu neznam, zadatci ili nemogu, da za njih Branko Radičević nije neki heroj iz II svetskog rata ili da Njutna neće svrstati među engleske pisce.

#20 Impromptu

Impromptu
  • Members
  • 57,443 posts

Posted 25 March 2012 - 11:10

Vasa je napisao dva sjajna posta. Rekao bih po njegovom pisanju u spomenutim postovima da smo generacijski slični tako da potpuno kapiram sve što želi da kaže. Usudiću se samo da dodam jednu malu sitnicu..
Pre nekih 7-8 godina kao apsolvent radio sam nekoliko meseci na zameni u jednoj beogradskoj srednjoj školi. Ono što je mene frapiralo je potpuna indiferentnost te dece prema bilo čemu. Nije bilo teme koja je mogla da ih zainteresuje. Nije bilo načina da ih se motiviše na bilo koji način. Potpuna ravnodušnost prema oceni. Kec ili petica njima je bilo svejedno. U naše vreme bilo je dobrih đaka i bilo je loših đaka ali čak su i ti loši voleli ponekad da dobiju dobru ocenu i bili su sretni ako se to desi. Plašili su se keca. Rekao bih, bili su loši đaci ali nisu bili sretni što su loši đaci.

Deca kojoj sam ja predavao apsolutno nisu marila. Kec ili petica, potpuno nebitno. O nivou (ne)znanja nekih elementarnih stvari zaista ne bih detaljisao. Verovatno je tu i faktor škola u kojoj sam radio, koja je svetlosnim godinama udaljena od neke elitne gimnazije ali opet, to je bilo jedno neprijatno iskustvo. Slika i prilika grandovizijske ružičaste omladine. To je inače i bio kraj bilo kakvih mojih ambicija da na bilo koji način radim u prosveti.

#21 kanader

kanader
  • Members
  • 1,138 posts

Posted 25 March 2012 - 11:20

Do 90 jeste vladala neka socijalna jednakost i priznavali su se autoriteti.
Sledeca decenija je haos pun socijalnog raslojavanja, droge, oruzja, gubitak svih dotadasnjih autoriteta.Ko je tada bio u srednjoj sigurno mu je bilo zanimljivo i tadasnje generacije su najvise stradale.
Kitten je to lepo opisala. Uzasan negativan uticaj 96/97 gde su "mnogo" izgubili zbog gubitka nastave.Posted Image

Sada aj prvo za drogu. Prijateljica mi je predavala u cetri beogradske osnovne do nedavno. Samo je u jednoj imala problema sa korisnicima droge. Pola razreda je bilo razvaljeno. Od te polovine pola bi bivalo u haju, a pola u davnu. Bivalo je izuzetno zanimljivo kada bi odgovarali, ali nikad nije imala nekih problema. Po tom slucajnom uzorku i nije tako lose.
Sad ima ova situacija da se ne nadoknadjuje gubitak nastave zbog zimskog vanrednog stanja sto mi se nikako ne svidja.
Nastavni kadar nema nikakav autoritet. Uopste ne smeju da povise glas na decu, ne smeju da ih salju na raport kod direktora. Nema stajanja u cosku. Za bilo koju od ovih situacija skola moze da bude tuzena, trazena odsteta i nastavnik moze da ostane bez posla.
Sad je definitivno sve na onom cemu se dete nauci u porodici.
Postoje i sada slucajevi sa narkoticima, ali sigurno manje nego u onoj strasnoj deceniji. Odavno nije bilo heroina u osnovnim skolama sto je ranije bio slucaj.
Ostaju maltretiranja medju vrsnjacima gde cini mi se da nastavnici imaju vezane ruke.
Ima grupisanja u bogataske klubove od prvog razreda.
I podsticu se deca od strane nastavnog kadra da budu agresivna u pokazivanju svog znanja, trka da budu prvi.
Generalno manje droge i oruzja nego u devetesetim i potpuno odsustvo skoro svih autoriteta osim novca sto je malo bolje od najgoreg, ali nikako dobro.

#22 kinky kitten

kinky kitten
  • Members
  • 2,915 posts

Posted 25 March 2012 - 12:37

Ali nemoj tako olako - provodilo se vreme i po kaficima :D

naravno. i po kaficima, ali i na demonstracijama. ono sto pokusavam da kazem, imali smo odnos prema stanju u zemlji i drustvu. danas postoji isto toliko razloga za nezadovoljstvo.

aj' da u ovom slucaju ostavimo srednjoskolce po strani, oni su stvarno mali (nismo mi bili pokretacki element, samo smo se pridruzili studentima). ali studenti su ti koji bi trebalo da su ljuti i da se bune, a cute. prosle godine je 200 studenata blokiralo filozofski, hiljade su ih pljuvali jer toboze hoce na nastavu. slali su im nacose da ih lemaju, ej! na fakultetu! po studentskim organizacijama i studentskim parlamentima sede partijski omladinci. i to nikome ne smeta.


To je ono sto je drugacije u vremenu, mi nismo imali yt i mobilne, prosto ta kultura nije postojala (imali smo ICQ u jednom momentu :D). Ja recimo ocekujem vise od roditelja te dece rodjene '90tih - generacije danas 30-50 - nesto brzo zaboravljamo kakvi smo bili i ne ucimo decu. Ne pricam o sebi, mi smo otisli, ali svaki put kad odem vidim roditelje od 40 koji prenose deci svoj umor. Reci cu sad zabranjenu recenicu 'nisu deca kriva' ali ja i ne racunam nekoga od 25 da je dete. Ali sta su ih roditelji naucili? Da cekaju u redu '93? Da lome izloge za patike? Da vide idole u kriminalu - mene moji roditelji to nisu ucili.
Nije bas sve ti crno/belo ako gledamo Balkan. Mladi su proizvod drustva - zadnjih 20-30 godina, negde mi se cini da ce da prodje jos par generacija da se neke stvari promene i da se na Balkanu iskoreni ono sto se desavalo '90tih a nastavlja se i u 21om veku. Hocu da se ogradim da ne opravdavam sve ono sto se desava, ali nije to odgovornost jedne generacije.

Sto bi rekao Djole 'J-bite se '90te'. Kako smo posejali tako sad oni zanju.

Bilo bi lepo da ne pocnemo ovde sa pricom 'u nase vreme toga nije bilo' iako necega nije bilo ali nisu oni to sve isisali iz malog prsta.

Kad ja svom klincu na nesto kazem (bilo je bas za mobilni koji je trazio sa 10 godina) - znas ti kad sam ja imala to - on mi je veoma ozbiljno odgovorio - ali mama to je bilo davno i u Srbiji. Vremena se menjaju, ja sam sigurna da smo svi bez obzira na generaciju u nekom trenutku culi to od roditelja 'to u moje vreme nije bilo' - pitam se koja ce generacija da nauci da se vremena menjaju a mi nismo vise deca.

pusti, angelia, mobilne telefone i savremene tehnologije. nije u njima poenta, vec u ponasanju. zamislimo da ih ni sad nema, te da nemaju sta da povade za snimanja. stajali bi i ravnodusno gledali. poenta je da nisu solidarni, da ne razlikuju dobro od loseg.

i naravno da nisu deca kriva. ja sam i napisala u svom postu, krivi smo mi. ali ne zbog nasledja 90ih. izvini, to vise nikako ne moze biti relevantan izgovor za ono sto se danas desava. jer neke stvari koje danas vidjam, nije bilo ni tih mracnih 90ih, koje su po kvalitetu zivota bile daleko gore. kako moze klinac rodjen 90ih da mrzi hrvate, muslimane, crnogorce? pa mi smo ga tome naucili.

mozemo i da okrenemo perspektivu posmatranja. nisu problem mladi, problem je sto nemamo smenu generacije, vec samo los kontinuitet.
problem je i sto svi zlocinci iz 90ih, ne samo sto su se izvukli i prosli nekaznjeno, vec su nagradjeni povratkom na vlast. nije li to ocigledna poruka mladima da se do uspeha u zivotu dolazi lopovlukom i bahatoscu? zato sam i rekla da su savrseno dobro skapirali da 'prosperitet' zavisi od veze i partije. 90ih ti je partija trebala za poziciju, danas ti ta ista partija treba da se zaposlis u call centru.

svakako cemo se sloziti da se roditelji, a ni drustvo, danas decom jednostavno ne bave. prakticno su prepustena sebi, pa bolje ne mozemo ni da ocekujemo. gde god da otputujem, u svaku javnu isntituciju u koju sam usla, postoje ozbiljni programi za mlade razlicitog uzrasta. kod nas javne institucije ne postoje. u one koje kako tako rade, uvukli su se partijski podobni direktori, nezainteresovani da menjaju bilo sta. po principu, nista se ne mora osim da se primi plata. koga zanima jos da se bavi decom?


Majka mi je pričala da je u X BGD gimnaziji, koja tada nije bila na Novom Beogradu imalo nekoliko dece tadašnjih funkcionera, valjda nekih ministara. Sa njom je u odeljenju bila ćerka nekog takvog funkcionera, ali se ni po čemu nije primećivalo da se izdvaja. Navodno je i njen otac zamolio razrednog da se prema njoj ophodi kao i prema ostalima - ako zna, petica, ako ne zna, kec. Bilo to tačno ili ne, kaže da je zaista bilo tako, da je svaku ocenu pošteno zaslužila i da se kroz kratko vreme i zaboravilo da im je drugarica po nečemu različita.

upravo to. moja majka je predavala sentinoj deci. ako je ko tad moga da bude bahati siledzija od roditelja, onda je to svakako milosevicev telohranitelj. i gle cuda, nikad nije intervenisao za svoje dete u skoli. s druge strane stanisic je svog sina slao u gimnaziju s telohraniteljima u blindiranom dzipu. nije da nije bilo primera. razlika u odnosu na tada je sto danas svako levo moodo u vlasti intervenise po skoli za svog klinca. cik da mu neko pipne dete. prosto, kakav je bio rezim 90ih, i kako danas toboze zivimo u nekakvom demokratskom sistemu, ocekivali bismo suprotno. ali fakat nije tako, i ne treba da nas cudi sto su deca, tvrdim, gora. naravno da su odraz vremena u kojem zivimo. sve lose osobine su pokupili od nas.

nisam od onih koji tvrde kako je 90ih bilo bolje, daleko od toga. ali fakat neke stvari, a narocito nekakvi drustveni odnosi i sistem vrednosti, danas jesu gori. paradoksalno, ali istinito.

#23 melankolic

melankolic
  • Members
  • 25,300 posts

Posted 25 March 2012 - 12:39

Malo im i roditelji pomogli a i oni miševi po stanovima što im je kriv Zapad što žive kao miševi ceo život.

Montirali i skelu dok su crtali mural, policija nemo posmatrala

Nekoliko maloletnika u subotu je na zidu zgrade u Kaće Dejanović 12 iscrtalo veliki mural, a uprkos pozivima građana niko od nadležnih nije intervenisao.


Navijači Crvene zvezde su u ranim jutarnjim satima montirali skelu, doneli kompresor i farbe, a crtanje navijačkog murala kojem je prisustvovalo više desetina mladih kao i roditelja i dece koja se tu igraju trajalo je do kasno popodne. Za to vreme, inspekcije su nadležnost prebacivale jedna na drugu, komunalni policajci nisu se ni pojavili, dok su redovni bili na kratko, malo popričali sa dečacima i otišli.

Mural je nacrtan sa dvorišne strane, odnosno na zidu koji gleda u veliki prostor nedavno proglašen parkom, a koji je prepun mališana.

Crtanje velikih navijačkih murala postala je uobičajena pojava i ima ih u svim delovima grada. Ranije su se grafiti i murali uglavnom ispisivali noću, ali sada očigledno više nema bojazni ni od policije ni od suda da će tako nešto biti sankcionisano.


link

Edited by melankolic, 25 March 2012 - 12:40.


#24 Golubica

Golubica
  • Members
  • 3,253 posts

Posted 25 March 2012 - 14:35

Za trenutak cu se zadrzati na uticaju roditelja. Daleko od toga da su oni odgovorni za sve, ali izbori koje prave i ono sto pruzaju svojoj deci direktno uticu na neke od izbora koje ce deca praviti kasnije. Poci cu od sopstvenog primera: dok sam odrastala, u mojoj kuci nije bilo mnogo knjiga, mogle su se nabrojati na prste jedne ruke. Neka Slobodana Milosevica, Noz, antologija narodnih pesama, a ucila sam da citam ni manje ni vise nego iz Knjige o Millutinu. U pozoriste ili bioskop se nikad nije islo jer je uvek bilo nekih hitnijih i precih potreba. Da je ostalo na tome, prilicno sam sigurna da danas ne bih pisala ove redove ovde. Medjutim, prvi komsija nam je bio tada cuveni, a odavno vec pokojni kolumnista Politike. Ta kuca je bila prepuna knjiga, gutala sam skolske lektire njegove cerke, koristila enciklopedije za domace zadatke, diskutovala o svakoj procitanoj knjizi dok su me svi ozbiljno slusali iako sam bila 13 godina mladja od cerke, a tom bracnom paru sam verovatno mogla da budem i unuka. Njihova cerka me je gotovo svake nedelje vodila u pozoriste, mislim da nije bilo mesta u Beogradu gde su se igrale decje predstave, a da ga nas dve nismo posetile. I sve to se desavalo uglavnom pre mog polaska u skolu. Nakon toga, posete pozoristima su se proredile, pozajmljivanje knjiga je ostalo, kao i razgovori o procitanom, nesto sto nikada nisam mogla da izvedem sa sopstvenim roditeljima.

I dan-danas, posmatrajuci roditelje i decu oko sebe, vidim tu jasnu razliku. Tacno je da je kulturna ponuda Beograda u najboljem slucaju mrsava, tacno je i da nema previse sadrzaja za decu, ali postoji vazna razlika izmedju roditelja koji su spremni da se potrude i onih koji nisu. Novac i tu igra ulogu, ali ne previse znacajnu, jer mnoge radionice su besplatne, samo treba saznati na vreme (sto je u internet eri daleko lakse nego ranije), a ni clanstvo u lokalnoj biblioteci nikad nije bilo preskupo. Razlika se vidi od malih nogu: s jedne strane tu su deca koja i sa 3-4 godine "imaju sta da kazu", pricaju o stvarima koje su radili, postavljaju najrazlicitija pitanja, i deca koja imitiraju Grand pevaljke, znaju gomilu tekstova njihovih pesama, komentarisu kako je komsija taj-i-taj kupio lepa kola itd. (istinita prica i jedno i drugo). Naravno, vec nakon nekoliko godina dolazi uticaj skole i vrsnjaka, ali mislim da nikako ne treba zanemariti odgovornost roditelja za dobrobit svoje dece, koja ne podracumeva samo da je sito i obuceno. Tacno je i da je danas daleko teze provoditi kvalitetno vreme s decom nego ranije, ali ukoliko nema podsticaja ni sa jedne strane, inertna deca izrastaju u inertne roditelje, a tako se zacarani krug samo nastavlja.

#25 acajou

acajou
  • Members
  • 3,671 posts

Posted 25 March 2012 - 15:25

Za trenutak cu se zadrzati na uticaju roditelja. Daleko od toga da su oni odgovorni za sve, ali izbori koje prave i ono sto pruzaju svojoj deci direktno uticu na neke od izbora koje ce deca praviti kasnije. Poci cu od sopstvenog primera: dok sam odrastala, u mojoj kuci nije bilo mnogo knjiga, mogle su se nabrojati na prste jedne ruke. Neka Slobodana Milosevica, Noz, antologija narodnih pesama, a ucila sam da citam ni manje ni vise nego iz Knjige o Millutinu. U pozoriste ili bioskop se nikad nije islo jer je uvek bilo nekih hitnijih i precih potreba. Da je ostalo na tome, prilicno sam sigurna da danas ne bih pisala ove redove ovde. Medjutim, prvi komsija nam je bio tada cuveni, a odavno vec pokojni kolumnista Politike. Ta kuca je bila prepuna knjiga, gutala sam skolske lektire njegove cerke, koristila enciklopedije za domace zadatke, diskutovala o svakoj procitanoj knjizi dok su me svi ozbiljno slusali iako sam bila 13 godina mladja od cerke, a tom bracnom paru sam verovatno mogla da budem i unuka. Njihova cerka me je gotovo svake nedelje vodila u pozoriste, mislim da nije bilo mesta u Beogradu gde su se igrale decje predstave, a da ga nas dve nismo posetile. I sve to se desavalo uglavnom pre mog polaska u skolu. Nakon toga, posete pozoristima su se proredile, pozajmljivanje knjiga je ostalo, kao i razgovori o procitanom, nesto sto nikada nisam mogla da izvedem sa sopstvenim roditeljima.

I dan-danas, posmatrajuci roditelje i decu oko sebe, vidim tu jasnu razliku. Tacno je da je kulturna ponuda Beograda u najboljem slucaju mrsava, tacno je i da nema previse sadrzaja za decu, ali postoji vazna razlika izmedju roditelja koji su spremni da se potrude i onih koji nisu. Novac i tu igra ulogu, ali ne previse znacajnu, jer mnoge radionice su besplatne, samo treba saznati na vreme (sto je u internet eri daleko lakse nego ranije), a ni clanstvo u lokalnoj biblioteci nikad nije bilo preskupo. Razlika se vidi od malih nogu: s jedne strane tu su deca koja i sa 3-4 godine "imaju sta da kazu", pricaju o stvarima koje su radili, postavljaju najrazlicitija pitanja, i deca koja imitiraju Grand pevaljke, znaju gomilu tekstova njihovih pesama, komentarisu kako je komsija taj-i-taj kupio lepa kola itd. (istinita prica i jedno i drugo). Naravno, vec nakon nekoliko godina dolazi uticaj skole i vrsnjaka, ali mislim da nikako ne treba zanemariti odgovornost roditelja za dobrobit svoje dece, koja ne podracumeva samo da je sito i obuceno. Tacno je i da je danas daleko teze provoditi kvalitetno vreme s decom nego ranije, ali ukoliko nema podsticaja ni sa jedne strane, inertna deca izrastaju u inertne roditelje, a tako se zacarani krug samo nastavlja.



Izuzetno mi je simpatican ovaj tvoj tako pozitivan post u moru negativnih...i ja se slazem , roditelji mogu mnogo toga da ucine da deci daju bar neki izbor.Ali, koliko roditelja zaista biva svesno da ima nacina da deci daju izbora?koliko njih ume, ima kapaciteta, ima vremena, ima uopste dovoljno siroku sliku da bi od pocetka do kraja formiranja deci davalo izbore...cak i tada, nije sve na roditeljima.Ponekad su dovoljna povremena pubertetska ''iskakanja'' da sve ode do vraga..pa i ti roditelji, imaju potrebu za nekom podrskom.I oni bi morali da znaju kakvi su sadrzaji koje mogu ponuditi deci, na koji nacin da ih usmeravaju , ko bi u tome mogao da im pomogne...a da to nema veze sa ''daj pare pa cu da ti treniram dete''.Prepusteni sebi i sopstvenoj snalazljivosti u vremenu u kome ih muci borba za egzistenciju (sto je najcesce slucaj) ,izlozeni medijima koji po mom skromnom iskustvu zaista prze mozak onima koji se ne opiru sadrzajima koji iz tih medija dolaze...malo roditelji imaju prilika da stvari promene.Mozda ipak dovoljno, ali svejedno malo.
Pre vise od decenije sam imala posla svakodnevno sa ''mladim ljudima zeljnim znanja'' iz jedne lose beogradske gimnazije.Ipak, bila je gimnazija, a ne strucna skola,primer kako ne treba imati predrasuda.I za nekolliko godina druzenja sa njima , recimo 4-5 generacija, ja mogu da nabrojim dva odeljenja u kojima je imalo svrhe raditi.I to cak ne svrhe u nekom klasicnom ''naucili su '' smislu , nego u smislu najjednostavnije razmene informacija, znanja, komunikacije i dobre atmosfere.Oni drugi su bili jedan od uzroka sto sam spakovala kofere i otisla daleko od tog sveta.I na tome sam im zahvalna.Kao i onima malobrojnijima kojih se rado setim il ih rado sretnem.

#26 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 25 March 2012 - 15:32

...

Da se nadovezem na tvoje ....

Ja sam godinama radila u skoli. Ne treba puno vremena da ukapiras ko iz kakve sredine dolazi.
To je jednostavno tako. Nema greske. I naravno, vidis i talenat koji moze da se razvije bez obzira na neke okolnosti.

#27 Doc Holliday

Doc Holliday
  • Members
  • 3,537 posts

Posted 25 March 2012 - 15:41

Nije mi jasno sta tolko moralisu oko seksa medju srednjoskolcima, kao da toga ranije nije bilo? Pa uvek su "momci" gubili nevinost od nekih slobodnijih " devojaka". I ranije su se igrale slicne igre kao te "kamene face".. mozda ne tako u bukvalnom smislu ali... zar se vi kao mali niste "igrali doktora" ili "masne fote " ili... Jos je nekad lepo otpevao pokojni NESA LEPTIR u...

OK , slazem se da je danas ta granica pomerena nadole ali.. dali su danas deca "naprednija" samo zbog evolucije ili su tome doprineli mediji ( najvise televizija i internet ) gde u realiti shou-ima ucesnici " bacaju majmuna na sto ". Pa sta ste ocekivali ???

Sto se tice shema - profesor - ucenice.. Pa zar nekad nije bilo toga da kad dodje mladji profesor , pogotovo u zenske skole , da postane predmet zelja ucenica ?? Isto tako su i decaci balavili za mladim profesorkama...

Svega ovoga je bilo uvek, samo se tad to jos vise krilo. Danas su samo granice pomerene bilo samom evolucijom a jos vise medijima, a bogami i samih roditelja.. pa ne treba da cudi veca sloboda same dece..
Samo sto nekada nije bilo tehnologije da se to snimi i pusti u javnost...

#28 melankolic

melankolic
  • Members
  • 25,300 posts

Posted 25 March 2012 - 15:53

Neuporedive su masne fote ili gubljenje nevinosti na žurci i "kamene face". Ovo drugo je najodvratnije iživljavanje nad devojkama koje ja ne znam šta misle da time postižu. Ne mogu da verujem da to rade u zamenu za užinu ili za pare.

Doco, nije ni blizu istini da je toga i pre bilo samo se ćutalo.
Da se to znalo '80.- ih i pre njih, prvo bi svi redom bili izbačeni iz škole a onda bi i direktor leteo uz moguće i pravne konsekvence. Zbog kakvih stvari se tada dobijao ukor...

Edited by melankolic, 25 March 2012 - 15:59.


#29 Bellini

Bellini
  • Members
  • 2,036 posts

Posted 25 March 2012 - 16:07

Vasa je napisao dva sjajna posta. Rekao bih po njegovom pisanju u spomenutim postovima da smo generacijski slični tako da potpuno kapiram sve što želi da kaže. Usudiću se samo da dodam jednu malu sitnicu..
Pre nekih 7-8 godina kao apsolvent radio sam nekoliko meseci na zameni u jednoj beogradskoj srednjoj školi. Ono što je mene frapiralo je potpuna indiferentnost te dece prema bilo čemu. Nije bilo teme koja je mogla da ih zainteresuje. Nije bilo načina da ih se motiviše na bilo koji način. Potpuna ravnodušnost prema oceni. Kec ili petica njima je bilo svejedno. U naše vreme bilo je dobrih đaka i bilo je loših đaka ali čak su i ti loši voleli ponekad da dobiju dobru ocenu i bili su sretni ako se to desi. Plašili su se keca. Rekao bih, bili su loši đaci ali nisu bili sretni što su loši đaci.

Deca kojoj sam ja predavao apsolutno nisu marila. Kec ili petica, potpuno nebitno. O nivou (ne)znanja nekih elementarnih stvari zaista ne bih detaljisao. Verovatno je tu i faktor škola u kojoj sam radio, koja je svetlosnim godinama udaljena od neke elitne gimnazije ali opet, to je bilo jedno neprijatno iskustvo. Slika i prilika grandovizijske ružičaste omladine. To je inače i bio kraj bilo kakvih mojih ambicija da na bilo koji način radim u prosveti.


A zašto bi i marili? šta to dobra ocena u školi može da im pruži? :unsure: U ovoj zemlji je potpuno svejedno završio medicinu sa ovim ili onim prosekom, u roku ili ne, važno je da li imaš vezu ili ne. Pogledaj negde drugde u drugoj sferi, školstvu, državnoj službi :ph34r:, ljudi ne žive svoj život, oni životare. Kako mogu škola ili roditelji nešto da promene kada su i oni sami nesrećni, siromašni?

"Bogati imaju jednog djavola, a sirotinja dva", boki. ;)


#30 mrd

mrd
  • Members
  • 18,143 posts

Posted 25 March 2012 - 16:15

1332687199[/url]' post='3503139']
Neuporedive su masne fote ili gubljenje nevinosti na žurci i "kamene face". Ovo drugo je najodvratnije iživljavanje nad devojkama koje ja ne znam šta misle da time postižu. Ne mogu da verujem da to rade u zamenu za užinu ili za pare.

Doco, nije ni blizu istini da je toga i pre bilo samo se ćutalo.
Da se to znalo '80.- ih i pre njih, prvo bi svi redom bili izbačeni iz škole a onda bi i direktor leteo uz moguće i pravne konsekvence. Zbog kakvih stvari se tada dobijao ukor...

Sto se tice "lepeze" i "kamenih faca" za te igre sam cuo 79, ili 80 kada je otkriveno da se u jednoj novobeogradskoj osnovnoj skoli, deca igraju tih igara. Tada su bili clanci u novinama, pa se polako cutalo o tome.

Edit.
Deca, teenagers eksperimentisu sa svime i svacime. Problem je sto ih odrasli ne pripreme dovoljno, da znaju sta treba, a sta ne. U svakom slucaju ce uraditi ono sto onimhoce, a ne ono sto im se naredi.

Edited by mrd, 25 March 2012 - 16:17.