Ehej, pa ja sam Siorana citao vrlo davno, mislim negde pri kraju srednje skole ili na pocetku faksa... i prilicno sam ga dobro podnosio, premda se covek tokom vremena zasiti...Pod stare dane, ili jos bolje, nikad. Toliku lucidnost niko ne moze da podnese.
"Lepe misli"...
Started by
Lavinia Amaldi
, Jul 06 2003 18:10
729 replies to this topic
#16
chandra
-
- Members
- 2,782 posts
Posted 31 July 2003 - 12:20
#17
laufer
-
- Banned
- 861 posts
Posted 01 August 2003 - 17:32
"... U takvim trenucima pasa nije skrivao svoju odvratnost prema Bosni i Bosancima.Rodjen u Carigradu, dvorski covjek, on je svoje naimenovanje za bosanskog valiju smatrao uspjelom protivnickom intrigom i nesrecom koju valja mudro podnijeti.
On je prezirao te Bosance, muslimane, neuke, surove, nevjerovatno ogranicene ljude, sto tako svecano i s toliko vaznosti govore svoje gluposti.Prezirao je Srbe, cupavu, mrku,fanatizovanu raju,sto se tako bezumno bore protiv starih i velikih institucija i slijepo srcu u smrt, gubeci za puste snove i lagarije "lijepi zivot", kako ga je on zvao.Prezirao je ponizne Jevreje, bradate popove i lukave fratre, kao svijet bez casti i dostojanstva.I jednom je , poslije neke fratarske deputacije, rekao svom cehaji:
-Kad propadne i potone sav svijet i sve drzave, vjeruj, ovi ce fratri plivati , kao zejtin, po vrhu.
On je mrzio svu tu zemlju , mracnu i gorovitu, s rasrganim pejzazom i ludom klimom, kao i njene stanovnike , vjecno zavadjene i nemirne, jer mu je bilo odvratno sve sto je glasno, ostro i neumjereno.Volio je miran rad u kolotecini i umjerene slasti i uzivanja, koja je obozavao.Pokatkad bi svu noc sanjao more, puno bijelih jedara, a sutra bi onda dvostruko mrzio plecate i brkate Bosnjake oko sebe i silovite linije planina iznad Travnika , koje su mu zatvarale vidik. Potajno je radio preko prijatelja , u Carigradu, da se vrati na staro mjesto.On nije tacno znao ni zamasaj ni velicinu ovog ustanka, ali je znao da se s ovom bosanskom vojskom ne da mnogo uciniti. I zato je racunao ili da olako razbije Srbe, ili da, otezuci pohod, doceka jesen kad se vojske vracaju kucama.A preko zime se nadao da ce njegova stvar u Carigradu uspjeti i da ce se srecno rijesiti i Bosne i ratovanja..."
' Za logorovanja ' Ivo Andric
On je prezirao te Bosance, muslimane, neuke, surove, nevjerovatno ogranicene ljude, sto tako svecano i s toliko vaznosti govore svoje gluposti.Prezirao je Srbe, cupavu, mrku,fanatizovanu raju,sto se tako bezumno bore protiv starih i velikih institucija i slijepo srcu u smrt, gubeci za puste snove i lagarije "lijepi zivot", kako ga je on zvao.Prezirao je ponizne Jevreje, bradate popove i lukave fratre, kao svijet bez casti i dostojanstva.I jednom je , poslije neke fratarske deputacije, rekao svom cehaji:
-Kad propadne i potone sav svijet i sve drzave, vjeruj, ovi ce fratri plivati , kao zejtin, po vrhu.
On je mrzio svu tu zemlju , mracnu i gorovitu, s rasrganim pejzazom i ludom klimom, kao i njene stanovnike , vjecno zavadjene i nemirne, jer mu je bilo odvratno sve sto je glasno, ostro i neumjereno.Volio je miran rad u kolotecini i umjerene slasti i uzivanja, koja je obozavao.Pokatkad bi svu noc sanjao more, puno bijelih jedara, a sutra bi onda dvostruko mrzio plecate i brkate Bosnjake oko sebe i silovite linije planina iznad Travnika , koje su mu zatvarale vidik. Potajno je radio preko prijatelja , u Carigradu, da se vrati na staro mjesto.On nije tacno znao ni zamasaj ni velicinu ovog ustanka, ali je znao da se s ovom bosanskom vojskom ne da mnogo uciniti. I zato je racunao ili da olako razbije Srbe, ili da, otezuci pohod, doceka jesen kad se vojske vracaju kucama.A preko zime se nadao da ce njegova stvar u Carigradu uspjeti i da ce se srecno rijesiti i Bosne i ratovanja..."
' Za logorovanja ' Ivo Andric
Edited by laufer, 01 August 2003 - 17:34.
#18
5ko
-
- Members
- 1,479 posts
Posted 01 August 2003 - 23:28
Santa Maria della salute
Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.
Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
L.Kostic
Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.
Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
L.Kostic
#19
zzzzz
-
- Members
- 2,055 posts
Posted 02 August 2003 - 01:57
Сутра ће сигурно и кукавице моћи
Оно што данас могу само храбри и прави
Који су у простору између нас и ноћи
Пронашли дивне разлоге другачије љубави
Бранко Миљковић, ''Море пре него усним''
(парола на СП '96-'97)
Оно што данас могу само храбри и прави
Који су у простору између нас и ноћи
Пронашли дивне разлоге другачије љубави
Бранко Миљковић, ''Море пре него усним''
(парола на СП '96-'97)
#21
Lavinia Amaldi
-
- Members
- 2,362 posts
Posted 07 August 2003 - 18:23
"There is no way to peace. Peace is the way."
A.J.Muste
A.J.Muste
#22
SerZKO
-
- Members
- 218 posts
Posted 07 August 2003 - 21:59
- Sve buducnosti imaju jednu veliku vrlinu: nikad ne izgledaju onako kako ih zamisljas - govorio je otac Leandru....
...Postoje razne ljubavi. Jedne se mogu nabosti samo viljuskom; druge se jedu rukom k'o ostrige, neke se moraju nozem seci, inace te zadave, a ima ih i tako corbastih da pomaze samo kasika. Ili se opet, beru kao jabuka koju je ubrao Adam.
Unutrasnja strana vetra je ona koja ostaje suva dok vetar duva kroz kisu. (jedan od jevtinih proroka)
M. Pavic - Unutrasnja strana vetra ili roman o Heri i Leandru
...Postoje razne ljubavi. Jedne se mogu nabosti samo viljuskom; druge se jedu rukom k'o ostrige, neke se moraju nozem seci, inace te zadave, a ima ih i tako corbastih da pomaze samo kasika. Ili se opet, beru kao jabuka koju je ubrao Adam.
Unutrasnja strana vetra je ona koja ostaje suva dok vetar duva kroz kisu. (jedan od jevtinih proroka)
M. Pavic - Unutrasnja strana vetra ili roman o Heri i Leandru
#23
Lavinia Amaldi
-
- Members
- 2,362 posts
Posted 14 August 2003 - 12:13
Happiness comes
from the heart
japanska izreka
from the heart
japanska izreka
#24
elle
-
- Members
- 4,479 posts
Posted 14 August 2003 - 13:37
"kad ti covek na dlanu nudi svoje srce
pitam se sta ima na mestu srca"
- kafanski komsija nocas u gradu...
pitam se sta ima na mestu srca"
- kafanski komsija nocas u gradu...
#25
tanjajedaska
-
- Banned
- 920 posts
Posted 15 August 2003 - 03:55
U sledećim rečenicama uživam onako, zvukovno...
«Neupotrebljen džepni rokovnik koji je tu optimistički sazrevao sve dok se kalendarske podudarnosti ne ponove...»
«Romansa, daljina, skerletna neba oivičena kožom tuljana, tamite dine basnoslovnog kraljevstva...»
«Neupotrebljen džepni rokovnik koji je tu optimistički sazrevao sve dok se kalendarske podudarnosti ne ponove...»
«Romansa, daljina, skerletna neba oivičena kožom tuljana, tamite dine basnoslovnog kraljevstva...»
#26
yenta
-
- Members
- 322 posts
Posted 16 August 2003 - 19:53
ih, koliko li je rechenica ukojima uzivam, kako god okrenesh. evo jedna, al nije chak ni iz literature, nego iz kraja:
"e sad bih do kraja zivota da sedim u vrucem pesku i da udaram u lonche..."
"e sad bih do kraja zivota da sedim u vrucem pesku i da udaram u lonche..."
#27
tanjajedaska
-
- Banned
- 920 posts
Posted 17 August 2003 - 07:40
To su bile Nabokovljeve rečenice, ali nisu ih preveli ni A.D. ni B.V....
#29
maxivida
-
- Members
- 3,167 posts
Posted 17 August 2003 - 22:29
Izvinjavam se sto je na engleskom, al gre'ota da se prevodi...
Love is not all: It is not meat nor drink
Nor slumber nor a roof against the rain,
Nor yet a floating spar to men that sink
and rise and sink and rise and sink again.
Love cannot fill the thickened lung with breath
Nor clean the blood, nor set the fractured bone;
Yet many a man is making friends with death
even as I speak, for lack of love alone.
It well may be that in a difficult hour,
pinned down by need and moaning for release
or nagged by want past resolutions power,
I might be driven to sell you love for peace,
Or trade the memory of this night for food.
It may well be. I do not think I would.
--- Edna St. Vincent Millay
Love is not all: It is not meat nor drink
Nor slumber nor a roof against the rain,
Nor yet a floating spar to men that sink
and rise and sink and rise and sink again.
Love cannot fill the thickened lung with breath
Nor clean the blood, nor set the fractured bone;
Yet many a man is making friends with death
even as I speak, for lack of love alone.
It well may be that in a difficult hour,
pinned down by need and moaning for release
or nagged by want past resolutions power,
I might be driven to sell you love for peace,
Or trade the memory of this night for food.
It may well be. I do not think I would.
--- Edna St. Vincent Millay
