Jump to content


Photo
- - - - -

"Lepe misli"...


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
729 replies to this topic

#1 Lavinia Amaldi

Lavinia Amaldi
  • Members
  • 2,362 posts

Posted 06 July 2003 - 18:10

Hm, ne znam da li je ovo nekada ranije bilo na 4umu, ali mi palo napamet.
DakleM, ako imate neke lepe misli koje su vam inspirativne na bilo koji nachin, ili izreke nekih mislilaca, ili bilo koga, ili deo neke knjige koji vam se toliko dopao da bi ga prochitali prvom na kog naidjete, "prochitajte" ilivam podelite
ovde...

:lol:

#2 nastasia

nastasia
  • Members
  • 31 posts

Posted 07 July 2003 - 20:05

“Evo, ponekad moze biti neko zadovoljstvo biti vucen za nos. Toliko pun ocekivanja moze biti ljudski duh. Mogu coveka vuci za nos niz doline I uz planine, a ako ga neko upita: Ali zar ne zelis da ti pomognem, da te oslobodim? Covek odgovori: Ne. A, ako ga neko pita :Ali mozes li ti to da izdrzis? Covek odgovori: Da, jer ja to mogu da izdrzim, jer ja volim onu ruku koja me vuce..”

“Pan”, Knut Hamsun


“Porok nikada ne napada otvoreno, nego nalazi nacin da coveka zaskoci, jer se uvek zaodene u neki sofizam, a cesto I u neku vrlinu”

“Zivcane su bolesti, bolesti srecnih ljudi..i moji su zivci bili bolesni; suze koje sam ronio, kad nisam imao nikakva razloga da placem, strava koja bi me obuzimala, kad bih cuo sustanje lista ili ptice, neprestano menjanje raspolozenja, I to u tisini najmirnijeg zivota. Sve je tyo oznacavalo onu dosadu, koja se javlja u blagostanju I koja, da tako kazem, preterano izostrava osetljivost..”

“Ispovesti”, Zan Zak Ruso



“ ..Svi su posle tvrdili da je bas od tog trenutka Nastasja Filipovna izgubila pamet..Sam Rogozin stajao je I gledao iskrivsi lice I nekakav ukocen I zbunjen osmeh.
“Hvala vam kneze, sa mnom tako niko dosad nije govorio-rece Nastasja Filipovna – mene su neprestano prodavali I kupovali, a za zenu niko od cestitih ljudi jos me nije prosio. Jeste culi Atanasije Ivanovicu? Sta velite vi na sve ovo sto knez sada rece? Skoro je vec nepristojno..Rogozine ne zuri sa odlaskom. Nego, neces ti otici, vidim ja. Mozda cu ja ipak sa tobom poci. A kud si hteo da me vodis?

-U Jekaterinkof – javi se iz ugla Lebedev, a Rogozin se samo strese pa razrogaci oci, cisto ne verujuci svojim usima. On je sasvim otupeo,kao da ga je neko mocugom po glavi udario.

-Ma sta ti je devojko..Ti kao da nastupe dobijas?Jesi li poludela – unese se uplasena Darja Aleksejevna.

-A, ti zbilja poverovala?-skoci s kanabeta Nastasja Filipovna kikocuci se – zar ovo dete da upropastim? ..Hajdemo Rogozine!Spremi svoje pare!Nista to sto hoces da me uzmes, ali pare daj ipak ovamo!Jer ja za tebe ipak mozda necu poci. A ti mislio:kad se budes ozenio sa mnom, onda ce ti te pare ostati? Nije tako!Ja sam I sama bestidnica!Ja sam Tockova naloznica bila..Kneze! Ti sad treba Aglaju Jepancinu da uzmes, a ne Nastasju Filipovnu, jer bi inaceFerdiscenko na tebe prstom pokazivao. Ti se ne bojis, ali bih se bojala ja sto sam te upropastila, I da ces mi posle prebacivati. A sto ti velis da jos ja tebi cast cinim, to Tocki najbolje zna. A, Aglaju Jepancinu si ti, Ganjice, proigrao;jesi li znao to? Jer da se nisi cenjkao, ona bi neizostavno za tebe posla!Takvi ste eto vi svi: mesaj se ili sa nevaljalicama ili a casnim zenama-biraj jedno ili drugo, ili ces se neizostavno zapetljati..Gle, gle generala kako je zinuo pa me gleda..

-To je Sodom, Sodom!-ponavljase general..I tu se dize s divana;svi opet behu na nogama. Nastasja Filipovna kao da je pomerila pamecu..

-Pa zar tako?-jauknu knez krseci prste.

-A, ti mislio ne? I ja sam mozda gorda, iako sam bestidnica. Ti si mene malopre savrsenstvom nazivao;krasno mi je to savrsenstvo, koje samo iz pustog hvalisanja da je zgazilo I milion I knezevsku titulu srlja u ponor.No, kakva bih ti ja zena bila kad sam eto takva..Atanasije Ivanovicu, ja eto citav milion kroz prozor izbacih!A, vi zar mislili da cu ja zbog vasih tricavih sedamdeset pet hiljada smatrati za srecu da za vaseg Ganjicu podjem?

-Da podjemo!-zaurla Rogozin skoro lud od radosti. On se gusio od radosti;isao je oko Nastasje pa svima vikao “Ne prilazi joj”..

-Sta si se ti tu razvikao! Kikotala se Nastasja. Ako zazelim mogu i tebe za vrat pa napolje. Ja te pare od tebe jos nisam uzela, eno ih gde leze. Daj ih ovamo, citav taj svezanj. Zar u ovom sveznju sto hiljada? Ih, kako je to odvratno! No, sta ti je Darja Aleksejevna?Par je zbilja trebalo da ga unesrecim?(Ona pokaza na kneza) Zar on da se zeni, pa njemu zapravo jos dadilja treba!Gledaj kneze, tvoja zarucnica pare uzela, jer je bludnica, a ti hteo da je za zenu uzmes!Ta sto places? Gorko ti je zar ne? Smej se, de, eto kao I ja (nastavljase Nastasja, kojoj I samoj zablistase dve krupne suze u ocima). U vreme se uzdaj, sve ce proci..Ne, bolje ovako da se lepo rastanemo
jer I ja sama velika sam sanjalica, pa ne bi ispalo dobro! Zar I ja nisam o tebi mastala. Imas pravo, davno sam mastala, jos na selu kod njega, pet godina sam provela sama samohrana; mislim neki put, mastam, mastam – I sve sam tako zamisljala kao ti sto si:dobrog coveka, cestitog I blagog, koji ce najednom doci I reci :”Vi niste krivi , Nastasja Filipovna, I ja vas obozavam”. Pa se tako nekad dam u sanjarije da lepo posasavim..I tek najednom naidje eto taj: po dva meseca u godini ostane u selu, osramoti me I navredja, raspali me I razvrati, pa ode-sto puta sam htela u jezero da se bacim, ali sam podla bila I kukavica, nisam smela, no a sad..Jesi li gotov Rogozine?
Nastasja zgrabi u ruke svezanj s parama.

-Ganjka, dodje mi jedna misao. Ja hocu da jos jednom pogledam u tvoju dusu, ti si citava tri meseca iz mene dusu vadio, a sad je moj red. Vidis li ovaj svezanj – tu su sto hiljada! Ja cu eto, sad da ga bacim u kamin, u oganj, eto tu pred svima, svi dabudu svedoci! Pa, cim oganj dohvati, sav, a ti brze u pec, ali samo bez rukavica, goloruk, rukave zavrni pa vuci novac iz vatre! Izvuces li ih, nek su svih ovih sto hiljada tvoji; malo ces samo prste oprljiti, ali sto hiljadarki, nije sala.Pomisli samo! Zar je tesko izvuci ih? A ja cu dusu tvoju sa uzivanjem da posmatram: kako ces za mojim parama da srljas u vatru………”.




“No otkud sam idiot sad, kad eto sam shvatam da me drze za idiota?”


“Idiot”, Fjodor Dostojevski

#3 natasha

natasha
  • Banned
  • 3,104 posts

Posted 09 July 2003 - 11:55

" I onda se rasplaka. Bio je zao. Bio je zao i sentimentalan."

Kakav flash.

Naravno, Braca Karamazovi.

#4 Lavinia Amaldi

Lavinia Amaldi
  • Members
  • 2,362 posts

Posted 09 July 2003 - 20:00

Ko ljubav visoko ceni,
deluje,
ali nema namere.


Lao-tse
--------------------------------------------------------------

Silence is the perfect herald of joy.

Shakespeare
--------------------------------------------------------------

Sta je zivot? Bljesak munje u noci. Dah bizona u zimsko jutro. Mala senka koja prelece preriju i gubi se u zalasku sunca.

Vranina noga, govornik indijanskog plemenskog saveza Crna noga
---------------------------------------------------------------

Pticama dao si pesme,
Ptice su ti uzvratile pesmama.
Meni si dao samo glas, ali si
zahtevao vishe,
i ja pevam…


Rabindranath Tagore

#5 INa

INa
  • Members
  • 67 posts

Posted 21 July 2003 - 13:56

Ali nikakvim žigovima i okovima nećeš naterati čoveka da zaboravi da je čovek.Dostojevski: Zapisi iz mrtvog doma

A onda moraš proći kao kroz neki oganj bolan i težak, ali spasonosan. Tu će izgoreti sva trulež i ostaće samo ono što i samo jeste vatra, ali ne sagoreva i nije vruće.
(Majordom Grossman: Povest o Djavolskim dvokolicama)
Basara: Fama o biciklistima

... On me voli- ko drugaricu. A tih koji me vole ko drugaricu meni je pun kurac. Čete, more, bataljoni njih su me voleli ko drugaricu, a mažnjavali ribe koje su, valjda, mrzeli ko zlotvore.
S. Selenić: Ubistvo s predumišljajem

Boem je osoba koja radi da bi živela, ali ne živi da bi radila. Boem je imitacija bitnika. Sto procenata bitnik je samo bedna imitacija ciganina...
M. Oklopdžić: CA Blues

Bila bih presrećna kada do kraja života ne bih morala da izgovorim ni reč; ali bih umrla ovog trenutka kada do kraja života ne bih osetila ništa.
M. Oklopždić: CA Blues

#6 mathematician

mathematician
  • Members
  • 555 posts

Posted 23 July 2003 - 08:03

“…Sva iskusenja, sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se meriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo podrucje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve belezi i ispisuje, a racun se placa nocu, na velikim, mracnim i vrelim poljima nesanice. Ali tu se i sve resava i brise, konacno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nestaje tu kao reka ponornica, ili sagori bez traga i spomena....”

“…Ali, prolece je. Opet prolece. Bogat sam, miran, i mogu da cekam. Da, niceg nije bilo i niceg nema, jasnog i sigurnog, ali nista nije ni izgubljeno ili iskljuceno, nepovratno i potpuno. Znam da u svetu ima mnogo napola otvorenih prozora u koje kuca prolecni vetric, suncevih odblesaka na metalu i u vodu, praznih sedista u kupeima, ustalasanih povorki i obasjanih lica u prolazu. Slutim i hiljade drugih nepoznatih mogucnosti i prilika. Znam da se svuda i svagda moze javiti Jelena, zena koje nema. Samo da ne prestanem da je iscekujem!”

Jelena, zena koje nema
Ivo Andric

Zasto ne lovis ribu?
Izgleda velika ludost sto i jest, ali postane najveca strast. I brani covjeka od drugih ludosti. Svijet se moze rusiti, a ti ces, nepomican, buljiti u vodu. Najveca mudrost u zivotu je da covjek pronadje pravu ludost.

Mesa Selimovic


Graffiti

bez obzira
sto ga
gledate popreko
predeo nije
ruzan
mozda je samo
vase oko
rdjavo

Jacques Prévert



“Ako ide polagano, covjek se izvrgava suncanici. No, ako ide prebrzo, covjek se uznoji i u crkvi ga zahvati vrucica.” Imala je pravo. Nije bilo drugog izlaza.

Cesto sam tada mislio, kad bi me netko prisilio da zivim u kakvom deblu suhoga stabla, bez ikakva druga zanimanja osim da gledam povrsinu neba nad svojom glavom, da bih se malo-pomalo na to priucio. Ocekivao bih let ptica ili susret oblaka kao sto sam ovdje ocekivao cudnovate kravate svoga advokata i kao sto sam, na drugom svijetu, strpljivo cekao do subote da privijem na se Marijino telo. A ako dobro promislim, ja nisam bio u suhom deblu. Bilo je i nesretnijih od mene. To je uostalom, bila ideja moje majke, i ona je cesto ponavljala da se covjek napokon na sve nauci.

Stranac (L`Etranger)
Albert Camus

Biti kralj vlastitih raspolozenja – to je povlastica velikih zivotinja.

Katkada mastam o tome sto ce o nama reci buduci historicari. Jedna ce im recenica biti dovoljna za modernog covjeka: bludnicio je i citao novine. Nakon te snazne definicije predmet ce, ako smijem reci, biti iscrpljen.

Pad (La Chute)
Albert Camus


Mozda cu i umreti.
Guillaume Apollinaire


Nesto sto sam voleo kao srednjoskolac:

- Covek vam je kao glavica crnog luka. Uvek pod jednom ljuskom naidje druga; ljustite i ocekujete bog zna sta, a kad dodjete do kraja, na dnu ne nadjete nista. Ama bas nista.
. . .
- Nista? Kazete nista! Luk i voda. A suze? Sta je sa suzama? Suze ste zaboravili, moj gospodine.

Predeo slikan cajem
Milorad Pavic


Naravno, da ne razocaram kolege:

Matematika je najvisi oblik poezije. Kada se oslobodimo simbola i predjemo jednu granicu, zakoracimo u svet dostupan samo pravim matematicarima… Matematika krije u sebi poeziju kakve nigde nema.

Signalisticka pesma
Zarko Rosulj

#7 Rain Girl

Rain Girl
  • Members
  • 2,803 posts

Posted 23 July 2003 - 09:48

Vremenom je poceo da se prepusta jedinom zadovoljstvu koje je ranije sebi uskracivao: onima koji su dolazili da ga obidju pripovedao je o svojim putovanjima. Slusajuci ga ljudi iz Lavildjea upoznavali su svet, a deca otkrivala cudesa. On bi pripovedao polako, posmatrajuci u vazduhu stvari koje drugi nisu videli... Kad bi mu usamljenost okovala dusu, odlazio bi na groblje, da razgovara sa Elen. Ostatak svog vremena prepustao se liturgiji navika koje su mu pomagale da odagna tuzne misli. Povremeno, za vetrovitih dana, spustao bi se do jezera i provodio sate posmatrajuci ga, jer mu se cinilo da pred sobom vidi, ispisan na vodi, neobjasnjiv prizor, blag, koji bese njegov zivot.

Alesandro Bariko - Svila

Procitala sam je drugi put. Bez komentara... Ko god moze neka je uzme... i naravno procita...

#8 chandra

chandra
  • Members
  • 2,782 posts

Posted 25 July 2003 - 23:52

Marsel Marien

DUH PLANINE

Šava, radža od Dhetura, na krajnjem sjeveru Indije, zasićen užicima, odreknu se svojih službi da bi postao mudrac po struci. Odluči dakle, da iščezne, bar misaono, pa se u tu svrhu popne na brdo Jolmo Lungma što se nadvija nad krovom svijeta.
Trebalo mu je sedam godina da stigne na vrh, koji je imao pola jutra površine i tlo mu bijaše sastavljeno od stvrdnuta leda sve tamo od pradavnih vremena. Tu podignu šator, koji jedva bijaše većeg obujma nego njegovo tijelo, jer ga je zapravo prekrivao poput tunike, no i takav bijaše uži od bačve antičkog Cinika. I Šava tad započe meditirati o svršecima i počecima Ništavila, o sadržaju i onom što je sadržano, o Ništa i o odrazu tog Ništa, i po čemu se ono razlikuje od Ništavila, te zašto je hladno a nipošto toplo i zašto je kao sve, ujedno nevidljivo, tiho i nepronalazivo.
Potom na kraju sedme godine izmisli basnu:
Bijaše to priča o čovjeku koji je imao tri ruke i, premda je od njih primao usluge iznad uobičajenih, bijaše duboko nesretan zato što, zahvaljujući toj prednosti, nije bio kao drugi. I do te mjere osjećao je zbog toga zlovolju da samog sebe iznenadi gdje zavidi sudbini bogalja bez ruke, jer je ovaj bar imao sebi sličnih na svijetu. Tada se on dade u potragu za vještim kirurgom koji mu, s manje poteškoća nego što zapadnu krojača kad treba da popravi odijelo, ukloni treću ruku. Čim se oporavio od operacije, čovijek najprije oćuti radost. Ponovo se latio svojih uobičajenih poslova, ali je i smjesta iznova otkrio svoju nesreću, veću no ikada. Jer sad je postao jednak svim ljudima, što je zasigurno vrhunac nesreće.
Sedam je godina minulo tijekom kojih je Šava smišljao svoju basnu sve dok joj nije izgubio nit. Potom je proteklo još sedam novih godina, na svršetku kojih je najuzdignutiji mudrac na svijetu izmislio novu basnu:
Ovaj put radilo se o glasovitom glazbeniku koji je živio u vrlo slavnom gradu, slavnom i po tome što je u prošlosti pružao zaklon velikom broju čuvenih glazbenika. Zbivalo se to na kraju rata i grrad je zauzela osvajačka vojska. Jedne večeri, nemajući pojma o redarstvenom satu, glazbenik je krenuo šetnju. Po svom starom običaju pušio je debelu cigaru kad ga je iznenadio potpuni mrak. Vojnička straža, primjetivši u crnoj tmini nenadano crveno svjetlo cigare, doviknula mu je da stane. Ali glazbenik bijaše gluh. Nije dakle uzmogao govoriti i nastavio je hodati povlačeći dimove iz cigare. Straža je opetovala svoj nalog podjednako bezuspješno, zatim je zapucala i ubila čovjeka na licu mjesta. Bila je to velika nesreća, udvostručena svojevrsnom sablazni. Jer glazbenik bijaše genij i svi su oplakivali taj glupi nesretni slučaj i okrutnu ludost sudbine prerušene u vojničko ruho. K tome, tijekom istrage, a da se nije moglo pronaći vjerodostojno objašnjenje tako čudnovatoj pojedinosti, otkrilo se da je stražar bio nijem od rođenja.
Takva, eto, bijaše druga basna. Mudrac Šava razmišljao je o njoj tijekom idućih sedam godina, ali ne poimajući njezin smisao. Tada je zamislio treću, ali je potkraj novog sedmoljeća otkrio da je bijaše zaboravio, toliko je njegov duh obuzelo prisilno prisjećanje, na koje je sebe primoravao u prethodnih sedam godina.
I onda je, jednoga gorkog dana, jednoga bodrog dana, stao ponovo silaziti prema dolini i potratio još sedam godina da bi stigao do svog polazišta. I kad je bio podno Jolmo Lungme, promjerio ga je od podnožja do vrha jednim jedinim pogledom. Potom, služeći se kamenjem uzajmljenim od njezine vlastite suštine, započe kamenovati planinu.

#9 chandra

chandra
  • Members
  • 2,782 posts

Posted 25 July 2003 - 23:57

Fernando Pessoa

***

U stravicnoj noci, prirodnoj sustini svih noci,
U besanoj noci, prirodnoj sustini svih mojih noci,
Prisecam se, budan, u nelagodnom dremezu,
Prisecam se onog sto sam ucinio i sto sam mogao da ucinim u zivotu.

Prisecam se, i neka teskoba
Podilazi me kao jeza ili strah.
Nepopravljivost moje proslosti - to je les!
Svi ostali lesevi mozda su samo varka.
Svi mrtvi mozda negde drugde i dalje zive.
Svi moji vlastiti minuli trenuci mozda jos uvek postoje,
U prividu prostora i vremena,
U laznoj prolaznosti.
Ali ono sto nisam bio, ono sto nisam ucinio, sto cak ni sanjao nisam;
Sto tek sad vidim da sam morao uciniti,
Sto tek sad jasno vidim da sam morao biti -
To je ono sto je mrtvo, uprkos svim Bogovima,
To - sto je zapravo bilo najbolji deo mene - ni Bogovi vise ne mogu da ozive...

Da sam u odredjenoj prilici
Skrenuo nalevo umesto nadesno,
Da sam u datom trenutku
Rekao da umesto ne, ili ne umesto da;
Da sam u izvesnom razgovoru
Imao spremne recenice koje tek sada, u polusnu, sklapam -
Da se sve tako zbilo,
Bio bih drugi danas, a mozda bi se tada i sav svemir
Neosetno privoleo da se preobrati.

Ali nisam skrenuo na stranu bespovratno izgubljenu,
Nisam skrenuo niti sam pomisljao da skrenem, i tek sada to shvatam;
Ali nisam rekao ne ili nisam rekao da, i tek sada uvidjam da nisam rekao;
Al ovog casa naviru mi sve recenice koje sam propustio da kazem,
Jasne, neizbezne, prirodne,
I razgovor uspesno okoncan,
I sve nedoumice razresene...
Ali tek sada me boli sve sto nikada nisam bio i sto se povratiti nece.

Za ono sto mi je promaklo zaista nema nikakve nade
Ni u jednom metafizickom sistemu.
Mozda bih na drugi svet mogao poneti svoje snove.
Ali zar cu moci da ponesem na drugi svet ono sto sam zaboravio da sanjam?
I bas ti snovi, ti snovi koje jetrebalo snivati, oni su les.
Sahranjujem ih u svom srcu zauvek, za sva vremena, dok traje sveta i veka.

Ove noci budan sred spokoja sto me obavija
Kao neka tudja istina,
A napolju je mesecina, kao nada koje nemam, za mene nevidljiva.

#10 chandra

chandra
  • Members
  • 2,782 posts

Posted 26 July 2003 - 00:06

Rastko Petrovic

SPOMENIK PUTEVIMA

Izveštavamo naše čitaoce u Novom Pazaru da je rukopis naših stihova, koji im je bio poslat, vratila novopazarska pošta bez ikakvog obaveštenja. Mi im te stihove šaljemo danas još jednom, a postaraćemo se da ispitamo zbog čega se ovako postupa sa našom emocijom, jer nam se čitaoci iz mnogih mesta žale da pesme ove teško a ponekad i nikako ne razumeju. Da li je to glupost naša ili njihova, ili uobičajena neurednost pošte!
U stvari raspisan je konkurs za najuspelije projekte preme kojima će se podići mnogobrojni spomenici: Spomenik Oslobođenje oslobodiocima; Kosovski hram kosovskim junacima; spomenik Osvete; spomenik Nepoznatome vojniku i jedan izginulima u Albaniji; i jedan rukopisima izgubljenim u Rusiji; i izmrcvarenim popovima; spomenik Zahvalnosti Velikome Kralju; spomenik Gordosti Velikome Vojskovođi (ali ko je taj vojskovođa? Da li Putnik ili Mišić? Ja glasam za putnika; prosto glasam za putnika i glasam za pijanicu). Dakle ovo neka je projekt
Za velikog Pijanicu
On je imao vizije besprimerne
Unutrašnje
Slinio je tako često
Sanjao o neiscrpnim bunarima punim vina.
Dakle ne zaboravima:
Izvesno jedan spomenik pijanici
A putniku takođe,
Jer uvide da će mu duh zapusteti,
Pođe u lov na vidike po svetu.
Šta mislite o spomeniku Putevima,
Jednom mladom časopisu? Očaran sam.
Tamnica za skretničare, tamnica za šefove stanica, tamnica za zakone protiv alkohola i za uredbe protiv skitnje i skitnica. Ljubav za manastire i za krčme, ljubavnike, ljubavnice, ljubav za krčmarice Janje, ljubav za Arnaute.
Bio sam tamo kad posle dugačkog govora digoše zastor. O lepote! Čega? Digoše zastor sa spomenika. Svi smo gledali sa nestrpljenjem. Kad: pa šta? Zar to! Oh bože milostivi! Smiluj nam se prečista; Makedonija me je ubila svojom velikom čulnošću i profesori svojom velikom logikom! Svoje sam noge i ruk poklonio anatomskim laboratorijumima; osta mi samo trup i glava, i jedna smešna misao: Otadžbina je ovo Jurnjava! Takvi su bili uzvici mase. Dakle digoše zastor.
Na velikoj mermernoj kocki samo jedna vaza puna svežega cveća i natpis:
OVAJ SPOMENIK ZA PILOTE ŠTO ODOŠE U AVIJATIKU I IZGIBOŠE IZ HEROJSTVA IZ DOSADE I IZ NAVIKE SLAVA IM
Slava. A gde je taj mladi arhitekta koji podiže remek-delo spomenik? Nestao? Ne! Kažu umro je nad samim projektom od jedne bombe, krvlju ga je pokapao: njegov učenik tek ga je dovršio. Njegovog učenika da izgrlimo: bratski; on je jedini što ga je video i on će nam dati poslednju njegovu reč.
Tako rešismo problem spomenika
I dovoljno monumentalno
I dovoljno kratkoveko
Da ne sputava buduće generacije.
Mornari što dremahu Mornari što su naročita
Na bezbroj žalova vrsta putnika
Kao divnu voćku iz vrtova
Uzbraše Hrista sa krsta
Tog divnog stabla u vrtu Epikura
Neka vrsta zeleno-sura
Sa belim prugama
Ah prugama nekim odlaze vozovi.
Zveri, ljubim te na tvoja usta krvava, na zube belo-čiste i oštre; na jezik iz kog gnoj i jed curi fosfornim plamenom, lepljivo pripijam svoj: a i on je zver i gnoj. Zver, razum grizuća besno, zver ljubav, zver noge neoprane, zver smrad pušeća, zver satanski prljava i vašljiva brada kaluđera. Seljanka iz blata plače: Spasi me, spasi, slatki braco moj! Ali i njen glas medni sikće kao u zmije. Kočijaš zubima na kaiše kida kožu vrancima. Zver crveni i režeći ud muškarca; trbug žene čitav uskomešali zverinjak. Zver most i zver drum, što rastrza žudnja; zver prostor i zver večnost.
Ljubim te na usta tvoja zažarena. Kao u uglevlje zamačem ti međ dojke ruku svoju. Ljubim te samošću svojom kurjačkom.
Onaj drugi projektovao Spomenik u pokretu na kolima upregnutim volovskim što odlaze. Na postamentu senovitom izvajao je Pobedu u snegu. Beše belje od ijednog mermera i hladnije još. Čim sunce i proleće dođe, spomenik će se otopiti sam i oteći poljanama u žuboru evokacija. Tako i treba poštovana ruljo, da se na Suncu svi spomenici otope, a ne da granitno prkose zubu vremena i da su nepomični. Neka ih mladež samo jednom vidi; dvaput? To je već odviše!
Mornari dođoše U zagrljaju skorelih ljubavnica
Zagljeni Čiji su trbusi
Popucali pod bičevima vetrova
Tako podlaci pa ipak evo zastiđeni
Žuto crnom pljuvačkom išpartana im lica
Od nikotina, bibera i olova
Oni žude šumu
Ah, u čudnom šumu gube se brodovi.
Genijalni besprimerni spomenik Kozmosu.
Gde je blistavi što ga je stvorio?
Nije li Gospod sam!
Nije li to zakon Njutnov ili Ajnštajnov!
Više se ne sećam. Rasejan. To.
Velika glumica (ne mimiskinja no velika Lepotica) došla je sasvim gola, sa zvezdama od zlatne hartije u kosi: predstavljaše crnomanjasti svod Noći. I zauze pozu Ogledanja (držala je ogledalo u ruci) pred ležećim Mladićem; njegova neukrotljiva čvrsta muškost tad bila je gordi stub Večnosti: vodoskok pred zvezdama. Taj je spomenik: Spomenik Obnavljanja i Preporađanja, Budućih Generacija, Plodnosti.
Dva automobila na velikom bulevaru sjuriše se jedan na drugog, i razmrskaše. To je Spomenik Katastrofa i Spomenik Pustolovina Uzvišena.
Na dnu okeana, dve krstarice spustivši mine uoči rata, položen je temelj Spomeniku Zveri Prostora i Zanosa. Jedan aeroplan lebdeći iznad njih obeležavao je visinu njegovu; i još to beše samo za prvi sprat, najviši će se peti do unutrašnjosti neba. Jedan dugi i zahuktali voz odnosio je plameni poljubac prosranim šumama i na viskokj santi što je plovila morski pas zaspali bio je Spomenik Ekspedicije uvek na sever, na sever uvek do u smrtnu večnost.
Nek živi sad plagijat! On plagira veliku misao Svemira; ukrao je sliku jednog ostrva pa je strpao u ovaj stih. Moja mati je ukrala sitni osmeh od mog oca: moja sudbina bi tada rešena na osnovu plagijata po slici božjoj. Tako rešavaju i problem svojine oni čije nećete nikada saznati ime, jer još na krštenju beše anonimno, samo zakačeno kao čiodom za njihov najsavršeniji plagijat: LIRIKE
Da, lirike
Naš Hrist sad u vrtu
Okrugao i crn od mahagovine
- muški mu znak dopire do kolena -
Sa očima belim: to je Crnac na rtu,
Koga je krstila zbog istine
Ljubavi cela vasiona.
Pije i pije, ah pije sa mornarima
Sam špiritus i milujući sve žene
Pod drvima priča o krvavim žalovima.
Sanjate li vi o ljubavnicama, moji prijatelji,
U vrtovima?

#11 moke

moke
  • Members
  • 2,958 posts

Posted 27 July 2003 - 10:19

Tuga je samo ustajala krv.
E. Sioran, ne secam se iz koje knjige

Inace, nemojte citati nista od Siorana, ne jos. Ja sam se jednom prevario.

#12 yenta

yenta
  • Members
  • 322 posts

Posted 27 July 2003 - 14:51

zashto da ne chitamo, a kad kaze chicha - ti blagoslovena lenjosti, koliko si zla sprechila... :lol:

ajde, pishto ovde shirimo svoje perje kao blesavi, sve citatima koji nas ilustruju u nemanju bolje slike za lichnu kartu, evo jedne otrovne misli starog mizantropa hoze ortega i gaseta (ne znam kako me ne mrzi da prepisujem...):

"...neumnjivo je da pomenuta zanimanja (- "pisac", "nauchnik", "profesor", "filozof"- prim.yenta) i profesije ne bi postojali da nekada davno nije bilo ljudi koji su bili pisci, nauchnici, profesori ili filozofi u tom neizlechivom, autentichnom i izvornom obliku. sve ono shto predstavlja drushtvenu ulogu nastalo je kao stvaralachki put odredjenog pojedinca. ali, u tome i jeste problem! od tog oblika zivota koji je jedan chovek stvorio i sudbinski sledio, po njegovom nestanku, ostalo je neshto nalik na ljushturu iz koje je ishchezao delotvorni lichni sadrzaj: ostao je samo javni "polozaj", kao bezlichni kalup u koji bi se prevarantski mogao ushunjati bilo ko. u tom smislu, sve ono drushtveno, sve ono kolektivno, varljivo je i nije verodostojno - predstavlja pozu, manir, titulu, masku. naravno da najveci broj intelektualaca koje srecemo uokolo nisu to zaista, vec se samo pretvaraju da to jesu, ponekad sa razlogom i od nemale koristi, chasno sluzeci zanimanju kojem su se drushtveno zavetovali. "zvanju koje imaju". ovaj izraz u nashem jeziku potpuno je pogodjen. otkriva nam da je zvanje forma necheg ljudskog, ali ipak prazna - prazna jer joj upravo nedostaje ono delotvorno ljudsko. tu prazninu mora ispuniti ili zaposednuti neko ko joj ponekad sluzi, a ponekad, shto je mnogo cheshce, to ne chini. svejedno je! drushtvo se zadovoljava najmanjim ispunjenjem, odnosno izvrshenjem obaveze nametnute zvanjem. drushtvo ima ista ochekivanja kao i onaj andaluzanin, ubogo mazalo, koji bi zapochinjuci novu sliku, svestan svog nishtavnog slikarskog umeca, sebi obichno govorio:"ako ispadne brada... bice 'sveti antonije', a ako ne...'bezgreshno zachece' ". tako je od pamtiveka, i u svakom poretku..."

#13 jamie

jamie
  • Members
  • 1,771 posts

Posted 28 July 2003 - 10:16

symptoms: not eating, not sleeping, not speaking, no sex drive, in despair, wants to die.

diagnosis: pathological grief.

sertraline, 50mg.
insomnia worsened, severe anxiety, anorexia [weight loss 17kg], increase in suicidal thoughts, plans and intentions. discontinued following hospitalization.

zopiclone, 7.5mg.
slept. discontinued following rash. patient attempted to leave hospital against medical advice. restrained by three male nurses twice her size. patient threatening and uncooperative. paranoid thoughts - believes hospital staff are attempting to poison her.

melleril, 50mg.
co-operative.

lofepramine, 70mg, increased to 140mg, then 210mg.
weight gain 12kgs. short term memory loss. no other reactions.

[argument with junior doctor whom she accused of treachery after which she shaved her head and cut her arms with a razor blade. patient discharged into the care of the community on arrival of acutely psychotic patient in emergency clinic in greater need of a hospital bed.]

citalopram, 20mg.
morning tremors. no other reaction.

[lofepramine and citalopram discontinued after patient got pissed off with side affects and lack of obvious improvement. discontinuation symptoms: dizziness and confusion. patient kept falling over, fainting and walking out in front of cars. delusional ideas - believes consultant is the antichrist.]

fluoxetine hydrochloride, trade name prozac, 20mg, increased to 40mg.
insomnia, erratic appetite [weight loss 14kgs], severe anxiety, unable to reach orgasm, homicidal thoughts towards several doctors and drug manufacturers.
discontinued.

mood: fucking angry.
affects: very angry.

thorazine, 100mg.
slept. calmer.

venlafaxine, 75mg, increased to 150mg, then 225mg.
dizziness, low blood pressure, headaches. no other reaction.
discontinued.

[patient declined seroxat. hypochondria - cites spasmodic blinking and severe memory loss as evidence of tardive dyskinesia and tardive dementia.]

refused all further treatment.

100 aspirin and one bottle of bulgarian cabernet sauvignon, 1986. patient woke in a pool of vomit and said 'sleep with a dog and rise full of fleas'. severe stomach pain. no other reactions.

...

sarah kane, 4.48 psychosis, 2000.

#14 laufer

laufer
  • Banned
  • 861 posts

Posted 29 July 2003 - 21:42

Tuga je samo ustajala krv.
  E. Sioran, ne secam se iz koje knjige

Inace, nemojte citati nista od Siorana, ne jos. Ja sam se jednom prevario.

A kad da pocnemo:)

#15 moke

moke
  • Members
  • 2,958 posts

Posted 29 July 2003 - 23:47

Tuga je samo ustajala krv.
  E. Sioran, ne secam se iz koje knjige

Inace, nemojte citati nista od Siorana, ne jos. Ja sam se jednom prevario.

A kad da pocnemo:)

Pod stare dane, ili jos bolje, nikad. Toliku lucidnost niko ne moze da podnese. :lol: