Jump to content


Photo
- - - - -

EM1-tehnologija- šta je to?


  • Please log in to reply
50 replies to this topic

#1 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 29 December 2011 - 19:20

Em-tehnologija- jedna od najperspektivnijih pravaca razvoja proizvodnje u agraru XXl veka, je primena Efektivnih Mikroorganizama. Osnivač, EM-tehnologije je japanski profesor, mikrobiolog Teruo Higa. Taj naučnik je, 1988, godine, uspeo da stvori super složen kompleks korisnih bakterija, kojeg je nazvao Efektivni Mikroorganizmi (EM); odatle i potiče naziv- EM-tehnologija. Potekla u Japanu, EM-tehnologija je danas priznata i, mnogim državama sveta ona predstavlja deo nacionalne politike. Broj takvih država postojano raste.
1998 g. ruski naučnik, doktor medicinskih nauka, Pjotr Ajuševič Šabljin je na osnovu anabiotskih mikroorganizama bajkalskog ekosistema stvorio ruski EM-preparat- " Bajkal EM-1"koji je, po nekim pokazateljima čak i prevazišao japanski analog.
  • 0

#2 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 29 December 2011 - 23:16

EM-preparat je koncentrat u tečnom stanju, u kojem je uzgajano više od 80 sojeva glavnih anabiotskih (korisnih) mikroorganizama, koji se u prirodi nalaze u zemljištu. Preparat ne sadrži genski izmenjene mikroorganizme. karaktereristično za EM-preparat to, što on predstavlja čvrstu zajednicu aerobnih i anaerobnih mikroorganizama. I jedni i drugi, bez obzira na različite oblike života, obitavaju u jednoj sredini u režimu aktivne razmene izvora hrane, i to tako da produkti metabolizma jedne grupe predstavljaju hranu onoj drugoj grupi, pri čemu dolazi do akomulacije pozitivnih osobina ujedinjenih mikroorganizama.
  • 0

#3 Vesna

Vesna
  • Sleepers
  • 18,721 posts

Posted 30 December 2011 - 00:41

još da napišeš ko je uvoznik za srbiju i gde može da se kupi pa da nam bude jasno zašto ga ovako reklamiraš hvališ. :D
  • 0

#4 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 30 December 2011 - 14:21

Sve više je ljudi u svetu koji na, svojim okućnicama, proizvode zdravu hranu za svoje potrebe. Tako, na primer u Sloveniji imaju svoj forum, gde izmenjuju svoja iskustva, vrše zamenu semena, sadnica, savetuju jedno drugo. To nije, klasični, poljoprivredni forum, to je forum mladih, oni sade retko, za ove, krajeve, egzotično voće i povrće.
U Russiji je opet druga stvar tamo su u akciji takozvani "dačniki" to su zaposleni i penzioneri koji sve svoje slobodno vreme koriste, aktivno na svojih "dačah" (vikendice) gde gde seju, sade, okopavaju itd. Oni takođe imaju svoje forume za zamenu iskustava. Tamo pišu mnogi stručnjaci i izumitelji raznih metoda za proizvodnju zdrave hrane sa što manje truda i muka, Jedan od najpoznatijih, izumitelja je svakako B. S. Annenkov, koji je razne metode, koji su se njemu pokazale kao dobre, udružio u jednu. Stvarajući taj svoj sistem on je doveo prirodu u svoju baštu da ona radi umesto njega i da njegova bašta nije zavisna od vremenskih uslova.
O tim svojim uspesima je napisao i nekoliko knjiga, jedna od njih ima naslov: "prinesite prirodu u svoj ogorod" ( dovedite prirodu u svoju baštu).
  • 0

#5 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 05 January 2012 - 23:23

Na ovo snimku se vidi gde i kako se, u svetu koristi EM-tehnologija, veliku ulogu igra u " ozdravljenju" prirode.

  • 0

#6 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 23 January 2012 - 16:43

Dodavajući hemijska đubriva, zemlji, mi ustvari ubijamo žive organizme u njoj. Organizme koji su potrebni biljkama da bi mogle da žive "od prirode, sa prirodom", hemijska đubriva na biljke deluju kao droga, žive samo od njih i treba ih stalno više dodavati.
Zato stalno češće jedemo hranu koja nema ukusa ( bar nama koji se tog ukusa sećamo) ni mirisa na ono što kupimo. Sećam se kada sam, kao dete, jeo hleb natrven paradajzom i posoljen solju, pa sam to isto pokušao sa paradajzom iz marketa, to se stvarno nije moglo porediti.
Već nekoliko godina uzgajam povrće, za svoje potrebe, Ali nekako nisam uspevao da dobijem željeni ukus i miris, dok nisam "otkrio" Efektivne Mikroorganizme, EM i shvatio u čemu je problem.
  • 0

#7 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 26 January 2012 - 13:02

ISTORIJAT POJAVE I PRIMENE MINERALNIH ĐUBRIVA
Pre više od 150 g. nemački hemičar Justus Libih otkrio je da se biljke mogu gajiti i na neutralnom zemljištu, u orsustvu humusa i organike, hraneći ih rastvorima hemijskih elemenata, čiji je zbir dobio naziv „mineralna đubriva“. To je bilo veoma značajno otkriće, koje je poslužilo pojavi i razvitku hidroponog (u staklenicima) gajenja biljaka, bez neophodnosti postojanja zemljišta. Od celokupnog otkrića Libih je zaključio da i u živoj prirodi biljke dobijaju hranu, koja je dobijena hemijskim procesima u zemljištu, i da, po mišljenju Libiha, kada nastupi trenutak, kada rezerve tih hemijskih elemenata nestanu, i onda, za gajenje kultura na tom zemljištu, treba izvana unositi u njega hemijske elemente. Pošto je sastav mineralnih đubriva, koje je predložio Libih, skoro potpuno bio isti po sastavu sa strukturom za proizvodnju eksploziva i baruta, ovom Libihovom otkriću su se veoma obradovali magnati hemijskih preduzeća (azotara). Oni su dobili priliku da prodaju ogromne količine otpadaka umesto da ih odvoze na smetlišta. Počinje ofanzivna reklama primene mineralnih đubriva, ali već ne na neutralnom zemljištu, već na njivama, koje imaju početnu prirodnu plodnost. Libihovu ideju masovno podržavaju organi vlasti zemalja, koje su takođe bile zainteresovane za popunu državne blagajne. Na taj način otpočinje uskoro masovna kampanja skoro svih zemalja za uništenje prirodne plodnosti njiva pod nazivom „agrohemijska poljoprivreda“. Justus Libih je bio „čist“ hemičar, njega nisu zanimali rezultati naučnih istraživanja specijalista drugih polja nauke i nije znao, da se u prirodi hrana biljaka ne dobija hemijskim procesima, već biološkim putem, da se u prirodi količina ove hrane ne potroši, već se stalno obvnavlja i povećava. On nije znao za Darvinova otkrića.

Justus Libih nije očekivao tako energičan nastup od strane magnata hemijske industrije i, kada je, kako se kaže, „proces krenuo“, odlučuje da proveri reakciju zemljišta na dejstvo mineralnih đubriva. Ustanovio je da mineralna đubriva uništavaju prirodnu plodnost zemljišta, razlažu i uništavaju humus, razaraju strukturu zemljišta, uništavaju sve živo u zemljištu, čineći ga hladnim, tvrdim i mrtvim. Libih ustaje na uzbunu, kategorički negira korist od mineralnih đubriva na zemljištu njiva, koje iskonski poseduju plodnost. Ali ... bilo je kasno – hemijskim magnatima i vlastima se osladilo, dobijali su ogromnu materijalnu korist od prometa otpadaka i uradili su sve što je neophodno, da ovi zaključci i mišljenja Justusa Libiha ne dopru do zemljoradnika. Baš ova štetna za zemljoradnju agrohemija preplavila je polja celog sveta.


  • 0

#8 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 01 February 2012 - 13:05

Mogu li biljke živeti i donositi plodove van zemljišta? Da, mogu. To je dokazao nemački hemičar Justus Libih pre više od 150 godina, hraneći biljke rastvorima mineralnih đubriva. Može li se govoriti o plodnosti njiva i bašti na kojima se godinama primenjuju mineralna đubriva? Naravno, ne. Jer su rastvori mineralnih đubriva uništili u površinskom delu zemlje i u organskom delu floru i faunu. Prinosi na takvim njivama i baštama se dobijaju ne od plodnog zemljišta (koje je uništeno hemijom), već od rastvora mineralnih đubriva, t.j., praktično, na hidroponi način. U gruntu, (ne u zemljištu, koje nije plodno), na taj način se stvaraju mineralni rastvori, kojima se hrane biljke. Biljke, gajene „hemijom“, dobijaju samo kompleks nekih hemijskih elemenata, a ne sve sastojke prirodnih organskih jedinjenja. Takve biljke nemaju prirodan ukus, miris i vitaminski sastav, loše su za skladištenje i mogu biti opasne za čovekovo zdravlje.
  • 0

#9 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 01 February 2012 - 14:34

ŠTA JE TO HUMUS I ZBOG ČEGA JE BAŠ ON GARANT
PLODNOSTI ZEMLJIŠTA
Vrlo veliki broj poljoprivrednika misli da je humus, kompost ili trulež. Znajući, pritom, da je humus garant plodnosti zemlje, zemljoradnici nastoje da unesu u zemljište što je moguće više komposta ili stajnjaka, a mnogi uz to dodaju još i mineralno „gnojivo“ (navodnici su upotrebljeni zato što je mineralna hemija otrov za zemlju i uništitelj humusa). Ni kompost ni stajnjak nisu humus. U njima se sadrži humus u relativno malim količinama. A uz primenu mineralnih „đubriva“, i ta neznatna količina humusa u kompostu ili stajnjaku se neutrališe. Na taj način količina humusa u zemljištu, uz istovremenu primenu komposta, stajnjaka i mineralnih „đubriva“ praktično se ne povećava.
  • 0

#10 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 07 February 2012 - 16:10

Употреба плоскореза, ( врста мале, лаке, свестранске мотике) који много олакшава посао у башти.

Edited by Hanza, 07 February 2012 - 16:11.

  • 0

#11 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 08 February 2012 - 20:59

NEDOSTACI „TRADICIONALNE“ OBRADE ZEMLJE
Tradicionalno je prihvaćeno da se radi plodnosti zemlja mora kljukati stajnjakom i mineralnim đubrivima. To nije najbolji način zbog sledećih posledica i razloga:
1.Sirovi stajnjak treba zaoravati. To je već jedan od nedostataka, koji iziskuje značajno angažovanje tehnike i fizičkog rada. Sirovi stajnjak se razmešta po parceli u zgužvanim hrpicama, čiju organiku razlažu truležni anaerobi. To dovodi do širenja u zemljištu truležnih patogena, koji kasnije dovode do zaraženja biljaka raznom truleži, a plodovi tih biljaka su loši za skladištenje. Sirovi stajnjak, pri razlaganju, oslobađa amonijak i slobodni azot, od kojih strada živa zemljišna sredina, koja je „kuvar“ hrane za biljke. Stajnjak ulazi u zemlju u gužvicama, stvara oko sebe vrlo zasićene rastvore razlaganja zemljišta, koji privlače sebi okolnu vlagu. Iz tih razloga, čak i uz prisustvo stajskog đubriva u zemlji, većina biljaka gladuje i ne daje prinos. Posle unošenja stajnjaka, uvažavajući ukazane razloge,
pođubrenu parcelu moramo ostaviti godinu dana neobrađenu, da bi se proces razlaganja sirovog stajnjaka završio, amonijak i slobodni azot iz zemljišta isparili, a živa zemljišna sredina samoobnovila, što je praktično nemoguće kod malih parcela. Svi gore ukazani nedostaci odnose se i na zaoravanje siderata.
2.Mineralna đubriva se unose, po pravilu, „nadušak“, odjednom. U zemljištu se, kao rezultat, obrazuju zasićeni rastvori soli hemijskih elemenata, koje uništavaju živu zemljišnu sredinu, „kuvare“ hrane za biljke. Pritom se zemljište lišava proizvođača humusa, garanta plodnosti. Postojeći humus u zemlji se uništava pod dejstvom mineralnih soli, gubi se njegova granulativna struktura, zemljište se usitnjava, postaje tvrđe, loše propušta vlagu i vazduh, postaje teško za obradu. Biljke se pri tom odgajaju na ograničenoj količini hemijskih elemenata i nemaju prirodan ukus, miris i vitaminsku vrednost. Bez odgovarajuće ishrane, biljke su podložne boleštinama i najezdama štetočina, njihovi prinosi opadaju i loši su za skladištenje. Postoji i osnovana bojazan od trovanja čoveka hemijom iz mineralnih đubriva.
3.Primena sirovog stajnjaka i mineralnih đubriva zahteva duboko oranje ili prekopavanje zemljišta, čime se uništava prirodna struktura zemljišta. Apsolutna većina zemljoradnika je ubeđena da oranje ili prekopavanje čine zemlju rastresitijom i zato pogodnijom za život biljaka na njoj. Međutim, oni veoma greše. Izučavanja pokazuju da je zemljište samo odmah posle oranja ili prekopavanja rastresito. Ali, već posle prve kiše ili zalivanja, stvrdne se, čak i više nego što je bila pre oranja (prekopavanja). I što se više zemljište podvrgava takvoj obradi, postaje tvrđe, što vremenom iziskuje sve više fizičkih i mehaničkih napora i finansijskih sredstava za GSM (gorivo, mazivo,materijal), plus troškovi oko dovlačenja tehnike. Veliki trošak je i nabavka stajnjaka i mineralnih đubriva (današnje cene mineralnih đubriva su oko 0,8 američkih dolara za kilogram, znači, samo za jedan ar treba potrošiti najmanje 18 američkih dolara).
Alternativa stajnjaku, mineralnim đubrivima, oranju i prekopavanju sa prevrtanjem zemlje je primena organskih komposta, proizvedenih u kompostnim gomilama, koje bi trebao da ima svaki domaćin.
  • 0

#12 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 08 February 2012 - 21:01

S V O J S T V A O R G A N S K I H K O M P O S T A
Biljna organika u kompostnim gomilama postaje kompost onda kada bude mestimično prerađena (pojedena) od strane zemljišnih bakterija, mikroba, gljivica, raznih crva i glisti i druge zemljišne populacije. U procesu takve prerade, još u kompostnim gomilama, iščezavaju amonijak i slobodni azot koji su štetni i za biljke i za mikroorganizme, i kompost, uznesen na baštenske leje, postaje koristan i za biljke i za zemljišnu živu sredinu. On ne oduzima biljkama vlagu; on je izvor obogaćivanja zemljišnih rastvora organskim hemijskim elementima. Vrednost komposta je u tome što on daje biljkama izbalansirani sadržaj neophodnih hemijskih elemenata (pa on je i proizveden od otpadaka biljaka, koje u sebi sadrže samo one hemijske elemente koji su neophodni za rast i rod); on sadrži gotov humus (garant zemljišne plodnosti), već gotove rastvore organskih hemijskih elemenata i živu zemljišnu sredinu (koja će nastaviti da živi u lejama i neprestano popunjavati zemljišne rastvore minerala hemijskih elemenata) i deo ne potpuno razložene organike (koja će biti hrana zemljišnim organizmima već u lejama).
A šta je bilo sa azotom, fosforom i kalijumom, koji su neophodni biljkama, kako tvrdi korporativna agrohemijska nauka, vrlo zabrinuta ako dođe do masovnog odustajanja baštovana od upotrebe hemijskih mineralnih đubriva?
Priroda je vrlo mudra. Ona je uredila tako da skoro svi zemljišni mikroorganizmi imaju na sebi ili na svojim čaurama hitinski (gr. chiton – oklop, haljina, odeća) oklop. Posle ugibanja ili izlaska iz te čaure, taj oklop je snabdevač fosforom i kalijumom i komposta i zemljišta leja. I što je više u zemljištu i u kompostu živih zemljišnih organizama, više će u njoj biti hitina, što zanači – kalijuma i fosfora. A pošto u prirodi postoji simbioza živih zemljišnih organizama i biljaka, količina tih hemijskih elemenata u zemlji je uvek izbalansirana, ako baštovan sam nasilno taj balans ne poremeti.
Da, amonijak i slobodni azot su iščezli iz kompostne gomile. Kakva radost zbog toga nastaje među pristalicama agrohemijske zemljoradnje! Pa to znači da baštovani odmah moraju za novčanike i u kupovinu azotnih đubriva! Ali, njihova radost je preuranjena: radom živih organizama u kompostnoj gomili azot iz vazduha (a njega je u atmosferi više od 70%, što znači da se i biljke, i životinje, i sam čovek bukvalno kupaju u azotu) se veže za prirodne ostatke tih organizama i preko njih sa tečnim zemljišnim rastvorima, iz kojih biljke uzimaju hranu. I što je više tih živih organizama u zemljištu, više je u zemljišnim rastvorima azota. Priroda nam na taj način govori da je potpuno nepotrebno unositi u zemlju hemijska mineralna đubriva. Neka ih jedu oni koji ih i proizvode.
  • 0

#13 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 11 February 2012 - 21:36

ISTORIJSKI FAKTORI KOJI SU POSLUŽILI KAO RAZLOG ODUSTAJANJA OD
AGROHEMIJSKE TEHNOLOGIJE U SAD
„...12. maja 1934.g. oblaci prašine, sa polja spaljenih suncem Zapadnog Kanzasa, Teksasa i Oklahome i sa susednih Nju-Meksika i Kolorada, bili su se podigli do gornjih slojeva vazdušnih tokova i kretali su se na istok, preko dve trećine kontinenta... Prvi put posle pojave belog čoveka u Americi, zemlja sa Velikih ravnica, u obliku prašine, zaklonila je sunce nad prestonicom i prenela se stotine milja u Atlantski okean...“
Tako je opisao te događaje Hju Benet u svojoj knjizi „Osnove očuvanja zemljišta“. SAD su se našle na pragu gladi. Vladi SAD i ministarstvu za očuvanje zemlje ostalo je svega 2 – 3 godine da u potpunosti obnove plodnost zemlje Velike Ravnice. Pri tom su morali da preduzmu niz mera, koje im je predložio Dokučajev još 1880.g. Deo njih je – potpuna obustava upotrebe plugova sa raonicima za prevrtanje zemlje i mineralnih đubriva.
Danas u SAD više od 30 000 farmerskih gazdinstava proizvodi organska đubriva (kompost), koja im omogućavaju da na njivama Velike Ravnice pouzdani prinosi pšenice budu 19 tona zrna sa jednog hektara, a prinosi stočne hrane – 90 tona zrna sa hektara. Samo upoređenja radi – na njivama Krasnodarskog i Stavropoljskog kraja, koji se nalaze na skoro istoj geografskoj širini kao i Velika Ravnica u SAD, prinosi pšenice, kad su rodne godine, su 9 t sa hektara. Kod nas su još uvek na njivama gospodari traktor sa plugovima i mineralna đubriva, bez kojih naše Ministarstvo poljoprivrede ne može, a i ne razmišlja, uopšte, o načinima obnove zemljišta...
Ovo govori o tome da je Kraljica bašte – kompostna gomila, dobro prihvaćena kod pametnih zemljoradnika u inostranstvu, ali nikako ne može, do današnjih dana, da prekorači ograde i puteve srpskih bašti i njiva
  • 0

#14 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 01 March 2012 - 18:49


Azotno đubrivo i suicid
Datum postavljanja:Mon Jul 11, 2011 .. azotno đubrivo bi bio samo problem poljoprivrednih stručnjaka, kada količinu upotrebljenih veštačkih đubriva, u stopu, ne bi pratila stopa samoubistava…

Piše: Nebojša HafizovićPosted Image

Postoji potpuna podudarnost simptoma trovanja azotom i depresivnog oboljenja i .. ne samo tog oboljenja.

Eksperimentalno je utvrđeno da već male promene, u količini apsorbovanog azota (inače osnovnog sastojka vazduha s 78,082687% uz kiseonik 20,945648% i 0,933984% drugih gasova), dovodi do dobro poznatih i dramatičnih promena funkcionisanja ljudskog organizma.

Treba razlikovati tri „domena“ njihovog delovanja i poremećaja : raspoloženja, ponašanja i motoričkih funkcija.

Promećaj raspoloženja, izazvan malom promenom količine apsorbovanog azota iz vazduha, obuhvata sve pojavne oblike “depresivnog oboljenja”, bez obzira s koliko mašte su naučnici tu podelu izvršili. On se, u zavisnosti od intenziteta trovanja, od početnog (utučenosti, bezvoljnosti i apatije) kreće ka težim oblicima poremećaja raspoloženja (ne definisanog unutrašnjeg straha, poremećajem apetita i sna, posle kojeg se vrlo često budi “oteželih udova” i “umorniji nego što je otišao na spavanje”) i konačno do suicidnih pomisli.

Poremećaj ponašanja, podrazumeva asocijalno ponašanje agitarno ili stupidno. Agitarnim se podrazumeva ponašanje kod kojeg se “oboleli” ponaša “ne mirno”, njegovo ponašanje je “nervozno” kretnje “istrzane” i nesvrsishodne. Suprotno njemu, stupidno ponašanje karakteriše potpuna bezvoljnost i pasivnost. Osećanje “besmisla života” određuje i ponašanje
Najinteresantniju, istovetnost simptoma, sam uočio kod “bipolarnog depresivnog oboljenja”. Manifestuje se čestim oscilacijama raspoloženja, od teške depresije do druge krajnosti i euforičnog raspoloženja u kojem se “oboleli” oseća ne realno moćnim i srećnim. U, davno izvršenim, eksperimentima ispitanici su pod dejstvom povećane količine azota apsorbovane iz vazduha i time izazvanog trovanja, kako je zabeleženo, u kratkom vremenskom periodu menjali raspoloženje od: “duboke tuge”, potištenosti, “ne izdrživog” straha do euforičnog raspoloženja, kada su se osećali “bezgranično srećni”. Puni energije oni su začikavali eksperimentatore, pokušavali da im uzmu olovke i histerično se smejali, da bi posle kratkog vremena ponovo postajali teško depresivni.

Poremećaj motoričkih funkcija je duhovito nazivano „savijanjem“. Ono, posle početnih grčenja mišića, podrazumeva bolno grčenje svih mišića, pri čemu se ispitanik savija i izvija po podu u bolovima, od kojih ga spasava samo privremeni gubitak svesti. Eventualna, pojava pene na ustima daje nam kompletnu sliku epileptičnog napada, za kojeg su tek prošle godine (na međunarodnom kongresu u Pekingu) naučnici predpostavili da je izaziva hipoksija (nedostatak kiseonika) a mi sada, da: uzrok nije nedostatak kiseonika, nego višak azota u udisanom vazduhu.

Međutim, „najbolnije“ pitanje je: šta se dešava kada „savijanje“ zahvati srčani mišić ?

Odgovor, sada, možemo i sami dati ili barem, predpostaviti.

Odgovor, međutim, nameće i pitanje: zbog čega se, to pitanje, tek sada postavilo?

Jedan od razloga je nedostatak multidisciplinarnosti, u radu, koji je posledica sve užih i veštački podeljenih, specijalizacija koje međusobno ne sarađuju, ali osnovni razlog je u nedostatku inventivnosti, jer su svi, do sada, izvođeni eksperimenti tretirali problem trovanja azotom s aspekta udisanja vazduha pod povišenim pritiskom i nije uzimana u obzir jednostavna činjenica da: do trovanja azotom dolazi i pri normalnom pritisku, kada vazduh sadrži povećanu količinu azota.

Inače bi bilo teško objasniti situaciju koju imamo, da: stanovnici Panonske nizije, imaju simptome ronilaca i ako se kreću po dnu mora koje je presušilo pre 600 000 godina. Bolesti, koje imaju simptome identične s simptomima trovanja azotom, karakteristične su bolesti ravničarskih i područja intenzivno razvijene ratarske proizvodnje, gde se, kao izvor azotnog aero-zagađenja, „prirodno nameću“: veštačka đubriva. Oko 900 000 tona svake godine, s proleća i jeseni, isparava s vojvođanskih njiva. Ako mislite da je to „velika količina“ (bilo čega) sigurno niste poljoprivredni stručnjak, pošto oni smatraju da je za optimalno nađubravaje vojvođanskih njiva potrebna dvostruko veća količina. Sve bi i bio problem poljoprivrednih stručnjaka, kada količinu upotrebljenih veštačkih đubriva, u stopu, ne bi pratila stopa samoubistava ! Na prostoru upotrebe i u vreme upotrebe !

Statistika suicida, koji predstavlja „mortalitet depresivnog oboljenja“ (Silverman) i koji kao „vrh ledenog brega“ „proviruje iz mora depresije“, ukazuje na ispravnost dosadašnjih tvrdnji.

Posledice, u vidu statistički registrovanih samoubistava, po prostoru, vremenu i ljudima, potpuno potvrđuju predpostavku, zasnovanu na istovetnosti simptoma
Prostor, intenzivno razvijene ratarske proizvodnje, predstavlja i prostor za koji su pomenute bolesti karakteristične. Panonska nizija predstavlja sredinu izrazito visoke stope suicida. Postoji direktna proporcionalnost između količine upotrebljenih veštačkih đubriva i stope suicida na određenom prostoru.

Primer Mađarske:

Posted Image„Epicentri“, suicida i depresivnog oboljenja koje mu predhodi, nalaze se u mestima proizvodnje azotnih đubriva. Stopa suicida u njihovoj okolini prati obim proizvodnje. U Vojvodini su to: Pančevo, Subotica i Bačka Palanka, a u Republici Hrvatskoj najveća stopa suicida se beleži u Kutini.

Vreme, posmatrano u dužem vremenskom periodu, statistički beleži stalni porast stope suicida, na svetskom nivou, od 1950-te godine što se podudara s intenzivnijom primenom veštačkih đubriva, na tim područjima.



Posted ImageU toku godine, vreme izrazitog povećanja broja suicida je rano proleće (odnosno kraj februara i mart) i jesenje (raj septembra i oktobar) što predstavlja periode godine u kojima se vrši prihranjivanje, osnovnih ratarskih useva, veštačkim đubrivima. Martovski skok stope suicida je uočljiviji, jer se tada veštačka đubriva ne zaoravaju kao što je to slučaj s jesenjim nađubravanjem.

Jutro i veče predstavljaju doba dana kada je rizikpojave simptoma i njihovih posledica najveći i potpuno je u skladu s iznetim jer je to doba dana kada je isparavanje iz zemlje najintenzvnije
Ljudi koji su skloniji suicidu od drugih su zemljoradnici. Stopa suicida je tri puta (300%) veća kod zemljoradnika nego kod bilo kog drugog zanimanja. Statistika, obolelih i izvršilaca suicida, po polu, beleži najčešće, dvostruko veći broj muškaraca, što odgovara izloženosti štetnom uticaju azotnim đubrivima na osnovu uobičajene društvene podele rada, po polovima. Starosna struktura, obolelih i izvršilaca suicida, odgovara posledicama koje ima hronično trovanje.

Statistički uočeno podmlađivanje obolelih posledica je života predhodnih generacija u periodu pre pojave aerozagađenja, za razliku od mlađih generacija koje su od rođenja izložene njegovom štetnom uticaju.

Do sada prepoznata, metereopatska karakteristika, ovih oboljenja, razumljiva je s novog stanovišta, jer vlažno i toplo vreme povećava količinu azotnih isparenja, koji pogotovo u kombinaciji s povišenim atmosferskim pritiskom dovode do pojave koju možemo nazvati „Haldejnovim efektom“.

Primećena stagnacija stope suicida, na područjima najrazvijenijih zemalja, potpuno je razumljiva s novog stanovišta, u tom smislu što je na tim područjima postignut racionalni maksimum, od oko 250 kg po hektaru, preko kojeg, dalje povećanje upotrebljenih veštačkih đubriva, ne doprinosi povećanju prinosa.

Tako da na, dalje, povećanje svetske stope suicida u najvećoj meri utiče drastično povećanje stopa suicida u zemljama u razvoju, koje intenziviraju svoju poljoprivrednu proizvodnju sve većim povećanjem upotrebe veštačkih đubriva. Te zemlje su pre svih Indija i Kina, zatim Belorusija s velikim povećanjem proizvodnje i pribaltičke države preko čijih luka se ono transportuje.



Posted ImageMedicinski, ali i čitav niz drugih aspekata, uočenog aerozagađenja azotnim isparenjima iz azotnih veštačkih đubriva, detaljno sam analizirao i statistički potkrepio u knjizi, radnog naziva „Gušenje duše“, čijem se objavljivanju nadam.



Autor: Nebojša Hafizović

St. Pazova M. Crnjanskog 40

022/312-765 063/587-184

n.hafizovic@yahoo.com


  • 0

#15 Hanza

Hanza
  • Members
  • 47 posts

Posted 01 March 2012 - 20:06


Borba za oranice (2) Sintetičko azotno đubrivo oštećuje zemljište
“Veštačko azotno đubrivo je dobro za očeve i loše za sinove” – holandska izreka.

Posted ImageDa bi se bolje razumeli pravi razlozi degradacije zemljišta u evropskim i drugim zemljama, od velikog značaja je nedavno objavljeno istraživanje grupe naučnika sa Univerziteta Ilinoj u SAD. (6)

U dva izveštaja objavljena u casopisu JEQ (Journal of Environmental Quality) i sa nešto širim prikazom u onlajn časopisu Grist pod naslovom - NOVO ISTRAŽIVANJE: SINTETIČKI AZOT RAZARA KARBON U ZEMLJIŠTU I POTKOPAVA ZDRAVLJE ZEMLJIŠTA - oni iznose rezultate svog istraživanja koji će imati ogroman značaj za budućnost poljoprivrede.

Ovaj tim naučnika (Richard Mulvaney, Saeed Khan, i Tim Ellsworth) zapravo dovodi u sumnju dosadašnje verovanje da sintetički azot (u mineralnom đubrivu) povećava sadržaj karbona (ugljenika) u zemljištu i nalazi da je situacija zapravo obrnuta - da sintetički azot smanjuje količinu organske materije u zemljištu.

Prema njihovim istraživanjima, sintetičko azotno đubrivo, korišćeno kroz duži vremenski period, ima štetan uticaj na plodnost i zdravlje zemljišta. U najkraćem – oni nalaze da sintetičko azotno đubrivo podstiče razvoj mikroba u zemljištu koji se hrane organskom materijom – čime se smanjuje sadržaj organske materije u zemljištu. Razlaganjem organske materije u zemljištu njegova sposobnost da zadrži organski azot opada; veliki deo azota onda otiče i zagađuje nadzemne vode u formi nitrata dok jedan deo odlazi u atmosferu u obliku azotnog oksida (N2O) koji je kao gas sa efektom staklene baste skoro 300 puta opasniji od ugljen-dioksida (u pogledu zarobljavanja sunčeve toplote i povećavanja globalnog zagrevanja – prim.).

Smanjivanjem sadržaja organske materije, zemljište postaje podložno kompaktizaciji (stvrdnjavanju) čime se ograničava rast korena biljaka, dok samo zemljište ima sve manju sposobnost da zadrži vodu u svom sastavu i postaje zavisno od irigacije; u isto vreme takvo zemljište postaje ranjivo na padavine (oticanje vode preko polja) i podložno eroziji.


Autori studije navode da njihovo otkriće zapravo nije novo i da su i drugi istrazivači otkrili da sintetički azot ima štetno dejstvo na zdravlje zemljišta. Grist navodi citat iz knjige čuvenog britanskog agronoma Albert-a Howard-a - The Soil and Health, iz 1947 – u kome on navodi da korišćenje veštačkog đubriva, posebno sintetičkog azota, nanosi neizrecivu štetu: “Prisustvo dodatnog kombinovanog azota u formi koja je laka za asimilovanje, stimuliše rast plesni i drugih organizama koji u potrazi za organskom materijom potrebnom za energiju i za izgradnju mikrobialnog tkiva, prvo koriste humus pa onda otpornu organsku materiju, što cementira čestice zemljišta.”

Ovaj zaključak već dugo kruži u redovima organskih farmera. U stručnom eseju koji je objavljen u antologiji radova ‘Fatal Harvest Reader’ iz 2002-ge godine, organski farmer Jason McKenney kaže:

“Veštačko đubrivo počinje razaranje biodiverziteta zemljišta sa umanjivanjem uloge bakterija koje vezuju azot i povećanjem uloge svega što se hrani azotom. Ovi organizmi onda ubrzavaju dekompoziciju organske materije i humusa. Kako opada količina organske materije menja se fizička struktura zemljišta. Sa manje pora i manje sunđerastog kvaliteta zemljište postaje manje efikasno u zadržavanju vode i vazduha. Potrebno je više navodnjavanja. Voda otiče kroz zemljište povlačeći sa sobom hranljive materije koje više nemaju efektivnu podlogu za koju bi se držale. Sa manje raspolozivog kiseonika usporava se rast mikrobiologije zemlje i složeni ekosistem biološke razmene se urušava.”

Razultati istraživanja o zadržavanju azota u zemljištu na eksperimentalnim poljima, do kojih su došli ovi istrazivači, poklapaju se sa rezultatima iz prakse: umesto da se količina azota u zemljištu sve vise povećava dodavanjem sintetičkog azota – sadržaj azota u zemljištu opada. Jedini zaključak po njima je da gubitak organske materije u zemljištu dovodi do opadanja sposobnosti zemljišta da zadrži azot, pa zemljišta tokom vremena traži sve veće i veće dodatne količine sintetičkog azota (da nebi došlo do opadanja prinosa – prim.).

Iako su ovakvi razultati bili česti u naučnim istraživanjima oni su retko bili priznati, kaže ova grupa naučnika, verovatno zato što je praksa korišćenja mineralnog azotnog đubriva bila više usmerena ka sticanju kratkoročne ekonomske dobiti, a manje ka obezbeđivanju održivosti zdravog poljoprivrednog zemljišta.



Reference:



6. New research: synthetic nitrogen destroys soil carbon, undermines soil health

Ratko Karolić


  • 0