Restitucija kao nastavak pljacke
#1
Posted 08 August 2011 - 17:05
Godine 2000-te doslo je do, navodne, promene političkog sistema. Ispostavilo se, medjutim, da se komunistička partija rasparčala na nekoliko drugih partija, dok su rukovodeći kadrovi u njima postali stari komunisti ili njihova deca.
U toj novoj vlasti produžena je pljačka koja se protegla sve do današnjih dana. To je radjeno mnogo gore nego što je to radio komunistički sistem, koji je to činio u ime državnih interesa, dok je nova vlast rasprodavala imovinu da bi i državnu i nekadašnju privatnu svojinu zadržala za sebe, a ostvarena finansijska sredstva opljačkala ili pokrila vec opljačkan novac.
U konkretnom slucaju radi se o vrlo teškom kriminalu sa primesama medjunarodnog kriminala, a koji se ogleda se u sledećem:
Prodavana je i otudjivana imovina koja je fizički postojala i koja nije mogla biti otudjena sa obzirom da se od prvog dana postavio zahtev za povraćaj imovine starim vlasnicima. Vlast je lagala narod i odugovlačila sa zakonom sve dok i poslednju imovinu ranijih vlasnika nije prodala, a sve u nameri da bi se po donošenju zakona pokazalo nemogućim i neizvodljivim vraćanje konkretnih nekretnina sa objašnjenem da su novi vlasnici uknjiženi i u posedu na predmetnim imovinama. U takvom slučaju, jedino obeštećenje starih vlasnika moguće bi bilo kroz davanje bezvrednih papira-obveznica, koji bi kroz razne državne (domace i strane) inflacije, trebalo da budu obezvredjene, a narod, navodno, obeštecen nečim sto je u samom startu osudjeno da izgubi vrednost i po svom dospeću ne vredi ništa.
U ovakvoj radnji državne vlasti, od 2000-te godine pa do danas, a narocito od strane odgovornih lica, ministra finansija, predsednika vlade, odgovornih ministara, pa čak i članova parlamenta, počinjeni su najteži oblici krivičnih dela pljačke nesrazmerne vrednosti u korist bilo pojedinca ili države, jer zakon ne pravi razliku u čiju je korist pljačka počinjena. Na medjunarodnom planu, naročito su interesantne države kao što su Grcka, Kipar, a delimicno i Italija i Austrija, koje su ili aktivno učestvovale u ovoj pljački, kupujuci pokradjeno, a znajući da država prodaje ono što joj ne pripada ili indirektno, sakrivajući novac koji je pristizao od ovih kriminalnih radnji.
Sa napred iznetim obrazloženjem, proširenim dokazima i materijalima koji postoje u medjunarodnim policijskim službama i drugim organima i organizacijama, trebalo bi pod hitno uraditi sledeće:
1. Odmah i u najkraćem roku obratiti se Evropskoj Uniji sa zahtevom da prekine svaku saradnju sa Srbijom u produžetku ove pljacke, kako i sve zemlje EU ne bi bile smatrane pomagacima u ovoj pljački, dovodeći sebe u situaciju da se i protiv odgovornih lica u EU podnose krivične prijave kao saizvrsioca krivičnih dela.
2. Uputiti zahtev Generalnom sekretaru OUN-a sa istim tekstom i zahtevati od njega da preduzme hitne mere protiv Srbije, predloži suspenziju Srbije iz OUN-a i, eventualno, potpuno iskljucenje iz OUN-a.
3. Obavestiti OEBS o svemu napred navedenom, zahtevati da od Srbije traži da deluje u skladu sa poveljom OUN-a i predložiti da zbog najflagrantnijih krsenja ljudskih prava Srbija bude iskljucena iz ove organizacije. Takodje obavestiti OEBS da na njima stoji obaveza da obavesti OUN o nastaloj situaciji i zatraži hitnu odluku ove organizacije povodom predloga za stavljanje Srbije pod protektorat zbog kriminalnih vlada u zemlji i kriminalne delatnosti uperene protiv sopstvenog naroda i same države Srbije.
4. Zahtevati od OEBS-a da prekine svaki dalji kontakt sa Srbijom i da predstavnicima Srbije zabrani ulazak u zemlje OEBS-a, EU i OUN.
5. Zahtevati od srpskih institucija da naprave kompletan spisak svih ministara i odgovornih lica koji od 2000-te godine do danas nisu ništa preduzeli po pitanju restitucije i poštenog razrešenja vraćanja otete imovine, čime su postali saizvrsioci u ovoj mega pljački. Po dobijanju imena ovih lica, podneti krivične prijave protiv istih kod odgovarajućih krivičnih organa Srbije, a o tome obavestiti sve napred navedene medjunarodne organe i države-članice..
6. Odmah i u najkraćem roku obavestiti MMF sa postavljenim zahtevom da se sa Srbijom obustavi svaka buduća komunikacija i saradnja u pogledu davanja kredita ili bespovratne pomoći, jer u slucaju da se to ne ucini, i ova organizacija ce se smatrati saucesnikom u pljački. U istom dopisu predočiti im da svaka druga, poštena, vlada koja jednog dana dodje na vlast u Srbiji imala bi pravo da odbije plaćanje dugova i obaveza prema MMF-u zbog saradnje sa vlastima koje su pljačkale sopstveni narod.
7. Hitno obavestiti Savet Evrope o postojećoj situaciji i zahtevati da sve države, individualno, provere kako su firme i privatna lica iz njigovih zemalja kupovale nepokretnosti, firme i razne druge objekte u Srbiji, a eventualno i na Balkanu. Ovo zato što su, u najvecem delu ovih transakcija, vršene nezakonite radnje, a strana preduzeća su delovala nesavesno i protivno zakonima i pravilima kako svojih tako i zemalja domaćina, jer im je svima bilo poznato da je imovina koju kupuju opljačkana, a oni su i dalje učestvovali u transakcijama i uspešno ih okončavali.
#2
Posted 08 August 2011 - 18:35
#3
Posted 18 February 2012 - 02:33
Komunistički sistem opljačkao je celokupnu imovinu Kraljevine Jugoslavije, kako države tako i gradjana, pod nazivom “eksproprijacija eksproprijatora”. Vreme je pokazalo da je to sve bila laž i obmana naroda i najobičnija pljačka radi ličnog bogaćenja.
Godine 2000-te doslo je do, navodne, promene političkog sistema. Ispostavilo se, medjutim, da se komunistička partija rasparčala na nekoliko drugih partija, dok su rukovodeći kadrovi u njima postali stari komunisti ili njihova deca.
U toj novoj vlasti produžena je pljačka koja se protegla sve do današnjih dana. To je radjeno mnogo gore nego što je to radio komunistički sistem, koji je to činio u ime državnih interesa, dok je nova vlast rasprodavala imovinu da bi i državnu i nekadašnju privatnu svojinu zadržala za sebe, a ostvarena finansijska sredstva opljačkala ili pokrila vec opljačkan novac.
U konkretnom slucaju radi se o vrlo teškom kriminalu sa primesama medjunarodnog kriminala, a koji se ogleda se u sledećem:
Prodavana je i otudjivana imovina koja je fizički postojala i koja nije mogla biti otudjena sa obzirom da se od prvog dana postavio zahtev za povraćaj imovine starim vlasnicima. Vlast je lagala narod i odugovlačila sa zakonom sve dok i poslednju imovinu ranijih vlasnika nije prodala, a sve u nameri da bi se po donošenju zakona pokazalo nemogućim i neizvodljivim vraćanje konkretnih nekretnina sa objašnjenem da su novi vlasnici uknjiženi i u posedu na predmetnim imovinama. U takvom slučaju, jedino obeštećenje starih vlasnika moguće bi bilo kroz davanje bezvrednih papira-obveznica, koji bi kroz razne državne (domace i strane) inflacije, trebalo da budu obezvredjene, a narod, navodno, obeštecen nečim sto je u samom startu osudjeno da izgubi vrednost i po svom dospeću ne vredi ništa.
U ovakvoj radnji državne vlasti, od 2000-te godine pa do danas, a narocito od strane odgovornih lica, ministra finansija, predsednika vlade, odgovornih ministara, pa čak i članova parlamenta, počinjeni su najteži oblici krivičnih dela pljačke nesrazmerne vrednosti u korist bilo pojedinca ili države, jer zakon ne pravi razliku u čiju je korist pljačka počinjena. Na medjunarodnom planu, naročito su interesantne države kao što su Grcka, Kipar, a delimicno i Italija i Austrija, koje su ili aktivno učestvovale u ovoj pljački, kupujuci pokradjeno, a znajući da država prodaje ono što joj ne pripada ili indirektno, sakrivajući novac koji je pristizao od ovih kriminalnih radnji.
Sa napred iznetim obrazloženjem, proširenim dokazima i materijalima koji postoje u medjunarodnim policijskim službama i drugim organima i organizacijama, trebalo bi pod hitno uraditi sledeće:
1. Odmah i u najkraćem roku obratiti se Evropskoj Uniji sa zahtevom da prekine svaku saradnju sa Srbijom u produžetku ove pljacke, kako i sve zemlje EU ne bi bile smatrane pomagacima u ovoj pljački, dovodeći sebe u situaciju da se i protiv odgovornih lica u EU podnose krivične prijave kao saizvrsioca krivičnih dela.
2. Uputiti zahtev Generalnom sekretaru OUN-a sa istim tekstom i zahtevati od njega da preduzme hitne mere protiv Srbije, predloži suspenziju Srbije iz OUN-a i, eventualno, potpuno iskljucenje iz OUN-a.
3. Obavestiti OEBS o svemu napred navedenom, zahtevati da od Srbije traži da deluje u skladu sa poveljom OUN-a i predložiti da zbog najflagrantnijih krsenja ljudskih prava Srbija bude iskljucena iz ove organizacije. Takodje obavestiti OEBS da na njima stoji obaveza da obavesti OUN o nastaloj situaciji i zatraži hitnu odluku ove organizacije povodom predloga za stavljanje Srbije pod protektorat zbog kriminalnih vlada u zemlji i kriminalne delatnosti uperene protiv sopstvenog naroda i same države Srbije.
4. Zahtevati od OEBS-a da prekine svaki dalji kontakt sa Srbijom i da predstavnicima Srbije zabrani ulazak u zemlje OEBS-a, EU i OUN.
5. Zahtevati od srpskih institucija da naprave kompletan spisak svih ministara i odgovornih lica koji od 2000-te godine do danas nisu ništa preduzeli po pitanju restitucije i poštenog razrešenja vraćanja otete imovine, čime su postali saizvrsioci u ovoj mega pljački. Po dobijanju imena ovih lica, podneti krivične prijave protiv istih kod odgovarajućih krivičnih organa Srbije, a o tome obavestiti sve napred navedene medjunarodne organe i države-članice..
6. Odmah i u najkraćem roku obavestiti MMF sa postavljenim zahtevom da se sa Srbijom obustavi svaka buduća komunikacija i saradnja u pogledu davanja kredita ili bespovratne pomoći, jer u slucaju da se to ne ucini, i ova organizacija ce se smatrati saucesnikom u pljački. U istom dopisu predočiti im da svaka druga, poštena, vlada koja jednog dana dodje na vlast u Srbiji imala bi pravo da odbije plaćanje dugova i obaveza prema MMF-u zbog saradnje sa vlastima koje su pljačkale sopstveni narod.
7. Hitno obavestiti Savet Evrope o postojećoj situaciji i zahtevati da sve države, individualno, provere kako su firme i privatna lica iz njigovih zemalja kupovale nepokretnosti, firme i razne druge objekte u Srbiji, a eventualno i na Balkanu. Ovo zato što su, u najvecem delu ovih transakcija, vršene nezakonite radnje, a strana preduzeća su delovala nesavesno i protivno zakonima i pravilima kako svojih tako i zemalja domaćina, jer im je svima bilo poznato da je imovina koju kupuju opljačkana, a oni su i dalje učestvovali u transakcijama i uspešno ih okončavali.