Histerektomija
#1
Posted 09 July 2011 - 06:47
Volela bih da cujem i iskustva drugih zena koje su morale da urade histerektomiju.
#2
Posted 09 July 2011 - 10:04
#3
Posted 09 July 2011 - 15:41
Gde je rađena intervencija?
U SAD.
#4
Posted 09 July 2011 - 15:52
#5
Posted 09 July 2011 - 16:07
Evo linka: http://www.davincisu...s/hysterectomy/
#6
Posted 09 July 2011 - 17:39
#7
Posted 09 July 2011 - 19:24
Koliko ja znam, nema toga kod nas još uvek, a znajući kako stvari funkcionišu u našem zdravstvenom sistemu, ni neće skoro. Ipak je ovo zemlja u kojoj su poptuno opremljene operacione sale misaona imenica, a o "robotu hirurgu" da ne pričam. Pure science fiction.
Zao mi je da to cujem, a najvise iz tog razloga sto statistika pokazuje da jedna od tri zene pre svoje 60-te mora da uradi histerektomiju.
Izvinite, sada se osecam lose sto sam pokrenula temu jer mi i samoj sada izgleda kao da se hvalim. Moje iskustvo je pozitivno i zelela sam da ga podelim. Zaletela sam se zato sto sam i sama bila fascinirana takvom vrstom operacije, zamislite samo - robot, bas kao iz filma. Koleginice sa posla koje su vec radile histerektomije su me prethodno upozoravale o duzini oporavka. Ali, njihove su bile klasicne histerektomije. Jos su me i molile da kod kuce obavezno pijem pilule protiv bolova. Nista od toga, nisam popila nijednu pilulu. Medicinsko osoblje je bilo jako ljubazno, cak i saljivo uz puno reci ohrabrenja i pozitivnosti. Jedina zamerka je administracija, ali kad imate osiguranje, ni to nije veliki problem. Mene su pre-registrovali preko telefona par dana ranije, tako da sam jedino potpisala par dokumenata od kojih je i jedan u kome moram navesti da li imam testament i u slucaju da nemam, moram navesti ovlascenu osobu. Takodje je vrlo interesantno da se odstampa oko 70 etiketa sa vasim punim imenom, imenom vaseg doktora i eventualnim naznakama za alergije ukoliko postoje. Nijedna osoba koja je prisla mom krevetu u pre-op i post-op nije propustila priliku da pogleda moju narukvicu i upita me kako se zovem i da li sam alergicna. To je mozda nesto sto je iritirajuce, ali se tesite da je to za vase dobro. Najbolji je bio jedan od njih koji je dosao posle doktorke i asistenta i predstavio se kao najvaznijim covekom u mom zivotu. Pogledala sam ga i sa osmehom na licu ga pitala: vi ste moj anesteziolog? Na sta je on samo rekao: Ne, ja sam taj koji ce vas probuditi! Posle 4 sata pod anestezijom, da, shvatila sam koliko je vazna njegova uloga. Pa, samo bih da dodam da je nesto najbolje sto vas u pre-op pokriju cebencetom koje vas greje (bolnice su inace jako hladne) i daju vam carapice koje obavezno morate nositi. Carapice su ljubicaste boje .
Ja se nadam da ce se situacija kod vas poboljsati u sto skorije vreme, jer me cini jako tuznom da neko mora da se bespotrebno muci i bude izlozen dodatnim komplikacijama zbog losih uslova.
U svakom slucaju, mislim da je dobra tema i da ovde mozemo da podelimo iskustva ne samo o samoj histerektomiji, vec i o razlozima zasto do nje dolazi i post-operativnom oporavku i menopauzi i ooforektomiji (nisam sigurna da li je to kod nas tako prevedeno?)
#8
Posted 10 July 2011 - 09:14
Oophorectomy=ovariektomija=operativno uklanjanje jajnika.
#9
Posted 10 July 2011 - 17:43
Tema je sasvim na mestu, bez brige, bavi se histerektomijom uopšte, ne samo histerektomijom Da Vinči operacijom, a doći će valjda jednom to čudo i kod nas .
Oophorectomy=ovariektomija=operativno uklanjanje jajnika.
Da li su zene sa naseg podrucja manje otvorene po pitanju histerektomije i uopste ginekologije? Kada sam bila suocena sa tim da izostajem s posla zbog ucestalih pregleda i kada sam morala da pitam za bolovanje, bilo mi je jako neprijatno da objasnim zasto. Shvatila sam da je to zato sto dolazim iz takvog vaspitanja, jednostavno ne diskutujemo o "takvim" stvarima. Ali, moja sefica, a potom i ostale koleginice su sasvim otvoreno pricale o svojim iskustvima i pruzile su mi potpunu podrsku. Mislim da imaju zdraviji pristup ovde i da budem stvarno iskrena, neverovatno mi je to pomoglo. Dalo mi je snage jer sam znala da su i druge zene prosle kroz takva iskustva i da nisam sama. Meni je najtezi momenat bio kada sam bila u ordinaciji sa doktorkom i kada mi je rekla da mora da se uradi histerektomija i kada sam cula "otklanjanje materice". Bez obzira na to sto nemam nameru da radjam, u tom momentu sam osetila neverovatnu bol. Nisam dovoljno elokventna da to objasnim, ali, u tom trenutku sam pomislila na svoju decu i kada sam ih rodila i onda sam cak zazalila sto nisam rodila bar jos jedno, setila se svog bivseg supruga, seksa i seksa koga nije bilo, menopauze koja me ceka, cinjenice da sam trenutno sama, sve to u par minuta. Kada sam sela u auto, plakala sam celim putem do svog stana. I plakala sam i jos mnogo puta.
Iznenadjuje me da bas niko ne zeli da kaze nesto na ovu temu. Bas zeljno iscekujem da se neko javi.
Hvala za ovariektomiju. Meni se bas dopala ta rec oophorectomy, prvi put sam je cula, morala sam da zapamtim kako se speluje jer je ovde sada pravilo da svojim recima moras da objasnis proceduru i to potpises.
#10
Posted 11 July 2011 - 09:49
Dan pre toga rucak je bio poslednji lagani obrok. Vece pre toga je uradjeno brijanje i klistiranje i dobila sam tablete za smirenje.
Ujutro na dan operacije navukli su mi dugacke bele steznik carape, dobila sam injekciju za smirenje i antibiotik i cekala da dodju po mene.
Na kolicima su me prebacili u op salu. Stavili su mi kateter ("napni se kao da hoces da mokris" - kaze mi med.sestra), a anesteziolog me je otpremio u san.
Kada sam se prvi puta probudila (ako se to moze tako zvati) bila sam u sok sobi. Na stomaku mi je bila kesa sa peskom, krsta su me rasturala, ali nisam smela da savijem noge. Secam se da sam bila strasno zedna i da sam trazila vode, ali umesto toga neko mi je mokrom gazom par puta pokvasio usne. Pored mene su bile jos dve zene koje su kasljale i jaukale. "One su pusacice i zato toliko kaslju posle anestezije!" Bogu hvala sto ne pusim!
Jutro posle operacije dosle su sestre da nas podignu iz kreveta. Bilo je neophodno da, uz njihovu pomoc, hodamo nekoliko metara. Secam se da su to bili strasni bolovi i pored silnih lekova protiv bolova. Ah da, tom prilikom morala sam da nosim i oba svoja katetera (jedan iz uretre, a drugi iz rane). Sestre su nam objasnile kako da ustajemo a da pritom sto manje naprezemo stomacne misice. (Odrala sam lakat zbog takvog ustajanja.)
Svako okretanje u krevetu je bilo bolno. Prvih 5 dana primala sam infuziju, a sesti dan sam dobila za rucak supu bez rezanaca, a za veceru pire krompir. Kateteri su izvadjeni sedmi dan. Onaj iz uretre je izvadjen lako i bez problema, ali ovaj iz rane!!!! Kada ga je doktorka povukla mislila sam da mi je sa kateterom povukla i creva!
naravno, sve te dane u bolnici sam morala da ustajem i da hodam. "Znam da boli, ali moras!" - kazu sestre.
Otpustili su me iz bolnice osmi dan.
Nakon izlaska iz bolnice hodala sam sledecih 10 dana polusavijeno jer me je tako manje bolelo.
Creva su mi proradila tek 20 dan posle operacije. Konce su mi skinuli 15-ti dan.
Eto, tako je to kod nas!
Edited by Evi, 11 July 2011 - 09:52.
#11
Posted 12 July 2011 - 18:28
Meni je histerektomija (ukljucujuci i otklanjanje oba jajnika) uradjena marta 2007. Eto kako to izgleda kod nas.
Dan pre toga rucak je bio poslednji lagani obrok. Vece pre toga je uradjeno brijanje i klistiranje i dobila sam tablete za smirenje.
Ujutro na dan operacije navukli su mi dugacke bele steznik carape, dobila sam injekciju za smirenje i antibiotik i cekala da dodju po mene.
Na kolicima su me prebacili u op salu. Stavili su mi kateter ("napni se kao da hoces da mokris" - kaze mi med.sestra), a anesteziolog me je otpremio u san.
Kada sam se prvi puta probudila (ako se to moze tako zvati) bila sam u sok sobi. Na stomaku mi je bila kesa sa peskom, krsta su me rasturala, ali nisam smela da savijem noge. Secam se da sam bila strasno zedna i da sam trazila vode, ali umesto toga neko mi je mokrom gazom par puta pokvasio usne. Pored mene su bile jos dve zene koje su kasljale i jaukale. "One su pusacice i zato toliko kaslju posle anestezije!" Bogu hvala sto ne pusim!
Jutro posle operacije dosle su sestre da nas podignu iz kreveta. Bilo je neophodno da, uz njihovu pomoc, hodamo nekoliko metara. Secam se da su to bili strasni bolovi i pored silnih lekova protiv bolova. Ah da, tom prilikom morala sam da nosim i oba svoja katetera (jedan iz uretre, a drugi iz rane). Sestre su nam objasnile kako da ustajemo a da pritom sto manje naprezemo stomacne misice. (Odrala sam lakat zbog takvog ustajanja.)
Svako okretanje u krevetu je bilo bolno. Prvih 5 dana primala sam infuziju, a sesti dan sam dobila za rucak supu bez rezanaca, a za veceru pire krompir. Kateteri su izvadjeni sedmi dan. Onaj iz uretre je izvadjen lako i bez problema, ali ovaj iz rane!!!! Kada ga je doktorka povukla mislila sam da mi je sa kateterom povukla i creva!
naravno, sve te dane u bolnici sam morala da ustajem i da hodam. "Znam da boli, ali moras!" - kazu sestre.
Otpustili su me iz bolnice osmi dan.
Nakon izlaska iz bolnice hodala sam sledecih 10 dana polusavijeno jer me je tako manje bolelo.
Creva su mi proradila tek 20 dan posle operacije. Konce su mi skinuli 15-ti dan.
Eto, tako je to kod nas!
Hvala, Evi. Ovde pacijente ne zadrzavaju dugo u bolnicama. Ja sam pre 20 i vise godina imala 2 carska reza i ostajala po 4 dana. Ove godine sam radila i ekstrakciju benignog tumora na dojci, otisla pre podne i vratila se kuci popodne. Ovde je to povezano sa sistemom osiguranja koje ne zeli da placa vas ostanak u bolnici ukoliko to zaista nije potrebno. Sto se tice bolova, sem bolova pri ustajanju prvih par dana, imala sam bolove u predelu ramena zbog gasova koje pumpaju stomak u toku operacije. Moja creva su proradila posle 4 dana. Meni je doktorka sacuvala oba jajnika, dogovor je bio da izvadi jedan , ali mi je posle operacije rekla da nije videla razloga da ih otklanja. Kakav je bio vas oporavak nakon histerektomije i ulazak u menopauzu?