401 replies to this topic

[Sleepers]

A​ misliš da se Zagorci i Dubrovčani  razumiju?   

[lokarda]

Kaj ne? A đe su...

[Sleepers]

A​ đe, đekna. 

 

​Znaš, kad je jedan Ry Cooder prvi put na Kubi čuo neke njihove muzičare, toliko se oduševio da je, zahvaljujući upravo njemu, nastao Buena Vista Social Club koji je postao svjetska atrakcija.

​

Kad je bosonoga Cesaria Evora koja je  na svom malom otoku São Vicenteu, pjevala na zelenortskom kreolskom, a ponekad i na portugalskom svoje  coladeire i morne, postala svjetski poznata, to je bilo opće oduševljene. 

 

Ali kod nas, kad se spomene "tradicija", "kulturni" ili ne daj Bože neki drugi "identitet", onda je to "fuj, retrogradno i nazadno", i povezuje se uz "šoviniste i primitivce". A lijepo je takve prepoznao Nušić -  obične pokondirene tikve!  

 

 

 

​

 

 

Prevedi ovu pjesmu:

 

https://youtu.be/ZMUGfuCHSPU

[vilhelmina]

Vilhelmina, znaš li možda zašto je došlo do "Hrvatskog proljeća" i koji događaji su tome prethodili (ali ne kako su te učili u SFRJ udžbenicima)  i kako su završili njegovi sudionici, pretežno studenti?

 

 

Ovo je prica o jeziku, pa sam se osvrnula na tvoju opasku o tome da je hrvatski jezik u SFRJ bio zabranjen, pa i zakonom sankcionisan. O Hrvatskom proljecu ovde ne bih, ali kad ga vec pominjes, dobro je i da znas da sam ga ja zivela i nisam o njemu ucila iz bilo kakvih udzbenika. Nije stiglo u njih da udje pre nego sto sam ja zavrsila osnovnu, tako da ne znam sta je o tome pisalo. Ali pamtim da je ipak donelo neke jezicke promene. Od tog proleca pa nadalje, tacka je postala tocka, a tacno - tocno. Brzo smo se navikli i nije bilo nikakvih problema s tim. Pre toga, verovala ili ne, svi su u Splitu govorili tacka i tacno. Par godina nakon uvodjenja u skole, tocka i tocno su usli i u svakodnevni govor. Danas vec jasno pokazuju da govornik ne dolazi iz Hrvatske, tu greske vise ne moze da bude.

 

Jos je zanimljivije pratiti ovu jezicku promenu u Bosni. Tamo sam zavrsila svoje gimnazijsko skolovanje, zadnja dva razreda, krajem sedamdesetih. Radilo se o delu Bosne s vecinskim (danas gotovo iskljucivo) hrvatskim stanovnistvom. U originalnom svjedocanstvu koje imam iz tog vremena pise da je jezik bio srpskohrvatski/hrvatskosrpski. U svjedodzbi koju sam dobila pre par godina pise samo hrvatski. Kako god, u vreme mog boravka tamo, tacka i tacno su bili jezicki standard. Ne samo u skolama, vec su taj oblik koristili svi, u svakodnevno govoru, nevezano za skolu. Dakle, kod kuce, kad bi se udvarali devojci, kad su komentarisali fudbal, a verujem i u pocetku nacionalistickih prica. Masovniji prelaz na tocno i tocku se tamo desio mnogo kasnije, ali je zato danas standard po kojem se ljudi prepoznaju i odredjuju. Nesto kao nekada hleb/hljeb/kruh, ili voz/vlak. Znaci, neko je trebalo da im kaze da to kako su ih naucili kod kuce i kako su godinama govorili nije bilo ispravno. Od toga pa do uverenja da ti je neko svesno i namerno gusio nacionalni identitet, samo je mali korak. Za 20-30 godina ga predjes, a da i ne primetis.

 

Sto se mene tice, licno sam upratila prelaz tacke u tocku, sve vreme uceci samo i iskljucivo hrvatski jezik (bar tako danas tvrde). Meni je to jasniji pokazatelj promena na tom planu nego bilo sta drugo. Da naglasim jos jednom, da ne bude zabune - radi se o svakodnevnom govoru obicnih ljudi, medju kojima neki skole nisu ni videli, a neki su bogami bili i zesci nacionalisti. Ipak, trebalo je neko da im kaze da su tacka i tacno vrlo nehrvatske, cak stavise, srbocetnicke reci, pa da ih s gnusanjem odbace. I prihvate tocku i tocno, izraze koje u tom delu Hrvatske i Bosne o kojima govorim, nikada i niko ranije nije koristio.

No sve je to zivot i ne treba od toga praviti big deal. Jezik se menja, u svakodnevnom zivotu ljudi sporije nego onaj koji neko propisuje, ali ipak se menja. Sto duze ljudi budu ziveli izolovani jedni od drugih, i razlike ce biti vece. No sumnjam da ce ikad biti tolike da se ne razumemo. I to mi je najvaznije.

[Sleepers]

Vilhelmina, priča o jeziku je direktno povezana uz Hrvatsko proljeće. Ne možeš pitanje jezika u ex Yu odvojiti od politike. Ne znam na koji si način živjela "Hrvatsko proljeće", ali većina ljudi je to doživjela kao disidentsko, protusocijalističko, šovinističko, nacionalističko, ustaško, itd. divljanje, a kako je to tad bilo službeno prezentirano u partijskim medijima. 

Nakon što sam pogledala film o Gotovcu, a to je bilo tek prije par godina, plakala sam i obuzeo me je silan sram zbog države u kojoj sam živjela, a za koju sam nekad mislila da je najbolja na svijetu.

 

I štogod pisalo u tvojoj svjedodžbi, hrvatski i srpski kao zasebni službeni jezici nisu postojali, nije ih bilo na "mapi" svjetskih jezika. Službeni jezik je bio srpsko - hrvatski ili hrvatsko - srpski. 

Naravno da je tijekom raspada ex Yu i rata kao  i nakon njega bilo manipulacije i šovinizma, ali to ne treba brkati i poistovjećivati s činjenicama o kojima možeš pročitati u tekstu na koji sam dala link na prethodnoj stranici o Aniti Peti Stantić.

[darth bane]

Kako to da postoji samo engleski jezik a ne postoji americki, ili australijski? Tako treba da bude jedan jezik i ovde. Makedonski i slovenacki su vec drugaciji.

Edited by darth bane, 26 December 2017 - 12:24.

[Kinik]

...

 

Opet preterujes.

 

A zasto 'treba da bude jedan jezik'? Kome to treba?

 

Btw, ima itekako razlika u 'engleskom', 'americkom' i 'australijskom'.

 

...

[lokarda]

kaj god, njemu su 3 koke tu blizu...pa nije siguran, šta li...inače ne vem.

 

a dobra je bluzara.

Edited by lokarda, 26 December 2017 - 13:01.

[darth bane]

...

Opet preterujes.

A zasto 'treba da bude jedan jezik'? Kome to treba?

Btw, ima itekako razlika u 'engleskom', 'americkom' i 'australijskom'.

...

Ali ne postoji americki jezik, vec samo americki dijalekt engleskog jezika.
Recimo u Ceskoj, postoji li moravski jezik, ili je to samo dijalekt ceskog? Slovacki je vec drugaciji.

[vilhelmina]

Vilhelmina, priča o jeziku je direktno povezana uz Hrvatsko proljeće. Ne možeš pitanje jezika u ex Yu odvojiti od politike. Ne znam na koji si način živjela "Hrvatsko proljeće", ali većina ljudi je to doživjela kao disidentsko, protusocijalističko, šovinističko, nacionalističko, ustaško, itd. divljanje, a kako je to tad bilo službeno prezentirano u partijskim medijima. 

Nakon što sam pogledala film o Gotovcu, a to je bilo tek prije par godina, plakala sam i obuzeo me je silan sram zbog države u kojoj sam živjela, a za koju sam nekad mislila da je najbolja na svijetu.

 

Naravno da je prica o jeziku povezana s politikom. Zato sam i navela one primere s tocka i tocno. Mislim da je prilicno recit primer promene jezika kao direktne posledice Hrvatskog proljeca. E sad, sto je promena uvedena, a ljudi koji su se za nju zalagali ipak strpani u zatvor, to samo govori o tome da je jezik tu samo sredstvo za neku drugu agendu, nikako centralno mesto u citavoj prici.

 

Sto se tice mog dozivljaja Hrvatskog proljeca, on je splet okolnosti o kojima sam jednom vec pisala na ovom forumu i ne bih ponovo. No to cini da ja i Gotovcevu zivotnu pricu (odgledala sam film) dozivljavam malo drugacije od tebe. Ljudi kao on svakako nisu imali nameru da pokrenu nacionalisticku lavinu, ali su to nehotice ucinili. Otvorili su Pandorinu kutiju, pustili duha iz boce. Dali su legitimitet svakakvom smecu i verovatno mislili da je to u tom trenutku bilo nuzno, nesto kao cena koja mora da se plati. No to sto je Hrvatsko proljece nehotice pokrenulo i od cega se ljudi kao Gotovac nikada nisu jasno distancirali, ne samo da je kompromitovalo njihove ideje 70-tih, nego se 90-tih, u samostalnoj Hrvatskoj, obrusilo i na njih same. Utoliko to jeste jedna tragicna prica, ali u meni ne izaziva ni suze, ni osecaj srama. Samo jos cvrsce ubedjenje koliko je svaka nacionalna prica, ukljucujuci i insistiranje na nazivu i cistoci jezika, besmislena, bizarna i stalno na ivici da se pretvori u nacionalisticku.

 

I štogod pisalo u tvojoj svjedodžbi, hrvatski i srpski kao zasebni službeni jezici nisu postojali, nije ih bilo na "mapi" svjetskih jezika. Službeni jezik je bio srpsko - hrvatski ili hrvatsko - srpski.

 

 

Dozvolices da se ovo gore prilicno razlikuje od tvoje teze na koju sam ja prvobitno reagovala, a koja je glasila ovako:

 

Pa svi koji su htjeli govoriti hrvatski a ne srpsko - hrvatski su redovito zatvarani.

 

 

Razumem da verovatno nisi mislila doslovno, vec da su svi koji su insistirali na jasnom odvajanju ta dva jezika, mogli imati problema. Pri tome su ipak morali biti na nesto eksponiranijem polozaju, jer obicni ljudi su mogli svoj jezik da zovu kako god su hteli.

 

Danas je to valjda u redu. Hrvatska je u EU, a hrvatski jedan od zvanicnih jezika Unije. Ipak, ako ti u Svedskoj zatreba zvanican tumac ili prevodilac, moraces da se zadovoljis s onim za serbokroatiska. Znaci da na mapi koju gore pominjes, bar sto se Svedske tice, i dalje figurira samo srpskohrvatski. Slicno i ako zelis da studiras hrvatski na univerzitetu. Moze, ali bosniska/kroatiska/serbiska. Kao izborni predmet u osnovnim i srednjim skolama, mozes da izaberes jedan od ta tri, ali ces nastavu slusati zajedno s onima koji su odabrali neki od preostala dva. Gde god svedska drzava placa racun, nema biranja. Tu se nista nije promenilo od vremena strasne yugo diktature i pitam se ko je tome kriv.

Za sopstvene novce sigurno moze i da se izvoljeva, ali sumnjam da ima mnogo onih koji to cine.

[Kinik]

...

 

... ali ne postoji americki jezik, vec samo americki dijalekt engleskog jezika ...

 

 

So?

A sto bi se mene ticalo kako to rade u anglosaksonskom govornom podrucju?

A drugi, probaj da u svakoj od tih zemalja govoris engleskim dijelektom neke druge zemlje - sta mislis sta ce pomisliti i kako odrediti ko si? Englez?

 

>> ... Model pluricentričnosti

Germanistička lingvistika razvila je osamdesetih godina prošlog veka model pluricentričnosti, kako bi opisala situaciju u zemljama nemačkog govornog područja (Savezna Republika Nemačka, Nemačka Demokratska Republika, Austrija i Švajcarska) koje – svaka za sebe – poseduju sopstvene nacionalne centre i instance koje definišu standardnojezičku normu. Svako ko je u nekom bečkom restoranu držao jelovnik u rukama, poznaje takve male, uglavnom leksičke razlike.

 

Prenošenje tog  modela na bivšu Jugoslaviju, u nekoliko aspekata je problematično: s jedne strane tu su kulturne razlike u jugoslovenskoj pluricentrici, još od srednjeg veka izraženije (rimsko-latinsko, nasuprot vizantijsko-crkvenoslovenskom pokrštavanju Hrvatske i Srbije, odnosno islamizaciji Bosne) od onih na nemačkom govornom području. Taj aspekt se, od strane nacionalista, tumači kao determinanta kulture (sve do dihotomije „Evropa nasuprot Balkanu"), ali za našu argumentaciju je on, pak, sporedan.

 

Implicitna, ali i nezaobilazna pretpostavka za pluricentričnost – dakle priznanje (ili barem prihvatanje) zajedničkog jezika u pojedinim nacionalnim centrima – u jugoslovenskom slučaju ne postoji; stoga je germanistički sociolingvista Ulrih Amon, kao jedan od vodećih istraživača pluricentričnosti u svetu, svoj model razvio dalje, pa u poslednje vreme govori o specijalnom slučaju koji naziva „podeljeni jezici" (divided languages). ... <<

 

...

[alberto.ascari]

Ali ne postoji americki jezik, vec samo americki dijalekt engleskog jezika.
Recimo u Ceskoj, postoji li moravski jezik, ili je to samo dijalekt ceskog? Slovacki je vec drugaciji.

 

 

Ne postoji Bane.

 

Samo jedan je češki književni jezik a postoji mnogo dijalekata. Na teritoriji Moravske (istorijske zemlje) - danas je to područje Moravskosleskog, Olomouckog, Zlinskog i Južnomoravskog kraja, + deo kraja Visočina - se govori desetinom dijalekata koji se od sebe značajno razlikuju.

 

Slovački jezik je nezavisan na češkom, samostalan jezik. Nešto kao srpski i makedonski.

[Sleepers]

Kako to da postoji samo engleski jezik a ne postoji americki, ili australijski? Tako treba da bude jedan jezik i ovde. Makedonski i slovenacki su vec drugaciji.

 

Zato što su povijesne okolnosti u kojima su te države nastajale, potpuno drukčije. I zato što činjenica da se neki narodi međusobno dobro razumiju nije jedini kriterij u lingvistici po kojem se određuje da se radi o istom jeziku iako laici uglavnom misle da je dovoljan. 

 

Naravno da je prica o jeziku povezana s politikom. Zato sam i navela one primere s tocka i tocno. Mislim da je prilicno recit primer promene jezika kao direktne posledice Hrvatskog proljeca. E sad, sto je promena uvedena, a ljudi koji su se za nju zalagali ipak strpani u zatvor, to samo govori o tome da je jezik tu samo sredstvo za neku drugu agendu, nikako centralno mesto u citavoj prici.

 

 

 A kaži mi da li je netko možda strpan u zatvor i nakon Novosadskog sporazuma iz 1954.?  I znaš li uopće pod kojim okolnostima i zašto je i daleko prije te '54.  bilo nekoliko neuspješnih pokušaja da se iz hrvatskog i srpskog stvori hibridni, jugoslavenski jezik? 

 

 

 

. No to cini da ja i Gotovcevu zivotnu pricu (odgledala sam film) dozivljavam malo drugacije od tebe.

 

 

Pa očigledno, nažalost. Iz nekog razloga možeš bez problema provariti zločinački represivni totalitarizam kojeg i dalje smatraš "boljim" od nacionalizma. Valjda zato jer se drukčije zove? (Jer ne vidim razlike u praksi, jednako su gnjusne).

 

Ljudi kao on svakako nisu imali nameru da pokrenu nacionalisticku lavinu, ali su to nehotice ucinili. Otvorili su Pandorinu kutiju, pustili duha iz boce. Dali su legitimitet svakakvom smecu i verovatno mislili da je to u tom trenutku bilo nuzno, nesto kao cena koja mora da se plati. No to sto je Hrvatsko proljece nehotice pokrenulo i od cega se ljudi kao Gotovac nikada nisu jasno distancirali, ne samo da je kompromitovalo njihove ideje 70-tih, nego se 90-tih, u samostalnoj Hrvatskoj, obrusilo i na njih same. Utoliko to jeste jedna tragicna prica, ali u meni ne izaziva ni suze, ni osecaj srama. Samo jos cvrsce ubedjenje koliko je svaka nacionalna prica, ukljucujuci i insistiranje na nazivu i cistoci jezika, besmislena, bizarna i stalno na ivici da se pretvori u nacionalisticku.

 

 

To je taj problem selektivne percepcije, kad svatko vidi ono što želi, a ne ono što i jest. Gotovac nikad nije imao nikakve veze ni sa nacionalizmom, ni šovinizmom, a tvoja potreba da njega de facto optužuješ je ništa drugo nego vlastita potreba da opravdaš režim u kojem si živjela - valjda zato što je tebi tad bilo dobro, pa po onoj "meni je bilo super, a ovi što viču da nije, - boli me ona stvar".  To je ok, svi smo mi takvi, ali nije loše u nekom trenutku osvijestiti visoku razinu ljudske sebičnosti i brige za vlastitu rit.  I najvažnije od svega, nacionalizam na ovim prostorima se nije ni rodio, niti je umro s Gotovcem, pa čovjek nije imao razloga ograđivati se od nečega za što nije bio odgovoran - mada, očito ne poznaješ Gotovca jer on se i jeste uvijek ograđivao od svakog lošeg oblika vladavine. Nekima je gledanje filma sasvim dovoljno da to shvate, tebi ne bi bila dosta ni tri takva. 

 

Dozvolices da se ovo gore prilicno razlikuje od tvoje teze.

 

 

Čekaj, a što je tvoja teza? Nikad nisi vidjela ni čula da je netko odveden u zatvor pa se onda "nikad nije dogodilo?" Jesi li ti svjesna do koje mjere si u ex Yu, pa čak i krajem osamdesetih, gledala i čitala  samo probrane i isfiltrirane vijesti kojima je jedini cilj bio da naprave upravo to što i jesu. I ne samo tebi. Ali tebi je izgleda i dalje lijepo. Pa, što reći, uživaj. 
 

 

Razumem da verovatno nisi mislila doslovno, vec da su svi koji su insistirali na jasnom odvajanju ta dva jezika, mogli imati problema.

 

 

 Mislila sam doslovno. 

 

 

Pri tome su ipak morali biti na nesto eksponiranijem polozaju, jer obicni ljudi su mogli svoj jezik da zovu kako god su hteli.

 

 

Jesu li? A kako znaš? Nisi nikad čula ni vidjela da je netko završio u buksi, mora da je to.   

 

 

Danas je to valjda u redu. Hrvatska je u EU, a hrvatski jedan od zvanicnih jezika Unije.

 

 

Kako to misliš "valjda"? Ti misliš da nije u redu? Ako i misliš, a zašto misliš? Ima neke posebne sramote u tome da se hrvatski zove hrvatski, a srpski - srpski? 

 

Ipak, ako ti u Svedskoj zatreba zvanican tumac ili prevodilac, moraces da se zadovoljis s onim za serbokroatiska. Znaci da na mapi koju gore pominjes, bar sto se Svedske tice, i dalje figurira samo srpskohrvatski. Slicno i ako zelis da studiras hrvatski na univerzitetu. Moze, ali bosniska/kroatiska/serbiska. Kao izborni predmet u osnovnim i srednjim skolama, mozes da izaberes jedan od ta tri, ali ces nastavu slusati zajedno s onima koji su odabrali neki od preostala dva. Gde god svedska drzava placa racun, nema biranja. Tu se nista nije promenilo od vremena strasne yugo diktature i pitam se ko je tome kriv.

 

 

Stvarno se pitaš? Švedska je tome kriva. Vrlo prost i jednostavan odgovor. 

​Hajde da se malo igramo; pitaj Šveđane da im lupimo novi jezični standard i vratimo ih u prapočetke, odnosno predloži im da im se jezik od sutra zove : danskošvedski. Pa javi što su ti odgovorili. 

Edited by Ziza, 26 December 2017 - 15:02.

[vilhelmina]

 

Pa očigledno, nažalost. Iz nekog razloga možeš bez problema provariti zločinački represivni totalitarizam kojeg i dalje smatraš "boljim" od nacionalizma. Valjda zato jer se drukčije zove? (Jer ne vidim razlike u praksi, jednako su gnjusne).

 

 

To je taj problem selektivne percepcije, kad svatko vidi ono što želi, a ne ono što i jest. Gotovac nikad nije imao nikakve veze ni sa nacionalizmom, ni šovinizmom, a tvoja potreba da njega de facto optužuješ je ništa drugo nego vlastita potreba da opravdaš režim u kojem si živjela - valjda zato što je tebi tad bilo dobro, pa po onoj "meni je bilo super, a ovi što viču da nije, - boli me ona stvar".  To je ok, svi smo mi takvi, ali nije loše u nekom trenutku osvijestiti visoku razinu ljudske sebičnosti i brige za vlastitu rit.  I najvažnije od svega, nacionalizam na ovim prostorima se nije ni rodio, niti je umro s Gotovcem, pa čovjek nije imao razloga ograđivati se od nečega za što nije bio odgovoran - mada, očito ne poznaješ Gotovca jer on se i jeste uvijek ograđivao od svakog lošeg oblika vladavine. Nekima je gledanje filma sasvim dovoljno da to shvate, tebi ne bi bila dosta ni tri takva. 

 

Čekaj, a što je tvoja teza? Nikad nisi vidjela ni čula da je netko odveden u zatvor pa se onda "nikad nije dogodilo?" Jesi li ti svjesna do koje mjere si u ex Yu, pa čak i krajem osamdesetih, gledala i čitala  samo probrane i isfiltrirane vijesti kojima je jedini cilj bio da naprave upravo to što i jesu. I ne samo tebi. Ali tebi je izgleda i dalje lijepo. Pa, što reći, uživaj. 
 

 

 Mislila sam doslovno. 

 

 

 

Jesu li? A kako znaš? Nisi nikad čula ni vidjela da je netko završio u buksi, mora da je to.   

 

 

Kako to misliš "valjda"? Ti misliš da nije u redu? Ako i misliš, a zašto misliš? Ima neke posebne sramote u tome da se hrvatski zove hrvatski, a srpski - srpski? 

 

 

Stvarno se pitaš? Švedska je tome kriva. Vrlo prost i jednostavan odgovor. 

​Hajde da se malo igramo; pitaj Šveđane da im lupimo novi jezični standard i vratimo ih u prapočetke, odnosno predloži im da im se jezik od sutra zove : danskošvedski. Pa javi što su ti odgovorili. 

 

Tragedija ljudi kao sto je Gotovac i jeste u tome sto su nacionalizmom pokusali da se bore protiv ex yu rezima, kojeg ti nazivas zlocinackim represivnim totalitarizmom. Verovatno da u to vreme i u tim okolnostima i nisu imali drugih sredstava na raspolaganju, no to ne anulira njihov nacionalizam. Oni medju njima koji su imali ljudskog postenja i casti, a Gotovac jeste, kad-tad su i sami postali zrtve toga cijem su stvaranju pridoneli i od cega se nisu ogradili. Jer takav je nacionalizam. On se ne zaustavlja tamo gde neko smatra da je to dobro i korisno, vec raste kao bujica i na kraju nosi sve pred sobom.

 

.....(preskacem deo s ad hominem spekulacijama o tome sta je i kada meni bilo lepo, a sta nije)....

 

Sto se danskosvedskog tice, veoma gresis. Niko se ovde ne bi pobunio da se jezik tako nazove. Mnogi Svedjani smatraju pitanjem casti da razumeju danski i norveski, i ne koriste prevodioce i tumace, iako su jezici razliciti i moze da dodje do ozbiljnih nesporazuma. I na univerzitetu se studiraju nordijski jezici kao celina, bas kao i onaj bosniska/kroatiska/serbiska. Mnogi to smatraju prednoscu, a ne znam nikoga ko se protiv toga buni.

Ni svedski nacionalizam nikad nije usmeren protiv nordijske sabrace, vec uvek protiv onih koji stoje izvan tog kruga. Zato im nikako nisu ni jasni nasi usitnjeni balkanski nacionalizmi. Svako poredjenje na tom nivou je krajnje besmisleno.

[blond]

A​ đe, đekna. 

 

​Znaš, kad je jedan Ry Cooder prvi put na Kubi čuo neke njihove muzičare, toliko se oduševio da je, zahvaljujući upravo njemu, nastao Buena Vista Social Club koji je postao svjetska atrakcija.

​

Kad je bosonoga Cesaria Evora koja je  na svom malom otoku São Vicenteu, pjevala na zelenortskom kreolskom, a ponekad i na portugalskom svoje  coladeire i morne, postala svjetski poznata, to je bilo opće oduševljene. 

 

Ali kod nas, kad se spomene "tradicija", "kulturni" ili ne daj Bože neki drugi "identitet", onda je to "fuj, retrogradno i nazadno", i povezuje se uz "šoviniste i primitivce". A lijepo je takve prepoznao Nušić -  obične pokondirene tikve!

 

Obrati paznju da oba navedena primera oslikavaju misljenje/odusevljenost stranaca kojima si suprotstavila misljenje ( nasih ) lokalaca, tako da ne vidim dodirne tacke?

 

Mind you, tako su I stranci odusevljeni "egzotikom" Kusturicinih filmova, ne?

 

Da su Kuba I Sao Vicente prosli kroz raspad drzave tokom kog su termini "tradicija/kultura/identitet" bili rabljeni na nacin kao u nas, mozda bi I kod njih to bilo dozivljavano kao retrogradno I nazadno?