Jump to content


Photo
- - - - -

Kad vrapci utihnu


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
18 replies to this topic

#1 Rahel

Rahel
  • Members
  • 5,435 posts

Posted 23 May 2011 - 14:29

Majušna ptica gotovo je nestala u Srbiji i teško da će dobiti bitku za opstanak sa golubovima, svrakama i vranama. Od nedavno, i kod nas pojedine vrste vrabaca su postale strogo zaštićene: planinski, španski i vrabac kamenjarac, a zaštićeni su vrabac pokućar (domaći vrabac) i poljski vrabac.

Nije potrebna nikakva stručnost pa da se primeti da je vrabaca, gugutki i seoskih lastavica sve manje, kako u Srbiji, tako i u zapadnoj Evropi. Građani sve češće primećuju da se više ne čuje tako često kao ranije cvrkut ovih ptica kojih je nekada bilo najviše po parkovima.
Ova pojava zabrinjava stručnjake s obzirom na to da je to vrsta ptica koja je veoma zavisna od čoveka.
Ugroženi u celoj Evropi
U Velikoj Britaniji je najobičnija vrsta domaćeg vrapca davno stavljena na crvenu listu ugroženih ptica. U poslednjih 10 do 15 godina broj vrabaca u toj ostrvskoj zemlji opao je za 90 do 95 odsto, ističu u Francuskom centru za biološko istraživanje ptičjih populacija. To je ogroman postotak. Ta majušna ptica gotovo je nestala kao vrsta u Britaniji, navode stručnjaci istog centra.
Bivši dugogodišnji direktor Prirodnjačkog muzeja Srbije i jedan od naših najpoznatijih ornitologa Vojislav Vasić kaže da njihov opstanak, zapravo borba za život u gradovima, prilično je ugrožen, budući da im opasnost preti s više strana.
Mada strani stručnjaci još ne mogu da proniknu u ovu, kako tvrde, neobjašnjivu pojavu, ornitolog Vasić pretpostavlja da je više razloga koji su uticali da se poslednjih godina smanjuje broj vrabaca kod nas.
- Pre svega u konkurenciji s golubovima, svrakama, vranama i gačcima, vrapci su izgubili bitku, pošto su te ptice jače, pa pre dođu do hrane od njih. Za razliku od ranijih godina kad su vrapci bili gospodari naših parkova, umesto njih to su postale svrake i vrane kojih svake godine ima sve više. A one su 'eksperti' da love male vrapce naročito kad izleću iz gnezda, da jedu njihova jaja, tako da su im znatno pogoršane šanse za preživljavanje - objašnjava Vasić.
Vole žive ograde
On ne veruje da je zagađenost vazduha jedan od uzroka sve manjeg broja vrabaca u Srbiji, ali sigurno to nije nešto što bi moglo da ublaži sve ove negativne uticaje na vrapce.
- Englezi imaju neke teorije o laganom umiranju vrabaca koje su čisto engleske. Oni su primetili da su vrapci voleli njihove čuvene žive ograde. Pošto je dužina tih ograda znatno smanjena, zbog toga što su napravljeni parkinzi pored puta, praktično je ovim ptičicama oteta zelena oaza gde su svijale gnezda. Nestanak živih ograda Englezi dovode u vezu s nestankom vrabaca - konstatuje on. Ali, ovaj razlog nikako ne važi za nas.
Vasićevu tvrdnju da je vrabaca sve manje, i to ne samo u Srbiji, potvrđuju istraživanja obavljena i u drugim zemljama kao što su Nemačka, Češka, Holandija, Belgija, Italija i Finska. Broj vrabaca u nemačkom gradu Hamburgu u poslednjih 30 godina smanjio se za 50 odsto, a u Pragu u poslednjih 20 godina je opao za 60 posto.
Problem postoji u Francuskoj s tim što nekoliko godina kasni u odnosu na Veliku Britaniju i druge zemlje Evrope. Stručnjaci upozoravaju da se od 1989. do 2003. godine populacija vrabaca u Francuskoj smanjila za 11 odsto. Uzroke možda treba tražiti u samoj životnoj sredini vrabaca koja se poklapa sa čovekovom, smatraju stručnjaci. Vrabac pripada ptičjoj vrsti koja je najviše vezana za čoveka od koga zavisi, kako po pitanju staništa, tako i po pitanju ishrane.
Pravi razlozi nestajanja vrabaca, i gradskih i poljskih, ostaju još nejasni. Naučnici smatraju da bi uzrok mogla biti konkurencija drugih vrsta, pa čak i dejstvo nekih elektro-magnetnih talasa ( radio-talasi i slično ).
Ono što posebno zabrinjava ornitologe jeste činjenica da opadanje populacije domaćih vrabaca dolazi nakon gotovo potpunog nestanka ( između 80 i 95 odsto u periodu od 1970. do 2000.) jedne vrste vrabaca, čiji je latinski naziv paser montanus, koja je nekada takođe bila vrlo rasprostranjena u Evropi.
- U svakom slučaju, to je fenomen za istraživanje i jasan signal da se u kvalitetu životne okoline nešto promenilo - zaključuje Vasić.
Izvor: Nada Kovačević, Politika

#2 Rahel

Rahel
  • Members
  • 5,435 posts

Posted 23 May 2011 - 14:36

Attached File  vrapci.jpg   13.02KB   2 downloads

Skoro da se ne saćam kad sam poslednji put čula crvkut vrabaca i gugutkica, a bilo ih je ovde gde živim pre nekoliko godina. Redovno su dolazile da doručkujemo zajedno. Sad samo zaluta poneki vrapčić, ali veoma retko. Šteta, nedostaju mi, onako mali i crvkutavi :)

#3 barracuda

barracuda
  • Members
  • 8,995 posts

Posted 23 May 2011 - 17:36

ovde ih ima koliko hoceš ali, nit' je beograd, nit' u srbiji. baš sam ih hranio pre neki dan na pecanju, onako usputno...

interesantan post.

#4 Rahel

Rahel
  • Members
  • 5,435 posts

Posted 23 May 2011 - 22:16

Attached File  gradski vrabac_m.jpg   11.46KB   1 downloads

Gradski vrabac, mužjak.

Attached File  Gradski_vrabac,_zenka.jpg   7.46KB   1 downloads

Ženka više vuče na braon boju i nema sive obrašćiće :)

Attached File  poljski_vrabac.jpg   15.67KB   1 downloads

Poljski vrabac - mužjaci i ženke su iste boje i karakteriše ih ova crna tačka na obrazu

Edited by Rahel, 23 May 2011 - 22:33.
dodala nešto :)


#5 Rahel

Rahel
  • Members
  • 5,435 posts

Posted 23 May 2011 - 22:27

Nekada od divljih zveri Šumadijom putnici nisu mogli da prođu čitavi. O tim vremenima svedoče ostaci nekad ogromnih hrastovih šuma, koje su bile prirodno stanište za životinje.

"Priroda u Srbiji i dalje je u znatno boljem stanju nego priroda u zapadnim zemljama, iako su oni u odnosu na nas odmakli daleko u regeneraciji flore i faune", kaže dr Milenković i objašnjava na primeru Nemačke, koja je "vratila" svoje šume: "Švarcvald je ponovo zelen."
U Srbiji ima slučajeva da su u ekspanziji vrste koje izvorno ne pripadaju fauni, koje su došle same ili ih je čovek pustio.

"O tome se malo vodi računa, a može da postane pravi problem. Nutrija je dobar primer. Ova južnoamerička vrsta pacova se toliko namnožila uz tok Dunava i Save, da je to postalo alarmantno", kaže dr Milan Paunović iz Prirodnjačkog muzeja.

I šakal, iako se masovno ubija i nije zaštićen, ima dobru brojnost u Srbiji. To je zato što se oportunistički hrani i koristi čovekovu aljkavost i odlaganje đubreta na način kako se to radilo u srednjem veku. (Dodajemo iz razgovora sa Milanom Paunovićem, da se šakali uglavnom hrane na smetlištima i đubrištima, i to veoma često odbačenim svinjskim kožama.)

S druge strane, taj način na koji se odnosimo prema smeću ne odgovara vrapcima, ali odgovara gačcima i vranama, čija ogromna jata opsedaju Beograd. To su ptice oportunisti kojima prija život uz čoveka i koje u naseljenim mestima nalaze dobre uslove za prosperitet svoje populacije.

"Počev od sive vrane preko gačka, svrake, sojke ili kreje, pa do gavrana i čavke, čitava ta plejada se ponaša kao i kobac, kao predator", kaže Milenković i objašnjava:

"Svojim očima sam gledao kada svraka besomučno juri za mladim vrapcima, grabi ih, ubija i odlazi. Isto to radi i sojka. U jednom trenutku sam pomislio da je to kobac koji je takođe stanovnik velikih gradova, on operiše na širokom prostoru, a u Botaničkoj bašti je postojalo i gnezdo. To je ogroman pririsak koji se praktično ne dešava u prirodnom ambijentu, jer i svraka i sojka imaju dovoljno hrane u prirodi, ovde je to u gradu redukovano. Prosto, ptice predatori su preusmerile svoju pažnju na vrapce, tako da i to može da bude razlog redukcije njihovog broja."

Ogromna jata grabljivica grad doživljavaju kao hotel i u svitanje odlaze na polja i velike deponije u potrazi za hranom.

"Nismo ni svesni koliko ima ptica. Samo golubova visokoletača ima na stotine hiljada. Kada je lep dan leti, desetine hiljada golubova leti na visini od oko 1.200 metara, a neka jata su registrovana i na 3.500 metara,a to je opet područje lova sivog sokola", kaže Milenković.

Ali zato mali ruževac, jedna vrsta tetreba, više ne postoji kod nas.

"Najviše je voleo planinske tresetne livade, koje su mu bile glavna mesta za ljubavnu igru i razmnožavanje. Poslednjih 40 godina više nije prisutan u Srbiji", kaže Paunović.

U Srbiji su ugrožene i velike vrste orlova i lešinara. Beli lešinar viđa se samo sporadično. Orao krstaš je nekada naseljavao velika stepska područja u Vojvodini, hranio se tekunicama. Sa njihovim nestankom nestali su i orlovi krstaši i danas u Srbiji postoje samo dva ili tri para.

"Iščezla je i evropska vidra. Kod nas je poslednji put viđena pre 60 godina, ali i u Evropi je veoma retka. Živela je uz široke vlažne zone uz reke i hranila se vodenim glodarima", kaže Milenković.

#6 Div

Div
  • Members
  • 7,752 posts

Posted 24 May 2011 - 06:39

Attached File  vrapci.jpg   13.02KB   2 downloads

Skoro da se ne saćam kad sam poslednji put čula crvkut vrabaca i gugutkica, a bilo ih je ovde gde živim pre nekoliko godina. Redovno su dolazile da doručkujemo zajedno. Sad samo zaluta poneki vrapčić, ali veoma retko. Šteta, nedostaju mi, onako mali i crvkutavi :)


Vrabce već dugo u Beogradu ne viđam, nekada ih je bio pun svaki žbun, jeteli su oko krovova, gnezdili ispod streha. Nema ih ni u selima. Laste su, takođe,sve ređe. Nisam ih video godinama, da bi se zadnjih par godina ponovo pojavile, ne u velikom broju ali ipak ih ima. Skoro da sam bio zaboravio njihov nisski let, na metar-dva od puta, dešavalo se da se skoro sudarimo, prolete na neku desetinu santimetara od mene.
Gugutki ima, barem kod mene i u Beogradu i u selu, desetak parova ima gnezda u mom dvorištu, na četinarima, gnezdo od nekoliko ukrđtenih grančica, nevešto sačinjeno, pravo čudoje kako jaje ostane u gnezdu a i mali ptić kad se izleže. Pre nekoliko godina par gugutki je napravio gnezdo na mojoj terasi, ustvari nije ni pravio bogzna šta, doneli dve tri grančice u saksiju, izlegle se dve gugutkice, verovatno bi ostala samo jedna jer je stariji, prvoileženi ptić nekoliko puta izbacivao malog iz gnezda. Vraćao sam ga sa strahom, hoće li uspeti roditelji fa ih othrane oba, neće li ga stariji ubiti, srećom oba su uspešno odletela iako je stariju u momentu poletanja bio skoro duplo veći nego mlađi koji je poleteo 4-5 dana kasnije. Pre poletanja dan dva šetnje, prvo po gnezdu, uz povremeno mahanje krilima, čredovno čišćenje perja, zatim šetnja po terasi, poskakivnja, vtraćanje u gnezdo kad stigne hrana. Jednog dana je stao na ogradu terase, dugo mereći udaljenost obližnje lipe, zaleprša krilima pa odustane, opet odmeravanje, premišljanje, ali više nije bilo vraćanja, uz pomalo panično mahanje poleteo je, uspeo je da preleti 5-6 metara do grane lipe, sleteo na granu i tu ostao do večeri, skoro se ne pomerajući, verovatno ponosan i uplašen. Isti postupak je ponovio i mlađi nekoliko dana kasnije.
Vrabaca nažalost nema ni u selu ni u Beogradu. Mislio sam da je uzrok njihovom nestanku upotreba pesticida i herbicida na poljima a i u gradu. Suzbijanje insekata, komaraca otrovima truje se i hrana vrapcima. Sećam se sedamdesetih je bila velika najezda gubara, imao sam jedno drvo, dud, u dvoričtu toliko napadnuto da je na svakom listu bilo po nekoliko gusenica, a onda je na drvo sletelo jato vrabaca, tako su revnossno očistili dud da nijedna gusenica nije ostala. Te godine na kući, ispof strehe, bilo je dvadesetak gnezda, izlegali su se dva puta, oko kuće je bilo kao u košnici, vazda pokret, odlazak i povratak sa punim kljunom, iz svakog gbezda se žitilo po nekoliko otvorenih kljunova. Neverovatno koliko je hrane stajalo u te kljunove, kakvi su to mali proždrljivci. Sećam se da su seljaci bili jako zahvalni vrapcima jer su im spasli voćnjake, ali je zahvalnost brzo zaboravljena, već iduće godine kad je stigla pšenica za žetvu vrapci su postali štetočine, terani su na sve načine iz njiva.
Ne znam šta je uzrog skoro potpunog nestanka tih brbljivaca ali mi mnogo nedostaju. Nadam se da će se nešto učiniti da im se pomogne, da će se vratiti. Lepše je sa njima.

#7 cmix909

cmix909
  • Members
  • 776 posts

Posted 26 May 2011 - 21:31

Nije sve poslo naopacke za vrapce (a samim tim) i macke. Poslednjih godina u mom kraju ima ih bas puno, visestruko vise nego godinama do tada. Sve vreme bilo je mnogo golubova i gacaca. Vrlo retko opazim poneki par gugutki – prethodno su mi potpuno nestale sa vidika.

Ljudi im daju hleb na travnjacima, neki ostavljaju mrvice pored prozora ili im bacaju proso i slicna zrnca. Jedna zena daje im vodu ispred prodavnice u kojoj radi - sipa je u posudu u grmlju gde se okupljaju, a onda oni slecu na ivicu, saginju se i piju. (Ovako bi se moglo pomoci i drugim pticama, a narocito psima lutalicama. Pozeljno je da bude nekoliko posuda da bi se smanjila mogucnost prenosenja bolesti.)



#8 Markov

Markov
  • Members
  • 10,561 posts

Posted 27 May 2011 - 00:42

Moj pokojni deda je kad god je imao priliku ubijao svrake iz svoje puske, naravno na vikendici. Po napisanom ovde ispada da je dobro radio? (Govorio mi je kako svrake unistavaju druge ptice)

#9 Div

Div
  • Members
  • 7,752 posts

Posted 27 May 2011 - 08:40

Moj pokojni deda je kad god je imao priliku ubijao svrake iz svoje puske, naravno na vikendici. Po napisanom ovde ispada da je dobro radio? (Govorio mi je kako svrake unistavaju druge ptice)


Sve price imaju svoje mesto i ulogu i uništavanje drugih ptica je deo procesa, održavanje ravnoteže. Čovek tu retko može da pomogne, mnogo češće napravi pveći problem. Sva je prilika da je i smanjenje broja vrabaca i lasti posledica ljudske delatnosti. Kada mi je dvorište bilo puno vrabaca, stotine su sletale u vićnjak, uvek je tu bilo i svraka, gnezda su pravile malo dalje od kuće ali su dolazile i jako blizu, vole da kradu sjajne predmete i nose ih u gnezdo, bilo je mesta za sve. I ako svraka ubije nekog mladunca vrapca to se nadoknadi, vrapci legu po 4-5 jaja, dva puta godišnje, njihovu brojnost ne ugrožavaju svrake u normalnim okolnostima. Problem nastaje kad se prenamnože a vrabaca je iz drugih razloga manje.

#10 Markov

Markov
  • Members
  • 10,561 posts

Posted 27 May 2011 - 18:14

Sve price imaju svoje mesto i ulogu i uništavanje drugih ptica je deo procesa, održavanje ravnoteže. Čovek tu retko može da pomogne, mnogo češće napravi pveći problem. Sva je prilika da je i smanjenje broja vrabaca i lasti posledica ljudske delatnosti. Kada mi je dvorište bilo puno vrabaca, stotine su sletale u vićnjak, uvek je tu bilo i svraka, gnezda su pravile malo dalje od kuće ali su dolazile i jako blizu, vole da kradu sjajne predmete i nose ih u gnezdo, bilo je mesta za sve. I ako svraka ubije nekog mladunca vrapca to se nadoknadi, vrapci legu po 4-5 jaja, dva puta godišnje, njihovu brojnost ne ugrožavaju svrake u normalnim okolnostima. Problem nastaje kad se prenamnože a vrabaca je iz drugih razloga manje.


Pa dobro, prirodna ravnoteža je jedno, samo koliko to važi za okoline gde čovek živi... Sumnjam da je moj deda imao na umu balans prirode, samo je mrzeo svrake, ali istovremeno mislim da je bio koliko toliko svestan koliko čovekova okolina (sve) više ide na ruku svrakama pa je verovatno kapirao da je makar malo pomagao vrapcima u arealu naše vikendice, osim što je održavao formu pucanja Posted Image

#11 cmix909

cmix909
  • Members
  • 776 posts

Posted 27 May 2011 - 21:19

... mislim da je bio koliko toliko svestan koliko čovekova okolina (sve) više ide na ruku svrakama pa je verovatno kapirao da je makar malo pomagao vrapcima u arealu naše vikendice, osim što je održavao formu pucanja

Ako je tvoj deda na taj nacin pomagao vrapcima i 1950-ih, kada im je Mao objavio rat u kojem su Kinezi izvojevali Pirovu pobedu, mozda je, globalno gledano, ucinio pravu stvar. Da li je on, braneci mnogo slabiju vrstu, pucao na svrake (one su sitnije, dugorepe, crno-belo-plave i za vecinski ukus lepe ptice) ili na vrane/gavrane? Sve one su zacudjujuce inteligentne, daleko vise od vrabaca, ali mnogo slabije i neinteligentnije od ljudi, pa bi pre podizanja puske i o tome trebalo razmisliti.

Edited by cmix909, 27 May 2011 - 22:01.


#12 Div

Div
  • Members
  • 7,752 posts

Posted 06 June 2011 - 17:04

Attached File  vrapci5.jpg   311.54KB   2 downloads

#13 DJ_Vasa

DJ_Vasa
  • Members
  • 7,769 posts

Posted 06 June 2011 - 23:35

Tek sad sam primetio ovu temu, ali jesam primetio da vrabaca ima sve manje. Otkako znam za sebe, moj otac hrani vrapce koji su bili česti gosti na našoj terasi. Kada sam bio klinac neke sam i pamtio, bilo po izgledu, bilo po karakteru. Neki su bili stalno nadrndani, drugi su otimali hranu, treći su bili fina gospoda... Svaki je imao svoj karakter, kao i ljudi.

Moji ih i danas hrane, a na oca su se gotovo svi navikli i ne beže kada izađe na terasu, jer znaju da ih čeka doručak/ručak/večera. Žao mi je što se ove simpatične ptičice ne mogu pripitomiti da sleću na ruku. Napominjem da moji imaju i dve mačke, ali i one su se navikle na vrapce i uopšte ih ne konstatuju. Doduše, vrapci se trude da ne prilaze blizu mačkama, pa je miroljubiva koegzistencija zagarantivana. Kad god odem kod roditelja, vidim da u posudicama i dalje ima i hrane i vode, ali gostiju je sve manje... Nažalost.

#14 Rahel

Rahel
  • Members
  • 5,435 posts

Posted 25 October 2011 - 21:00

Sokoli i orlovi lete nad beogradskim soliterima
Autor: M. Leskovac25.10.2011.
Beograd je izuzetno opasno mesto za ptice. Struja, dimnjaci, antene, nevidljivi kablovi, samo su neki od potencijalnih opasnosti po njih, ističu ornitolozi. Međutim, u prestonici obitava čak 200 vrsta ptica, od kojih sitnije možemo videti dok skupljaju bobice oko naših nogu, a krupnije, poput sokola i orla, u letu između solitera.


Vrapci izumiru
Pojedinih vrsta ptica u Beogradu nema već 100 godina. Od kada je isušen Pančevački rit, nestali su pelikani koji su se u ritu hranili ribama.
Interesantno je da u Beogradu ima svega oko hiljadu vrabaca čiji opstanak već decenijama ugrožavaju krupnije ptice koje im oduzimaju hranu. Ipak, kako kaže Vojislav Vasić, trenutni broj vrabaca sasvim odgovara gradu veličine kao što je Beograd.


#15 Mashinovodja

Mashinovodja
  • Members
  • 2,454 posts

Posted 07 November 2011 - 23:49

Nisam znao da je nestajanje vrabaca opšta pojava, ja sam mislio da se to događa samo s "mojim" vrapcima.

Imam malu kuću u Barajevu (oko 30 km južno od Beograda) gde provodim proleće, leto i deo jeseni. Pretprošle godine jednom sam slučajno zaboravio u dvorištu neku staru plitku šerpu koju je preko noći kiša napunila vodom. Šerpa je bila ispod jedne veoma visoke i razgranate jelke nasuprot terase i skoro ceo dan u senci. Primetio sam da se oko te šerpe okuplja jato vrabaca koje tu dolazi da se kupa. To je bilo početkom jula i letnjih vrućina. Malo po malo, šerpa je postala stalno mesto okupljanja, ne samo vrabaca, nego i drugih malih ptica, kao što su senice, zebe i druge kojima ne znam ime (glava i leđa tamnosive boje, s dugačkim repom boje rđe odozdo), a jednom mislim da sam video čak i slavuja. Crvendaći su već odranije dolazili u proleće na vrh jelke. Počeli smo da im redovno bacamo stari hleb i to leto smo se zaista divno družili. Brzo su shvatili da tu uvek ima hrane i vode, a jelka pruža odličnu zaštitu od napada iz vazduha. Celo leto tu je stalno bilo bar 3-4 vrapca ili senica. Tu sam prvi put uočio da se vrabac mužjak razlikuje od ženke, ranije nisam obraćao pažnju. Toliko su se odomaćili da su krajem leta počeli da dovode i svoju decu koju sam prepoznao po tome što su skoro iste veličine kao roditelji, lete kao roditelji, ali roditelji i dalje moraju da im guraju mrvice u kljun, iako je parče hleba odmah pored i treba samo da se sagnu i da ga kljucnu.

Tako je bilo do prošle godine. Očekivao sam da će se to nastaviti i ove godine, pa sam zato napravio i okačio hranilicu na jelku. Međutim, ove godine - ništa! Nisam video skoro nijednog vrapca, jedino senice još dolaze, ali i njih ima mnogo manje nego ranije. Ali primetio sam da ima znatno više vrana nego ranije, a izgleda i da su vrlo organizovane i rade timski. Komšija do mene je proletos zasadio grašak, ali pošto nije dolazio redovno, vrane su bile oduševljene i dolazile su da brste grašak u jatima od po 30-40 komada. Pokušao sam da ih teram kamenjem, ali su vrlo brzo shvatile da s moje strane ograde jedva dobacujem do njih i da im praktično ne mogu ništa. Povremeno dolaze i kod mene na jelku i pretpostavljam da je to rasteralo vrapce i druge male ptice. Osim vrana, dolazi i nekoliko parova gugutki, ali njih se vrapci ne plaše i mirno zajedno kljucaju mrvice.

Vrane su verovatno napravile još jednu štetu zbog koje mi je strašno žao. Na rubu placa pored mog s desne strane ima nekoliko visokih srebrnih borova (mislim da se to tako zove) gde je godinama živeo ćuk. Nisam ga nikad video, ali sam ga uvek čuo kad se smrači. Jednog dana proletos našao sam ćuka na mom placu. Ja ne znam da li je to bila stara i onemoćala ptica, ili mlada i teško povređena, a nisam mogao da vidim jer me nije puštao da se približim. Uglavnom, nije mogao da leti. Kad sam pokušao da ga uhvatim, pobegao je i sakrio se u živu ogradu. Možda su ga vrane povredile i izbacile iz gnezda jer su počele da se redovno okupljaju na tim srebrnim borovima. Par dana posle toga našao sam samo nekoliko pera od ćuka. Najverovatnije ga je pojela neka od mačaka lutalica kojih tu ima prilično mnogo.