378 replies to this topic

[Vjekoslav]

Vjekoslave, molim te, jel mi mozes reci gde je to bio taj Drazenov topic, ja evo trazim po Arhivi i ne mogu da nadjem.

Evo ga ovdje

Edited by Vjekoslav, 08 June 2003 - 18:25.

[Lavinia Amaldi]

Nashla sam i taj topic, Vjekoslave hvala ti. Tu se vecinom govorilo o nasilju nad decom, ovde je rech o sukobu medju odraslim, zrelim, pametnim, obrazovanim ljudima.
Ono shto mi je palo na pamet da postavim kao pitanje, da mozda malo konkretizujemo ovu temu, je sledece:

Pitanje za mushkarce:
koji su najcesci razlozi/situacije u kojima ste/ste pozeleli/biste - udarili zenu?

Pitanje za zene:
koji su najchesci razlozi/situacije u kojima ste/su vashe prijateljice-poznanice - iznervirale svoje supruznike toliko da su oni ih pozeleli udariti/im "uzvratili" fizichkim nasiljem?

Mozda bi ono dovelo do odgovora na to koji je najcheshci uzrok mushko/zenskih sukoba, shto verujem da svi mi pomalo naziremo...?

Wu shu, 7.june

Nisam nikakav psiholog, ali se ne mogu otjet dojmu da ovo "bijenje", retroaktivno ili preventivno, ima neke veze sa (devijantnom) seksualnoscu.
"Muskarci su pravi muskarci, oni ih biju, i zakljucavaju u kuhinju..."...
.

Wu, da li bi mogao da malo proshirish ovu svoju tezu o "devijantnoj seksualnosti", meni se to uchinilo interesantnim.

Da progovorimo i o zenskoj ljubomori?

Ili o mushkoj slici o tome kako "on mora biti svoj i samo svoj i ne daj Boze, da se on tu sad preda nekoj zeni, shta ce on ispasti tu, neki papuchar", i sl.

Ili o "x" takvih drugih slika i drushtvenih stereotipa kojima su nas "zombirali" pa se mi sad svadjamo i prepiremo i maltretiramo, ovako ili onako, umesto da zivimo lepo...

Ne znam ko ce odgovoriti na ovo...

Edited by Lavinia Amaldi, 09 June 2003 - 09:42.

[Vilenjak]

Tema zahtjevna ...pa malo duzi post...:

Nasilje je u obitelji, gledano u povijesti, bio prihvaćen oblik ponašanja unutar obitelji. Odrasli, uglavnom muški članovi obitelji (u prvom redu suprug i otac), imali su pravo i dužnost kontrolirati ponašanje drugih članova obitelji. Fizičko zlostavljanje žene bazirano na snazi i pravu muža, smatrano je čak i njegovom obvezom. U srednjem vijeku, Francuskoj, Custom of Beavais preporučao je da se muškarcima može oprostiti fizičko zlostavljanje žene te da zakonska intervencija nije bila potrebna ("Uz pretpostavku da ju ne ubije, pravo je muškarca da tuče suprugu..."). istovremeno je u Španjolskoj zakon dozvoljavao muškarcu da ubije zaručnicu ili suprugu ako pretpostavi njezinu nevjeru. Engleski je zakon krajem srednjeg vijeka dozvoljavao muškarcu da može "popravljati" svoju ženu na način koji on smatra potrebnim. Subordinacija žene-institucionalizirana u patrijarhalnom društvu - bila je i podržavana i od svih institucija društva: zakonodavstva, ekonomije, policije, religije, medicine i obrazovanja.
Isključivo zakonska regulativa, bez drugih odgovarajućih aktivnosti, početkom dvadesetog stoljeća dovela je samo do toga da se fizičko zlostavljanje nastavilo, no više se skrivalo od očiju javnosti. Napredak je u određenom povijesnom razdoblju predstavljala već i podjela na socijalno prihvatljivo "normalno ponašanje" i ono koje je predstavljalo zlostavljanje. Tek 1972.godine, otvaranjem prvog skloništa za zlostavljane žene u Chiswicku u Velikoj Britaniji, problem nasilja nad ženama se internacionalizira i postaje više javan.U literaturi, kao i nekim pravnim normama u određenom povijesnom razdoblju, može se ustanoviti da je nasilje unutar obitelji prisutno od davnine. Odnos društva se, povijesno gledano, mijenjao prema toj pojavi, - od prihvaćanja nasilja kao standarda ponašanja - do prepoznavanja i imenovanja problema, ali bez odgovarajućeg sankcioniranja.
Suvremeno, civilizacijski razvijeno društvo svaki oblik nasilja unutar obitelji smatra neprihvatljivim ponašanjem, te mijenja svoj odnos prema toj pojavi i pridaje joj drugo značenje. Uz popratnu pravnu regulativu pokreće se i niz drugih sustava i mehanizama (socijalna zaštita, zdravstvena zaštita, odgojni sustav, policija i dr.), koji interveniraju u situacijama nasilja u obitelji. Povećava se spoznaja pojedinca i zajednice o prisutnosti te pojave u društvu. Prepoznavanje, pravovremeno i svrhovito reagiranje te, što je najvrednije, sprečavanje nasilja u obitelji trebao bi biti cilj svake društveno organizirane aktivnosti u borbi protiv nasilja u obitelji.

U literaturi se susreću brojne definicije nasilja u obitelji. Pojednostavljeno rečeno, nasilje je karakterizirano nizom aktivnosti, odnosno raznim oblicima neprihvatljivog ponašanja koje je usmjereno od pojedinih članova obitelji, dakle osoba od posebnog povjerenja i posebnog emocionalnog odnosa, prema drugim članovima obitelji.


Dobro poznavanje dinamike, uzroka i posljedica nasilja u obitelji preduvjet je svrhovitoj intervenciji i kvalitetnoj prevenciji.
Brojne su teorije koje pokušavaju s raznih aspekata objasniti pojavu nasilja u obitelji. Potrebno je odmah napomenuti da je nasilje u obitelji vrlo složena pojava, uzrokavana nizom čimbenika i ne možemo očekivati da bi samo jedan teorijski pristup mogao zadovoljavajuće objasniti uzroke nasilja. Navest ćemo, vrlo kratko, samo neke značajnije teorijske pristupe: sociološki, psihološki i integrirani psihosociološki model.
Sociološki model govori da je društvo u kojem živimo odgovorno za nastanak nasilja u obitelji. Nezaposlenost, siromaštvo, prenapučenost, izolacija i nepovoljni radni uvjeti, dakle socioekonomski i strukturalni čimbenici - odgovorni su za razvoj nasilja. Stres i frustracija na individualnom planu mogu voditi u nasilje uzrokujući smanjeno samopoštovanje i status pojedinca unutar društva. Prema Gellesu nasilje je prilagodba ili odgovor na strukturalni stres.
Kulturne vrijednosti, dostupnost oružja i nekažnjavanje nasilja također djeluju na odnos pojedinca prema nasilju, pa on to prihvaća kao oblik emocionalne ekspresije i metode kontrole drugih. Nasilje u obitelji treba promatrati u širem kontekstu općeg društvenog nasilja, na raznim razinama i u raznim oblicima.
Psihološki model nasilje u obitelji pokušava objasniti psihološkim karakteristikama pojedine ličnosti sudionika u nasilju, kako žrtve, tako i zlostavljača, promatrajući ih u dinamici uzročno-posljedičnog odnosa. Središnju ulogu pri tome imaju psihološke značajke žrtve i zlostavljača, njihove osobine ličnosti i psihopatološke tendencije.


Tri glavne psihološke značajke zlostavljanih žena vezane su uz sljedeći sindrom: simptomi traume, deficiti u samovrednovanju i patološka privrženost zlostavljaču .


Što je stres veći žene se manje koriste pozitivnim mehanizmima sučeljavanja sa stresom; najčešće se koriste pasivnim mehanizmom sučeljavanja ili mehanizmom izbjegavanja sučeljavanja sa stresom (uzimanje lijekova, socijalna izolacija).


Ponašaju se tako da maksimalno nastoje otkloniti svaki mogući povod za nasilje. Trajno doživljavanje stresa dovodi do bolesti i poremećaja uzrokovanih stresom, što se najčešće manifestira kao tjeskoba, depresivnost i psihosomatske bolesti. Douglasova (1987) je povukla paralelu između tzv. Sindroma pretučene žene posttraumatskog stresnog poremećaja. U oba se slučaja javlja osjećaj bespomoćnosti, ponovno proživljavanje traume, generalizirana anksioznost, smanjeno somovrednovanje, socijalno povlačenje i smanjena reaktivnost na vanjski svijet uz istovremeno povećanu unutarnju pobuđenost.

Nisko samovrednovanje rezultat je čina nasilja, što je općenito značajno potpomognuto i nedostatkom socijalne podrške: bilo osobne, bilo institucionalne. To je često i razlog žrtvina ostanka u vezi sa zlostavljačem. Žrtva vjeruje da zaslužuje loš postupak. To dovodi do vlastitog opravdanja zlostavljanja i povećava vjerojatnost njegova toleriranja. Ostanak žrtve zlostavljanja u takvoj vezi uzrokovan je i nizom socijalnih i psiholoških čimbenika kao što su: financijska ovisnost, strah od samoće i siromaštva, mala djeca o kojoj treba brinuti, teškoće u pronalaženju posla ili stana; vjerovanje da je nasilje pokazatelj ljubavi i povećana tolerancija na agresiju uzrokovana razvojnim čimbenicima. Razlog ostanka su i partnerove prijetnje da će nakon ostavljanja uslijediti osveta, što se i događa . Mnoge žrtve pokazuju i ambivalentnost prema zlostavljaču. Istovremeno žele da zlostavljanje prestane, ali ne žele podignuti optužnicu protiv zlostavljača.

Privrženost žrtve zlostavljaču tumači se traumatskim vezivanjem, koje u sebi nosi moć koja je u fazi zlostavljanja na strani zlostavljača, ali je u fazi pomirenja na strani žrtve. Faza zlostavljanja događa se naizmjence s fazom dobrog odnosa. Važan čimbenik u opetovanom nasilničkom ponašanju muškarca jest i nekažnjavanje nakon nasilja.

Razvoj zlostavljačke ličnosti vezan je uz rano doživljavanje zlostavljanja unutar obitelji, odnosno uz odrastanje i sazrijevanje u okolnostima koje je uključivalo osvetničko, neustavno kažnjavanje, brutalno premlaćivanje, stalnu kritiku usmjerenu na osobu u cijelosti, a ne na pojedinačno ponašanje. Na taj mu se način upućuje stalna kritika da ništa ne vrijedi. Zlostavljači su bili najčešće fizički zlostavljani u djetinjstvu, što pogoduje razvoju osobe sklone nasilnom ponašanju.
Zlostavljači često pokazuju poremećaje ličnosti, u čijem se ponašanju ističe slaba kontrola impulsa, antisocijalno ponašanje, nizak prag tolerancije na frustrativne situacije, nedostatak empatije. Najčešće se radi o tzv. graničnoj organizaciji ličnosti, koja je karakterizirana intenzivnim i nestabilnim interpersonalnim odnosima, nestabilnim doživljajem sebe, jakom ljutnjom i impulzivnošću. U zlostavlajača se opisuje i postojanje određene psihopatologije: psihoze, alkoholizam i općenito abususa ili ovisnost o psihoaktivnim sredstvima.

Ljudsko ponašanje je između ostalog i rezultat učenja. Agresivno ponašanje koje ima pozitivno označenje ponavljati će se u budućnosti. Nasilničko ponašanje uči se promatranjem agresivnog modela ponašanja. Ako dijete odrasta u okruženju nasilnog ponašanja u obitelji i samo će se - kad odraste - koristiti tim modelom ponašanja; naučio ga je od emocionalno najbližih osoba i ponavlja će ga u budućnosti.Integrirani model
Nasilje u obitelji je multifaktorijelno uvjetovano i nije ga moguće objasniti jednostavno samo jednim teorijskim pristupom . Integracijom prethodnih modela bavi se psihosocijalni pristup uzrocima nasilja u obitelji , koji govori da stresni društveni čimbenici mogu utjecati na pojedince koji imaju predispoziciju na nasilničko ponašanje.

U praktičnom smislu, neophodno je istaknuti da je nasilničko ponašanje uzrokovano ponašanjem zlostavljača, a ne žrtve. Svi drugi pristupi zapravo znače pokušaj minimiziranja i smanjenja krivnje zlostavljača.

Postoje razni oblici nasilja, koji se iz praktičnih, edukativnih razloga prikazuju odvojeno, ali treba naglasiti da se pojedini oblici nasilja unutar obitelji isprepliću i utječu na cjelokupnu obitelj. Nasilje u obitelji jest korijen niza socijalno devijantnih pojava.

- Emocionalno zlostavljanje - uključuje niz aktivnosti koje ponižavaju osobu, ruše samopoštovanje, osobni dignitet i identitet. Može se manifestirati na razne načine kako što su potcjenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, "pravljenje ludom", obezvređivanje nečijih misli, ideja, aktivnosti, razvijanje osjećaja krivnje, zastrašivanje na razne načine (pogledima, kretnjama, riječima, uništavanjem nekih osobnih predmeta), zlostavljanje kućnih ljubimaca.

- Forsiranje "muških privilegija" - tretiranje partnera kao sluge, isključivo samostalno donošenje svih odluka u obitelji, strogo određivanje i prakticiranje muških i ženskih uloga u društvu itd.
- Zlouporabom djece u partnerskim odnosima - razvijanje osjećaja krivnje u odnosu na djecu.
- Prinude i prijetnje o uporabi sile, prijetnje o napuštanju partnera, prijetnje da će napraviti samoubojstvo, prisiljavanje partnera da se bavi ilegalnim poslovima.
- Minimiziranje problema, tvrdnje da nema nasilja u obitelji, da je krivo optužen, jadan i sl.

Emocionalno nasilje predstavlja okvir za sve daljnje oblike nasilja.

- Fizičko nasilje je najdojmljiviji i najprepoznatljiviji oblik nasilja u obitelji, pri čemu društvo najčešće i najprije reagira. Fizičko nasilje uključuje široki raspon djela kao što su neželjeno diranje, štipanje, naguravanje, pljuske, opekotine, porezotine, udarci, davljenje, držanje glave pod vodom, lomljenje kostiju, uporaba oružja i niz drugih ozljeda koje dovode do trajnih promjena izgleda, a često i nagrđivanja tijela.
- Seksualno zlostavljanje također se može manifestirati na razne načine: neuvažavanje seksualnih potreba partnera, prisiljavanje na ponižavajuće, često i bolne seksualne aktivnosti itd. Poseban problem predstavlja seksualno zlostavljanje djece.
- Ekonomsko zlostavljanje -sprečavanje zapošljavanja, stvaranje atmosfere u kojoj se stalno mora tražiti novac za dnevne potrebe, podnositi precizne račune o potrošnji novca, neuključivanje u planiranje troškova kao i neobavještavanje o prihodima itd.
- Socijalna izolacija, kontrola kretanja i, općenito, svih aktivnosti, te ograničavanje socijalnih komunikacija.

Nasilje može biti aktivno i pasivno. Aktivno nasilje uključuje zlostavljanje u fizičkom, psihičkom ili seksualnom smislu, u kojem je prepoznatljiva, vidljiva agresija direktno upućena prema članu ili članovima obitelji.

Pasivno se nasilje manifestira kao zanemarivanje osobe i njezinih potreba: zdravlja, prehrane, materijalnih potreba itd.
Postoje različiti tipovi nasilja unutar obitelji:
- nasilje odraslih međusobno (bračno nasilje)
- nasilje nad djecom
- nasilje nad roditeljima i
- nasilje i zanemarivanje starijih osoba.
Bračno je nasilje najčešći oblik nasilja. Najčešće su žrtve, prema policijskim evidencijama, žene - oko 90%. Nakon žena, po učestalosti izloženosti nasilju dolaze djeca. S obzirom na teške i dalekosežne posljedice, koje nastaju u djece kao posljedica zlostavljanja, ovom aspektu treba pridati poseban značaj u svim aktivnostima borbe protiv zlostavljanja.
Žene se također koriste nasiljem, zbog čega bivaju i uhićene i procesuirane. Fizičko zlostavljanje nije spolno određen čin. Prema nekim istraživanjima provedenim u SAD-u, žene su počinitelji fizičkog nasilja u obitelji u oko 5-7% slučajeva . Žene mogu biti inicijatori nasilja, ali se njime često koriste i u cilju samoobrane ili osvete. Uočeno je da žene često čine nasilje u alkoholiziranom stanju. Nasilništvo žene nije praćeno silovanjem i prisilama. Muškarci i žene naučeni su drukčije rješavati sukobe. Muškarci uglavnom nauče da je u redu biti ljut, agresivan, pa čak i nasilan. Žene su uglavnom u socijalnom smislu naučene na suprotan način reagiranja; njezina se ljutnja često doživljava kao nešto nepotrebno, trivijalno, neprihvatljivo i histerično. Fiziko nasilje žena je često teško provedivo zbog razlike u tjelesnim karakteristikama i fizičkoj snazi. Upravo zbog toga su i posljedice fizičkog nasilja žena u odnosu na partnera manje teške u smislu težine nanesenih fizičkih povreda. Stoga žene češće provode nasilje na druge načine (emocionalno zlostavljanje, zanemarivanje i sl.). Međutim, ako žena fizički zlostavlja djecu, tada tjelesne posljedice mogu biti jednako teške kao i kad muškarac upotrebljava fizičku silu.
I djeca mogu biti zlostavljači roditelja, odnosno braće i sestara. Uglavnom se radi o fizičkom i emocionalnom zlostavljaju. Fizičkim zlostavljanjem, ako su zlostavljači stariji adolescenti, mogu biti nanesene i teške tjelesne ozljede roditeljima i mlađoj djeci u obitelji. Narkomani su vrlo često zlostavljači u obitelji. Zlostavljanje u tim slučajevima može biti počinjeno pod utjecajem droge ili u cilju pribavljanja sredstava za nabavu droge.
Starije osobe koje žive u obitelji, žrtve su zlostavljanja i zanemarivanja od mlađih članova (djece i unučadi) u oko 10% obitelji. Posebno je to izraženo ako su starije osobe tjelesno i duševno bolesne i izrazito ovisne o tuđoj pomoći.

Nasilje u obitelji, unutar kruga poznatih bliskih osoba, nije ništa manje kriminalno ponašanje, negoli nasilje u odnosu na nepoznate osobe. Dinamika odnosa između osoba koje su sudionici obiteljskog nasilja sasvim je drukčija i specifična u usporedbi s drugim oblicima nasilja.
- Žrtva često ne želi osuditi nasilnika
- Žrtva i zlostavljač u posebnim su odnosima-ekonomskim, socijalnim, emocionalnim i pravnim. Ti odnosi značajno utječu i na sve odnose i aktivnosti koje se zbivaju tijekom intervencije i pokušaja razrješavanja zlostavljanja.
- Zlostavljači imaju ogromnu kontrolu nad žrtvama, što pokušavaju prenijeti i na osobe koje interveniraju u razrješavanju problema.- Tijekom interveniranja, bez dovoljno obavijesti i utvrđivanja kompleksnosti situacije, često je vrlo teško procijeniti sve neposredne opasnosti, koje se mogu, ali i ne moraju, dogoditi neposredno nakon intervencije ili u njezinu daljnjem tijeku.
- Zlostavljač uglavnom sebe doživljava kao žrtvu onih koje on zlostavlja.

Posljedice nasilja u obitelji mnogobrojne su kako na području somatskog tako i psihičkog zdravlja, te socijalnog funkcioniranja. Razvijaju se razni psihosomatski poremećaji i psihičke smetnje, a visok je rizik i auto ili heterodestruktivnog ponašanja. Posljedice fizičkih ozljeđivanja mogu katkad uzrokovati i trajan invaliditet. Trajne posljedice fizičkog zlostavljanja najčešće osjećaju žene i djeca.
Posebno je potrebno istaknuti emocionalne i psihičke poremećaje koji se javljaju u djece koja su ili neposredno žrtve nasilja ili su sudiopnici, odnosno svjedoci nasilja u obitelji. Razvija se niz psiholoških poremećaja, uz poremećeno strukturiranje i sazrijevanje ličnosti, što ima nesagledive i trajne posljedice u daljnjem životu i ponašanju pojedinca. Osoba odrasla u nasilju uglavnom kasnije u životu pokazuje značajke antisocijalnog ponašanja i zapravo reproducira nasilje, te se krug obiteljskog, a i šire društvenog nasilja nastavlja.
Obitelj u kojoj je prisutno nasilje na svim razinama socijalnog funkcioniranja je disfunkcionalna - kako u djelovanju cjelokupne obitelji, tako i svakog njezinog člana: u školi, na radnom mjestu, i u ostalim oblicima društvenih djelatnosti.

Prevencija, posebno primarna i sekundarna, trebala bi imati prednost u društvenim aktivnostima vezanim uz obiteljsko nasilje. Te su aktivnosti dugoročan proces koji daje najkvalitetnije rezultate jer dovodi do osnovnih promjena u funkcioniranju obitelji, a time i društva kao cjeline. Na žalost, nemogućnost postizanja brzih i efektnih rezultata dovodi često do preranog odustajanja ili zanemarivanja potrebnih aktivnosti. Društvo, međutim, najčešće poduzima aktivnosti koje su na razini tercijarne prevencije, dakle u situacijama kad se nasilje već počelo događati. Sveukupne preventivne aktivnosti trebale bi biti povezane i isprepletene.

Cilj je primarne prevencije smanjenje nasilja u obitelji, kako u brojčanom, tako i u manifestacijskom smislu. Nasilje treba spriječiti prije no što se ono i dogodilo. To je relativno noviji pristup i potrebno je uključiti cjelokupnu društvenu zajednicu. Odvija su u raznim kampanjama, na lokalnoj i široj razini, kojima je cilj podizanje svjesnosti cjelokupne društvene zajednice o tom problemu uz sustavnu edukaciju i promociju pozitivnih i kvalitetnih obiteljskih odnosa. Oblici i sadržaji tih aktivnosti imaju svoja zajednička obilježja, ako su usmjerena prema obiteljskom nasilju općenito, ali i specifičnosti, ako su usmjerena prema pojedinim oblicima nasilja (nasilje nad djecom, seksualno nasilje itd.).
U primarnu se prevenciju uključuju i razne telefonske linije koje svojim sadržajima omogućavaju žrtvi da dođe do određenih obavijesti o problemu, adresama na koje se može obratiti u traženju zaštite i pomoći.
Prema Gellesu (1993) primarna prevencija obuhvaća:
- eliminaciju standarda koji legitimiraju i glorificiraju nasilje u društvu i obitelji, kao što je npr. oblik javne zabave koji uključuje nasilje, način pokazivanja nasilja u javnim medijima i sl.
- smanjenje stresa koji je posljedica društveno uvjetovanog nasilja kao što je siromaštvo i ekstremna nejednakost na nizu razina
- uključivanje obitelji u zajednicu i smanjenje socijalne izolacije
- smanjenje seksističkog karaktera društva razvojem naobrazbe
- prekidanje ciklusa nasilja u obitelji učenjem alternativnog ponašanja u odnosu na nasilje kao načinu kontrole djece.

Sekundarna prevencija usmjerena je značajno više prema individualnom, prema pojedincu ili pojedinoj obiteljskoj skupini, koja se može ubrojiti u rizičnu skupinu.
Cilj je smanjenje prevalencije obiteljskog nasilja, odnosno trajanja i učestalosti negativnih obiteljskih interakcija i smanjenje utjecaja rizičnih faktora njihovom ranom detekcijom i efikasnom intervencijom.
Rano prepoznavanje rizičnih čimbenika povezanih s nasiljem i pravovremena intervencija neophodna su aktivnost u okviru sekundarne prevencije. Posebno je potrebno educirati zdravstvenu i socijalnu službu da se rutinski koriste raznim "screening" metodama svih obitelji koje s njima dolaze u kontakt kako bi se ustanovile potencijalno rizične obitelji. U tom je cilju potrebno:
- razvijati metode za otkrivanje rizičnih faktora
- educirati zdravstvene i socijalne službe za detekciju mogučeg obiteljsko nasilja "screening" metodama . U ovu bi skupinu trebalo uključiti prosvjetne djelatnike i policiju. Hedin kaže da smo svi mi, posebno kliničari i nastavnici, u poziciji koja nam omogućava prepoznavanje nasilja i djelovanja u smanjenju nasilja u obitelji; to je obveza svih, a ne samo vlastiti odabir.
- Razvijati strategiju intervencija da bi se smanjili neželjeni ishodi.

Tercijarna prevencija razvija tehnologiju postupanja kad se obiteljsko nasilje dogodilo i počelo se ponavljati. To uključuje liječenje obitelji i kontrolu agresivnog ponašanja. Potrebno je izgraditi cijelu dobro povezanu mrežu institucija i stručnjaka raznih profila: policija, sudstvo, zdravstvo, socijalna zaštita, obrazovne institucije. Neophodna je brza krizna intervencija, odmah, bez odgađanja, u situaciji kad se nasilje upravo dogodilo. Krizna intervencija često započinje intervencijom policije, nakon čega sudstvo treba u hitnom postupku obaviti svoj dio posla. Na to se nastavljaju programi liječenja i socijalne intervencije, uz obvezno dugoročno praćenje pojedinca i obitelji.

Nasilje u obitelji problem je koji zahtijeva aktivan i dugotrajan angažman svih odgovornih društvenih sustava na njegovu razrješavanju i suzbijanju: policija, socijalna skrb, zdravstvo, sudovi, odgojno-obrazovne ustanove, udruge - čiji je sadržaj rada vezan uz suzbijanje nasilja u obitelji, masovni mediji i dr.
Neophodno je multidisciplinarno, na znanstveno-stručnoj razini, istraživati obiteljsko nasilje u našoj sredini vezano uz uzroke, manifestacije i posljedice da bi se ustanovile socio-kulturalno uvjetovane karakteristike i eventualne specifičnosti u odnosu na podatke koje se dobivaju iz svjetske literature. To bi trebala biti podloga primjerenih prevencijskih programa.
Uz to je neophodno paralelno provoditi i druge aktivnosti kao:
- edukaciju na svim razinama društva vezanu uz osvještavanje i prepoznavanje ove pojave;
- dodatnu i specifičnu edukaciju svih društvenih subjekata koji bi trebali sudjelovati u razrješavanju i sprječavanju nasilja u obitelji (policija, socijalna skrb, zdravstveno, sudovi, odgojno-obrazovne ustanove);
- stvoriti široko i dobro povezanu mrežu sustava koji interveniraju u kriznim situacijama obiteljsko nasilja;
- kreirati odgovarajuće bolničke i vanbolničke programe liječenja i rehabilitacije pojedinih članova obitelji, ali i druge aktivnosti neophodne u razrješavanju nasilja.

Neophodno je osigurati i dugoročno praćenje tih obitelji - funkcioniranja obitelji kao cjeline, ali i pojedinih članova - kako unutar same obitelji, tako i unutar drugih društvenih sustava (radno mjesto, škola itd.)

[sonjal]

Dakle ovo je vest od 30.maja,2003 :

"U regionu najviše žena žrtava nasilja u Srbiji | 22:53 | Izvor: B92
Meni je ova vest bila prilicno shokantna, ali pre nego shto bih napisala svoje mishljenje, volela bih da chujem vashe...

Zene su mahom zrtve nasilja, a ako nisu, onda su se ""ocelicile".

Tako je Arkan celicio Cecu sisajuci je do glave i cisteci je od droge.Tu je "celicenje" obavio muz ,koji je inace celicio i svoje ratnike kroz ratnu euforiju.Tako je na sahrani jednog od svojih boraca izazvao cudjenje prisutnih, izbacivsi onesvescenog vojnika napolje(koji nije mogao da podnese zagusljivost od puno zapaljenih sveca).

Nasilje zenu moze da sokira stresom,ubije ili je toliko "ocelici" da ona na nasilje vise ne moze da reaguje, vec se srodi sa njim.

Nikada nisam priznavala nijedan vid nasilja nad zenama , a i nad decom.Udariti zenu ili dete je potpuno isto.
Moji su roditelji obrazovani ljudi i moja majka se opredelila da se posveti porodici i muzu.To je dobro za porodicu, ali ne i za nju.Kako je otac dosta radio i bio angazovan vise van kuce nego u kuci, majka se posvetila najvise deci.Kako su moji roditelji inace fizicki bili vrlo privlacni i lepi, imali su dosta udvaraca sa strane.Tati je sve bilo dozvoljeno(bio dosta popularan i trazen od zenskog sveta , narocito kozer) , a majci bas nista.Gledajuci sve to, ja sam odrastala i stasala u zenu, dosta samostalnu i nezavisnu, jer mi se taj odnos podcinjenosti nije dopadao.

Zato je meni sve dozvoljeno i nisam sputana, vec naprotiv sasvim slobodna.Tako vaspitavam i moju cerku, da zivi slobodno bez icijeg nadzora,sem mog, kada je za tim bilo potrebe.Sada je ona odrasla devojka , a savete dobija samo ako ih zatrazi.

[Lavinia Amaldi]

Prepoznavanje, pravovremeno i svrhovito reagiranje te, što je najvrednije, sprečavanje nasilja u obitelji trebao bi biti cilj svake društveno organizirane aktivnosti u borbi protiv nasilja u obitelji.

Vidi shta sam po ovom pitanju pronashla u jednoj knjizi koja se bavi izuchavanjem fenomena ljubavno-erotskog zivota ljudi i chiji se autor, koji je radio tokom 25 godina brojna istrazivanja na tu temu, izmedju ostalog zalaze za uvodjenje lj-e vaspitanja u osnovne shkole, ali se zalaze i za to da su prvo roditelji ti koji bi trebalo da se menjaju:
"Ako su pojedinci zdravi i uravnotezeni, onda ce i ljudska zajednica biti zdrava i skladna."
"Ono shto je mozda najsmeshnije kada se govori o zdravlju nacije, jeste trazenje reshenja u vaspitanju i obrazovanju dece. Zapravo nije problem u odgajanju dece, nego je problem u tome shto su odrasli nevaspitani i shto odrasli ne zele da vaspitavaju sebe. Prvenstveno bi trebalo svaki pojedinac odgojiti sebe, a onda to znachi da tezi ka samo-razvoju, odnosno razvoju svesti."
U ovom kontekstu josh bih rekla da se ne slazem sa ovim terminima "sprechavanje" nasilja, ili "borba protiv" nasilja u porodici. Ja slabo verujem u svrsishodnost istih, i chini mi se ispravnijim nachinom korishcenje izraza poput "borba - ako uopshte ta rech, ZA ostvarenje POZITIVNIH vrednosti unutar porodice, u odnosima medju polovima", a umesto "sprechavanja" jer mi i to deluje kao element represije, dakle deo istog kruga, radije "prevazilazenje" nasilja, na prim.

Sociološki model govori da je društvo u kojem živimo odgovorno za nastanak nasilja u obitelji.

U toj istoj knjizi: "Zamislite drushtvo u kojem se svi uvek tuku. Naprimer, u nekom selu se uvek tuku, ne bash tako da zavrshe u hitnoj, ali prilichno jako. Ako se chovek naljuti na nekoga, on izadje na ulicu i opali pljusku najblizem choveku. Kad bi smo ziveli tamo, za najkasnije 30 dana tukli bi smo se i mi tako, uprkos svim nashim uzvishenim principima. To je uobichajeno, svi to chine, ti postajesh jednako lud kao i oni."
Po tome, teshko je ocekivati da u drushtvu kakvo je danas neko od nas bude potpuno zdrava osoba, ukljuchujuci sve nivoe zdravlja, fizichko, emotivno, mentalno, dushevno, duhovno i tsl. Ono shto se meni u celoj prichi dopada i shto smatram jedinim ispravnim stavom, koji moze da dovede do reshenja problema, je taj, da svako treba da pochne od sebe, slichno sa Sokratovim rechima "Spoznaj samoga sebe", iliti, "Svet ne mozesh promeniti, ali sebe mozes".
U istom "stilu" nisam sigurna da bi prebacivanje odgovornosti na "drushtvo" imalo nekog efekta, barem shto se mene tiche verujem da je svako od nas odgovoran u punoj meri jedino za sebe samog. Naravno da sam svesna da postoji i to "kolektivno nesvesno" shto bi rekao Jung, pa opet i u tom smislu se moze reci da shto je jedan pojedinac svesniji, to automatski povlachi posledicu da je "kolektivno nesvesno" manje.
Postoji takodje i efekat "kritichne mase", istrazivan u mnogim oblastima, verujem da se o tome zna pa da ne duzim.

Tri glavne psihološke značajke zlostavljanih žena vezane su uz sljedeći sindrom: simptomi traume, deficiti u samovrednovanju i patološka privrženost zlostavljaču .

Samo par rechi o ovoj "patoloshkoj privrzenosti" koja, shto bi vi Hrvati rekli - fakat postoji, ne?
U Patandjalijevim "Joga sutrama" postoji sutra koja kaze "Iz bolnog/iskustva/sledi/opasnost/neopravdane/odbojnosti" (OUT OF PAINFUL [EXPIRIENCE][THE DANGER ON UNJUSTIFIED] AVERSION FOLLOWS)
Ukratko, odbojnost je druga strana medalje privlachnosti - jedna te ista sila u svojim krajnjim manifestacijama. Odredjeno iskustvo u nashem bicu ostavljaju trag u vidu -privlachnosti: zelje da se iskustvo ako je bilo prijatno ponovi, i -odbojnosti: zelje da se iskusto ako je bilo neprijatno izbegne. U oba sluchaja rezultat je nesvesna vezanost, privrzenost bilo jednom bilo drugom.
"Vecina ljudi ce lako prihvatiti tvrdnju da je privlachnost vezujuca sila, ali je daleko teze objasniti zashto bi nas odbojnost vezivala. Istina je medjutim da nas ovo drugo vezuje vishe nego prvo."
Alber Kami kaze u "Mitu o Sizifu": "Apsurd zavisi od choveka koliko i od sveta. On je za trenutak njihova jedina veza. On ih chvrsto vezuje jedno za drugo, kao shto samo mrznja moze da prikuje bica".
Ovo je mozda i najdublji uvid do kojeg moze da dodje akademska filozofija.
Nasha zapadnjacka filosofija, psihologija i medicina uglavnom ulazu ogromne napore u ublazavanju posledica, ali ma koliko to (bez)uspeshno chinile, to ne otkriva uzroke i nachine na koje bi se isto moglo da prevazidje.
Hrishcanskom terminologijom izrecheno, "blasgosiljajte i svoje neprijatelje", bilo bi neshto shto bi moglo da nas razveze od ovog kruga uslovljenosti.
U Kamijevom "Strancu" o ovm problemu govori i primer "starog Salamana i njegovog psa".

U praktičnom smislu, neophodno je istaknuti da je nasilničko ponašanje uzrokovano ponašanjem zlostavljača, a ne žrtve. Svi drugi pristupi zapravo znače pokušaj minimiziranja i smanjenja krivnje zlostavljača.

Zlostavljač uglavnom sebe doživljava kao žrtvu onih koje on zlostavlja.

Verovatno je i ovo razlog zashto se nasilje medju nama nastavlja i nastavlja. To me vraca na onaj Kinikov komentar iz nekog drugog topica, o tome kako je za sve kriva "Eva" josh od kada je jadnog Adama nagovorila da zagrize tu jabuku znanja. Prebacivanje odgovornosti za sopstvene postupke srecem i u mnogo manje "shokantnim" (za mene) oblicima. Teshko je stajati iza svih svojih reakcija kada postanemo svesni da ono shto smo uradili mnogo odudara od onoga shto su nashi svesni principi, ideali itd. Najlakshe je tada reci, nisam ja kriv, kriva je...itd.

Pasivno se nasilje manifestira kao zanemarivanje osobe i njezinih potreba: zdravlja, prehrane, materijalnih potreba itd.

Mislim da smo u ovakvoj vrsti "kaznjavanja" partnera za ovo iliono vec svi postali pravi majstori .
Na zalost. niko izgleda ne smatra da je i to neshto shto bi trebalo da se promeni. Umesti "zidova" uspostaviti dijalog, konstruktivni, ako je to moguce, ili sachekati trenutak u kojem ce to zaista i biti moguce. Ja ne znam efikasniji nachin, ako neko zna, nek me obavesti.

Najčešće su žrtve, prema policijskim evidencijama, žene - oko 90%. Nakon žena, po učestalosti izloženosti nasilju dolaze djeca.

E prochitala sam u nekim novinama, zastrashujuce stvari, kao npr. "Zbog nevinosti i brachne sigurnosti zene su u 20 zemalja Afrike obrezane i infibulirane. Kod obrezivanja (EXRISION) odstranjuje se klitoris i male stidne usne (delimichno ili potpuno). Kod infibulacije se josh dodatno zashivaju i spoljne stidne usne. Kroz jedan mali otvor teche urin, odnosno menstruaciona krv. U Sudanu i Somaliji na taj nachin se osakati devet od deset zena."
U Evropi su zene takodje bile obrezivane sve do kraja 19. veka (u SAD do 1937.) - to je vazilo kao rutinski lekarski postupak protiv nimfomanije, masturbacije i histerije."
Pa sad, neka se mushkarci malo zamisle o svom egu i mushkom egoizmu, kao i o panichnom strahu od slobodne zenske seksualnosti.

Muškarci uglavnom nauče da je u redu biti ljut, agresivan, pa čak i nasilan. Žene su uglavnom u socijalnom smislu naučene na suprotan način reagiranja; njezina se ljutnja često doživljava kao nešto nepotrebno, trivijalno, neprihvatljivo i histerično.

Od ovakvih i slichnih, a ima ih kol'ko hocesh, drushtvenih stereotipa mi se "prevrce zeludac", kada npr. vidim danashnje mlade roditelje kako svom dvo, tro, peto godishnjem sinu ako ovaj sluchajno zaplache govore "Ne! NEPLACHI, NESMESH DA PLACHESH, PA TI SI MUSHKO, VIDI KAKAV SI TI TO DECHAK KAD PLACHESH" samo npr. Blagi uzas. Shta takvo dete da radi nego da POTISKUJE ono shto je prirodno, i ta nagomilana kolichina energije, pracena ogromnom kolichinom energije da se to shto je potisnuto i ZADRZI unutra, pa to ce STO POSTO JEDNOG DANA DA POCHNE DA PUCA, i gde ce i kako da se ispoljava - u nasilju prema slabijima, i tu zgodno dodju zena i deca... Tuga bozja.
Ima toga josh, nego ja ovde kako vidim "sitnu knjigu napisa' ."
Devojchicama ti isti danashnji mladi roditelji npr. u situaciji kada se ljuti za neshto govore "vidi kakva si ruzna", itd it sl. A svaka zena zeli da bude lepa, jel.(shto je naravno samo josh jedna uslovljenost)

Nasilje u obitelji, unutar kruga poznatih bliskih osoba, nije ništa manje kriminalno ponašanje, negoli nasilje u odnosu na nepoznate osobe. 

Nasilje treba spriječiti prije no što se ono i dogodilo. To je relativno noviji pristup i potrebno je uključiti cjelokupnu društvenu zajednicu. Odvija su u raznim kampanjama, na lokalnoj i široj razini, kojima je cilj podizanje svjesnosti cjelokupne društvene zajednice o tom problemu uz sustavnu edukaciju i promociju pozitivnih i kvalitetnih obiteljskih odnosa.

Ovde se pitam da li bi bilo moguce uhvatiti taj trenutak PRE nego shto se nekoga udari isvesno odluchiti da se to ne uradi. Da li je ovoneka vrsta utopije, verovatno jeste, bar za mnoge koji nasilju pribegavaju, a o ekstremnim sluchajevima i da ne govorim.

delovi vesti:

Iako se u proseku u Hrvatskoj dnevno registruje više od 40 žena žrtava nasilja, predstavnici nevladinih organizacija kažu da je taj broj zapravo pet puta veći budući da tek svaka peta žena prijavi maltretiranje.

Da li znate shta to znachi kada bi se pretvorilo u brojke, npr koliko zena u toku jednog sata bude (pre)bijeno?

Oni ističu da žene u Srbiji i dalje nedovoljno govore o svojim problemima,

Da li se u ovu statistiku moze uvrstititi i chinjenica da se za sada ovde ukljuchilo 13 mushkaraca i 1! slovima: JEDNA zena (ne rachunajuci mene)?!Bice nas valjda josh.
Bilo kako bilo, Sonjal, hvala ti za tvoje ucheshce, mnogo mi znaci i da chujem neshto lepo na ovu temu. , vec sam se zabrinula da sam promashila ne samo ovaj topic nego i celu planetu . (ps. tvoj post je stigao dok sam ovo pisala, pa cu na neshto od onoga shto si navela odgovoriti kasnije.)

Predstavnici nevladinih organizacija iz Crne Gore istakli su da i dalje postoje predrasude da žene u toj sredini najviše trpe i kažu da su gotove sve žene u regionu u manje-više sličnom položaju. Oni navode da u Crnoj Gori i dalje važi pravilo da žena treba da pretrpi i najteže oblike nasilja da bi sačuvala porodicu koja inače važi za najveću svetinju.

Moze li neko iz CG ili neko ko zna, da kaze kakvo je stanje u danashnje vreme u CG, zivo me zanima, jer ja mozda imam iskrivljenu i zastarelu sliku o CG, u kojoj je zena tamo teshko potchinjena, neslobodna i ponizavana.

[Vjekoslav]

Emocionalno zlostavljanje - uključuje niz aktivnosti koje ponižavaju osobu, ruše samopoštovanje, osobni dignitet i identitet. Može se manifestirati na razne načine kako što su potcjenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, "pravljenje ludom", obezvređivanje nečijih misli, ideja, aktivnosti, razvijanje osjećaja krivnje, zastrašivanje na razne načine (pogledima, kretnjama, riječima, uništavanjem nekih osobnih predmeta), zlostavljanje kućnih ljubimaca.

Ajd' mi pojasni malo vezu emocionalnog zlostavljanja sa zlostavljanjem kućnih ljubimaca,please Vilenjak.
Nadam se da ova tema nije obasjana mjesečinom.
Inače,tekst je (autor?) odličan.

Udariti zenu ili dete je potpuno isto.

Ako razgovaramo o nasilju nad ženama(Lavinia je uporna ),onda nije isto.Lavinia želi saznati što je to što muškarca "goni" da mlati ženu.I dokazati da je "to" karakteristično samo za muškarce,tj.za njihov odnos prema ženama.Ako je odnos Muškarac-Žena indikator nasilja prema ženama,onda djeca s tim nemaju veze.
To je bar teza koju Lavinia želi obraniti.

I žene i muškarci mlate djecu, tako da nasilje nad djecom ne bi trebali povezivati sa nasiljem muškarca nad ženom.
(bar ne u ovom kontekstu).

Moje osobno mišljenje (nisam stručnjak) je da nasilje bilo kakve vrste ima iste uzroke, a različite posljedice.
Sve ovisi koliko "duboko" želimo zagrabiti u uzroke nasilja.

Pitanje za mushkarce:
koji su najcesci razlozi/situacije u kojima ste/ste pozeleli/biste - udarili zenu?

Lavinia

A odakle Tebi ideja da na ovom forumu ima muškaraca?

Ili da će netko priznati da mlati svoju ženu?
Nisam siguran da je politički forum baš najprikladnije mjesto za studije o nasilju(anketiranjem učesnika foruma),ali ako moderatorima ne smeta,ne smeta ni meni.

Dakle, pošto sam ja muškarac( ), odgovor na Tvoje pitanje bi bio:

h,ništa,ništa,smo,ste,še...dakle, BIH ! :
Kada vidim da žena koristi svoje ženske adute da maltretira ljude oko sebe.Dijapazon aduta je poveliki i ovisan o situaciji
i "žrtvama" takvog maltretiranja(nasilja).

Evo jednog primjera:
Autobus.Temperatura +40C.Djeca i babe i dede i ostali se furaju u tom autobusu.Ostali usput i žure na posao.
Autobus staje radi zahtjeva ŽENE koja je izvukla neke od svojih ženskih aduta da ga zaustavi upravo na onome mjestu gdje to njoj i samo njoj odgovara.Dakle,jasno je da vozač tog autobusa NIJE žena,već osoba muškog roda(brkovi poželjni).Nakon što se autobus zaustavio,vrata se otvaraju i žena izlazi van.No,autobus i dalje stoji,ne kreće do autobusne stanice na koju bi rado izašli;djeca koja se pate i muka im je od nesnosne vrućine i nedostatka kisika u autobusu,babe i dede koji imaju ozbiljnih problema sa kardiovaskulanim sustavom u ovakvim uvjetima,ostali koji će imati problema kada dođu na posao sa zakašnjenjem.
ŽENA (nakon što je bila u trgovini!!!) se vraća u autobus nakon dobrih 10-ak minuta,poklanja svoj dražestan pogledić vozaču,te autobus nastavlja put.U međuvremenu jedno dijete(6-7 god.)pada u nesvijest.Mama dijeteta(nakon što se dijete povratilo k svijesti) osipa paljbu po vozaču da joj je skoro dijete ubio.Vozač se uplašeno ispričava,dok ŽENA hladno i bez imalo srama ćaska sa svojom kolegicom:Kako je nekima sve dozvoljeno,pa i iživljavanje na jadnim vozačima!!!???

Eto.Ja bih tada izvršio nasilje nad ŽENOM.
Ovo i nije primjer gdje ŽENA namjerno maltretira druge.
Možda je samo "malkic" egoistična, pa se stvari same od sebe događaju.
No,ovaj primjer je "bezazlen" s obzirom kakve se situacije uistinu događaju,kada se "pravi žensko-muški asovi" upotrijebe za puno ozbiljnije stvari nego je jedan shoping autobusom.

Je li ŽENA naučila zloupotrebljavati svoje "adute" zato što je i sama žrtva nasilja,pa se mora nekako nositi sa nasilnim svijetom ili raznoraznim brkatim nasilnicima oko sebe? Je li ona trebala prekinuti krug koji se vrti od nasilnika prema žrtvi koja postaje nasilnik prema drugoj žrtvi? Dakle,ona je taj krug trebala prekinuti.
No,sada više ne govorimo o muško-ženskim odnosima već o NASILJU i "gledanju demona u oči".Zar ne,Lavinia?

Jesam li JA taj krug prekinio time što joj NISAM zveknio šamarčinu nakon što se dijete onesvijestilo?
Ili sam ga samo NASTAVIO prema drugoj žrtvi ,na primjer, Tebi?

Lavinia,nema ljutiš.Teoretski razglabamo,OK?

[Lavinia Amaldi]

Dragi Vjekoslave,
poshto vidim da si ovaj post postovao jedan minut posle mojeg prethodnog, a pretpostavljam da nisi mogao za taj minut da prochitash onoliko moje pisanije, te da ispishesh onoliko tvoje pisanije , dakle, zakljuchujem da si to pisao pre nego si prochitao moj prethodni post. E, tako da ti ne zameram shto si mozda izveo neke pogreshne zakljuchke o tome ko je a ko nije kriv itd. Kao shto vidish iz gore prilozenog, moj je stav da svako nosi svoj deo odgovornosti, ne krivice.

Drugo, da li je ovom topicu mesto ovde ili nije, to sam se i ja pitala kada sam ga postavljala, pa poshto je Moderator odobrio da bude ovde, ni meni to ne smeta, naprotiv.
Ali, kad malo bolje razmislim, mozda i treba da bude ovde, zato shto neshto shto se zove "balkanski primitivizam" i te kako nosi sa sobom politichku konotaciju.

Ovde se (npr. dakle u Irskoj), a verujem i u svim ostalim zemljama chlanicama EU, svemu ovome pridaje jako velika i politichka i drushtvena paznja. Svaki drugi dan u proseku u udarnim terminima na TV (kad je kod nas npr. Dnevnik i sl.) idu emisije u kojima pametni ljudi ovde "razglabaju" kako si ti rekao o ovakvim stvarima, struchno, ozbiljno, objektivno, sa podacima, sa istrazivanjima itd. A kod nas se josh uvek pitamo da li o tome uopshte treba razgovarati (da nije to mlacenje prazne slame, shta ima o tome da se pricha, pa mi sve sami najbolje vec znamo itd) i dokle god bude tako svet ce nas SA PRAVOM I RAZLOGOM SMATRATI ZA PRIMITIVCE, kao shto nas i smatra. Kod njih ovakva jedna porazavajuca vest o stanju zenskih prava i sloboda u jednoj Srbiji ili Hrvatskoj nece sigurno proci nezapazeno, daleko od toga.
Da bi neka zemlja bila tj postala chlanica EU, kriterijumi koje oni postavljaju kao uslove za chlanstvo su toliko visoki i zadiru u SVE pore nashih zivota. Ama apsolutnio u sve. Ja se tome divim, jer mislim da tako i treba da bude.
Ovde, nema te teorije koja bi opravdavala npr. nasilje nad zenama. Znash li ti kako oni na to gledaju.
A i Hrvatska, i jednog dana Srbija, pretenduju na to da postanu chlanice EU.
To sve su razlozi iz kojih je mene lichno ova vest "porazila", pitam se dokle cemo da budemo najgori (uvek ima gore, ali to mi nije mnogo uteshno), pitam se zashto nas je blam da o ovome otvoreno razgovaramo, nemam pojma.
Valjda i to neshto govori o stupnju dosegnute svesti nekog naroda, a koja odredjuje i njegovu poziciju u danashnjem svetu.

I naravno da nema ljutish, pa kad bi se ja tako lako ljutila, verovatno bih vec imala chir na zelucu i zavrshila u nekoj bolnici?


P.S. A chak i u samim Vestima, oni su u stanju da dve trecine vremena potroshe na ovakva i sluchna pitanja, nasilje ili kriminal bilo koje vrste, da se i ja chudim tome, kod nas je najvaznije shta je ko od politichara rekao, i shta je neko drugi njemu odgovorio, i kako su se lepo nadmudrivali, i hleba i igara narodu i teraj dalje, jel. Uzas.

Ajd'mo sad mi dalje?

[milovan]

QUOTE
Predstavnici nevladinih organizacija iz Crne Gore istakli su da i dalje postoje predrasude da žene u toj sredini najviše trpe i kažu da su gotove sve žene u regionu u manje-više sličnom položaju. Oni navode da u Crnoj Gori i dalje važi pravilo da žena treba da pretrpi i najteže oblike nasilja da bi sačuvala porodicu koja inače važi za najveću svetinju.

Moze li neko iz CG ili neko ko zna, da kaze kakvo je stanje u danashnje vreme u CG, zivo me zanima, jer ja mozda imam iskrivljenu i zastarelu sliku o CG, u kojoj je zena tamo teshko potchinjena, neslobodna i ponizavana.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
'
Lavinia!

Balsa Brkovic je nepisao knjigu o zivotu mladih u Podgorici,
slusao sam intervju na slobodnoj evropi sa djevojkom ,umjtnicom koja je inspirisala autora, jedna od njenih izjava koja se duboko urezala u moju memoriju.
Da ona zivi u Podgorici kao da je u Parizu ili Londonu, a kada posmatra ljude i zene u tim gradovima, dodje joj da se za njima izplache, ili da im pokloni 100 eura, da bi se osmehnuli.
Ja i moj srednji brat imamo stasale `cerke, nikada se nijesmo mijesali shto rade i kada doma dolaze, ali moj najmladji brat zna da kazni svoju ´cerku kada zakasni 10 minuta.
Sonja L je iznijela dvije varijante zivota zena koje se cijene i poshtuju u Crnoj Gori, svoju modernu i svoje majke koja se zrtvuje za dobro svih chlanova familije, ima i treca varijanta koja se ne cijeni, kada zena nadje nekog magarca i dobro ga jase i sa te visine gleda ko je sledeci da joj pridrzi noge na ramena.
Ako Rajo bude dobar, on ce nas detaljnije obavijestiti o zuvotu u Crnoj Gori.

[Vjekoslav]

Dragi Vjekoslave,
poshto vidim da si ovaj post postovao jedan minut posle mojeg prethodnog, a pretpostavljam da nisi mogao za taj minut da prochitash onoliko moje pisanije, te da ispishesh onoliko tvoje pisanije , dakle, zakljuchujem da si to pisao pre nego si prochitao moj prethodni post. E, tako da ti ne zameram shto si mozda izveo neke pogreshne zakljuchke o tome ko je a ko nije kriv itd. Kao shto vidish iz gore prilozenog, moj je stav da svako nosi svoj deo odgovornosti, ne krivice.

Drugo, da li je ovom topicu mesto ovde ili nije, to sam se i ja pitala kada sam ga postavljala, pa poshto je Moderator odobrio da bude ovde, ni meni to ne smeta, naprotiv.
Ali, kad malo bolje razmislim, mozda i treba da bude ovde, zato shto neshto shto se zove "balkanski primitivizam" i te kako nosi sa sobom politichku konotaciju.

Ovde se (npr. dakle u Irskoj), a verujem i u svim ostalim zemljama chlanicama EU, svemu ovome pridaje jako velika i politichka i drushtvena paznja. Svaki drugi dan u proseku u udarnim terminima na TV (kad je kod nas npr. Dnevnik i sl.) idu emisije u kojima pametni ljudi ovde "razglabaju" kako si ti rekao o ovakvim stvarima, struchno, ozbiljno, objektivno, sa podacima, sa istrazivanjima itd. A kod nas se josh uvek pitamo da li o tome uopshte treba razgovarati (da nije to mlacenje prazne slame, shta ima o tome da se pricha, pa mi sve sami najbolje vec znamo itd) i dokle god bude tako svet ce nas SA PRAVOM I RAZLOGOM SMATRATI ZA PRIMITIVCE, kao shto nas i smatra. Kod njih ovakva jedna porazavajuca vest o stanju zenskih prava i sloboda u jednoj Srbiji ili Hrvatskoj nece sigurno proci nezapazeno, daleko od toga.
Da bi neka zemlja bila tj postala chlanica EU, kriterijumi koje oni postavljaju kao uslove za chlanstvo su toliko visoki i zadiru u SVE pore nashih zivota. Ama apsolutnio u sve. Ja se tome divim, jer mislim da tako i treba da bude.
Ovde, nema te teorije koja bi opravdavala npr. nasilje nad zenama. Znash li ti kako oni na to gledaju.
A i Hrvatska, i jednog dana Srbija, pretenduju na to da postanu chlanice EU.
To sve su razlozi iz kojih je mene lichno ova vest "porazila", pitam se dokle cemo da budemo najgori (uvek ima gore, ali to mi nije mnogo uteshno), pitam se zashto nas je blam da o ovome otvoreno razgovaramo, nemam pojma.
Valjda i to neshto govori o stupnju dosegnute svesti nekog naroda, a koja odredjuje i njegovu poziciju u danashnjem svetu.

I naravno da nema ljutish, pa kad bi se ja tako lako ljutila, verovatno bih vec imala chir na zelucu i zavrshila u nekoj bolnici?


P.S. A chak i u samim Vestima, oni su u stanju da dve trecine vremena potroshe na ovakva i sluchna pitanja, nasilje ili kriminal bilo koje vrste, da se i ja chudim tome, kod nas je najvaznije shta je ko od politichara rekao, i shta je neko drugi njemu odgovorio, i kako su se lepo nadmudrivali, i hleba i igara narodu i teraj dalje, jel. Uzas.

Ajd'mo sad mi dalje?

Da,nije bio postiran,dok sam ja sastavljao svoje pređe.
Nego,da je sada pročitam i ovaj Tvoj zadnji post,prije nego
"raspalim".

[milovan]

Lavinia

A odakle Tebi ideja da na ovom forumu ima muškaraca?

Ili da će netko priznati da mlati svoju ženu?

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::
'
Prochitaj moju ispovijest, prije nego iznesesh tako kategorichne tvrdnje.

Ispovijedi se Vjekoslave, nemoj da ostanem jedino mushko.

[Vjekoslav]

Hi,hi,hi....šteta što će se Kinik uključiti tek oko 05.00h ujutro.Ako ispiše svoj post za 10-ak minuta, ja se uključujem u 05.15h.
Ali ne na njegov post, već na Tvoj navod o razlozima Kinikovog reagiranja na "nekom" postu u vezi Eve.
Jadna Eva ... nema što joj se nije priljepilo.Koliko je ta žena bila teška(što misliš?), kada se sve teme mogu na njena leđa natakariti.Mora da je trčala svako jutro đir oko zgrade da održi kondiciju.
No, pričekajmo ...

U Irskoj je znači tako.Zvuči prelijepo da bi čovjek povjerovao.Da nisi ipak malkic uljepšala Irsku, a nas "ođe" na Balkanu malkic gurnila u neka druga vremena.
Baz obzira ... podržavam Tvoju nakanu da se i na taj način pokrene rasprava. Vidiš,imam doma dosta knjiga iz područja psihologije pojedinca ili društva gdje se objašnjava nasilje naširoko i bez "milosti".Neka stvari uopće ne mogu pročitati ,jer su toliko odvratne(vjerovatno i istinite) da ću radije ostaviti takvu literaturu nazad na policu i uzeti neku vedriju knjigu za zabavu.Znam da se znanjem najbolje borimo protiv negativnosti.(to je ono što fali recimo u našim osnovnim školama), ali sam ja pristalica ideje da se loše najbolje potiskuje dobrim.Ti si isto navela da Ti se ne sviđaju termini "borbe ili iskorijenjivanja" nasilja.Meni se isto više sviđa "istočnjački" nego "zapadni" pristup problemima nasilja bilo koje vrste, pa i nasilja muškaraca nad ženama.
To što si navela da treba odrasle educirati i da je upravo tu ključ ja ne mogu nego da POZDRAVIM.I ja isto mislim.

Upravo iz toga razloga je možda i dobro da je ova tema na politici, gdje svi "virkaju".Tko od ljudi ima "stomak" za čitati uglavnom suhoparno i nepopularno napisanu stručnu literaturu o problemu nasilja u društvu?
Ovako ... na forumu se može na tu temu UKAZATI , pa RAZGOVARATI ,pa NAUČITI ponešto.I da vidimo da se to tiče apsolutno SVIH nas, a ne samo kriplova koji robijaju za svoja nedjela po zatvorima.

Mene recimo zanima kako je Irska dogurala do nivoa o kojemu Ti govoriš? O tome da smo mi ovdje na Balkanu primitivni ne treba puno raspredati.To je činjenica.
Samo nasilje nije balkanski problem.Heh, da je ,možda bi se stručnjaci iz svijeta sjatili na ova naša brda, pa bi možda i koja kinta pala, što ne bi bilo loše?!

Koliko naše crkve imaju veze sa problemom nasilja?
Bez da se vjernici uvrijede, ja mislim PUNO!
Na stereotipu patrijahalne obitelji i SPC i katolička crkva još uvijek grade svoje poslanje.Ma,ako ćemo pravo...ni kršćanstvo nije baš pretjerano za ravnopravnost spolova.Ode ja predaleko,ups.

Heh...da Ti ponovim pitanje.U čemu je štos sa Irskom?
I jedno ekstra(da Ti ne bude dosadno):
Kako Ti vidiš onu situaciju u autobusu koju sam Ti naveo kao primjer "finog" nasilja.Možda iz nekog drugog ugla?

Ajd' da nastavimo!


Milovane:
Ono sa muškarcima je bila šala.
Ja se ne ispovijedam ni popi, pa ne bi ni forumu.
Ne mora ovo biti ispovijedaonica.
Bojim se da bi odmah tamjan zamirisao ako bi išli tim putem.

[Lavinia Amaldi]

E, da ti pravo kazem, nemam pojma kako su Irci stigli dovde, ali ljudi stvarno "nisu normalni" kad su neke stvari u pitanju. Ponekad mi se uchini (s moje, balkanske, jel tachke gledishta) da se to chime se oni tako ozbiljno bave granichi sa boleshcu . (Nek mi oproste)
I to je tako kod njih za sve, ne samo za ovo pitanje o kojemu je ovde rech. Recimo, kod njih je rech SAFE i SAFETY, skoro zamenila rech Bog, takav dojam stichem. Od SAFETY na poslu, na ulici, SAFETY propisi, ovo ovako, ono onako, do SAFETY FOOD, necete verovati i SAFETY plastichnih kesa, i itd. mislim smeshno da nabrajam dalje.
A kamoli pitanje nasilja i kriminala, kako da to iskorene potpuno (dogadja se i ovde kriminal i nasilje), ma chitave teorije o tome, chitave tone booklets, po svakom pitanju - pravno, zakonski regulisano, nema tu mnogo filozofije kod njih, i ja verujem da sve to ima mnogo veze sa EU i njihovim uslovljavanjem. S tim shto su Irci takav narod i sve shvataju JAKO ozbiljno. Znachi, oni deluju po principu: problem je taj i taj. Prvo ga definishu. Onda ga sagledaju sa svih strana, (npr u tim emisijama uzivo, a verujem josh vishe u organizacijama koje se time bave), po jedan sagovornik iz svake relevantne oblasti. To onda ocrta tako plastichno da ne mozes sad tu da vrdash, te ovako je, te onako je. Svako kaze svoje, ne sloze se ni oni odmah za sve odjednom. I na kraju - shto nama Srbima STRASHNO FALI - DODJU DO PRIHVATLJIVOG RESHENJA ZA TAJ PROBLEM, I ONDA TO PRIMENE U PRAKSI, I AKO TO RADI, SVE JE OK, IDEMO DALJE, NE BAVIMO SE VISHE S TIM, NEMAMO VREMENA ZA GUBLJENJE. AKO NE, AJDE PONOVO, PROBACEMO DRUGACHIJE. Nema bre filozofiranja i mentalnog on....sanja do u besvest. Za to im skidam kapu, svaka chast! Imaju josh dve "svete" rechi, a to su "EFIKASNOST", i "PRODUKTIVNOST". Mi ne mozemo niokochega ni da se dogovorimo, to je nash veliki problem. Svako ima svoje najbolje reshenje, svi drugi naravno nemaju pojma, mislim sad malo karikiram, ali tako je to nekako. Valjda se menja?

Uh, ako sad pochnem o SPC i katolichkoj crkvi ne znam gde cu se zaustaviti.
Zao mi je shto sam se razocharala u SPC, evo prvi put to javno priznajem.
Za mene je patrijarh Pavle bio svetac, kakav Nikolaj Velimirovic (jedino, za Molitve na jezeru" tu mu "skidam kapu", prelepo). Svaka Njegova rech je za mene bila kao rech nekog chistog, bezgreshnog bica. Pevala sam vishe od 10 godina u jednom od najpoznatijih beogradskih horova, mnogo chesto smo pevali za SPC, za Patrijarha. Samo da Ga vidim, bilo mi je dovoljno da me ispuni nechim, shta ja znam. Chesto smo bili sa Amfilohijem i Atanasijem, i ostalim vaznim ljudima Crkve. Uvek sam razdvajala gluposti koje su neki popovi pa i vladike po nekim pitanjima dozvoljavali sebi da izgovore, a u ime Crkve, i preko TV-a, od prave pravoslavno hrishcanske nauke koja sa njihovim "malo-umljem" nije imala niti ima ikakve veze. Od Patrijarha nikad nisam chula rechi npr. netolerancije prema drugim verama, bilo zvanichnim bilo ne zvanichnim, nikad nisam chula da je nekome neku ruznu rech uputio. (A za Filareta npr, pa to je strashno, al' ne bi o tome sad).
Sve do nashe oktobarske revolucije, do shtrajka rudara Kolubare, do toga da se SPC oglasila tim povodom tek kad je bila maltene politichki prisiljena da se oglasi. ..
...Od onda mi sve to deluje nekako lazno. Ne mogu vishe da uchestvujem u tome, ja verujem u ono "ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe", i u ono "ljubite neprijatelje svoje", i tako, da ne idem dalje. l kazem, zao mi je shto sam se tada razocharala u Crkvu.
A tek o katolichkoj. Statistichki podaci o zloupotrebi sveshtenichkog polozaja u smislu zlostavljanja dece u okviru katolichke crkve su porazavajuci. Takodje broj homoseksualaca medju katolichkim sveshtenicima. Takodje to shto katolichka crkva "primorava" svoje sveshtenike na celibat, pa je takodje frapantan broj onih koji su napustili svoje redovnishtvo da bi se - ozenili. O broju vanbrachne dece chiji su ochevi "celibatari" katolichke crkve. I tako. Nemojte shvatiti da ja sad ovde zagovaram neku medjuversku mrznju, daleko od toga. Samo neke stvari treba menjati. I Katolici imaju neshto shto, chini mi se, pravoslavci nemaju, ili nemaju u tolikoj meri. Valjda smo mi bili vishe indoktrinisani komunizmom .
A shta sve pishe u Bibliji, koja je osnovna knjiga i za nas i za vas (valjda i ista verzija? ), o polozaju zene i o tome da ona mora da "pokriva glavu kad ulazi u Crkvu" i da "ne treba zena u crkvi da govori, nego da ako hoce shto da nauchi da pita muza kod kuce" i slichne gluposti (josh cu ispasti neka bogohulnica ovde), moram iz toga da zakljuchim da je tu knjigu pisao neki mushkarac . Tachnije - mushkarCI. Koji su takodje u ono vreme imali svoje zablude. Shto ne treba da znachi valjda da mi sad to treba da ponavljamo?
To da je Eva poslednje i zato NAJSAVRSHENIJE BOZJE DELO, e to je tachno .
Inache sam prochitala dosta knjiga (jedno me vreme to jako zanimalo) o poreklu Biblije, o tome kako je nastajala ta knjiga, kako je menjana kroz istoriju kako je kome odgovaralo maltene, o originalima, gde su, kako su i kada pronajdeni itd. Zanimljivo.
I gde sam ja sad otishla?
Chekaj, da se vratim na temu .

Aha! Znachi, lepa cica u autobusu... Eto promene.
Pa...

Ne, shalim se, da zavrshim prvo sa Crkvom. Mislim da Crkva danas nije dorasla problemima nasheg drushtva. Ne potpuno. Da je potreban mnogo shiri pogled i pristup stvarima, e da bi mogao biti efektan.

A za zenu u autobusu (chisto da mi ne bude dosadno): ja mislim, da ti tu nisi mogao niti trebao da ishta uradish, pogotovo da njoj pripalish shamarchinu. Ma to ne reshava nishta, znash ti to. Po meni (a ja nisam neki psiholog) na to nije trebao pristati vozach autobusa. On je taj koji je "odgovoran" za sve svoje putnike, za to da stigne na vreme itd. A cica? Ochigledno neka totalno nesvesna i sebichna osoba. Tako da bi njih dvoje delili ovaj "greh" na jedno 80 prema dvadeset posto. Reci, jel pravedno?

A naravno da ovo nije nikakva ispovedaonica. Ja sam to pitala onako, nek svako za sebe razmisli, ne mora se niko ovde ispovedati (ali tebi Milovane ipak hvala za tvoju ispovest).
A nadam se da ce se i Rajo javiti.

E, toliko za sad, da li udavih ja, ?

P.S. I Milovane, nisam shvatila, jel ta devojka inspiracija za knjigu htela da zaplache nad zenama Pariza i Londona, ili Podgorichanki

[Vjekoslav]

2 Lavinia


O postocima:
100 % je kriv vozač.-za patnje putnika
100 % je kriva lepojka.- za svoje ponašanje
100 % je kriva mama od dijeteta koje se onesvijestilo.-U odgovornost roditelja spada i predviđanje.Nije trebala uopće ulaziti u krcat autobus po takvoj vrućini.Kada je već bila u autobusu,trebala je sa dijetetom izaći van prije nego se onesvijestilo(na vrata koja su bila otvorena,jer se čekala lepojka).
Ja sam kriv onoliko koliko i svi odrasli putnici u autobusu što nisam reagirao na vozačevu odluku ,niti apelirao na majku da izvede svoje dijete van.
Ispade ovo detektivska odgonetalica o odgovornosti.
Score:2:1 za muške(majka,lepojka:vozač)


O nasilju u autobus slučaju:
Nad svim putnicima je izvršeno nasilje.((svako će ga ispoljiti na "njemu prikladan" način kada dođe doma.Osim ako se ne bave sportom ili jogom ili nekom aktivnošću koja pomaže rješavanju frustracija-evo recimo razlike Balkana i Evrope),djeca će prihvatiti obrazac "koji prolazi" u našem društvu, pošto su i odrasli svojom šutnjom prihvatili nasilne metode u autobusu.)
Vozaču je izvršen poziv na nasilne metode koji je on prihvatio.Kod kuće će ih isto prakticirati na svojoj ženi kada ne bude ljupka i dotjerana kao što to bijaše i lepojka iz busa.
Nad lepojkom nije nikakvo nasilje izvršeno.Vjerovatno jeste prije, jer se tako jadno može ponašati samo bivša žrtva koja kao fol nije postala nasilnik, ali je prihvatila metodologiju nasilja, specijalizirala muško-žensko nasilne patrijahalne odnose.
Eh,da ne zaboravim ... nasilje je izvršeno i prema čitaocima ovog posta. (šala mala).


B)
O crkvi:
Znači,dogovoreno.Vidimo se ispred Vatikanske knjižnice?
Kažu da je fino ugodno unutra, ne blješti zlato u oči kao vani. Ma,ako nas i ne puste(kao što i neće) opet možemo popiti kavicu pokraj Sikstinske kapele(koja će biti zatvorena radi obnove ),ali su zato otvoreni brojni kafići sa kariranim stoljnacima,pa u hladovini Vatikanskih zidina možemo konkretnije popričati o nasilju(nad našim džepovima ).




Razvodnili smo opasno temu:

Evo,zgrada preko puta moje je puna "zaslužnika" iz posljednjeg rata.Odličan primjer za proučavanje nasilnika i "domaćinskih" odnosa.Klinci im ostaju vani i do ponoći(baš mala djeca,vrtić,1.2.osnovne i tako to),pa ti gledaj što je Balkan.
Narodnjaci praše(i to oni "vaši") skoro svaku noć.Tu i tamo izleti pokoja "stvarčica" kroz prozor(valjda kada fulaju jedni druge u svojim "domaćinskim" raspravama.Bez zezanja ti ovo govorim,čuo-vidio svojim očima!)
Tu i tamo koja "mačka" poplavi; vidi se najbolje u rano jutro kada se izmjene:"Dobro jutro" i "---"(ovo znači ništa) pozdravi.Ja kupujem raženi ili crni, a "mačke" UVIJEK bijeli kruh.I pazi sad ovo! Nedjelja ujutro ja u planinu, a ekipa od preko puta ... NA MISU!!! Dotjerani i obiteljski uglađeni sjeda se u "bijesni" auto i vozi kojih 500m. do obližnje crkve.
Nakon mise u ugodnoj atmosferi se oprosti sa svećenikom, pa nakon izlaganja suncu(pogledima) po prekobrojnim kafićima u selu zvanom Osijek, ide se laganini doma.
I onda opet ...(vrati se na početak teksta).

Imaš prijedlog?





p.s. Čuj, Ti malo-malo pa:nama Srbima,mi Srbi...?!
Meni malo neugodno sa SVIM Srbima razgovarati.
Ajd' nemoj ljutiš!

Edited by Vjekoslav, 09 June 2003 - 21:11.

[milovan]

P.S. I Milovane, nisam shvatila, jel ta devojka inspiracija za knjigu htela da zaplache nad zenama Pariza i Londona, ili Podgorichanki
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::
LAVINIA!
Ona je zeljela da plache za mene i tebe i za sve ljude i zene na zapadu, koji zure da stignu na posao, posle posla dovedu svoju djecu iz obdanishta ,pojedu neshto i svi mrtvi umorni od stresa pospavaju ispred televizora.
Htjela je da im daruje po sto eura da ih usreci, drzave na zapadu funkcionisu bezprekorno, ali pojedinci i familije placaju cijenu.
Uzeljela se Podgorici gdje su je chekali deset udvaracha u kaficu, svi spremni ko zapeta pushka ili da im kaze da nije raspolozena za zabavu, sjutra je novi dan, ne moramo zurit sve se stigne kad ides polako.

[Lavinia Amaldi]

Ups, ja se izvinjavam, dugo me nije bilo, priznajem...
Epa ovako. Prvo, Vjekoslave, moj prethodni odgovor sam napisala malo neozbiljno i na brzinu, to se valjda i vidi. Evo sad cu malo da konkretizujem stvari.
Dakle, kako to Irska funkcionishe.
Zakoni. To je osnovno. Pravila. Koja se poshtuju.
Npr. hipotetichki sad. ESB (Electricity Supply Board, ili ti njihova Elektrodistribucija), postoji "x" knjizica - zakonskih propisa o tome, shta sve MORA jedan radnik-elektrichar da ima na poslu pochev od zashtitne opreme, preko toga kako on treba na radnom mestu da se ponasha, do toga koji je redosled kojim treba neki posao da uradi, A DA BI TO BILO MAKSIMALNO 1.SIGURNO,tj bezbedno, 2.PRODUKTIVNO. (Zapazi da je na prvom mestu - bezbedno!)
I ako to neko neposhtuje, ZA SVAKI PREKRSHAJ MU SE ODBIJA KAO KAZNA OD PLATE PO NPR. 40€. Pa ti vidi shta ces. Da poshtujesh to, ili da radish za dzabe.
Drugo, ne mozesh ti sad sto puta da pravish greshke. A za nekoliko manjih, ili za jedan neki ozbiljniji prekrshaj dobijesh - OTKAZ.
I eto, na tom principu SISTEM FUNKCIONISHE.
Mozda zvuchi surovo, ali ima rezultata.
I ako se (npr. hipotetichki u ESB-u) i pored svih preventivnih mera, dogodi neshto nemilo (neka povreda nekoga na poslu ili slichno) a da je taj poshtovao sve shto je bilo DO TADA propisano, AUTOMATSKI se analizira taj sluchaj, njihovi struchnjaci razmatraju kako da spreche da do toga ne dodje ponovo (izmedju ostalog i zato jer su za to onda odgovorni oni i placaju ogromne kazne - to po dzepu ima itekako efekta), i odmah se donosi propis po kome od tada svi na dalje moraju da se pridrzavaju i toga.
To je komplikovano i naporno za te ljude koji tu rade, ali to je tako. Hocesh-necesh-nemorash.
Izaberi sam.
Kod njih nema beskrajnog prebacivanja odgovornosti. Za sve je uvek VISHE KRIV I ODGOVORAN ONAJ KOJI JE NA VISHOJ ! POZICIJI!!! Jer im funkcija nije TITULA nego RADNI ZADATAK.

Eto. Jednostavno. Mislim da je to sistem po kome funkcionishe EU.

Druga je stvar shto mi Srbi, hahaha, dobro, de , necu... shalim se... dakle - ali kako da kazem sad - ajde ovako, shto u Srbiji npr, svako gleda kako da zaj... zakon i propis, i onda su ljudi najsrecniji kad su neshto promuvali mimo zakona i propisa. Promenice se to, a i ako bi ovako funkcionisali - po dzepu, hocesh - necesh - nemorash, verujem da bi se brzo dozvali pameti.

Ne bi loshe bilo kada bi i mi - zashto bi morali da chekamo da nam EU postavi te uslove kao ultimatume, dakle kada bi JEDNOSTAVNO KOPIRALI TE NJIHOVE ZAKONE I PROPISE, i primenjivali ih; mozda na tome nasha Vlada vec i radi, ne znam, necu da izmishljam.

E, sad, josh neshto o SPC i o katolichkoj crkvi.
To da je u tim sistemima zena takodje potchinjena govori i podatak da NITI U (S)PC NITI U "ORTODOKSNOJ" KATOLICKOJ CRKVI ZENA NE MOZE DA BUDSE SVESHTENICA! Ne, ne, zena ne moze da obavlja svetu sluzbu liturgije, ili mise, valjda preko nje ne moze da sidje Sveti Duh, shta li, ne moze da ulazi u oltarski prostor da ga "ne isprlja" - kakvo licemerstva, a zene su te koje su RODILE te vajne popove i sveshtenike, kako to, oni sveti, a izashli iz zenine utrobe?, pitam se samo.
Ma...
Jednom sam NAMERNO ushla u oltarski prostor, evo, ispovest, Milovane...
Pop je bio tu, u crkvi, nije me sprechio da udjem (htela sam da vidim lepu fresku koja je bila unutra), bio je blag prema meni, samo je rekao da ce sad morati "PONOVO DA OSVECUJU TAJ PROSTOR" -E, svashta Boze, vidish li Ti shta se chini u Tvoje Ime?
Neverovatno.
A ja mislim da Sveti Duh nekad moze pre da "sidje" preko zena, nego preko mushkaraca. Mislim da su zene PO PRIRODI duhovnije, nemoj sad ti da se ljutish, prichamo. Zene su otvorenije, spontanije, sa manje tih nekih "konstrukcija" koje vi mushkarci imate u sebi, tako su blize tom mistichnom, tajanstvenom, shta ja znam.
Naravno da ima i svetih bica u mushkim telima, ako moze tako da se kaze. Naravno, hvala Bogu, aleluja!
Ali ima i svetih zena, koliko hocesh, i to i onda kad imaju menstruaciju (shto isto u pravoslavlju smatraju da je zena tada "nechista" o Boze (opet ja) kakve gluposti mozesh da chujesh tu.) I mozda chak i vishe tada, moje je iskustvo da sam tada nekako josh vishe spojena sa tim unutrashnjim svetom, manje okrenuta ka spoljnim stvarima i dogadjajima.
No, dobro. To ostavljam njima da shvate mozda jednoga dana...
Nashla sam negde o tzv. Gnostichkom Jevandjelju po Tomi, kazu da je oko 1945. godine u blizini Nag ' Hamadija (Gornji Egipat) pronadjeno 13 rukopisa na papirusu (koji sadrze oko 50 valjda nepoznatih spisa na koptskom jeziku) medju kojima i to "Jevandjelje po Tomi" (neka me neko ispravi ako greshim, ja ovo sve iz glave jer nemam literaturu - na zalost kad sam se selila nisam mogla da ponesem i svoju biblioteku ..) Po nauchnoj vrednosti oni nimalo ne zaostaju za hebrejskim spisima koji su pronadjeni kod Mrtvog mora (to je druga pricha).
Tu je bilo preko sto Isusovih izreka, koje je preneo "na papir" apostol Didymos Juda Toma, ne zna se da li je to koptski prevod ili prerada neke grchke zbirke nastale oko 140 godina POSLE Hrista. Sve u svemu, neka se nauchnmici objashnjavaju shta je to, uglavnom tamo ima izreka koje su mi se jako dopale, kao npr. jedna:
"Sveti Petar reche - buduci da zene nisu dostojne Zivota, Marija (misli se na Mariju Magdalenu-prim) moze da ode od nas. A ja ti kazem - gledaj, ja cu je voditi, kako bih je uchinio mushkom, da i ona takodje postane zivi duh, koji nalikuje vama mushkarcima. Jer, svaka ce zena, kada se napravi mushkom, uci u Kraljevstvo Nebesko".
E sad, shta to znachi, da li da zene razviju u sebi i mushke kvalitete, meni to najvishe na to lichi. Ali sve jedno, po onome shto je rekao, vidi se kako je Sveti Petar bio pod uticajem predrasuda o zenama (pod kojim su mnogi i dan-danas, shmrc, cvil) a da je Isus odgovorio da zena moze da bude jednako sveta kao neki mushkarac.
Tako da zakljuchim, da li je neko svet ili nije, ne odredjuje njegov pol, nego valjda kvaliteti i osobine..

O autobusu... ne bih sad da duzim, malo onako, maloovako, bice da je istina "nedje izmEdju"...?

A, Milovane...
Jeste, tachno je to kako mi ovde "na zapadu" zivimo, da porodica mnogo TRPI zbog ovog sistema gde radish od "jutra do sutra".
No, bar u Irskoj, ide se vec na skracenje radnog vremena, moze im se, imaju dovoljno valjda "materijalne osnove" e da bi mogli da se malo vishe posvete"duhovnoj nadgradnji" , tako da je njihova radna nedelja najcheshce TRIDESET-DEVETO-CHASOVNA!!! Takodje ljudi idu sve vishe i na "PART TIME" radno vreme.
Inache, koliko ja znam, Irska ima najvece plate u Evropi, a mozda i u svetu, mnogi ovde Kanadjani, Amerikanci itd. su doshli da rade na neko vreme (ne samo mi "crnci" - ljudi iz "treceg sveta") zato da bi im "uzeli lovu"...jer je radni sat placen mnogo bolje.
Valjda Irska ima neku rachunicu u tome, ne znam.

Ajd' sad malo vi...