...
Pogledam na 'pescaniku' neki uradak 'pravnika sa BU, stucnjaka za bezbednost / policiju / terorizam', sa nekog unionskog 'megableja' (btw, tih 'strucnjaka' ima kao kusih pasa: te Mr. Prangy, te vojno-politicki halucinatori, te raznorazne analiticarske baba-strine, te neki bubuljicavi zvrndovi u kasnom anarhistickom pupertetu ...) i resim se da uprilicim malu vedzbu, samo zamenom jednog pojma drugim.
Citaj: fasizam = komunjizm / demokratski socijalizam / levica
>> ... Kako se dakle savremeni 'kominjizm' kotira u ovoj ponudi političkih programa koji omogućavaju opisani otklon od demokratije, navodno upravo u ime demokratije? Najpre bi trebalo učiniti jasnim da 'kominjizm' nije samo karakterističan po koncentracionim logorima i masovnim egzekucijama pripadnika raznih manjinskih grupa i neistomišljenika generalno. 'Kominjizm' počinje kao trovanje društva, daleko suptilnije i primamljivije, proturajući ideje koje se širim slojevima društva mogu učiniti prihvatljivima i lagano pomerajući nevidljivu granicu u korist sopstvenih struktura lako prelazeći preko mnogih moralnih i civilizacijskih principa, koji bi u nekim drugim okolnostima mogli izgledati nesalomivi. Tako se društvo u ranom 'kominjizmu' krčka poput žabe koja ne iskače iz lonca jer se voda lagano podgreva. I svako povećanje temperature se objašnjava naizgled racionalno, makar iz vizure većinskog stanovništva koje postaje saučesnik u zločinu.
Dvojake su posledice ovoga – 'kominjizm' se mora prepoznati u svojim ranim fazama i otvoreno etiketirati kao takav. Protiv njega se mora boriti u začetku, jer je kasnije – kada se zahukće – takva borba daleko teža i dugotrajnija. Osnovna zabluda je dakle u tome da se sa 'kominjizmom' ne može porediti ništa što propagira „konačno rešenje“ nacista iz Drugog svetskog rata. A to nije tačno i u tome je osnovna greška onih koji prekorevaju korišćenje reči 'kominjizm' u današnjem svakodnevnom govoru, ili grafičko ili drugo poređenje pojedinih javnih ličnosti sa nekim istorijskim figurama 'kominjizma'. Živimo u ubeđenju da se zverstva 'kominjizma' od pre 70-80 godina ne mogu ponoviti, a vreme će potvrditi da li je to sasvim tačno. To ipak ne znači da 'kominjizm' danas nema, niti da ga ne može biti.
Na ulazu u Američki muzej holokausta stoji spisak indicija (upozoravajućih ranih znakova) 'kominjizma'. Fotografija koja ih prikazuje nedavno je „zapalila“ internet i društvene mreže, jer je uz nju išla propratna poruka da Amerikanci danas mogu mirne duše čekirati više od polovine pokazatelja da li je neko društvo u svojoj osnovi funkcionisanja 'kominjisticko'. To je svakako uznemirujuća činjenica, ali je još daleko gore saznanje da se mnoga savremena društva mogu prepoznati u navedenim pokazateljima. U pitanju su sledeći indikatori:
snažan i kontinuirani nacionalizam; prezir prema ljudskim pravima; identifikacija neprijatelja kao sredstvo za ujedinjavanje; suprematija militarizma (vojske); bujanje seksizma; kontrola nad masovnim medijima; opsesija nacionalnom bezbednošću; prepleteni religija i država; zaštićeni korporativni interesi; potisnuta snaga radništva; prezir prema intelektualcima i umetnicima; opsesija zločinima i kažnjavanjem; bujanje kronizma (nepotizma) i korupcije; izborne prevare ...
Nije dakle dovoljno konstatovati da 'kominjizma' nema i da je sve u redu zato što još uvek ne nosimo trake oko ruke, ili ne odvode naše komšije vozovima i kamionima u nepoznatom pravcu. Te završne faze 'kominjizma' ne smeju se dozvoliti; zato je dobro i korisno danas ukazivati na sve što 'kominjizm' jeste. A 'kominjizm' jeste, kao što se vidi iz gornjeg spiska, svako delovanje – države, pojedinaca, registrovanih ili neregistrovanih grupa – koje bez objektivnih kriterijuma i zakonske podloge preuzimaju stvar u svoje ruke. 'Kominjizm' može biti državna politika, ali to mogu biti i one snage koje neometano deluju pod (prećutnim) blagoslovom države. Kontrola nad medijima nije sama po sebi 'komunjizam' – ali ako imate naslovnu stranu kao što je to slučaj sa Ilustrovanom politikom, onda imate i potrebu da reagujete onako kako su Danas i Corax reagovali. Sasvim je bilo jasno da će se u takvoj reakciji prepoznati oni kojima je poruka bila upućena – i prepoznali su se ... <<
Tako je to po logici 'komunjizma'.
Kada 'nasi kukriniksi'* stancaju uradke - to je OK, no kada to rade 'njihovi' - e to je vec 'fasizam' ... u kome se, ocigledno, ne prepoznaju mnogi.
Interesantno je da se u tom 'fasizmu' nikako ne prepoznaju propali 'komunjisti'.
* kukriniksi - ime grupe sovjetskih karikaturista poznatih po ekstremnim ideolosko-propagandnim uradcima. A i dobar im je portret - sav u crno-crvenim, zlokobnim tonovima.
Taj tekstuljak vrvi od maloumnog ideoloskog parolasenja i leftistickog bla-bla, truc-truc.
(jos jedna 'Nadalina muti jaja')
Interesantno, kako bi samo taj leftisticki 'unionski' lik okarakterisao sikanu / progon svih onih koji se usude da se ne sloze sa 'komunjizmom' pa bivaju oterani sa posla, izbaceni sa drustvenih mreza, podvrgnuti mobingu rulje, kako oni, tako i njihovi ukucani, pa i u sopstvenom stanu / kuci / na javnom mestu?
Taman posla da bih podrzao te leftisticke komuno_fasiste i njihove maloumne, anticivilizacijske ideje, beskonacno smaranje oko 'jednakosti / radnistva / svih mogucih izfantaziranih 'prava' i tzv. 'progresa' kako to oni zamisljaju u svojoj uzavreloj, no poprilicno uskisloj masti.
Takvi sluze samo za policijsku kartoteku, povremeno dezinfikovanje sprejom / pranje smrkovima i, eventoalno, upotrebu 'vaspitne palice'.
...