Jump to content


Photo

Transcendiranje seksualnosti i opsjednutost seksom


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
No replies to this topic

Poll: Transcendiranje seksualnosti i opsjednutost seksom (8 member(s) have cast votes)

Ko je više opsjednut seksom?

  1. Oni koji traže nove partnere (2 votes [33.33%])

    Percentage of vote: 33.33%

  2. Oni koji traže redovan, svakodnevan seks (2 votes [33.33%])

    Percentage of vote: 33.33%

  3. Oni koji odbijaju seks i smatraju ga nemoralnim (2 votes [33.33%])

    Percentage of vote: 33.33%

  4. Oni koji instrumentalizuju seks (0 votes [0.00%])

    Percentage of vote: 0.00%

  5. Oni koji stalno pričaju o seksu (0 votes [0.00%])

    Percentage of vote: 0.00%

  6. Oni koji ne žele ništa da čuju o seksu (0 votes [0.00%])

    Percentage of vote: 0.00%

Vote Guests cannot vote

#1 nihil

nihil
  • Members
  • 1,461 posts

Posted 23 January 2011 - 13:04

Čemu služi seks? Šta se njime postiže osim fizičkog zadovoljstva? Ko je zaprao opsjednut seksom, da li oni koji nastoje da ga imaju kad god je to moguće ili oni koji ga izbjegavaju i smatraju nečim nemoralnim, prljavim i lošim? A šta je sa onima koji instrumentalizuju seks? Da li je moguć seks radi seksa?


Transcendiranje seksualnosti

Ponavljanje nema nikakvog trajnog smisla. To je kao okretanje gramofonske ploče na istom mestu, gde se zvuk ponavlja. Iritira. Ono što nas je juče oduševljavalo danas nas čini ravnodušnim ili čak iritira. Ali ostaje to sećanje na prijatan trenutak koje uporno tera na ponavljanje. Ponavljanje vodi obavezno u iscrpljivanje. Opsednutost seksom u umu i prinuda seksualnog ponašanja jedan je od najvećih involutivnih mehanizama pojedinačne svesti. Razvoj duha se usporava ili potpuno prestaje. Zato su sve religije propovedale seksualno uzdržavanje. Ono daje šansu čoveku da nastavi razvoj ljudskih potencijala. Uzdržavanje ne znači nasilno odricanje od seksualnih potreba. Uzdržavanje znači ne biti opsednut seksom kao ličnim božanstvom . U suštini ne postoji nešto kao seksualna energija. Seksualna energija je energija nas samih usmerena kroz seksualni medijum. Kada boravimo u njemu, nema nas u drugim dimenzijama. Kaže se da čovek koji osvoji svet izgubio je dušu. Može se reći da i čovek koji osvaja svaki put ponovo seksualni cilj takođe gubi dušu. Zato je opsednutost seksom kočnica duhovnog razvoja. Princip je jasan. Ako svakodnevno usmeravamo svoju pažnju na jedan objekat mi postajemo jedno sa njim. Ali, kao što reče Ivo Andrić, kad god otvorimo oči za jednu stvar, istovremeno smo ih zatvorili za stotinu drugih. Posebno su ljudi koji iz ko zna kakvih razloga izbegavaju seksualne odnose u opasnosti da budu na jednom duboko nesvesnom planu opsednuti seksom. Seksualno uzdržavanje je mnogo važnije na nivou uma, nego na nivou seksualnog ponašanja. U umu se odigrava seksualna opsednutost. Dobar primer je iskustvo jednog indijskog monaha koji je pogrešno shvatio seksualno uzdržavanje pa je odsekao svoj polni organ, da bi posle četvrdeset godina pitao svog učitelja šta da radi jer je i dalje opterećen seksom.

Da bi smo transcendirali seksualnost i oplemenili je ljudskim dahom ne možemo izbegavati njeno dublje upoznavanje. Postoji drevna škola veštine vođenja ljubavi ,Tantra ljubavi koja ima naučan pristup dimenziji seksa i ljubavi. Za tantru seks nije krajnji cilj života, nego jedan od puteva kojim čovek prolazi u svojoj evoluciji. Ljudi mogu sve oplemeniti ili izvitoperiti. Tako su činili i sa tantrom ljubavi. Ima toga. Ali postoji činjenica da su neki mudri ljudi kroz istoriju civilizacije uspevali da ostvare neslućene dimenzije razvoja svesti. Današnji pedagoški sistemi samo govore o seksualnom vaspitavanju, ali njega nema. Obučavamo se da hodamo, učimo se higijenskim navikama, da vozimo bicikl i automobile, da sviramo i računamo, šta sve ne. Samo nas niko ne uči kulturi seksa i ljubavi. U toj oblasti svi smo samouki . Ta izolovanost u jednoj socijalnoj dimenziji, kao što je seks vodi do životne jednostrnosti u stilu moj seks, moja potreba, moj cilj i baš me briga za druge. Tako se polje seksualnih odnosa pretvara u bojno polje na kome se forsira najperfidnija borba ljudskih egoizama i eksploatacija. U egoizmu vlada princip – oko samo sebe ne vidi ili nož sam sebe ne može da poseče. Zbog njega se ne vidi glavni i jedini uzrok svih ljudskih problema – egoizam, sebičnost, taština i sujeta. Kad ne napredujemo u partnerskim odnosima to znači da smo udarili u barijeru egoizma koja izgleda toliko prirodno neophodna da je uopšte ne vidimo i ne preispitujemo opravdanost njenog postojanja.

Zbog egoizma se i ne pitamo koji je smisao seksa i gde je njegovo mesto u ljubavi prema drugom ljudskom biću. Seks obično služi kao instrument za postizanje nekih sebičnih ciljeva, a ne kao izraz ljubavi prema nekome. Instrumentalizacija seksa je najdalji cilj koji većina dostigne i na tom postignuću i ostane. Seks služi kao sredstvo samodokazivanja sopstvenih vrednosti, kao pomagalo da se zadobije društveno priznanje, kao takmičenje,kao atletska disciplina, kao sredstvo kažnjavanja onog drugog, kao droga,vid opuštanja, kao mamac i udica…. Brojni su načini zloupotrebe seksa. Opet neki mudar čovek reče, da su svetske komunikacije bojno polje svakojakih manipulacija, a da je iskrena i bezazlena komunikacija retka kao redak metal u prirodi. Seksualna komunikacija nejčešće se uklapa u opšte stanje. Bezazlen seks i bezazlena ljubav pripadaju riznici retkih vrednosti. Baš me interesuje gde je odveo R. M. Rilkea onaj njegov pesnički vapaj: Kako da se tebe ne taknem? Kako mimo tebe da grlim druge stvari i daljine? Na kom smo instrumentu i ko nas satka, o pesmo slatka?


Link za čitav tekst