Meni su ovde od tvojih recenica kljucne sledece:
nvesticija jeste delimično, međutim kad učiš nešto za šta si svestan da ti u životu zatrebati neće, jer ne želiš da se baviš naukom niti išta slično, onda je traćenje vremena.
Na osnovu kog svog iskustva ili prethodnog znanja si toga svestan?
Ti za tvojih 60 sati nedeljno primaš platu + si istraživač tj. učenje ti je (uslovno rečeno) u opisu radnih dužnosti.
JBT, a koju drugu duznost ima student osim da uci? Pa to ti je osnovna duznost, ako zelis nesto da naucis. Veruj mi ucenje ne boli.
Iz generacije koja je 2002. godine upisala Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, prvi dobar student je sa diplomom izašao posle pet i po godina studija (studije su trajale po starom programu 4 i po godine, sa sve apsolventskim stažom). Kategorija sa kojom mi ovde (a i statistika) baratamo jeste prosečni student, dakle momak/devojka prosečnih intelektualnih sposobnosti i prosečnih radnih navika. Oni su merilo. E takvi završe za osam. Dakle, ipak nešto debelo nije u redu u samom sistemu.
Studije prava po starom programu, ni na jednom fakultetu u Srbiji nisu bile 4.5 godine (9 semsetara). Svugde su biule iskljucivo 4 godine = 8 semestara.
Imam pametnija posla nego da se celodnevno mlatim s teorijama ovoga ili onoga, pogotovo što ću to ponovo morati da učim, samo sad na drugi način, drugim rečima izrečeno i iz drugih knjiga (čitaj: pravosudni ispit). U mom interesu je da što pre dobijem papir, kako bih mogao da naučim ono što će mi trebati u praksi, a što me ovi na faksu nisu naučili niti će me naučiti. A celodnevno učenje u mojoj branši proizvodi upravo ono o čemu si ti gore pričao - nesposobne pravnike sa amovima oko očiju, koji ne vide dalje od zakona.
To je sva suština.
U boldovanom i uvecanom je osnovni i najveci problem nasih studenata i studija. Oni, uglavnom, "zele papir na kome pise da su dipl. ovo ili ono" a ne i da steknu znanje koje treba da stoji iza toga dip.****.