Gospođa logopedica ili kako je tužno kad s decom radi neko ko ih ne
#1
Posted 04 November 2010 - 13:52
Sin, muž i ja ulazimo u ordinaciju, javimo se svi, ona ne podiže pogled s papira. Mališa vidi igračke u otvorenim vitrinama i pođe da ih pogleda. Ja mu dozvolim, uz opomenu da dira samo igračke, što on i čini. Gospođa podiže pogled s papira i pokazuje mu da sedne ispred nje, pa nastavlja da piše. Tata ga uzima u krilo, sedaju ispred nje, ja pozadi i čekamo da obrati pažnju na nas. Ona ga pita kako se zove, kako mu se zovu roditelji, pa onda i ide li u vrtić. Kada kaže da ne ide, izjavi: – Pa moraš da ideš u vrtić! Svako dete treba tamo da ide! Ko te čuva? – Mama me čuva kad tata radi, a tata me čuva kad dođe s posla. – Pa ne mogu mama i tata da te čuvaju, treba da ideš da se igraš s drugom decom! A imaš li ti drugare? – Imam. – A gde se igraš s njima ako ne ideš u vrtić? – Pa na poljančetu ispred zgrade. – A ko su ti drugari? (On nabraja.) – A ko ti je najbolji drug? – Đorđe. On mi je juče našao mnogo lep kamen, koji se sija kad ga okreneš prema suncu. – Aha, pa on ti je najbolji drug zato što ti je dao kamen! A imaš li ti brata ili sestru? – Nemam. – Pa kako nemaš? Ti si znači usamljen? – Nisam. Imam mamu i tatu i babu i drugare. – Jesi, jesi, usamljen si sigurno, ne mogu mama i tata i baba da se igraju s tobom, oni rade, zauzeti su, treba da imaš brata i sestru. (I ovde pucam kao što sam pukla i tamo, ali me je muž zaustavio da prasnem zbog ovih bezobraznih komentara – evo, dete će odmah sebi da stvori i brata i sestru zato što mu logopedica kaže, naravno, nakon što ga najpre ocrni što je toliko usamljen, po njenom neprikosnovenom zaključku izvedenom nakon što ga je poznavala tačno minut. A ako je na listi čekanja za vrtić kao još dve hiljade druge dece u Nišu, i za to je sam kriv i treba mu natrljati na nos. A i druži se s decom samo iz koristi, nego šta. Shvatili ste već i ton i način njenog razgovora s decom, a to se kasnije i pogoršalo kad ju je dete jednom ispravilo u akcentu a drugi put kad je pogrešno recitovala pesmu koju je trebalo da on ponavlja za njom) Posle mu je kazala da nikako nije smeo da dira njene igračke, jer ovo nije igraonica, već pričaonica, da to nije lepo ponašanje, te da je trebalo lepo da je pita, a kad je to učinio i dodao „molim vas“, ushićeno mu je rekla da ne može nikako, pa sam, kad se opet zagnjurila u papire, sama uzela igračke i dala mu da vozi auto dok ona nanovo nešto zapisuje i ne obraća pažnju na njega, a očekuje da on za to vreme mirno sedi na stolici, i zanimljivo, meni ništa nije rekla o tome kako te igračke ne smeju da se diraju. Posle mu je dala da crta, i govorila mu je kako kuća treba da izgleda te zašto njegova ne valja, pri tom uopšte ne slušajući dok joj je objašnjavao da to nije kuća, nego trafo ispred zgrade, pa dalekovod pa šta sve ne, onda ga je pitala koje meso jede kod kuće, a koje mu salate mama pravi, a čime se bave tata i mama, a koje mu je omiljeno voće... i svaki put bi on njoj odgovarao kao iz topa a ona posle po tri minuta smišljala novo pitanje. Hvala bogu pa sam mu dozvolila da vozi autić po podu dok ona ne smisli šta dalje, inače ne vidim šta bismo svi radili dok ona razmišlja. A kad mu je proveravala govor i trebalo je da ponavlja sve što ona kaže, sarađivao je perfektno, sav srećan, ali je njoj to dosadilo veoma brzo i počela je da ćaska s nama, da se žali na nedostatak klime u ordinaciji, na gužvu, na sve živo. Onda sam je vratila na ono zbog čega smo tu i pitala je može li ona da mu pokaže kako da izgovara R i koje vežbe mališa treba da radi. Kazala je kako ona s njim nikako neće moći da radi, jer ona ne može da radi s detetom ako ono neće da mirno sedi ispred nje, i kako je naš sin hiperaktivan i kao takav nespreman za bilo kakav rad, eto kako je samo ušao i dirao njene igračke bez pitanja i kako se vrpoljio dok je ona zapisivala beleške. Zapanjila sam se i pitala je da li ona zaista govori o poremećaju pažnje i da li zbilja smatra da je detetova potreba da se igra i sam sebi nađe zabavu dok odrasli ne obraćaju pažnju na njega po bilo čemu netipična za četvorogodišnje dete, mrtva hladna je ustvrdila da jeste, te da su kod nje sva druga deca mirna, kakva i moraju da budu, kako bi im ona pokazala sve te vežbe (potpuno je propustila da primeti da je i moj sin bio sasvim miran i zainteresovan kad god ona obrati pažnju na njega i zada mu nešto da govori ili radi). Već crvena od besa, kazala sam da to moramo da proverimo, te da počne da mu pokazuje gde i kako treba da drži jezik i šta da govori, pa ćemo videti može li da ispunjava naloge ili ne. I sad ide vrhunac priče: ona bezvoljno pokazuje kako da stavi jezik, šta da radi, mališa to verno kopira, a onda ona gubi zanimanje za to, počinje da se šeta po sobi i govori kako mora da podigne roletne, to i čini, onda se vraća u stolicu i ne nastavlja s vežbama, nego nam ponovo objašnjava zašto ne treba da dovodimo dete kod nje, te kako ja kao majka ni u kom slučaju nisam sposobna da ga realno sagledam pa nisam ni svesna šta sve detetu fali!
Potpuno znam da zvučim ogorčeno, možda vam je cela priča i sasvim neverovatna – i meni bi bila da nisam učestvovala u njoj – ali eto, neka stoji kao upozorenje da je nekim nazovistručnim ljudima najlakše da zalepe detetu etiketu ili da ga ponize i izvređaju kako bi sebi izgledali važniji i veći, te da se sutra i u školi može desiti da neki nesposoban nastavnik okrivi dete što ne prati nastavu, a nikad sebe što je ne drži kako valja. Ja sam u svojoj praksi kao profesorka srpskog jezika u dvadesetak različitih odeljenja imala možda jedno dete s pravim poremećajem pažnje, pa i ono se moglo nekako privoleti ako već ne da radi, ono da se nečim zabavi i ne uznemirava druge, ali to je možda bilo i zato što sam se i te kako potrudila da osmislim te časove koje sam držala. A kad neko dođe na čas nespreman i pojma nema šta će s tom decom, začas će se svi ponašati kao da su hiperaktivni, tj. samo će se potruditi da se nečim zaokupe kad nikakve nastavničke stimulacije nema. Tužan epilog priče nije toliko to što sad moramo naći drugog logopeda, može se ići i kod privatnika, nego to što nema načina da se na bilo koji način gospođa logopedica sankcioniše za nesavestan rad. Ovo sigurno spada u kršenje prava pacijenata, ali nije moguće na bilo koji način to dokazati, a i može joj se zato što nema dovoljno logopeda u Domu zdravlja otkako su neki otišli u penziju, a nisu primljeni novi. Moguće je čak i da je trenutno jedina koja tamo radi, to tek treba da proverim, jer ako radi još neko, pokušaćemo i kod njega. Moj sin sve ovo nije doživeo kao traumu kao što mi jesmo, njemu je bilo zabavno to što je vežbao neke reči, crtao i vozio autiće tako da ima želju da ponovo ode kod nekog drugog (pitam se da li bi bilo tako i da smo ga prisilili da se svih sat vremena ne miče sa stolice kako je gospođa tražila), pa ako slučajno znate nekog ko je čovečniji, molim vas napišite. I hvala vam što ste pročitali ovu dugačku priču.
P. S. Ima još: Sve ovo sam napisala pre mesec dana koliko da se ispraznim i da mi bude lakše, a nisam ni stigla da to okačim to na forum, moj sin je kasnije sam od sebe počeo da govori i R, isto francusko R kao ja, ali šta da se radi, i nekako sam i zaboravila na celu priču. A onda juče u Mekdonaldsu upoznam učiteljicu i dok su nam se deca igrala u igraonici, počnemo da ćaskamo i ispostavi se da se njoj sa istom logopedicom desilo sve isto što i meni – prvo bila prebukirana pa iskrsao termin već sutra, šikaniranje deteta neučtivim pitanjima i obavezno donošenje sumnjivih vrednosnih sudova posle odgovora, neobraćanje pažnje na dete, nevoljnost da radi s njim, brbljanje o svemu i svačemu sem o onom zbog čega su svi tu – osim što je učiteljičinu kćerku proglasila zaostalom u motoričkom pogledu i naterala je da dobije potvrdu od psihologa da joj je dete normalno pre nego što je ona primi na sledeći tretman! Treba li da napominjem da je devojčica zdrava i prava, hvala bogu, i da je psiholog posle pregleda upitao majku zašto ju je uopšte i dovela tu, a posle objašnjenja samo je zakolutao očima i kazao im da uzmu uput za logopeda na ORL, jer ovo nije prvi slučaj da se pomenuta logopedica tako ratosilja pacijenata i još mu je bilo žao što nisu odmah rekle što su došle kod njega, da uopšte ne traumira dete testovima i razgovorom. E pa, pošto se znači među kolegama zna ko je i šta je dotična logopedica, ali ju je očito nemoguće sprečiti u takvom ponašanju ili pak niko nije ni probao da to uradi, a pacijenti su i dalje izloženi njenom maltetiranju i eto, neko i nasedne pa leči dete od nepostojećih psihičkih problema a još detetu zanavek ostane negde urezano šta je rekla o njemu pred njim (nisu oni ni tako mali da ih to ne bi doticalo), moram da ovo javno napišem ne bi li bar ljudi znali kod koga ne treba da idu, a ako odu i čuju nešto ružno o sebi ili svom detetu, da znaju kakva je u stvari osoba od koje su to čuli, te da nisu jedini kojima se to desilo.
#2
Posted 04 November 2010 - 15:04
Mislim, možda ona i stvarno nije najbolji stručnjak, ali ipak mislim, da preterujete. Čak i neke stvari ukazuju na to, da i vi niste anđeo u celoj priči.
#3
Posted 04 November 2010 - 15:25
Čak i neke stvari ukazuju na to, da i vi niste anđeo u celoj priči.
Ne razumem bas. Pa nije je imenovala.
Uostalom, ako je sve tako kao sto je opisano, a verujem da jeste, onda i treba da se kaze.
Moju bebu, muza i mene je, pre dve godine, izbacila pedijatrica (u tom istom DZ), zato sto smo dete prethodno vodili privatno kod lekara. Tada smo je odveli po vakcinu, sto je moralo u DZ da se odradi.
Sta mislite kakav je osecaj kada vam kaze: "napustite ordinaciju i vodite dete tamo gde ste i ranije isli, jer mi ovde izgleda nismo na vasem nivou"? Isla sam kod direktora kasnije, koji je rekao da ne moze da poveruje u to, jer je u pitanju vrlo iskusna i ugledna koleginica, i slicna sranja.
Tako da, razumem potpuno kako se postavljac teme oseca.
Svakako ce morati da idu privatno kod logopeda.
Edited by jelisaveta, 04 November 2010 - 15:26.
#4
Posted 04 November 2010 - 15:30
#5
Posted 04 November 2010 - 15:52
Dijagnoza u koju vi opravdano sumnjate je verovatno vec upisana u zdravstveni karton deteta, pa se bojim da cete, cak i ako krenete kod nekog drugog logopeda, naici na osobu koja je nece promeniti.
Zato, vodite dete privatno. Jeste da kosta, ali ce se neko potruditi.
Uostalom, nije lose cuti par razlicitih misljenja.
Ne savetujem vam pomirljivost, vec da cuvate zivce i pruzite detetu najbolje sto je moguce.
#6
Posted 04 November 2010 - 18:16
@dackobocko
Mislim da nije bilo neophodno da vodite dete logopedu, jer je to sasvim normalno za dete tog uzrasta.
Naš klinac je do skoro 5 godina govorio J umesto R, šuškao ("fufkao") je do pred polazak u školu, sada govori savršeno čisto (i mnogo ).
Sa druge strane, klinac mog brata je išao baš tako oko treće godine, žena je rekla da je rano i da nepotrebno brinu, ali ga je primila i radila sa njim. Pozitivne promene su bile očigledne, mnogo se bolje koncentrisao, igre su mu bile smislenije, a rečenice su mu i danas savršene. Iako je malo "sporiji na klikeru" od mog sina, lepše i pravilnije se izražava i deluje staloženije (obojica imaju 8 godina).
Edited by namcor, 04 November 2010 - 18:17.
#7
Posted 09 November 2010 - 13:11
Upotrebite čarobne reči "Da li mogu da razgovaram sa vašim šefom?"
Videćete kakvu magiju mogu da naprave...
#8
Posted 09 November 2010 - 14:50
#9
Posted 10 November 2010 - 09:08
Ne razumem bas. Pa nije je imenovala.
Uostalom, ako je sve tako kao sto je opisano, a verujem da jeste, onda i treba da se kaze.
Moju bebu, muza i mene je, pre dve godine, izbacila pedijatrica (u tom istom DZ), zato sto smo dete prethodno vodili privatno kod lekara. Tada smo je odveli po vakcinu, sto je moralo u DZ da se odradi.
Sta mislite kakav je osecaj kada vam kaze: "napustite ordinaciju i vodite dete tamo gde ste i ranije isli, jer mi ovde izgleda nismo na vasem nivou"? Isla sam kod direktora kasnije, koji je rekao da ne moze da poveruje u to, jer je u pitanju vrlo iskusna i ugledna koleginica, i slicna sranja.
Tako da, razumem potpuno kako se postavljac teme oseca.
Svakako ce morati da idu privatno kod logopeda.
Nema mogucnost da se brani. Bas kao sto ni ja nemam mogucnost da odvedem dete logopedu u Domu zdravlja jer ga je jedina logopedica proglasila nepodobnim za saradnju. Kao i dete pomenute uciteljice. I ko zna koje jos. Zato je ovo napisano, a ne da bi ljudi koji lose rade svoj posao mogli to i da opravdaju - ocito to odlicno opravdavaju tamo gde treba samim tim sto jos uvek imaju taj posao. A moj karakter ne bi trebalo da utice na ponasanje prema mom detetu kao pacijentu, mada ne sumnjam da su mnogo podesniji roditelji koji u ordinacije ulaze bogobojazljivo i stidljivo predaju kafu i bombonjeru jos pre nego sto sednu i kazu sto su dosli.
@gogy, bahatost u DZ nije izuzetak nego pravilo. Mi smo se, nakon rođena prvog deteta, skrasili tek kod trećeg pedijatra i sada i drugo dete vodimo njemu. Prvo dvoje su bili prolupani načisto, nalazili nepostojeće probleme i slali nas na kojekakva snimanja po privatnim klinikama (naravno, nismo išli, a eno ga dete živo i zdravo). Do četvrtog nismo stigli, ali jeste jedna naša prijateljica (i to po preporuci) - njena deca su za svaku kijavicu dobijala udarne doze antibiotika, a naše možda 4-5 puta sve ukupno, a takva mu je praksa i sa ostalom decom. Na uzorku jednog NS DZ, to je 25% "normalnih" (1/4).
Znam, da je bahatost često problem kod 'naših' doktora. Ima sličnih stvari i ovde, pa mi je donekle poznata stvar. Ali, ipak, ne mogu mimo činjenice, da se često stvari opišu suviše jednostrano. A neke stvari, napisane u prvom postu, mi, ako mogu tako reći, ukazuju, da možda ipak nije sve tako crno-belo.
Bez uvrede do vas, dackobocko, ali, imam utisak, da je dete bilo nevina žrtva Vašeg ponašanja. Nisam kadar da to uzmem (uzmete) zdravo za gotovo, ali svejedno, razmislite malo i o svojem ponašanju kod opisane doktorice. naravno, to nije napad na Vašu ličnost nego samo dobronameran savet. Kao što rekoste, možda će neko sa strane, neko objektivan videti stvar drugačije i doneti neke dobre zaključke.. Da ne kažem, realnije...
Par stvari, koje sam ja 'video' iz gore opisanog, pa vi razmislite i uvažite ili ne:
- ja bih svoje dete bar upozorio, da ne dira igračke, dok joj to doktorka ne dozvoli (ako će dozvoliti). Svoje dete naime učim tome, da se tuđe stvari ne diraju, dok se ne pita za dozvolu. Kući SVOJE igračke može imati do mile volje...
- možda bih pitao doktorku, da za vreme 'seanse' ja i partnerka izađemo, jer je očito, da je dete to, koje treba da 'dobije ocenu'.. iz ovog odmah sledi sledeća tačka...
- ne bih se mešao u razgovor između doktorke i mališana; očito ste par puta bili izritirani razgovorom između njih dvoje i kao takvom ton i način upadanja u razgovor nije mogao biti na nivou, pa je i doktorka zauzela negtivan stav...
To je nekako to, iz prve, da kažem... Nadam se, da niste uvređeni, kao što rekoh, to je moje viđenje stvari. Ako vam je za utehu, slažem se sa vama, da mališana ne vodite više kod iste doktorke.. Verujem, da ste sad i ona i Vi već zauzeli neki stav, koji ne bi bio pozitivan i sve to bi moglo vrlo loše da utiče na dete a ne bi imalo smisla. Slažem se sa Namčorom da možda čak i sačekate sa posetom novom logopedu.. Kao što kaže - ta 'problem' sa slovom R i nije problem. Često deca dosta dugo imaju problema sa pojedinim slovima, pa se potom reše sama od sebe. Ako se dobro sećam, u komšiluku smo imali dete, koje do svog prvog razreda nije mogao kazati R, pa je posle bilo OK, kamoli se vi brinete za još ne četiri godišnjeg sina...
Edited by Gogy, 10 November 2010 - 09:10.
#10
Posted 10 November 2010 - 09:24
Znam, da je bahatost često problem kod 'naših' doktora. Ima sličnih stvari i ovde, pa mi je donekle poznata stvar. Ali, ipak, ne mogu mimo činjenice, da se često stvari opišu suviše jednostrano. A neke stvari, napisane u prvom postu, mi, ako mogu tako reći, ukazuju, da možda ipak nije sve tako crno-belo.
Bez uvrede do vas, dackobocko, ali, imam utisak, da je dete bilo nevina žrtva Vašeg ponašanja. Nisam kadar da to uzmem (uzmete) zdravo za gotovo, ali svejedno, razmislite malo i o svojem ponašanju kod opisane doktorice. naravno, to nije napad na Vašu ličnost nego samo dobronameran savet. Kao što rekoste, možda će neko sa strane, neko objektivan videti stvar drugačije i doneti neke dobre zaključke.. Da ne kažem, realnije...
Par stvari, koje sam ja 'video' iz gore opisanog, pa vi razmislite i uvažite ili ne:
- ja bih svoje dete bar upozorio, da ne dira igračke, dok joj to doktorka ne dozvoli (ako će dozvoliti). Svoje dete naime učim tome, da se tuđe stvari ne diraju, dok se ne pita za dozvolu. Kući SVOJE igračke može imati do mile volje...
- možda bih pitao doktorku, da za vreme 'seanse' ja i partnerka izađemo, jer je očito, da je dete to, koje treba da 'dobije ocenu'.. iz ovog odmah sledi sledeća tačka...
- ne bih se mešao u razgovor između doktorke i mališana; očito ste par puta bili izritirani razgovorom između njih dvoje i kao takvom ton i način upadanja u razgovor nije mogao biti na nivou, pa je i doktorka zauzela negtivan stav...
To je nekako to, iz prve, da kažem... Nadam se, da niste uvređeni, kao što rekoh, to je moje viđenje stvari. Ako vam je za utehu, slažem se sa vama, da mališana ne vodite više kod iste doktorke.. Verujem, da ste sad i ona i Vi već zauzeli neki stav, koji ne bi bio pozitivan i sve to bi moglo vrlo loše da utiče na dete a ne bi imalo smisla. Slažem se sa Namčorom da možda čak i sačekate sa posetom novom logopedu.. Kao što kaže - ta 'problem' sa slovom R i nije problem. Često deca dosta dugo imaju problema sa pojedinim slovima, pa se potom reše sama od sebe. Ako se dobro sećam, u komšiluku smo imali dete, koje do svog prvog razreda nije mogao kazati R, pa je posle bilo OK, kamoli se vi brinete za još ne četiri godišnjeg sina...
Meni sve opisano u uvodnom postu deluje prilično uverljivo, o finesama šta je ko i kako trebao da kaže ili uradi možemo polemisati, ali, lekar je profesionalac, mora se ponašati primereno, bez obzira na ponašanje deteta ili roditelja. Lično ne vidim nikakav problem da se dopusti detetu da u ordinaciji uzme igračku, ona je tu upravo zbog dece, da se opuste, da se ne plaše. Doktorka moje dece, davnih osamdesetih, je dozvoljavala da se igraju stetoskopom, odgovarala na njihova pitanja, uvek imala bombonu pri ruci. Pregled je bio zabava, igra. Nam je uvek više vredela njena reč nego svi lekovi koje je dala, umela je do tančina da nam opiše sve šta će se desiti u narednih par dana.
U, princišpu ni ja ne bih žurio kod logopeda zbog R, ali dackobocko reče da i ona kotrlja R, pa je to ipak dobar razlog da se ode ranije, možda postoji nasledni faktor.
#11
Posted 10 November 2010 - 16:26
#12
Posted 10 November 2010 - 16:36
Potpuno je moguce da lekar i pacijent ne "leze" jedno drugom i tu nema nicega strasnog. Medjutim ja se sa tobom u pogledu ovih navedenih tacaka uopste ne slazem, tj mislim da ovde to nije slucaj.Par stvari, koje sam ja 'video' iz gore opisanog, pa vi razmislite i uvažite ili ne:
- ja bih svoje dete bar upozorio, da ne dira igračke, dok joj to doktorka ne dozvoli (ako će dozvoliti). Svoje dete naime učim tome, da se tuđe stvari ne diraju, dok se ne pita za dozvolu. Kući SVOJE igračke može imati do mile volje...
- možda bih pitao doktorku, da za vreme 'seanse' ja i partnerka izađemo, jer je očito, da je dete to, koje treba da 'dobije ocenu'.. iz ovog odmah sledi sledeća tačka...
- ne bih se mešao u razgovor između doktorke i mališana; očito ste par puta bili izritirani razgovorom između njih dvoje i kao takvom ton i način upadanja u razgovor nije mogao biti na nivou, pa je i doktorka zauzela negtivan stav...
- Sa ovim me bas nasmeja. Naravno da govorim detetu da ne uzima igracke druge dece bez pitanja. Igracke u ordinaciji ili cekaonici imaju iskljucivu namenu da se sa njima deca poigraju, ovako kako je opisao Div; ukoliko nije tako ne treba da budu tu. Ovako ispada da im je namena da se doktorka malo zabavi izmedju prijema dva pacijenta.
- Ne bih ostavljala od 3.5 godine samo sa doktorom u prvoj poseti. Ne znam da li u pogledu toga postoji kakav protokol, ovde dete od 12 godina moze da ima samostalan pregled bez roditelja, ali uz prisustvo trece osobe (med sestra ili asistent)
- U ovakav opisani razgovor, svakako bih se umesala. Npr u trenutku sugerisnja da dete "mora da ima brata ili sestru da ne bi bilo usamljeno", lepo bih se zahvalila i izvela dete iz ordinacije. Tim pre sto je doktorka sama sugerisala da dete nije slucaj za nju, ne bih se raspravljala, kazala bih da prihvatam njenu sugestiju, a zatim potrazila pomoc na drugom mestu.
Na ovakav nacin voditi razgovor je drsko, bezobrazno i krajnje neprofesionalno; jednostavno su neka pitanja off-limits s razlogom. Ona ne nema nacina da zna zasto neko nema drugo dete i ne treba da zabada u nos (mozda je u pitanju par koji bezuspesno pokusava da ima drugo dete, mozda je mama upravo imala spontani itd.)
#13
Posted 11 November 2010 - 16:31
I ja sada mislim da bi bilo bolje da sam dete izvela odmah umesto da ostanemo citav sat, koliko nam je prilikom zakazivanje rekla da treba, ali tada sam sve vreme imala na umu da je ona jedini logoped u Domu zdravlja, da u skolama i vrticima ne primaju decu koja nisu tamo upisana, te da ona moze biti neprijatna osoba a da ipak nauci dete onome sto zna bolje od nas.
Naglasicu jos jednom: primedbe koje sam iznela ovde NISAM uputila i njoj tamo, mada uglavnom zato sto me je muz pogledom i brzim ubacivanjem u razgovor sprecio da planem, inace ne verujem da bih se uzdrzala. Dakle, njeno ponasanje i 'dijagnoza' odnosili su se samo na mog sina. I to je ono zbog cega uopste pisem ovo po forumu: u pitanju je zena koja je napamet dala ozbiljne negativne psiholoske procene za dvoje dece koje je videla prvi put u zivotu i koja su pri tom sasvim zdrava! A po reakciji onog psihologa kod koga je pominjana uciteljica isla, ispada da ih je bilo jos, cim je njemu poznata logopedicina sklonost ka slanju dece kod psihologa. E, na to se ja ovde zalim i proveravam ima li efekta da sa tom pricom odem i kod direktora Doma zdravlja kako bih sprecila da se neprijatne situacije dese drugoj deci i drugim roditeljima, jer mi smo nase muke s tom doktorkom prosli i necemo se tamo vracati, pa ovo nije anonimna osveta za nepristojno i grubo ponasanje, nego samo pokusaj da se pacijenti i njihovi roditelji ne izlazu nepotrebnom sikaniranju zato sto gospodja logopedica pokusava da otera pacijente na sve moguce nacine, jer ih vec ima i previse buduci da je jedina tamo.
#14
Posted 12 November 2010 - 15:56
Taj "poremećaj pažnje" (ADD) se i inače olako konstatuje, iz godine u godinu sve veći broj dece ga "ima". Jednostavno, najlakše je prepisati neki "chewable valium" (posebno ako proizvođač dodatno stimuliše takve dijagnoze) nego ići od slučaja do slučaja da se ustanovi šta kom detetu fali. Koliko se sećam, na svetskom nivou ADD se javlja u 3-4% slučajeva, a u USA u 10-15%. Nešto sumnjam da je stanje tamošnje dece stvarno medicinski ozbiljnije u tom pogledu...
#15
Posted 12 November 2010 - 18:29
Pre par nedelja citam bas u novinama da je ta cifra u USA nabudzena i da se digla neka prasina oko toga da se ta dijagnoza previse olako davala.Koliko se sećam, na svetskom nivou ADD se javlja u 3-4% slučajeva, a u USA u 10-15%. Nešto sumnjam da je stanje tamošnje dece stvarno medicinski ozbiljnije u tom pogledu...
Mozda neko zna nesto vise o tome?