Političarima u Vašingtonu nije potreban Asanž, niti dugi sudski proces iz koga bi moglo još štošta da iscuri. Iako će i ovi levo i ovi desno probati da izvuku ono što je za njih korisno, ipak je potencijalna šteta za sve njih veća od koristi. Zato je Švedska majka, u nedostatku ruskog polonijumskog čaja. Međutim, zakon je zakon i ugled je ugled, (barem kad govorimo o USA) i Asanž će će se po svemu sudeći naći ispred američkih sudova, gde će imati priliku da se brani. To će biti popriličan izazov, jer ovde se ne radi samo o Asanžu, čoveku koji je problematični narcis, već o politici, pravu i granicama slobode, i Asanž će iskoristiti svako oružje koje mu slobodna zemlja bazirana na vladavini prava bude omogućila. Inače, ako se ne dokaže da je Asanž učestvovao u krađi podataka optužnica može biti prilično tanka, čak i ako se dokaže šurovanje sa ruskom obaveštajnom službom i zla namera.
Nekada kad nije bilo interneta, zviždač bi se obratio uglednim novinarima pa bi zajedno odlučili šta i koliko da se objavi, i da li uopšte da se objavi, a tražilo bi se i mišljenje pravnika. Pa bi se to češljalo i vodilo se računa da se ne ugroze životi, i onda bi se to eventualno pustilo u javnost. Ovo podrazumeva prave novinare i prave zviždače. Sve ovo što se događa zajedno može da iskompromituje masu principa i da se završi ućutkivanjem svih strana. Asanž nije ni pravi novinar ni pravi zviždač ali mu se moglo, čovek je problematičan i gladan pažnje.
Činjenica je da su mnogi u svetu, u Americi mnogi i levo i desno, neprincipijelno koristili Wikileaks samo ako šteti onoj drugoj strani. A ko im je kriv za to. "I love WikiLeaks" - Donald Trump. Sada je Asanž univerzalno omražen u USA od strane političara i većine javnosti. Lično, u takvoj situaciji biram da ne biram stranu između dotičnog i nekih tamo političkih guzonja. Ima sud, izvolite na sud, pa kako bude videćemo. Moj utisak je da cela priča ne spada u prioritete ogromne većine običnih ljudi u Americi - boli ih uvo i za Asanža i za Wikileaks, što je možda i najzdravije.