Cesto uspevamo da ih vucemo s'nama, ali nekada i ne, kad se to ne desi oni moraju da znaju sta da, a sta ne.
U mom slucaju su imali srece pa su isli, ili sa mnom, ili sa majkom.
Mnogo ako postoji, a da li je to nam jasno? Meni nije bilo kad god bi se povredili u parku, ili bilo gde drugde. Srecom cena nije bila visoka.
deca su onakva kakvom ih napravimo. i užasno je lako suditi o ljudima bez dovoljno informacija. moja devojčica je 1993. sa 2,5 godine ostajala da spava sama po dva sata, od 5-7 ujutro. zašto? ja sam morala na posao koji je počinjao od sedam a baka je morala u red za mleko. u lokalnu samoposlugu dolazilo je samo 40 litara, red se formirao od 3 ujutro. možeš da uzmeš samo litar što znači da ako dete pije pola litra dnevno moraš svaki drugi dan u red. nas tri smo bile same, a komšije su imale svoju decu zbog kojih su morali u taj isti red. kako rešiti problem samog, tako malog, deteta na osmom spratu? izmaći sve na šta bi mogla da se popne i pričati, pričati, pričati. "mama mora na posao a baka po mleko. ako se probudiš dok baka ne dodje, nemoj ništa da brineš, uzmi svoje igračkice i igraj se, baka će brzo da dodje."
šta želim da kažem? ponekad svoju decu shvatamo prilično neozbiljno, u najboljoj nameri. zaboravljamo da su to mali ljudi sa kojima se može razgovarati, koji imaju poverenja i nas i veruju nam (naravno, na tom poverenju se radi od početka) i kojima je drago da ih tretiramo kao "odrasle" i sebi ravne. u tom slučaju se trude da opravdaju ukazano poverenje i pokažu nam da su stvarno "veliki". ne želim da kažem da ne treba izbegavati situacije kada dete može da dodje u opasnost da mu se nešto dogodi, ali ako nešto moraš da uradiš onda tražiš najbolji način da problem učiniš što je moguće manjim.
naravno, nije svejedno ostaviti dete samo, naročito kad je malo. to mleko je i bilo jedan od razloga što smo se na izvesno vreme preselili u valjevo.