Jump to content


Photo

Umijece Dialoga...


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
6 replies to this topic

#1 Vilenjak

Vilenjak
  • Members
  • 466 posts

Posted 31 March 2003 - 20:37

Na stranicama zagrebackog Vjesnika 15.3.2003.u rubrici "Stajalista" izasao je naslov slijedeceg sadrzaja:

PAVLE PRIMORAC


Svaki katolik koji je u nedavnom susretu Ivana Pavla II. s episkopatom Srpske pravoslavne crkve gledao beskoristan događaj, morao bi se iskreno upitati nije li možda pripadnik pogrešne vjere i tako pronaći put u »ksenofobičniju« vjersku zajednicu.
Papa je iznova svojom genijalnošću u duhu evanđelja, i pristupom koji uvijek iznova oduševljava, potakao na razmišljanje sve vjernike i nevjernike koji žive na ovim prostorima, koliko se iskreno trude u provođenju iskrenog, a ne frazerskoga i umjetnog, mirotvorstva.
Nositi Krista u srcu znači biti beskrajno strpljiv i slijediti Njegov put čovjekoljublja i gledanja pozitivnih strana svakoga čovjeka i zajednice, bez obzira na njihove egzistencijalne gafove i nehumana opredjeljenja.
To je Papa pokazivao sve ove godine svojim odnosom prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ističući njena nastojanja prenošenja evanđelja srpskom narodu, njenu kulturu, velebnost i ljepotu crkava i samostana, umjetničke i duhovne baštine. Takvim pristupom Papa je pokazao da svaki čovjek i zajednica imaju prigodu za obraćenje, u svjetlu evanđelja promisliti svoj život, postupke i ponašanje.
Papa kao prorok univerzalnog čovjekoljublja nije se osvrnuo na velikosrpstvo koje je implicite i traktat u teologiji srpskog pravoslavlja zajedno s »Bogom Srbinom i nebeskim narodom« s čime je takva suluda »teologija« i tvrdnja bila temeljni motiv za arijevski odnos prema drugim narodima (poput nadmoći Arijevaca nad Dravidima).
Papa nije bio zlopamtilo da bi se sjetio uzvika »Papa je ustaša« ili »Sotona iz Zagreba«.
Radi viših ciljeva, Papa je u Kristu smirio svoje srce i s Njegovim osjećajima pristupio je braći pravoslavnima.
Pronašavši u duhovnom svijetu Kraljevstva Božjega inspiraciju, koja ga je nadahnula da sekulariziranom čovječanstvu opijenom civilizacijom smrti uzvikne »da je čovjek put Crkve«, Ivan Pavao II. nadišao je sve rustikalne klevete, etiketiranja, pa i onih naše istočne braće, kako bi pokazao da su praštanje i ljubav ukorijenjene u evanđelju još nešto svježe i avangardno, čemu se današnji svijet tvrdoglavo i nerazumno ismijava.
Papin ekumenski pristup pokazuje da se iskren dijalog s kršćanskom braćom drugih vjera, kao i pripadnicima drugih religija, može voditi samo ako se svaki vjernik preda Kristu i prihvati evanđeoske zakone koji sadrže jedina ispravna pravila kvalitetnoga i plodnoga ekumenskog djelovanja.
Ekumenizam i dijalog nisu, kako to neki »stručnjaci« humanizma tvrde, odreći se sadržaja svoje vjere, nego prionuti uz sadržaj koji ispovijedamo, odnosno uz samog Krista, te od njega crpiti nadahnuće za prihvaćanje drugoga.
Događaj u Vatikanu lepeza je novih prigoda koje katolicima i pravoslavnima daje Duh Sveti.
Prava je prigoda da se srpsko pravoslavlje oslobodi velikosrpskih naslaga, doživi duboku i temeljnu katarzu te u Kristu nađe svoju sudbinu. Hrvatskim katolicima to je izvanredna prigoda da još savršenije prihvate zakonitosti ekumenizma, praštanja i pomirenja, da se silom Kristove milosti oslobode i najmanjeg osjećaja prezira i mržnje. Ta katarza potrebna je na metafizičkoj razini.
Potrebno je nadići primitivizam i površnost negativnoga političkog pragmatizma koji uštrcava svoj otrov u srca ljudi i neprestano ih razjedinjuje. Važno je shvatiti da je temeljni zakon iskrenog domoljublja i ljubavi prema svome narodu otvorenost i ljubav prema drugima i valja se pobuniti protiv svakoga pokušaja širenja nacionalne nesnošljivosti u ime domoljublja, jer to domoljublje nije.
Otvoriti se srpskom pravoslavlju s katoličkih pozicija, znači iskreno i bez predrasuda voditi dijalog. Danas u Hrvatskoj, od ljevičarskih fanatika, srbofilija je postala pomodni i ispraznofrazerski instrument umjetnog pomirenja, pokušaja izgrađivanja nekog novog bratstva i jedinstva, te neprestano psihološko seciranje hrvatskoga naroda kako bi ga se opet i iznova bacalo u ideološke močvare, što se nikako ne smije dopustiti.
Kristološkim i katoličkim pristupom pravoslavnima hrvatski katolici pokazat će da njihova ljubav prema njima nije isprazno frazerstvo i proračunati primitivizam, kao u skojevskih bojovnika, nego iskrena želja za suživotom i zajedništvom koje nitko ne smije ugroziti.
A da se tragedija na našim izmučenim prostorima ponovno ne dogodi, valja osloboditi sile evanđelja koje čovjeka pune snažnim čovjekoljubnim osjećajem, bez mržnje, osvete, mizantropije i bilo kakva oblika osvetoljubivosti.
Papa bi, kao pastir Katoličke crkve, i graditelj univerzalne globalizacije ljubavi, bio radostan u Duhu Svetom kada bi se takva duhovna zrelost postigla na ovim prostorima. A budući da on njeguje simpatije prema hrvatskome narodu, opet će ga pozvati da se opredijeli za taj put.

Autor je katolički publicist, svećenik, kapelan u Novskoj.

Svaki Vas komentar ma kakav on bio je dobrodosao...

:lol: .

#2 Vilenjak

Vilenjak
  • Members
  • 466 posts

Posted 31 March 2003 - 21:02

A da...Da se ne bi izgubila politicka dimenzija otvorenog topica nadopunjujem ga sa slijedecim:

Piše Mirjana GRCE


RIJEKA – Treći mogući posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj mnogi već tumače kao njegov osobni zalog bržem hrvatskom približavanju europskim integracijama. No, prilog europskoj promociji naše zemlje u zadnje se vrijeme već osjeća i u raznim gestama Vatikana. Riječki nadbiskup i metropolit msgr. dr. Ivan Devčić nedavno je na tribini posvećenoj temi »Kršćani u izgradnji nove Europe« argumentirao kako najnovijim proširenjem EU-a Hrvatska ostaje jedina katolička zemlja izvan tako ujedinjene Europe, da će granica EU-a doslovce biti na Rupi, čime će se prvi put u povijesti dogoditi da će politička granica Europe biti zapadno od Zagreba. Iznio je tada i mišljenje da je pred europskim kršćanima, vezano uz europske integracije, još jedan zadatak.
– Sad se uglavnom objedinjuje katolička i protestantska Europa, ako u tim terminima govorimo. A što je s pravoslavnom Europom? Hoćemo li se složiti da su granice Europe prema Istoku tu gdje su danas? Mi katolici se s tim ne možemo složiti – Sveti Otac stalno govori da Europa ima dva plućna krila i da ona trebaju skladno disati, istaknuo je msgr. Devčić.
Riječki nadbiskup i ranije je upozoravao da je »za Hrvatsku Europska unija nužnost«, iako sama ta integracija ima mnoge unutarnje probleme i nije još ni izdaleka definirana.

Cijenu europskoga integriranja, do kojega put vodi preko duboke transformacije cijeloga društva, najviše plaća, naglašava dr. Devčić, konkretni čovjek. Ta je cijena u procesu tranzicije, gubitku zaposlenja i socijalne sigurnosti, što uzrokuje strahove i stresove, u neophodnosti otvaranja novome.
– Na pitanje kada ćemo ući u EU treba odgovoriti da to samo djelomice ovisi o drugima, a u prvom redu o nama samima, tj. o našoj odlučnosti i opredijeljenosti za taj veliki cilj, kaže msgr. Devčić, naglasivši kako je i »EU sve prije nego idilična zajednica, u kojoj se trajno »ratuje«, ali demokratskim sredstvima umjesto oružjem, što nije nebitno.

Edited by Vilenjak, 31 March 2003 - 21:04.


#3 Gonzo

Gonzo
  • Members
  • 3,133 posts

Posted 31 March 2003 - 21:21

Svaka verska organizacija smatra sebe i svoj pogled na svet jedinim ispravnim. SPC tu nije izuzetak, arogancija im nije nimalo strana. Bisera ima svugde, na primer jedna od katolickih doktrina je nepogresivost pape (bulu iliti ukaz doneo papa u XIX veku),sto ce reci da je gresni rab bozji Vojtila postao odjednom bezgresan kad je izabran na sadasnju funkciju.

#4 Ana011

Ana011
  • Members
  • 126 posts

Posted 31 March 2003 - 22:22

umal' da se zagrcnem

Srpsko pravoslavlje? Isprazni i umjetni fanaticni levicari i srbofilicari, zli politicari? Psiholosko seciranje? Sekularizirano covjecansto opijeno civilizacijom smrti? - ista meta, isto odstojanje. Neverovatno.

p.s. ah, da - izgleda da su skojevci, bratstvo i jedinstvo takodje obavezni deo izlaganja duhovnika na nasim prostorima.

#5 Flashlight

Flashlight
  • Members
  • 261 posts

Posted 31 March 2003 - 23:51

Na zalost balkanski narodi imaju neverovatnu sposobnost da sami sebi ispiraju mozgove.Ja vec nekoliko godina nemam zivce da procitam bilo cije clanke sa tim tonom do kraja,tako da nisam uspeo ni ovaj.

#6 sonjal

sonjal
  • Banned
  • 3,375 posts

Posted 01 April 2003 - 09:13

p.s. ah, da - izgleda da su skojevci, bratstvo i jedinstvo takodje obavezni deo izlaganja duhovnika na nasim prostorima.

Zar ne mislite da je izlaganje pape, patrijarha,..(kako vi rekoste duhovnika) ne treba da ima prosvetiteljski karakter?Zar brastvo i jedinstvo ne treba da cuvaju i gaje duhovnici(citaj prosvetitelji)?

Secam se dobro Stane iz Livna(obicne zene-izbeglice 1992 ,koja je sve sto je imala materijalno ostavila) koja je uz suze izgovarala ove reci:
"Nas su sa nasom bracom hrvatima i muslimanima posvadjali Tudjman,Izetbegovic i Milosevic"

Da je tada bila jaca prosvetiteljska moc "duhovnika" pitanje je da li bi nam se desilo, sve sto se desilo?

#7 Ana011

Ana011
  • Members
  • 126 posts

Posted 01 April 2003 - 15:28

sonjal,

Primorac u svom tekstu o skojevcima govori kao o ispraznim frazerima i proracunatim primitivcima. Zato Vase pitanje nema smisla.

Sve ovo mogu i da razumem kao potrebu za zastitom "trzista", samo je problem sto se ovde (a verovatno i u Hrvatskoj) komunisti crkvi prividjaju na svakom koraku. Takva frazeologija sluzi za denunciranje svih grupa i politickih partija sklonih laicizmu. To vec nije crkveno pitanje, kao sto ni prosvetiteljstvo nema veze sa crkvenom (duhovnom) delatnoscu, ili bar ne bi trebalo da ima u sekularnoj drzavi kakva je nasa.

Pretpostavljam da se "srbofilijom" (obrnuti u nasem slucaju) etiketira smanjeni etnocentrizam, sto je opet nepozeljno jer on pozitivno korelise sa onim sto neki definisu kao "etnicka distanca".

Edited by Ana011, 01 April 2003 - 15:30.