јелачић и није нарочито битан у србској историографији, колико гај и нарочито штросмајер.
као идеолози југославизма и илиризма, ал не онаквог како је романтични његош испрва мислио (па порекао себе), а са њим и ондашњи срби.
јелачић је био само извршитељ бечке политике. и војсковођа три жупаније колико је износила хрватска.
интимност и лепоту тренутка уједињења срба и хрвата, наивност првих и шовинизам других, је демантовала историја.
Sa ove vremenske distance mozda i nije toliko bitan Ban Jelacic, no mislim da je bio bitan u periodu stvaranja autonomije za Srbe u danasnjoj Vojvodini .
Dakle bitan samo za taj vremenski period ( Srbi su u svakom slucaju vec uveliko bili spremni za pobunu ), Jelacic je samo znacio jos jedna "karta u rukavu" .
Ima puno podataka o tom periodu i to autenticnih spisa sacuvanih kako u Srpskoj tako i u Hrvatskoj akademiji nauka .
Slazem se da je sovinizam jednih i drugih doveo do ove situacije u kojoj se danas nalazimo kao drustvo okrenuti jedni ka drugima .
Taj isti sovinizam su stvorili ljudi koji nisu razumeli ideje i pokretace ujedinjenja, opet to ne znaci da je ideja bila ispravna.
Dok je naivnost relativan pojam i zavisi u kom kontekstu ga stavljamo, u tom vremenskom razdoblju to nikako nije bila naivnost, vec vrlo verovatno - nuzna potreba .
Krleza mozda s pravom kritikuje takve ljude, ljude koji teze ka zajednickoj drzavi, ali to je njegov licni stav .
Istoriju pisu ljudi ( pobednici ), da li je to demantovala istorija je filozovsko pitanje.
Evo EU je mozda dokaz da je pristup ujedinjitelja bio ispravan, kazem mozda, to opet ne znaci i ispravan .