Dužina kruga: 2,5 milje (4023 m)
Broj krivina: 4
Broj krugova: 200 (500 milja, 804,6 km)
Rekord staze: 37.895 s, prosečna brzina 382.2 km/h (Ari Lajendajk, 1996.)
U sredini smo trogodišnjeg perioda jubileja jednog veka Indija - staza u Indijanapolisu, popularna "Ciglana" slavi 101 godinu postojanja, izgrađena davne 1909, dok je trka 500 milja Indijanapolisa prvi put vožena 1911. dakle ove godine puni 99.
Trka koja je stekla nadimak "najveći spektakl u auto-trkanju" i izboksovala status uz VN Monaka i 24 h Le Mana jedne od tri najprestižnije auto-trke na svetu koja se tradicionalno organizuje na američki praznik Dan sećanja, već dogo vremena nema više onaj stari sjaj. Ali ipak i dalje iz godine u godinu privlači ogroman broj ljubitelja brzine, preko 400.000, i ostaje bez konkurencije kao najgledaniji jednodnevni sportski događaj u svetu.
Zamišljena kao mesto gde će asovi američkog auto-sporta imati priliku da se za basnoslovnu novčanu nagradu oprobaju protiv najvećih svetskih zvezda, ova trka se vozi pod posebnim pravilima koja se samo za nju koriste, iako je već dugo deo Indikar šampionata, a jedno vreme bodovala se i za svetsko prvenstvo F1. Trci prethodi komplikovana procedura treninga i kvalifikacija koja traje skoro čitav mesec, koja je još davno utanačena da bi se iz mase od često i preko od stotinu kandidata izabralo 33 najbolja kojima će se omogućiti da se takmiče za Trofej Borg-Vorner. Ova tradicija se i dalje poštuje iako zadnjih godina zbog tužnog stanja u američkoj formuli organizatori imaju veći problem da pronađu 33 kompetentna vozača koji su voljni da sednu u Indikar nego da moraju da eliminišu višak.
Bez obzira na svu politiku, Indi i dalje ostaje nešto posebno i zavređuje pažnju čak i onih ljubitelja auto-trka koji obično ne gledaju trkanje na ovalima.
No, da krenemo redom.
Kao što već rekoh, staza u Indijanapolisu je sagrađena 1909. godine i, osim nekoliko usputnih promena tipa podloge, ostala je praktično nepromenjena do današnjeg dana. Uz Bruklends u Britaniji jedna od prvih permanentnih trkačkih staza na svetu, IMS je bio prototip američkog "spidveja" za ovalne trke, i ostaje danas kao najstarija trkačka staza u upotrebi, i američka vlada ju je proglasila spomenikom od istorijskog značaja. Staza u svojoj današnjoj formi uključuje tribine za 270.000 ljudi i uz pun kapacitet od preko 400,000 mesta (dodatna mesta za gledanje su obezbeđena na prostoru oivičenom stazom) predstavlja najveći sportski objekat na svetu.
U sastavu pratecih objekata nalazi se i jedan od najvećih i najbolje opremljenih muzeja trkačkih automobila na svetu.
Staza je pravougaonog oblika i vozi se u pravcu suprotnom kretanju kazaljke na satu, ima 4 identične krivine nagnute pod uglom od 9 stepeni što je čini jedinstvenom u svetu jer je ugao nagiba premali za američke standarde a prevelik za evropske. Četiri pravca, dva kraća od 200 m i dva duža od 1 km, širine 50 m na pravcu i 60 m u krivinama.
Ideja za ovu stazu je došla od Karla Fišera, industrijalca i automobilističkog entuzijaste koji je želeo da napravi poligon za testiranje najnovijih tehnologija na polju performansi i bezbednosti automobila.
Prve auto-trke na ovoj stazi su organizovane avgusta 1909. na podlozi od tucanika zalivenog katranom. 16 trka raznih kategorija pod pokroviteljstvom AAA (američki auto-savez sličan našem AMSS) planiranih tokom jednog vikenda završile su se katastrofom - zbog loše podloge koja nije mogla da izdrži trkanje došlo je do velikog broja udesa od čega čak 5 sa fatalnim ishodom pre nego što je ceo cirkus prekinut. Staza u Indijanapolisu je tako odmah u startu počela da uspostavlja reputaciju jedne od najopasnijih i najtežih na svetu.
Fišer je zbog toga odlučio da celu stazu poploča ciglama smatrajući da će one dati potrebnu čvrstinu stazi. Ugrađeno je preko 3,2 miliona opeka, zbog kojih je staza dobila i danas aktuelan nadimak "Ciglana". Poslednju ciglu, od suvog zlata, položio je na specijalnoj ceremoniji tadašnji guverner Indijane Tomas Maršal.
I dandanas opstaje metar širok red cigala koji obeležava liniju start-cilj kao uspomena na same početke IMS-a.
Trkanje je nastavljeno 1910. nakon što su radovi na rekonstrukciji završeni. Tokom te godine održano je 66 trka različitih kategorija, sve pod pokroviteljstvom AAA.
1911. je doneta odluka da se umesto više kraćih trka organizuje jedna dugačka, koja će na pravi način testirati izdržljivost vozila i njihovih pilota. Zakazana za vikend Dana sećanja (praznik u slavu vojnika poginulih u ratovima koje su SAD vodile kroz svoju istoriju), pred 80.000 gledalaca prvi pobednik u trci na dužini od 500 milja bio je Rej Harun, vozeći Marmon-Vosp "specijalku" sopstvene konstrukcije. Indi 500 je rođen!
... nastaviće se ...
Edited by alpiner, 25 May 2010 - 21:43.