1028 replies to this topic

[daba 67]

Neces verovati takodje ta utakmica protiv bajerna uf to je bilo strasno.
Jel bese posle te utakmice blagojevic plakao kad ga je nikitovic intervjuisao.
Sledeci sok za mene je bila utakmica zvezda-borusija mehengladbah finale kupa uefa tad su nas u revansu zesce pokrali.
A najvise sam plakao na trecoj utakmici finala pley offa cibona -zvezda 84 godine posle onog kosa nakica u zadnjim sekundama.
Iz tih kasnih 70 i ranih osamdesetih godina moji ljubimci su bili dule savic i rajko janjanin, au kosarci rajko zizic i slobodan nikolic.

[teoNS]

Moj deda sa caletove strane je bio vojno lice i naravno navijao za Partizan. Ima 85 godina i do pre par godina je imao sezonsku za FKP. Danas gleda iz fotelje i dalje se nervira, navija, raduje uspesima Partizana. Bas je pre neki dan rekao da nasi moraju da vezbaju slobodna bacanja za Pariz. I cale je bio Partizanovac ne neki zadrti, ali je isao cesto na utakmice.
Ja sam se sa 6-7 godina zainteresovao za sport (cale mi objasnio za koga navijamo). Prvi derbi kojeg se secam da sam navijao za Partizan je 3-1 u polufinalu kupa u sezoni 93-94.
Caletova familija navija za Partizan, osim jednog mog ujaka koji je radi kontriranja ocu i drustva odabrao Zvezdu.
Sa kevine strane imao onih koji ne navijaju ni za koga, ali i tu imam ujaka koji je Partizanovac (cak mu je otac imao nekada davno funkcije u JSD Partizan).

[daba 67]

Blistavu sportsku karijeru zapoceo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu. Clan kosarkaskog kluba Sloboda iz Tuzle postao je 1968. i u ovom klubu ostao je do 1972. godine. Clan Bosne postao je 1972, kada je odigrao i prvu utakmicu protiv Jugoplastike iz Splita. Za Bosnu je odigrao 700 utakmica i postigao oko 14.000 koseva. Sa ekipom Bosne bio je prvak Jugoslavije i Evrope i osvojio Kup Jugoslavije. U dresu reprezentacije Jugoslavije bio je prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik. Dobitnik je mnogih sportskih i drustvenih priznanja od kojih izdvaja zlatni sat od druga Tita i Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Cetiri puta biran je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine da bi onda dobio specijalno priznanje kao as izvan serije i postao clan zirija za izbor sportiste u nasoj "republici". Godine 1980. izabran je za najboljeg kosarkasa u Jugoslaviji. Sa ekipom Bosne bio je vicesampion svijeta.

MAJSTOR ZA VELIKU SCENU
Tog dana u Moskvi je bilo suncano: nasa brojna sportska porodica preselila se u gigantsku dvoranu koja vise lici na pokriveni stadion nego na zatvorenu "kutiju" u kojoj se igraju kosarkaske utakmice. Medju hiljadama posmatraca bili su i jugoslovenski izvjestaci. Svi su s nestrpljenjem ocekivali dvoboj nasih i brazilskih kosarkasa. Ta utakmica trebalo je da odluci ko ce u superfinale? Ako pobijedi Jugoslavija, onda ce u superfinalu nastupiti sa Italijom. Nadjaca li pak Brazil, do tada neporazene i superiorne "plave" momke, borice se za trece mjesto sa Spancima, a nasi bi morali ponovo igrati sa ekipom Sovjetskog Saveza, koju su vec jednom u pohodu do zlata savladali.
...Primicao se kraj utakmice: Brazilci su vodili sa 85:76!? Bio je to "znak za uzbunu" u nasoj ekipi. Momci u plavim majicama shvatili su da je zlatna medalja tako blizu i tako daleko. Znali su da od utakmice s Brazilom mnogo zavisi kako dalje da bi se stiglo do toliko dragog i dugo cekanog odlicja. U posljednjim minutama nasi su napravili jak presing. Drazen Dalipagic tri minuta prije kraja precizno pogadja kos Brazilaca, ubacuje jos jednom s "penala" i rezultat je - 87:87! Zatim dolazi Delibasiceva majstorija, izvanrednom fintom i laganim sutem pogadja protivnicki kos. To je vec 89:87 za Jugoslaviju! U dvorani su nasi bucni, navijaju iz sve snage, cujemo one nama toliko drage rijeci: Plavi, plavi..! Ni to nije kraj velikih uzbudjenja. Sada nas Kicanovic pogadja, postize tri poena, Jugoslavija opet vodi - 92:91! Ostalo je jos manje od jednog minuta do kraja drame, zivci su napeti, u dvorani je nekakav cudesan mir. Svi ocekuju rasplet. Jos samo 53 sekunde do kraja neobicne price. Smit ponovo pogadja i kao da nasima porucuje da ce u finalu igrati sa Sovjetskim Savezom. Kicanovic je sigurniji da cemo osvojiti zlato ako u finalu budemo igrali sa Italijom. Brzim koracima ide prema kosu Brazila i sigurnom rukom pogadja obruc. Mrezica je lagano zatitrala, a Jugoslavija povela sa 94:92! Brazilci jos vjeruju u bronzanu medalju sto bi za njih bio veliki podvig. U brzom napadu, Karlos je precizan i zaustavlja sat na 13 sekundi prije svrsetka bure. Nasim navijacima na tribinama i milionima Jugoslovena koji su u domovini utakmicu pratili preko malih ekrana stao je dah! Brazil vodi sa 95:94! Zar je to moguce? Da li je to konacan rezultat utakmice od koje ocekujemo da nas uvede u jedno sigurnije superfinale? Ne, to nije kraj drame. Ona tek predstoji?!
...Na redu je posljednji napad Jugoslovena, nasi sigurno krecu ka obrucu Brazilaca. Prelazimo sredisnju liniju igralista, lopta je kod Kicanovica, on vara jednog protivnickog igraca i proigrava Delibasica. Brazilci pokusavaju presingom da zaustave "plavu" oluju, posrcu se i dizu se, ali ne uspijevaju da dodju do lopte. U ocaju Ramon Marcel obara Delibasica. To je licna greska, nasi imaju sansu utakmice. Na semaforu stoji da su do kraja ostale jos tri sekunde! Dva bacanja za Mirzu Delibasica. Ako pogodi, nasi ce u superfinalu igrati sa Italijom i gotovo sigurno osvojiti olimpijsko zlato. Tako ce kolekcija medalja biti obogacena onom najdrazom!
...Nas Mirza Delibasic okrece se prema Zoranu Slavnicu. Lice kao u sfinge. Ruka cvrsto prihvaca loptu. Koncentrise se, osjecamo onu sigurnost kao i uvijek kad je Mirza na "penalu"! U dvorani je tisina. Gledaoci kao da pitaju: stace biti?
...Prvi put je siguran, lopta prolazi kroz obruc i - 95:95! I drugi sut je isti, a rezultat se ponovo mijenja - 96:95! Mirza Delibasic je junak drame, nasi momci mu prilaze i cestitaju. Svi smo radosni, zlato je tako blizu.
...Lopta leti u visokom luku, Brazilci pokusavaju nemoguce. Nas kapiten Kreso Cosic moze mirno da uhvati loptu, ali ona ga pogadja u lakat i odbija preko bocne linije. Sajnini hitro baca, ali promasuje. Brazilci se bune, a nasi zure prema svlacionici. Sudije ipak vracaju "plave", ali novi sut Sajninija ne pogadja. To je kraj...Jugoslavija je savladala tim Brazila sa 96:95!!! U finalu ce nasi igrati s Italijanima, a Sovjetski Savez i Spanija borice se za trece mjesto.
...Mirza Delibasic i tri sekunde. Sudbina obje reprezentacije u njegovim rukama. I nije to prvi put da Mirza odlucuje u posljednjim sekundama utakmicu, da donosi pobjedu svojoj ekipi. Precizna ruka pogadjala je obruc i kad se Mirza borio za pobjedu Bosne i za pobjedu reprezentacije. Ta ruka je rodjena za pobjedu, rodjena je za zlatne medalje. Sakupljao ih je Mirza Delibasic godinama, od onih malih takmicenja do onih najvecih kao sto su Olimpijske igre.
...Cijela sportske karijera ovog izuzetnog asa bila je pobjedonosna: od prvih dana u Bosni, od ulaska u prvu ligu do vrha Evrope, do titule koju su "studenti" prvi donijeli u nasu zemlju. Bosne je bila prvak Evrope, a njen najbolji igrac i inspirator tih pobjeda bio je Mirza Delibasic. Najdrazi dres, dres reprezentacije Jugoslavije, prigrlio je 1974. godine! U toj majici postigao je sve sto se postici moglo. Sakupio je izvanrednu kolekciju medalja - od Evropskog prvenstva u Beogradu i evropskog "zlata", preko Sovjetskog prvenstva u Manili i svjetskog "zlata", do Olimpijskih igara u Moskvi i olimpijskog "zlata"! Stigao je Mirza s Bosnom do pobjednika Kupa i osvojio dvije sampionske titule u nasoj zemljim, bio je prvak Evrope i drugi u svijetu. U galeriji velikana jugoslovenskog sporta njemu pripada jedno od najistaknutijih mjesta i po igrackom opusu, ali i po ljudskim vrlinama koje su ga uvijek cinile izuzetnim sportistom. Svoju kosarkasku karijeru Delibasic je za izvjesno vrijeme nastavio u Realu, ali ce se opet vratiti u Bosnu. On zeli da u sportu ostane dozivotno. Svi njegovi zivotni planovi vezani su za klub u kome je postao svjetska vrijednost - za BOSNU!

[s3x83]

Vjerovao ili ne, tako je. Takmičenja u kucanju i trojkama su mi uvijek nešto bila bzv, podsjećaju me na umjetničko klizanje, tako da nikad nisam ni mnogo pratio, a i to što sam ispratio očigledno da kako je ušlo, tako je izašlo. Ako možeš - daj pokaži to u igri. Uvijek su mi draža i spektakularnija bila čak i prosječna kucanja iz gužve i preko čovjeka nego i najbolja kucanja 1:0.



Mikan je veliki car, ali ne po konkretnom pitanju odraza.

Ne sjećam se baš dobro Čubrilovih i Drobnjakovih kucanja, očito mi nisu ostavila neki strašan utisak, samo se sjećam da su se oni tu pojavljivali kao konkurenti.

znam da nije ,al njega se secam iz te ekipe...bio je još neki dosta dobar plej , posle je prešao u neki BG tim - tipa Beobanka,Beopetrol,Radnički...

Čubra je imao onaj svoj CanOpener style

, kad je zategne sa ramena sa 2 ruke iz naskoka - dosta snažno, brzo i sa prilične udaljenosti , dok je Drobiša kuco iza ledja , sa isprekidane jednim rukom i tako nešto.
Mislim da sam imao negde VHS snimak toga , pa se sećam ovih sitnih detalja - inače bio je to CooL allstar ,al posle toga sve trooba

Edited by s3x83, 30 April 2010 - 09:56.

[daba 67]

zaboravio si na Vardar Dabo!

Perkose nisam imali su strasnu ekipu osamdesetih godina.
Pancev,toni savevski,vasil ringov,dragi kanatlarovski,ilija najdoski,

[veteran1970]

моји љубимци.
Рајко Јањанин
Бошко Ђуровски
Жаре Ђуровић
Пикси
Белодедић
Роби
Панчев

играчи ривала које сам поштовао.
Моца
Чава
Драган Манце
Прекази
Милко Ђуровски
Мијат
Јокан
Сале Илић

екс ју.
Иван Гудељ-Хајдук
Марко Млинарић-Динамо
Никола Никић-Жељо
Блаж Слишковић-Вележ-Хајдук
Туце-Вележ

[daba 67]

Da li se secate legendarne odbojke slavnic- kicanovic u Lijezu 24.9. 1977. reprezetnativcem.
kad smo dobili SSSR i igrali se sa njima iako nasem Aci Nikolicu nije bilo po volji sto se zezamo sa njima i podcjenjujemo protivnika. Strasan reprezentativni tandem par godina kasnije protiv italijana i nas je izbila tuca kada je menegin pokurio na kicu ,on skoci na zapisnicjki sto a sa njime zajedno i moka slavnic kakvi su par bili.

[perkos]

моји љубимци.
Рајко Јањанин
Бошко Ђуровски
Жаре Ђуровић
Пикси
Белодедић
Роби
Панчев

Đurović je moj rođak trenutno je u Slovačkoj trener a videli smo se pre nedelju dana

ja sam kao i Daba obožavao Rajka Janjanina i Duleta Savića a posebno sam cenio Srebrenka Repčića

od igrča iz drugih klubova na prevom mestu su Vahid Halilhodžić,semir Tuce,Fadilj Vokri i Toni Savevski

[Plikuscht]

Dresovi...

imam takav od vlade ivica
meni se iskreno vise svidjali oni kad su sponzori bili goma i oki...ali ovi su vrhunski...






kako seksi brcici

Plik najavio veceras u secanjima PFC-Sosijedad.Ako neko nece biti u mogucnosti da pogleda evo snimka:

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Inace, razbili smo ih na terenu i prosto je neverovatno kako im nismo dali 5 komada pre penala.

Karta je i dalje u ocuvanom stanju

Utakmice koje cu uvek pamtiti, neke po dobrom a neke po losem:

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

E ovo je bio Parni Valjak:

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Jbg, protiv Dinama smo revans igrali u Podgorici zbog kazne a i Raducoju nas je ubio tada

Sporting Hihon, tada nas je vodio Osim i onda revans nismo igrali u Hramu

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Secanja, samo na forumu FK Partizan

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

da ... nas su odrali prilicno majstorski

Youtube Video ->Original Video

Nikola Nikic

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

i ko nosi trandzu na stadion - taj je glavni baja, jerbo zna rezultate svih ostalih utakmica koje se igraju paralelno, i svi u radijusu od 10m oko njega ga svako malo cimaju i gledaju u njega kao u boga, kao da ima taj jedan jedini tacan odgovor na pitanje koji je smisao zivota ... kad krene sa svih strana ko je dao gol u zenici? a kako stoji u tuzli? zvezda i dalje gubi na kantridi ili je izjednacila? pa se prenosi od uveta do uveta

ne zaboravi da je subotom uvece bila i sportska subota ... ali uvek nekako nekompletna ... pa je sportski pregled u nedelju uvece bio nesto sto se cele nedelje cekalo ... nema kablovske, interneta, clip-ova ... nema bato nista do sportskog pregleda ... i cuveno sportsko nedeljno popodne kada su se studiji domacini smenjivali po republickim tv centrima (tv beograd, tv zagreb, tv sarajevo ...)
i kao slag na tortu - legendarni kutak za sporni trenutak minijatura ponedeljkom ... i nema bato - sta tamo kazu - tako je bilo ... nema posle sudija bio u pravu ili nije ... kutak je bio the ultimate jury

Za Plika:

Youtube Video ->Original Video

Za mladje navijace :

Youtube Video ->Original Video

respect za glimmera

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Secam se jednom, protiv Zelje u Beogradu, pada kisa,Uske Vucicevic se sprema da izvede korner i ulece navijac sa kisobranom, dolazi do njega i drzi mu kisobran iznad glave da majstor ne kisne.

Ih bre Pejo, pa takve podatke moze da izgoogla ko nije gledao fudbal nikad u zivotu.

Ajde da si pitao, npr. na kojoj tekmi je uleteo pandur sa motorom na teren od srece kad je sudija odsvirao kraj jer je Partizan postao sampion (i posle popio suspenziju), ili tako nesto, pa da se malo pomucim pokusavajuci da se setim a ne ove igre brojke i slova

Boban BIP, tekma protiv zelje, sezona 85/86 i sajber koji nam je ukr'o titulu

Dobro, pitanje br 2: Na kojoj tekmi je Bajro Zupic skrljao i igraca i sudiju u isto vreme? Dobio je samo zuti

Mala pomoc: nije bilo u hramu.

Youtube Video ->Original Video

jes vardar

http://img694.images...1048111657.jpg/

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Sto mu gromova! Kakvu raspravu propustih!

za sve učesnike sećanja na fb92.

Jbt koliko ima stvari iz naše historije koje sam ja potpuno zaboravio...Sad se opet svega sećam.

'Ajde i od mene jedno kviz pitanje: šta se desilo protiv Groningena pa nam je stadion suspenZovan?

Kolko mene sećanje služi suspenzija je bila pre toga. Prvo smo igrali u Mostaru protiv Seltika zbog nečeg iz prethodne sezone. Dobili 2:1 izgubili 5:4 u Glazgovu i prošli dalje. A sledeće kolo je bio Groningen 3:1 u BG i 4:3 tamo opet prolaz.
To je bilo kad je Golac bio trener i kada samo naš golman nije išao u napad...

edit: moj stari dobri prijaterlj google mi šapuće da je bila zapaljena tribina godinu dana pre toga protiv Rome...

Secanje navire na lude dane:

Youtube Video ->Original Video

http://arhiva.izaber....php?story_id=3

Jel` ima neko sliku voza, ja se tada bas nisam bavio fotografijom.

[daba 67]

ovako od drugih igraca
partizan
moca vukotic
dragan mance ja i dan danas tvrdim da niko lepse nije znao da se raduje golovima kao on
radanovic
smajic

zeljo strasna dva krila bahtic,nikic
velez maric,juric,halilhodzic
hajduk gudelj,vulic,simovic,
dinamo zajec,cerin,
radnicki nis panajotovic,obradovic,pantelic.
vardar savevski,ringov
sarajevo pasic,bracu bozovic,kapetanovic,

U zvezdi posle janjanina
repcic
musemic
bora cvetkovic
zareta djurovica
pixi
prosinecki
najdoski
pancev
sabanadzovic

[Plikuscht]

Posto vam se svidela rubrika secanja, evo da ponovimo.Za danas, izvestaji sa gostovanja sirom Juge:

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

ova utakmica u kupu 1989. godine mi je jedna od najdrazih u ex yu ligi.

radi se o revansu, u prvoj smo pobedili jedva 3-2 pred prepunim stadionom. purgeri su vodili 1-0 i 2-1 ali smo nekako uspeli da slavimo. 100 godina se cekao taj revans, nisam mogao da verujem da smo prosli, jos i pobedili.

to je najbolja generacija dinama od polovine 80ih. sa zvezdom su se klali celu sezonu za titulu, da nije bilo onog sranja na maximiru, mozda bi je i osvojili.

kasnije, u polufinalu kupa protiv zvezde, pancev iz ofsajda na marakani 1-0, u revansu smo poveli 2-0, ali je zvezda tada zaista bila jaka, sece nas gol prosineckog u 45. minutu, a onda kasnije izjednacenje, slag na tortu predrag spasic pod precku autogol za 2-3. sezona - bila ne ponovila se, i ako je to zadnji put (pre 2004/05) da smo prezimili evropu.

Ne mogu da verujem da nije postavljena ova utakmica :

Youtube Video ->Original Video

Jel zna neko kako se zove ova pesma u pozadini?

U pravi si za godinu ali cigane smo izbacili u 1/4 finala (2-1 u hramu 1-1 u rupi) a u 1/2 Macvu.

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

A onda u finalu, uzesmo kup posle 32 godine

Youtube Video ->Original Video

Youtube Video ->Original Video

na finalu kupa nisam bio, ali sam bio u sapcu protiv macve. u prvoj utakmici pobedjujemo 2-1 (macva je povela i igrala u zuto-crnim dresovima), a u revansu u sapcu 0-0 s tim sto penal nije iskoristio, ja mislim, dragoljub brnovic.
sezona 88/89 je bila sjajna. osvojili smo kup kao sto rekoste, jedna od retkih sezona kada smo imali pozitivan skor sa ciganima (1-0 i 1-3 u prvenstvu i 2-1 1-1 u kupu). ako ne racunamo utakmicu protiv rome o kojoj su se kasnije ispricale razne price, ova sezona je bila sjajna.

01.06.2009. Caudillo pokrao crveni »Partizan« POLITIČKA POVIJEST NOGOMETA: KAKO JE 1956. REAL OSVOJIO PRVI KUP EVROPSKIH PRVAKA, PRETEČU SADAŠNJE LIGE PRVAKA

Caudillo pokrao crveni »Partizan«


Koju godinu prije smrti legendarni predsjednik Reala Santiago Bernabeu pripovijedao je novinarima: »Neposredno prije utakmice s Partizanom '56, pozvao me je Franco i rekao da ne možemo igrati s klubom iz komunističke zemlje! – Ali, u tom slučaju trpjet ćemo posljedice. Nećemo više moći sudjelovati u evropskim natjecanjima, odvratio sam. – Onda mi moraš jamčiti da ćete ih pobijediti, kazao je Franco

Postojala su vremena u kojima su ugledni sportski novinari bili i vizionari, ne samo izvjestitelji i komentatori sa sportskih nadmetanja već i idejni pa čak i organizacijski tvorci novih natjecanja. Jedan od takvih bio je Francuz Gabriel Hanot, novinar L'Equipa, koji je 1958. oživotvorio prijeratnu ideju tada već pokojnog sunarodnjaka Henrija Delunaya o održavanju Evropskog nogometnog prvenstva, u početku službeno zvanog i igranog kao Kup evropskih nacija. Četiri godine prije toga Hanot je krenuo u otvorenu bitku s nogometnom postojbinom Engleskom, koja je bez pravih argumenata 1954. prisvojila naslov svjetskog klupskog prvaka. Kako? Engleski Wolwerhampton pobijedio je te godine izvanrednu momčad budimpeštanskog Honveda (4:2), na čelu s Puskasom, i moskovski Spartak (4:1), što je nadmenim, samodopadnim Englezima bilo dovoljno da se proglase svjetskim klupskim prvacima najpopularnijeg loptačkog sporta na svijetu. Hanot je, pak, u društvu s također sjajnim francuskim sportskim novinarom Jacquesom Ferranom dao sve od sebe da se organizira službeno evropsko klupsko natjecanje. Svjetska nogometna organizacija FIFA postupila je poput Poncija Pilata, oprala ruke od svega, a njena evropska družica UEFA svoj je angažman svela na preporuku da se pokretači ideje izravno obrate nogometnim savezima evropskih zemalja. Tako je u sezoni 1955/56. krenuo prvi Kup evropskih prvaka, daleki predak sadašnje Lige evropskih prvaka, jednog od najgledanijih loptačkih natjecanja.

Crveno i crno

U prvom Kupu evropskih prvaka igralo je šesnaest klubova, od kojih svi i nisu bili prvaci svojih zemalja, ali su organizatori vjerovali u njihovu kvalitetu. U Jugoslaviji je u sezoni 1954/55. prvak bio splitski »Hajduk«, ali su organizatori ipak pozivnicu poslali beogradskom Partizanu, u kojem su, obrazložili su, vidjeli ipak više svjetskih asova nego u Hajduku. U redovima »bilih« glavne su, da ne kažemo jedine, zvijezde bili fenomenalni vratar Vladimir Beara i možda najbolji hrvatski nogometaš svih vremena Bernard-Bajdo Vukas, dok su u Partizanu briljirali reprezentativci Stjepan Bobek, Branko Zebec, Zlatko Čajkovski, Bruno Belin (sva četvorica rođeni Zagrepčani!), Miloš Milutinović, Boba Mihajlović, Marko Valok... Ždrijeb je htio da baš taj Partizan odigra prvu službenu utakmicu prvog Kupa evropskih prvaka, 3:3 s portugalskim Sportingom u Lisabonu, a pobijedi ga potom 5:2 u Beogradu. Na te dvije utakmice Miloš Milutinović(1933.-2003.) postigao je čak šest golova, dva u Lisabonu i četiri u Beogradu, a Beograđanima je sudbina u četvrtfinalu odredila madridskog Reala, najprije na njegovu terenu. U toj je utakmici nogomet izgubio bitku protiv politike.

Španjolski diktator, caudillo Francisco Franco (na vlasti od 1939. do 1975.), kojega je legendarni predsjednik Reala Santiago Bernabeu (1895. –1978), u mladosti izvanredan Realov napadač i strijelac, a zanimanjem odvjetnik, od navijača Espanyola preveo u odanika Reala – zgrozio se i na pomisao da se njegovi ljubimci na terenu nađu s »crvenim« jugoslavenskim nogometašima. Crveno i crno složni su samo u naslovu Stendahlova romana. Možda je to bio i diktatorov strah, kvalitetom igre i igrača Partizan je uistinu bio prevelika prijetnja Francovu omiljenom nogometnom klubu, Milutinović je u tom trenutku bio možda najbolji evropski napadač i strijelac. Partizan je bio prvi socijalistički, po Francu komunistički klub, koji je u službenom natjecanju postao protivnik Reala. Beograđane je u Madridu dočekao prepun stadion. U gledalištu impresivnog zdanja na sjeveru glavnog španjolskog grada, građenog od listopada 1944. do prosinca 1947., prvotno nazvanog Estadio Chamartin, prema prijašnjem Realovu stadionu, da bi baš te 1955. bilo preimenovano u čast još živućem predsjedniku Santiagu Bernabeu, koji je Realom predsjednikovao od 1943. do 1978. godine – bilo je ispunjeno gotovo do posljednjeg od 120.000 mjesta. Susret je gledalo 114.000 ljudi. Inače, Chamartin je u vrijeme španjolskoga građanskog rata, za bombardiranja Madrida teško oštećen, a ključnu ulogu u izgradnji novoga objekta imao je upravo Bernabeu, kojemu je još tada potporu davao diktator Franco.

Izmišljenja zaleđa

U samom početku utakmice Milutinović je primio loptu iz klasičnog kontranapada, ušao iz pozadine, dok se njegov čuvar Santamaria okrenuo, prošao pored njega, izbio pred gol i – 1:0 za goste! Šipak! Sudac daje znak da je strijelac, tobože, bio u zaleđu. Iz slične situacije Milutinović ubrzo postiže i drugi gol, ali baš kad su se gosti počeli radovati – opet »zaleđe«! Kapetan Partizana Stjepan-Štef Bobek prekrižio se, što je sutradan istaknuto u svim madridskim novinama – »komunist« se križa. Na kraju je Real pobijedio – 4:0.

U beogradskom revanšu Partizan je pola sata prije kraja vodio 3:0, Milutinović je opet bio dvostruki strijelac, čekao se i četvrti pogodak za treću utakmicu na neutralnom terenu, lopte su fijukale nekoliko centimetara pored ili iznad gola, odbijale se od vratnica i prečke, ali željeni četvrti gol, gol za još jedno nadmetanje – nije pao. »Real« je otišao u polufinale i u njemu bio bolji od Milana (4:2 i 2:1), a 13. lipnja 1956. u Parizu pobijedio francuskog predstavnika Stade de Reims rezultatom 4:3 i osvojio prvi Kup evropskih prvaka. Potom će to zaredom ponoviti još četiri puta.

Zakašnjela isprika Milutinoviću

Poslije dviju utakmica između Partizana i Reala Bernabeu je poželio pošto-poto kupiti Milutinovića. Preko tada vodećeg nogometnog menadžera na svijetu Juliusa Ukrainczuka »plavom anđelu«, kako je tada nazivan nadahnuti nogometaš Partizana, ponudio je blanco ček – neka sam upiše za koliko bi prešao u u Real. Naravno, tada nijedan jugoslavenski igrač nije mogao sanjati o legalnom odlasku u inozemstvo, pogotovo ne u Francovu Španjolsku. I to je kraj te priče? Ne! Santiago Bernabeu, čovjek koji je u Realu proveo pune šezdeset i dvije godine, kao igrač, trener, delegat, tajnik, direktor i predsjednik, za predsjednikovanja kojega je Real osvojio 16 naslova španjolskog prvaka i šest španjolskih kupova, šest kupova evropskih prvaka, jedan Interkontinentalni i dva Copa Latinas, koju godinu prije smrti – ispovijedio se novinarima. Na pitanje postoji li nešto u njegovoj blistavoj karijeri na čelu kraljevskog madridskog kluba što bi želio zaboraviti, odgovario je: Postoji!

Tada je nogometni svijet dobio potvrdu svojih opravdanih sumnji u poštenje Realovog prvog trijumfa u Kupu evropskih prvaka. Santiago Bernabeu otkrio je davnašnji razgovor s generalisimusom Francom, dugogodišnjim intimusom, za diktature kojega je Real i postao, jer je to i morao biti, najtrofejnijim španjolskim nogometnim klubom. Senor Bernabeu je pripovijedao: »Neposredno prije utakmice s 'Partizanom' '56, pozvao me je Franco i rekao:
– Mi ne možemo igrati s klubom iz komunističke zemlje!
– Ali, u tom slučaju trpjet ćemo posljedice. Nećemo više moći sudjelovati u evropskim natjecanjima, odvratio sam.
– Onda mi moraš jamčiti da ćete ih pobijediti, rezolutan je bio Franco.
Bio sam u strahovitu procjepu, lomio se i na kraju donio odluku: »Pobijedit ćemo ih uz pomoć sudaca!« Tako je i nogometna istina, poput pravde prečesto, bila spora, ali i dostižna.
Na kraju intervjua Bernabeu je dodao: – Duboko se ispričavam Partizanu, posebno Milutinoviću, kojem smo u Madridu poništili dva izvanredna gola! Milutinović je s osam pogodaka bio prvi strijelac prvog Kupa evropskih prvaka, s dva neopravdano poništena gola u Madridu nanizao bi ih najmanje deset, Real bi završio svoj put, a Partizan možda na kraju i trijumfirao.

[daba 67]

Zvezdano vreme niskog Radnickog.
U sezoni 80/81 tukli su LASK Linz (1-1, 4-1), pa Beroe iz Stare Zagore (Bugarska)(1-0, 2-1), a ispali od AZ 67 (2-2-0-5). U Nisu protiv AZ 67 Dusan "Sifonjer" Mitosevic je postigao najlepsi gol u karijeri koji nazalost nije priznat. Makazicama je zabio loptu u raklje. Posle je slika tog gola stajala na zidu njegovog kafica u Nisu kao foto-tapet. A verujte mi nije bio ofsajd.
U drugom ciklusu 81/82, pao je Napoli sa Krolom (2-2,0-0), Fajenord (2-0,0-1), Grashopers (0-2,2-0)na penale, kada se proslavio golman Zoran "Zajko" Milenkovic, zatim Dandi Junajted (0-2, 3-0) kada je Bugarin Bonev poklonio Radnickom penal u 87 minutu, a u polufinalu smo pali od veeelikog Hamburgera, sa sve Hrubesom, Kalcom, Magatom, Fon Hesenom i ostalima (2-1, 1-5).
Ove dve poslednje utakmice su bile ludilo!
Konacno u trecem pokusaju 83/84 sa Piksijem koji je tek zapocinjao, pao Sent Galen (3-0,2-1)pa Inter Bratislava (4-0, 2-3),da bi prodali utakmicu Hajduku (0-2,0-2). Tada je na Poljudu bila strahovita bura, pa je Milenkovic izbacio loptu rukom, ona se vratila u kazneni prostor nosena vetrom do napadaca Hajduka koji je smestio u gol.

Kako god znam da su nas pustali iz skole da gledamo utakmicu, i to naredbom direktora skole citanom preko razglasa. Kroz grad su isli fijakeri, i secam se da je cela Juga bila uz nas, jer je Radnicki za razliku od Zvezde i Partizana dozvoljavao TV prenos (tako smo u intermecu videli kako Zvezda puca od Intera pred punom Marakanom).
Tata mi nije bio nekada tu, pa sam na utakmicu morao da idem sa njegovim drugarima, kojima je on to zadao kao ozbiljan neodlozni posao...
Danas kada klincima pricam da smo gledali polufinale UEFA kupa u Nisu, samo me belo gledaju...
Od igraca koji su u to vreme bili glavne face u gradu, secam se Pantelica, Mitosevica, Beganovica, Aleksica (utakmica zivota u Napulju), Radeta Savica (zlatne rezerve), Obradovica, Simonovica, Halilovica, Milenkovica, Piksija u poslednjoj sezoni, Drizica i da ne nabrajam.
Kako god bilo, ova odiseja Radnickog zajedno sa Zeljinim polufinalom u kupu UEFA 84/85 (secate li se Videotona), predstavlja sinonim za uspeh malih klubova iz EX Juge na Evro sceni.
Nece toga biti vise...

[daba 67]

Osvojeno omladinsko prvenstvo svijeta u Čileu 1987. U finalu je pobijeđena reprezentacija GDR Njemačke nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. U regularnom dijelu je bilo 1-1.
Prije toga je u polufinalu izbačena DDR Njemačka, a još u skupini Brazil.
Najbolja generacija nogometaša u Jugoslaviji.
Prosinečki-proglašen najboljim igračem prvenstva (iako nije igrao finale); postigao fenomenalan gol Brazilcima iz slobodnjaka u golmanovu stranu(suhi list)
Šuker-dijelio naslov najboljeg strijelca sa Witachekom
Boban-postigao gol u finalu(1-1)i odlučujući penal u raspucavanju;ostao u sjećanju njegov trk atletskom stazom nakon datog penala
Još su tu bili prisutni Leković, Petrić, Štimac, Jarni itd.
Da nije bilo raspada Jugoslavije, ova momčad, uz naravno još neke(Savičević pod broj jedan), harala bi svijetom neko vrijeme

[daba 67]

Youtube Video ->Original Video

Jedan od najlegendarnijih golova.
Noc kada je hajberi ucutao.
neprocenljivo.

[daba 67]

Youtube Video ->Original Video

Najvece kosarkaske legende