Ja se ne sećam kako sam počeo da navijam za Partizan, ali se dobro sećam kad sam imao 9 godina i Saletove istanbulske trojke, mojeg skakanja po dnevnoj sobi, vrištanja i pogleda za ćaletom, koji istrčava u drugu sobu, i posle pola minuta sa pištoljem izleće u dvorište i uz krike radosti koje ja nikad ranije, ali ni kasnije nisam čuo, ispucava rafal u vazduh.
Međutim, godinu dana ranije, sećam se da je momak sa brojem 9 u crveno belom dresu šutnuo penal po sredini gola nakon kojega su moj ćale, dva strica i deda skakali po kući i grlili se istovetno kao i godinu dana ranije kada se rodio moj brat.![]()
Tada mi nije ništa bilo jasno u vezi svega, sada iz ove retrospektive jeste, ali dobro, to su ipak bila neka druga vremena, koja ovi današnji ostrašćeni klinci neće u skorije vreme razumeti...
Apsolutno isti slučaj kod mene