1. Nemoj da nas zasmejavaš glupostima.
2. Kritika jednog verskog fanatizma sa pozicije drugog verskog fanatizma je besmislena, kao što je besmislena kritika nacionalizma druge nacije sa pozicija sopstvenog nacionalizma. Drugim rečima smešno je da ustaša zamera četniku da je četnik, a četnik zamera ustaši da je ustaša. Dakle, šešelj kao šovinističko , klerikalno govedo može da pljuje po katolicizmu, ali je smešan, jer je isti kao onaj po kome (apsurdno) opravdano pljuje. S druge strane, kritika klerikalizma i zatucanosti sa pozicije zdrave pameti,morala i etike, nauke ili ateizma je sasvim opravdana i poželjna.
3. Ako s nekim deliš isti stav ili više stavova po određenom pitanju ili pitanjima, još uvek niste istomišljenici, jer postoji na stotine stavova sa kojima se ne slažeš. Kad slušam bilo kog političara, uvek mogu da izvučem poneki stav ili više njih sa kojima se slažem. A sigurno nisam istomišljenik ni sa jednim od njih, jer su sve stranke u srbiji manje-više nacionalističke, šovinističke, pro-kapitalističke, klerikalne, ksenofobne i neo-liberalne.
4. Šta misliš o pedofiliji u spc i tretmanu vladika i popova pedofila u istoj?
Za početak, bolje obrati pažnju na napisano. Ja ismevam način postavljanja teme koji neodoljivo sliči šešeljevim mentalnim papazjanijama, pre nego pozivu na kvalitetnu diskusiju. Previše parola, premalo razmišljanja i analize. Konkretno vezano za Srpsku pravoslavnu crkvu, moram istaći da iako sam vernik dosadašnje kvalifikacije nisam doživeo kao povredu svojih religijskih osećanja. Svaka institucija zaslužuje preispitivanje i kritiku, stoga ni crkva ne bi trebalo da bude izuzetak. I tu ćemo se uvek složiti.
Sve je ok dok se argumentovano napada crkva kao institucija, ali smatram neprikladnim da se sama vera proglašava nekompatibilnom zdravoj pameti. To nije zabranjeno, ali je neučtivo i barem na ovoj temi zadržimo se na prvom.
Što se tiče stavke 4., kakav bih mogao da imam stav o pedofiji (u crkvi), osim da se zgrozim i nadam da će se svaki slučaj ispitati i kazniti učinilac? To nije diskutabilno. Kakav tretman imaju vladike i popovi u crkvi plod je prirode institucije. Ona je zatvorena, zbijenih redova, pogotovu u ovom vremenu kada je žilavost verskih organizacija na najvećem testu. Ipak, ne mislim da je toliko bitan odnos unutar crkve koliko je bitan spoljašnji, a to znači da pravosudni sistem mora da funkcioniše za sve i prema svima. Svojim zataškivanjima i drugim nemoralnim radnjama, crkva škodi samo sebi, svojoj reputaciji i kredibilitetu, ali ako je država nema pred njihovim malverzacijama - onda je to mnogo veći problem.