Polyamour
#16
Posted 06 February 2010 - 16:49
#17
Posted 06 February 2010 - 17:15
Dze me nadje?Poliamorija ili višeljublje je shvatanje da čovjek može da osjeća i živi ljubav prema više ljudi.
#18
Posted 06 February 2010 - 17:16
Kakvo bagatelisanje i čega? I u čemu površnost? Baš bi bilo interesantno da navedeš na šta misliš.Ali isto tako moze da bude i bagatelisanje i povrsnost u nekim stvarima. Vredi razmisliti o tome ...
#19
Posted 06 February 2010 - 17:22
Zbilja misliš da si trebala ovo da napišeš u vezi sa ovom temom? Da li uživaš u ovome što si napisala?Ih,pa ne znate vi Nihila...sad ce odmah elaboracija teorije...enjoy,if you can...
#20
Posted 06 February 2010 - 17:22
Mi drugoga ne moramo da tolerisemo. To je stvar naseg izbora. A sto se postovanja tice, ono je ipak jedan od temelja. Mislim, valjda svi znamo na sta to lici kada prema nekome ne osecamo respekt.Drugoga možemo i moramo da tolerišemo, po mogućnosti poštujemo, a u idealnom smislu da sa njim živimo ljubav, potpuno iskreno i otvorenu. ...
Pa zar ne bi i to trebalo da ljubav in general bude stvar shvatanja kao sto je i poliamorija stvar shvatanja? Mi (uglavnom) zivimo u skladu sa svojim shvatanjima.S druge strane, poliamorija je u teorijskom smislu zapravo jedino moguća ljubav, jer ne zavisi od ljubomore, sujete, posesivnosti, egoizma i sl. Ono što se danas naziva ljubavlju zapravo nije lubav, već prije strast, zaljubljenost, požuda i sl. Ljubav može da sadrži strast, požudu, zaljubljensot i sl., ali se na njih ne može svesti. Klučan element ljubavi jeste iskrenost i otvorenost u uzajamnom prihvatanju u duhovnom, duševnom i fizičkom smislu, tj. cjelinom postojanja. Takođe, to nije stanje, već proces koji neprestano traje.
Dakle, poimanje ljubavi uopste samo moze biti stvar shvatanja. Od teorije slaba vajda.Poliamorija ili višeljublje je shvatanje da čovjek može da osjeća i živi ljubav prema više ljudi.
Dalje, ako neko zivi u monogamiji i to ga ispunjava onda je nekakav teorijski smisao stvari prakticno neupotrebljiv tj neprimenjiv. Ljubav nije teorija te se zato niko u ljubavi ne ponasa prema nekoj formuli. Takodje, celina postojanja moze da podrazumeva raznorazne dramaticne momente. Neko koga volis moze da ubije nekog (a to valjda spada u celinu njegovog postojanja?). Da li neprihvatanje tog cina mora per se da znaci da ga ne volimo?
Edited by cyberwor/L/d, 06 February 2010 - 17:26.
#21
Posted 06 February 2010 - 17:34
Mislim na neke slucajeve koje sam vidjala gde ljudi ulaze u vezu deziluzionisani (iz raznoraznih razloga) i pritom nadju partnere na istoj talasnoj duzini. Sto bi se reklo, mlaka voda ali prakticno funkcionisu bez trzavica. Znaci, udruzili se onako blago interesno, sto bi se reklo. I onda takvi mogu i da rese (zajednicki) da prosire intimnu zajednicu jer ne pate od sujete, ljubomore i svega onoga sto si ti pobrojao ranije.Kakvo bagatelisanje i čega? I u čemu površnost? Baš bi bilo interesantno da navedeš na šta misliš.
#22
Posted 06 February 2010 - 18:21
Vala da je neka riba, pa i da je dijelim s nekim, ali 'vako? Neka fala. Pa jbt i mladunce od kita je balerina za ovu krasoticu. Eh, sto ti je ljubav.
ma sram te bilo, nemas ti pojma sta je prava ljubav.................
....da prostite na trolu.......
#23
Posted 06 February 2010 - 19:03
Zbilja mislim da je trebalo da ovo napisem,poznajuci tvoje prethodne analize ljubavi isl.No ne znaci da se nisam prevarila u pretpostavci ,videcu jos.Zbilja misliš da si trebala ovo da napišeš u vezi sa ovom temom? Da li uživaš u ovome što si napisala?
Ma ne da uzivam,nego sam u predograzmickom stanju.
#24
Posted 06 February 2010 - 19:11
S druge strane, poliamorija je u teorijskom smislu zapravo jedino moguća ljubav, jer ne zavisi od ljubomore, sujete, posesivnosti, egoizma i sl. Ono što se danas naziva ljubavlju zapravo nije lubav, već prije strast, zaljubljenost, požuda i sl. Ljubav može da sadrži strast, požudu, zaljubljensot i sl., ali se na njih ne može svesti. Klučan element ljubavi jeste iskrenost i otvorenost u uzajamnom prihvatanju u duhovnom, duševnom i fizičkom smislu, tj. cjelinom postojanja. Takođe, to nije stanje, već proces koji neprestano traje.
A u prakticnom smislu,jel poliamoria jedina moguca ljubav?
sve sto sam citirala potpuno je knjiski,potpuno je tacno,potpuno je evoluirano.
Ali to nema veze sa vecinom ljudi,tj nema veze sa realnim stanjem stvari na terenu,bar ne u potpunosti.
#25
Posted 06 February 2010 - 19:29
U današnjim društvima to je i moralna i pravna osnova. Drugoga moramo da tolerišemo. To nije stvar našeg izbora već nešto što je obavezno. Pod tim se podrazumijeva da drugome ne smijemo ugroziti njegova prava i slobode samo zato što su različita od naših. Poštovati drugoga ne moramo, ali moramo tolerisati. Komšiju ili poslovnog partnera moramo tolerisati iako ga ne poštujemo. Poštovanje je stvar našeg izbora, a tolerancija nije.Mi drugoga ne moramo da tolerisemo. To je stvar naseg izbora. A sto se postovanja tice, ono je ipak jedan od temelja. Mislim, valjda svi znamo na sta to lici kada prema nekome ne osecamo respekt.
Ja sam iznio svoje argumente zašto poliamoriju smatram ljubavlju, a ostalo što se uglavnom naziva ljubavlju ne smatram. Nije nikakav argument tvrditi da svako ima svoje shvatanje. Definicija neke pojave u stvarnosti ne zasniva se na nečijim subjektivnim shvatanjima, već na objektivnim pokazateljima, karkateristikama, činjenicama. Na ovom primjeru mogu objasniti prethodno, a to je da ja tolerišem tebe da misliš drugačije, ali te ne poštujem, a o ljubavi ne može biti ni riječi. Tako npr. ja ću tebe tolerisati u shvatanju da su Srbi nebeski narod, ali oni to nisu i ja tvoje takvo mišljenje neću poštovati. Nijedan narod nije objektivno nebeski narod, a subjektivno može da budu udruženje crvenkapica, štogod. Isto tako ljubav nije ono što neko zamišlja da jeste, npr. zaljubljenost, strast, posesivnost, ljubomora i sl., već ima svoje objektivne pokazatelje koji moraju da važe za sve. No, niko tebi ne brani da misliš drugačije. To ipak nije objektivno ni argumentovano mišljenje o ljubavi, pa stoga ne može da se uzme ni kao objektivno ispravno. U polemici se, da bi imala smisla, raspravlja na osnovu argumenata, a ne na osnovu izjave da svako ima svoje shvatanje. Ja ne negiram da svako ima svoje shvatanje, već da se subjektivna shvatanja trebaju uzimati kao objektivna. To ne vodi nikuda. Ljudi se na taj način ne mogu razumjeti. ... Ne znam kakvu ti "vajdu" očekuješ od polemike ili nekog subjektivnog shvatanja u objektivnim međuljudskim odnosima kakav je poliamorija, npr.?Pa zar ne bi i to trebalo da ljubav in general bude stvar shvatanja kao sto je i poliamorija stvar shvatanja? Mi (uglavnom) zivimo u skladu sa svojim shvatanjima.
Dakle, poimanje ljubavi uopste samo moze biti stvar shvatanja. Od teorije slaba vajda.
Ih, pa ako neko živi u pećini i to ga ispunjava znači li da je on dostigao najveći mogući stepen razvoja? Definitivno ne znači, ali niko mu neće zabranjivati da živi u pećini ukoliko time ne narušava neki prostor. Ljubav ima svoja obilježja, specifična i posebna, koja je razlikuje od drugih pojava. Međutim, u svakodnevnom životu žive po različitim klišeima, stereotipima, predrasudama, na različitim nivoima razvoja po mnogim pitanjima pa tako i po pitanju ljubavi. ... Ovdje se vidi da ti minaješaš pojam voljenja i pojma ljubavi. Onaj ko živi ljubav definitivno voli, a onaj ko voli uopšte ne mora da živi ljubav, jer se voljeti mogu različite stvari, bez ikakvog uzajamnog iskrenog i otvorenog prihvatanja. Neko voli konje, a to ne znači da je u ljubavi sa njima. Što se tiče ubijanja ono može da se desi na različite načine, pa tako neko sa kim smo u ljubavi, ne samo da ga volimo, može da ubije jer brani goli život, dok neko koga volimo zbog nekih osobina, a nismo sa njim u ljubavi, može biti i vrlo loš čovjek. Sa lošim čovjekom ne možemo da živimo ljubav, ali možemo da ga volimo zbog nečega drugog, zbog izgleda npr. U ljubavi ne može da postoji nikakva mržnja, ni prema kome, čak ni prema zločincima. Njih ne možemo tolerisati, moramo ih sprečavati da uništavaju život, jer ljubavi nema bez života, a ni obratno, ne misleći pri tom na samo na seks, jer iz ljubavi proističe stvaranje, a život jeste stvaranje, nikako uništavanje, kao što je i ljubav stvaranje, a ne uništavanje.Dalje, ako neko zivi u monogamiji i to ga ispunjava onda je nekakav teorijski smisao stvari prakticno neupotrebljiv tj neprimenjiv. Ljubav nije teorija te se zato niko u ljubavi ne ponasa prema nekoj formuli. Takodje, celina postojanja moze da podrazumeva raznorazne dramaticne momente. Neko koga volis moze da ubije nekog (a to valjda spada u celinu njegovog postojanja?). Da li neprihvatanje tog cina mora per se da znaci da ga ne volimo?
#26
Posted 06 February 2010 - 19:35
Na terenu imamo svašta, baš kao što smo donedavno imali na terenu da žene nemaju pravo glasa, iako je priča o njihovim pravima počela mnogo prije nego što su ih dobili. Tako i u ovom smislu, poliamorija na terenu je ekstremni izuzetak, ali time ona nije neispravna ni u kom smislu, već s obzirom na ono što podrazumijeva jeste u stvari ljubav.A u prakticnom smislu,jel poliamoria jedina moguca ljubav?
sve sto sam citirala potpuno je knjiski,potpuno je tacno,potpuno je evoluirano.
Ali to nema veze sa vecinom ljudi,tj nema veze sa realnim stanjem stvari na terenu,bar ne u potpunosti.
Većina ljudi nije mjerilo istine o nečemu, ,...
#27
Posted 06 February 2010 - 20:18
Mislim da je shodno ljudskom duhu i prirodi ne samo realno vec je i idealno da istovremeno ima dva partnera, bez zadrske u iskrenosti, ljubavi i seksulnoj povezanosti. Vredi i za zene i za muskarce. I za homo i hetero opredeljene.
Ali dok je god formalizovani brak ocekivani nastavak svake veze, dotle ce i monogamija biti uvrezeni oblik zajednice, jer je brak pored ostalog i porodicna, pravna i ekonomska obaveza.
Prava bigamija je po meni poprilicno nerealna dok threesomed monogamija jeste. Svaki drugi a kvantitavno siri poliamoricni odnos je vec simptom ozbiljnijeg emotivnog problema.
Edited by Kit Louch, 06 February 2010 - 20:20.
#28
Posted 06 February 2010 - 20:20
Mislila sam na tolerisanje partnera (jer govorili smo o ljubavnim vezama) ne na komsije, poslovne partnere i drustvo u celini (mada i tu postoji prag tolerancije i pravo na stav ili neprihvatanje nekih stvari). Zato sam i rekla da je stvar naseg izbora da li cemo i sta i koliko da tolerisemo (kod naseg partnera).U današnjim društvima to je i moralna i pravna osnova. Drugoga moramo da tolerišemo. To nije stvar našeg izbora već nešto što je obavezno. Pod tim se podrazumijeva da drugome ne smijemo ugroziti njegova prava i slobode samo zato što su različita od naših. Poštovati drugoga ne moramo, ali moramo tolerisati. Komšiju ili poslovnog partnera moramo tolerisati iako ga ne poštujemo. Poštovanje je stvar našeg izbora, a tolerancija nije.
Posle ovakvog primera bice bolje da se uzdrzim od komentara.Tako npr. ja ću tebe tolerisati u shvatanju da su Srbi nebeski narod, ali oni to nisu i ja tvoje takvo mišljenje neću poštovati.
#29
Posted 06 February 2010 - 21:22
Na terenu imamo svašta, baš kao što smo donedavno imali na terenu da žene nemaju pravo glasa, iako je priča o njihovim pravima počela mnogo prije nego što su ih dobili. Tako i u ovom smislu, poliamorija na terenu je ekstremni izuzetak, ali time ona nije neispravna ni u kom smislu, već s obzirom na ono što podrazumijeva jeste u stvari ljubav.
Većina ljudi nije mjerilo istine o nečemu, ,...
Nije,potpuno se slazem.Postoji li medjutim jedna istina o necemu?
mi se izgleda ne razumemo-ja ne pretpostavljam dal je poliamorija [samo] ispravna ili ne,nego je li realna ili ne.
Konkretnije jos-koja je verovatnoca da ljudi dodju do takvog stepena emotivne evolucije da im poliamorija postane normalan nacin zivota?mislila sam,za nasega veka...
#30
Posted 06 February 2010 - 23:11
- a trojke su, Djuro, sta?
- osnovne jedinice diverzantskih grupa!
molio bih uvazene forumasice ako vec ne salju svoje slike ili slike nekih lepojki onda bar da nas postede i ovih da kazemo alternativno lepih
unapred zahvalan.
Edited by misko1, 07 February 2010 - 00:08.