39 replies to this topic

[Vjekoslav]

nekog... (peti? sedmi? jedanaesti?) meseca

lipnja (sestog mjeseca u godini), brate Srbine. i ne radi se samo o tom memorandumu, vec se radi o nekoliko studija/Pasicevih zadataka ucenjacima/akademicima Srbije (Stanoje Stanojevic, Stojan Novakovic, Jovan Cvijic, Ljubomir Stojanovic, Aleksandar Belic). zadatak je bio ideju narodnog jedinstva preobraziti tako da se osigura srpska prevlast (to je to Emiliusovo "najbolje moguce jugoslovenstvo").

"Mora se pokazati kako bi svaka od tih 'pokrajina' bila u nemogućnosti ostati kao nezavisna država. [...] Neki od njih su tražili jugoslovensku državu [pokazujući na Srbiju], eto im je." (Jovan. M. Jovanović-Pižon, Niška deklaracija)


...


ostatak nevrijedan komentara.

[emilius savicus]

ih...

bilo bi zanimljivo cuti, kazes. pa sad, znas kako... ako uokviris/postavis stvari onako kako si ih ti postavio na ovom topicu (pa sad nabrajam) - da Pasic nije bio velikosrpskog, vec naprotiv, jugoslovjenskog serdca (teza koju potkrepljujes njegovim spisom "Sloga Srbo-Hrvata", sto je apsurd) - da je Pasic osnovao/financirao i 100% podupirao rad Jugoslavenskog odbora (a ne da ga je onemogucavao/sjebavao u svakom trenutku i u svakom, osim serbskom pogledu) - da je jedini ratni cilj napadnute Srbije bio stvaranje Jugoslavije, zajednice ravnopravnih juznoslavenskih naroda i pokrajiina (a ne manje ili vise prosirena Srbija) - da je Pasic popizdio/odbio Londonski ugovor 1915. zato sto je tim ugovorom nanesena ogromna nepravda prema braci Hrvatima i Hrvatskoj, no ponajvise zato sto se taj tajni pakt Saveznika s Italijom kosio sa jugoslavenskim odrednicama Niske deklaracije (pitanje Makedonije i ignoriranje Srbije od strane Antante nema nikakve veze s Pasicevim pizditisom, el tako, tako je) - da je prostor Srpskog paviljona u Rimu 1911. dokaz cvrste jugoslavenske orijentacije Vlade Srbije (a ne sadrzaj tog ustupljenog prostora hrvatskoj umjetnickoj koloniji/jugoslavenskom trendu umjetnika iz Hrvatske/Mestrovicevoj monumentalnoj plastici) - da nema govora o bilo kakvom jugoslavenstvu u politickom zivotu Hrvatske nakon Gajevog Ilirskog pokreta i smrti Rackog i Strossmayera (Narodna stranka/Hrvatsko-srpska koalicija, Mladohrvati, Napredna omladina, Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije, Nacionalisticka omladina, itd. i svi drugovi hrvatski unitaristi/Jugoslaveni -> puf! upravo ste izbrisani iz historije) - da nisu vodjene vrlo zucne centralizam/federalizam raspre/pregovori/dogovori na relaciji Jugoslavenski odbor, Narodno vijece, Vlada Srbije (od imena/karaktera dobrovoljackih jedinica, preko izludjelog* Frana Supila, sve do Krfske deklaracije i zakljucaka Zenevske konferencije) - i u konacnici, ako ces pricu o stvaranju Jugoslavije svesti na razgovore Baje i njegovog pomocnika Pizona, ostavljas mi vrlo malo, rekao bih, nimalo prostora za diskusiju o ondasnjem jugoslavenstvu.

no da ipak probam:

"Srbija hoće da oslobodi i ujedini Jugoslovene, a neće da se utopi u more jedne Jugoslavije; Srbija neće da se utopi u Jugoslaviju, nego Jugoslavija u nju." (Nikola Pašić Jovanu Jovanoviću-Pižonu u Londonu, 05.X.1918.)


...


* na zavrsetku jednoga od Pasicevih posljednjih susreta sa Supilom, u kolovozu 1917. u Londonu, Pasic je strpljivo slusao Supilove prijekore, a zatim je (kaze Supilo): "onaj starac duge bijele apostolske brade zapečatio naš dugi i ozbiljan razgovor, ustavši, a oči su mu bile crvene od suza, a jakih ruku, i uhvativši me za glavu, otisnuvši mi bezbrojne poljupce na čelo, šapćući 'ovo čelo, ovo čelo', i kazujući mi riječi hvale za borbu koju sam vodio u 'frondi' protiv njega".

Stavljas mi reci u usta, neke si izvrnuo i dao im znacenje koje nemaju.

Podrska, pre svega finansijska i diolomatska, Jugoslovenskom odboru od strane srpske vlade tokom rata nije uopste upitna. Da li su se oni slagali politicki ili ne tokom rata, to je druga stvar.
Proklamovani ratni cilj Srbije je bila Jugoslavija, koji je u realnom zivotu pre svega zavisio od toga da li ce Srbija izaci iz rata kao pobednik. Da li ce ona biti zajednica ravnopravnih juznoslavenskih naroda ili integralna drzava ili nesto trece je opet drugo pitanje.
Srpski paviljon u Rimu je samo jedan od primera saradnje, kojih ima jos. Ne treba mu pridavati nikakav specijalan znacaj. I ja nisam govorio o Vladi Srbije nego o ljudima u Pasicevoj neposrednoj okolini.
Da li sam rekao da nema govora o jugoslovenstvu u hrvatskoj politickoj javnosti nakon Gaja? Poenta je da nije postojalo JEDNO jugoslovenstvo - neko je Jugoslaviju video kao "zajednicu ravnopravnih naroda i pokrajina" neko kao "integralnu drzavu jednog plemena", neko kao drzavu izdeljenu na istorijske pokrajine bez obzira na etnicke. Ja sam upravo spomenuo taj galimatijas ideja kao posledicu nedovoljnog znanja.
Naravno da su vodjenje vrlo zucne rasprave i oko uredjenja i oko dobrovoljaca. Pasicev sukob sa JO u jesen 1918. moras pre svega posmatrati kroz prizmu njegovog sukoba sa Aleksandrom.

Usput, tema je A-U ultimatum, a ne geneza jugoslovenske (ili bolje reci jugoslovenskih) ideje. Da me je iskreno zanimala rasprava o tome pokrenuo bih novi topic.

[ObiW]

lipnja (sestog mjeseca u godini), brate Srbine.

Eto vidis kako umes brate po oruzju, samo kad hoces. Sesti mesec, razumeo. Zahvaljujem.

...i ne radi se samo o tom memorandumu, vec se radi o nekoliko studija/Pasicevih zadataka ucenjacima/akademicima Srbije (Stanoje Stanojevic, Stojan Novakovic, Jovan Cvijic, Ljubomir Stojanovic, Aleksandar Belic). zadatak je bio ideju narodnog jedinstva preobraziti tako da se osigura srpska prevlast (to je to Emiliusovo "najbolje moguce jugoslovenstvo").

"Mora se pokazati kako bi svaka od tih 'pokrajina' bila u nemogućnosti ostati kao nezavisna država. [...] Neki od njih su tražili jugoslovensku državu [pokazujući na Srbiju], eto im je." (Jovan. M. Jovanović-Pižon, Niška deklaracija)


...

Opet moram da ti skrenem paznju na kontekst. 1915 je bio Londonski sporazum koji, ako ga procitas, nigde ne spominje Jugoslaviju nego ex-YU prostore koji ce pripasti Italiji ako udje u rat, i ex-Yu prostore koji ce pripasti "Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori". To otprilike znaci - niks Jugoslavija nego samostalna Rvacka, Srbija i Crna Gora, a dolazi nam od strane koga? Sila Antante sa kojima je Srbija u savezu, jakako. I nekako bas u to vreme Pasic opet prica o Jugoslaviji a koji mesec kasnije pristaje i na ono protiv cega je uvek bio - da delove Makedonije da Bugarskoj ali pod uslovom da mu se dozvoli da se ujedini sa Hrvatskom. Sta ti to govori? Da su oni iz sve snage zalegli da se juzni Sloveni zaista ujedine, i u tom cilju su i pricali da su male drzavice na zapadnom Balkanu nemoguce.

Apropo srpske dominacije: federalno uredjenje Jugoslavije (sa eventualnim referendumom o monarhiji) je kralj dozivljavao kao atak na svoj presto. Sto to u sustini i jeste bilo - ako bi te federalne jedinice odgovarale internim granicama Hrvatske (sa Dalmacijom), Slovenije, Bosne i Vojvodine u bivsoj AU.

Zatim, na Solunskom frontu jeste formirana jedinica jugoslovenskih dobrovoljaca, ali je u njoj bilo tek nekoliko stotina ne-Srba/ne-Crnogoraca. E sada ti mozda znas bolje od mene, ali ono sto ja znam iz istorije je da se neki hrvatski puk pobunio u Rijeci oktobra 1918 (kada je Srbija bila vec upola oslobodjena) protiv AU i par dana kasnije je Sabor proglasio nezavisnost. Mislim da je bila i neka pobuna mornara u Boki u prolece 1918, ali je to reseno za dva dana. Ono sto hocu da kazem je da, posmatrano iz Soluna, srpskim politicarima a narocitu kralju, nije bilo ocigledno da je narod u tom delu AU bas zapeo da zbaci AU jaram s vrata. Uporedi anti-AU aktivnost hrvatskih oficira i politicara u to vreme sa aktivnoscu Poljaka i Ceha, procitaj putesestvije ceskih zarobljenika po Sibiru (put u Vladivostok da bi se doslo u Francusku i ratovalo protiv Nemaca), procitaj biografiju Pilsudskog koji je otkazao poslusnost Centralnim silama a poljske paramilitarne organizacije pocele da napadju Nemce jos u jesen 1917, i kasce ti se samo.

Te tako, u momentu kada su predstavnici drzave Slovenaca, Hrvata i Srba stupili pred kralja Aleksandra novembra 1918 sa zahtevom za (1) ujedinjenje na ravnopravnoj osnovi, (2) zahtevom za federalno uredjenje koje ce (3) biti ili republika ili monarhija, kako narod odluci, kralj Aleksandar koji je jedini evropski monarh koji je proveo rat na frontu, je samo mogao da se grohotom nasmeje: predstavnici porazene drzave, u kojoj se ogromna vecina s' pesmom borila protiv srpske vojske na Ceru i Kolubari, koja je neznatno doprinela pobedi na Solunskom frontu, i koja se pobunila protiv AU tek kada je srpska vojska bila nadomak Beograda bi da njemu, pobedniku u I svetskom ratu, postavlja uslove? Idi begaj.

Ukratko, to sto je Srbija zaista htela Jugoslaviju (a ne Srbiju do Splita, cak i po cenu dela Makedonije) je posledica racunice Pasica (i donekle kralja, njemu je u sustini bilo bitno da mu zemlja bude velika) da je za Srbiju bolje da prihvati sve Hrvate i Slovence u novu drzavu jer ce za Srbe tako biti lakse da se nose sa neprijateljski nastrojenom Austrijom i Madjarskom, a da bi u slucaju Velike Srbije pored neprijateljski nastrojene Madjarske imali i neprijateljski nastrojenu Hrvatsku, zbog gubitka Dalmacije. Ta racunica se pokazala potpuno pogresnom: Srbije je na sebe navukla neprijateljski nastrojenu Italiju koja joj nikad nije oprostila sto nije dobila deo Dalmacije, a Hrvati nikada nisu odustali od ideje federalizacije Jugoslavije, koja je za kralja de facto znacila gubitak vlasti. Na kraju je taj otpor unutrasnjoj reorganizaciji kralja i dosao glave: da je on licno (a sa njim i Pasic) zaista zeleo Veliku Srbiju bez "kajkavskih Hrvata" i Slovenaca, to su mogli da razrese u periodu 1919-1921, kada su se crtale nove granice po Evropi i sklapali mirovni sporazumi.

I da zakljucim: ceo taj projekat "Velike Srbije" nije imao veliko uporiste u osnovnim polugama vlasti ni za vreme I svetskog rata ni izmedju ratova. Cak je i prica da je Stojadinovic u razgovoru sa Canom nudio amputaciju Hrvatske suplja; Cano to ne potvrdjuje u svojim memoarima, a ni nas kulturni atase pri Rimskoj ambasadi o tome ne govori u Embahadama. Ideja Velike Srbije se ponovo aktivno javlja tek u cetnickom pokretu za vreme II svetskog rata.

Edited by ObiW, 28 January 2010 - 09:42.

[Vjekoslav]

Usput, tema je A-U ultimatum, a ne geneza jugoslovenske (ili bolje reci jugoslovenskih) ideje.

nema to veze, lako moderacija splituje.

[slow]

 

Opet moram da ti skrenem paznju na kontekst. 1915 je bio Londonski sporazum koji, ako ga procitas, nigde ne spominje Jugoslaviju nego ex-YU prostore koji ce pripasti Italiji ako udje u rat, i ex-Yu prostore koji ce pripasti "Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori". To otprilike znaci - niks Jugoslavija nego samostalna Rvacka, Srbija i Crna Gora, a dolazi nam od strane koga? Sila Antante sa kojima je Srbija u savezu, jakako. I nekako bas u to vreme Pasic opet prica o Jugoslaviji a koji mesec kasnije pristaje i na ono protiv cega je uvek bio - da delove Makedonije da Bugarskoj ali pod uslovom da mu se dozvoli da se ujedini sa Hrvatskom. Sta ti to govori? Da su oni iz sve snage zalegli da se juzni Sloveni zaista ujedine, i u tom cilju su i pricali da su male drzavice na zapadnom Balkanu nemoguce.

Apropo srpske dominacije: federalno uredjenje Jugoslavije (sa eventualnim referendumom o monarhiji) je kralj dozivljavao kao atak na svoj presto. Sto to u sustini i jeste bilo - ako bi te federalne jedinice odgovarale internim granicama Hrvatske (sa Dalmacijom), Slovenije, Bosne i Vojvodine u bivsoj AU.

Zatim, na Solunskom frontu jeste formirana jedinica jugoslovenskih dobrovoljaca, ali je u njoj bilo tek nekoliko stotina ne-Srba/ne-Crnogoraca. E sada ti mozda znas bolje od mene, ali ono sto ja znam iz istorije je da se neki hrvatski puk pobunio u Rijeci oktobra 1918 (kada je Srbija bila vec upola oslobodjena) protiv AU i par dana kasnije je Sabor proglasio nezavisnost. Mislim da je bila i neka pobuna mornara u Boki u prolece 1918, ali je to reseno za dva dana. Ono sto hocu da kazem je da, posmatrano iz Soluna, srpskim politicarima a narocitu kralju, nije bilo ocigledno da je narod u tom delu AU bas zapeo da zbaci AU jaram s vrata. Uporedi anti-AU aktivnost hrvatskih oficira i politicara u to vreme sa aktivnoscu Poljaka i Ceha, procitaj putesestvije ceskih zarobljenika po Sibiru (put u Vladivostok da bi se doslo u Francusku i ratovalo protiv Nemaca), procitaj biografiju Pilsudskog koji je otkazao poslusnost Centralnim silama a poljske paramilitarne organizacije pocele da napadju Nemce jos u jesen 1917, i kasce ti se samo.

Te tako, u momentu kada su predstavnici drzave Slovenaca, Hrvata i Srba stupili pred kralja Aleksandra novembra 1918 sa zahtevom za (1) ujedinjenje na ravnopravnoj osnovi, (2) zahtevom za federalno uredjenje koje ce (3) biti ili republika ili monarhija, kako narod odluci, kralj Aleksandar koji je jedini evropski monarh koji je proveo rat na frontu, je samo mogao da se grohotom nasmeje: predstavnici porazene drzave, u kojoj se ogromna vecina s' pesmom borila protiv srpske vojske na Ceru i Kolubari, koja je neznatno doprinela pobedi na Solunskom frontu, i koja se pobunila protiv AU tek kada je srpska vojska bila nadomak Beograda bi da njemu, pobedniku u I svetskom ratu, postavlja uslove? Idi begaj.

Ukratko, to sto je Srbija zaista htela Jugoslaviju (a ne Srbiju do Splita, cak i po cenu dela Makedonije) je posledica racunice Pasica (i donekle kralja, njemu je u sustini bilo bitno da mu zemlja bude velika) da je za Srbiju bolje da prihvati sve Hrvate i Slovence u novu drzavu jer ce za Srbe tako biti lakse da se nose sa neprijateljski nastrojenom Austrijom i Madjarskom, a da bi u slucaju Velike Srbije pored neprijateljski nastrojene Madjarske imali i neprijateljski nastrojenu Hrvatsku, zbog gubitka Dalmacije. Ta racunica se pokazala potpuno pogresnom: Srbije je na sebe navukla neprijateljski nastrojenu Italiju koja joj nikad nije oprostila sto nije dobila deo Dalmacije, a Hrvati nikada nisu odustali od ideje federalizacije Jugoslavije, koja je za kralja de facto znacila gubitak vlasti. Na kraju je taj otpor unutrasnjoj reorganizaciji kralja i dosao glave: da je on licno (a sa njim i Pasic) zaista zeleo Veliku Srbiju bez "kajkavskih Hrvata" i Slovenaca, to su mogli da razrese u periodu 1919-1921, kada su se crtale nove granice po Evropi i sklapali mirovni sporazumi.

I da zakljucim: ceo taj projekat "Velike Srbije" nije imao veliko uporiste u osnovnim polugama vlasti ni za vreme I svetskog rata ni izmedju ratova. Cak je i prica da je Stojadinovic u razgovoru sa Canom nudio amputaciju Hrvatske suplja; Cano to ne potvrdjuje u svojim memoarima, a ni nas kulturni atase pri Rimskoj ambasadi o tome ne govori u Embahadama. Ideja Velike Srbije se ponovo aktivno javlja tek u cetnickom pokretu za vreme II svetskog rata.

ObiW, odličan post

Edited by slowmotion, 29 January 2010 - 18:27.

[Vjekoslav]

rece radikal kojemu je jugoslavensko pitanje uvijek bilo sumnjivo u svojim nesrpskim konsekvencama, pa se zato uvijek opredjeljivao za onu "Safarikovu znanstvenu spoznaju". no pravo pitanje ovog topica nije motivacija "Krleze" da previdi ozbiljne faktografske greske i prazninu argumentacije premudrog dzedaja ObiWana, vec je pravo pitanje ovog topica - geneza jugoslavenske ideje. to pitanje nas neumitno vodi i do odgovora na pitanje "a sta je to jugoslavenstvo?" (vrlo, vrlo aktualno i dan danas, kako vidimo i na ovom forumu). bilo bi zato jako lijepo da genezu jugoslavenske misli netko od prisutnih zastupnika teze o Pasicevom (evoluiranom, jelte) jugoslavenstvu ovdje i prezentira. dakle, jugoslavenska ideja/jugoslavenstvo u Srbiji.

do Niske deklaracije 1914. (iako se u njoj nigdje ne spominje jugoslavenstvo, ali posto se radi o pocetnoj premisi Emiliusa, neka bude jugoslavenska. zasad.)


...


ja o tome, kao netko tko ilirski pokret i jugoslovjenstvo drzi hrvatskim politickim i kulturnim fenomenom, razumljivo, znam jako malo. Svetozar Markovic, Dimitrije Tucovic, ekipa oko novosadskog casopisa Backa Vila, i to bi bilo to. e da, ima i dio u programu Mladih/Samostalnih radikala iz 1905. u kojem stoji zahtjev "da se gaji duh jugoslovenske zajednice". no o tome, o tom dijelu, upravo je rijec na ovom topicu.


...


edit: dio koji se bavi diskutantima prekrizen.

Edited by Vjekoslav, 29 January 2010 - 23:12.

[DonJuan]

Molim da se drzite teme. Svaki post koji se umesto teme bude bavio diskuntantima bice brisan. Vjekoslav je dao dobar pocetak pa izvolite nastavite, Samo bez uvreda i licne diskfalifikacije. Tako nest0 nece biti dopusteno i bice u startu sankcionisano.

[ObiW]

A zasto ne editujes Vjekoslavljev post i ne izbrises prva dva reda, ako vec insistiras da ne treba da se bavimo diskutantima?

[Vjekoslav]

A zasto ne editujes Vjekoslavljev post i ne izbrises prva dva reda, ako vec insistiras da ne treba da se bavimo diskutantima?

evo, ja cu (moj grijeh). tri i po reda prekrizeno. sad mozes slobodno o genezi jugoslavenske ideje u Srbiji, od doseljavanja Srba u Srbiju (6./7. stoljece) do Niske deklaracije (prosinac 1914.).

[ObiW]

evo, ja cu (moj grijeh). tri i po reda prekrizeno.

E hvala ti ko sreskom nacelniku bratu.

[trafikant]

Mislim da je jedan od razloga krize nakon I rata bilo naglo uvećanje državnog okvira Srbije, koja je sa teritorijim od Beograda do Vranja ušla u šest godina pogibeljnih ratova, iz kojih je izašla kao kraljevina SHS, kasnije Jugoslavija. Etnički homogena kraljevina Srbija se pretvorila u višeetničku i viševersku Jugoslaviju, pa je i "švapsko" i "tursko" u okviru Jugoslavije premašivalo nekadašnju kraljevinu Srbiju. To je Srbe uvuklo u trku za nacionalnom dominacijom, a ostale u borbu da ne budu posrbljeni. Tesna srpska polovina stanovništva na kojoj treba stvoriti jaku političku većinu, što je vodilo u neprestana politčka mešetarenja, poznato kao "lukavi Pašić" Pošto je Srbija realno strahovito stradala u I ratu, Srbijanci su smatrali da je logično da novopriključene oblasti "pomognu" tj da finansiraju troškove u Srbiji, što je naravno, naišlo na otpore u bogatijim krajevima. Tu su naravno bile i religije, kojima nije odgovaralo stvaranje Jugoslovenske nacije, ili bilo kakvog oblika jugoslovenske ideje koja bi premošćavala ili ublažavala verske razlike.

Treba videti da je tada i na severu propale Austrougarske formirana Čehoslovačka, po sličnom principu, znači zajednička država dva slovenska naroda, da bi Čehoslovačka i Jugoslavija (sa Rumunijom) mogle da blokiraju obnovu Austro Ugarske.

[emilius savicus]

Mislim da je jedan od razloga krize nakon I rata bilo naglo uvećanje državnog okvira Srbije, koja je sa teritorijim od Beograda do Vranja ušla u šest godina pogibeljnih ratova, iz kojih je izašla kao kraljevina SHS, kasnije Jugoslavija. Etnički homogena kraljevina Srbija se pretvorila u višeetničku i viševersku Jugoslaviju, pa je i "švapsko" i "tursko" u okviru Jugoslavije premašivalo nekadašnju kraljevinu Srbiju. To je Srbe uvuklo u trku za nacionalnom dominacijom, a ostale u borbu da ne budu posrbljeni. Tesna srpska polovina stanovništva na kojoj treba stvoriti jaku političku većinu, što je vodilo u neprestana politčka mešetarenja, poznato kao "lukavi Pašić" Pošto je Srbija realno strahovito stradala u I ratu, Srbijanci su smatrali da je logično da novopriključene oblasti "pomognu" tj da finansiraju troškove u Srbiji, što je naravno, naišlo na otpore u bogatijim krajevima. Tu su naravno bile i religije, kojima nije odgovaralo stvaranje Jugoslovenske nacije, ili bilo kakvog oblika jugoslovenske ideje koja bi premošćavala ili ublažavala verske razlike.

Treba videti da je tada i na severu propale Austrougarske formirana Čehoslovačka, po sličnom principu, znači zajednička država dva slovenska naroda, da bi Čehoslovačka i Jugoslavija (sa Rumunijom) mogle da blokiraju obnovu Austro Ugarske.

Treba biti nacisto da medjuratni period nije bio samo i stalno vreme kriza, nerazumevanja, zakucanih i suprotstavljenih ideja. Samim tim, i vidjenje jugoslovenstva i drzavnog uredjenja je variralo, bilo da je dolazilo iz dvora Karajordjevica, politickih stranaka, pojedinih intelektualaca, ili cak i spolja. Da, 20 godina je proteklo u trazenju funkcionalnijih modaliteta, mahom od integralizma ka (veoma ogranicenom) federalizmu, ali ja bih to pre ocenio kao nuznost, nego kao krizu*. Taj istorijski "potres" iz 1918. na balkanskim prostorima je zahtevao decenije mira, truda i lagane i stabilne evolucije odnosa izmedju ljudi, nacija i konfesija da bi se "slegao" i postao plodno tle za razvoj uspesnog drustva. No, istorijske okolnosti su zadale druge teme i zahtevale drugacije vrste odluka.

* Ne mislim da si ti ceo ovaj period oznacio kao vreme krize; samo se nadovezujem na tvoj post.

[emilius savicus]

Mislim da je jedan od razloga krize nakon I rata bilo naglo uvećanje državnog okvira Srbije, koja je sa teritorijim od Beograda do Vranja ušla u šest godina pogibeljnih ratova, iz kojih je izašla kao kraljevina SHS, kasnije Jugoslavija. Etnički homogena kraljevina Srbija se pretvorila u višeetničku i viševersku Jugoslaviju, pa je i "švapsko" i "tursko" u okviru Jugoslavije premašivalo nekadašnju kraljevinu Srbiju. To je Srbe uvuklo u trku za nacionalnom dominacijom, a ostale u borbu da ne budu posrbljeni. Tesna srpska polovina stanovništva na kojoj treba stvoriti jaku političku većinu, što je vodilo u neprestana politčka mešetarenja, poznato kao "lukavi Pašić" Pošto je Srbija realno strahovito stradala u I ratu, Srbijanci su smatrali da je logično da novopriključene oblasti "pomognu" tj da finansiraju troškove u Srbiji, što je naravno, naišlo na otpore u bogatijim krajevima. Tu su naravno bile i religije, kojima nije odgovaralo stvaranje Jugoslovenske nacije, ili bilo kakvog oblika jugoslovenske ideje koja bi premošćavala ili ublažavala verske razlike.

Treba videti da je tada i na severu propale Austrougarske formirana Čehoslovačka, po sličnom principu, znači zajednička država dva slovenska naroda, da bi Čehoslovačka i Jugoslavija (sa Rumunijom) mogle da blokiraju obnovu Austro Ugarske.

Jos jedno zapazanje a propos jake politicke vecine. Jedna od najdominantnijih pojava u prvih nekoliko godina postojanja KSHS jeste sukob na liniji kralj Aleksandar - Pasic, koji je izbio krajem 1918, i prakticno nije prestao sve do Pasiceve smrti. Uz pomoc (cuj pomoc, najdirektniji upliv) kralja Aleksandra stvorena je Demokratska stranka, zamisljena kao nosilac Aleksandrovog integralizma i pre svega pandan Pasicevoj NRS. Aleksandar je bio daleko najdominantniji cinilac politickog zivota. Iz svojih dispozicionih fondova je "kupovao" politicare, kako srbijanske/srpske, tako i (najcesce) ljude iz JMO, SLS (dva standardna cinioca vlasti u celom medjuratnom periodu), begovske porodice i druge pojedine uglednije licnosti. Kljuc vlasti je bio u dvoru i dvorskoj politici, barem za Aleksandrova zivota, a ne na nekoj liniji Srbi vs. Hrvati ili Srbi vs. svi ostali.

Do vremena Milana Stojadinovica izmenilo se oko 35 vlada za nekih 17 godina, dakle 2 vlade godisnje u proseku. Iako se cesto radilo o vrlo slicnim personalnim sastavima, tesko da se moze govoriti o jakoj politickoj vecini.

[divizija]

neki ovdje dokazuju pašićevo jugoslavenstvo činjenicom da je 1918.-na dalje srbija išla na opciju jugoslavije, a ne na opciju podjele hrvatske. međutim, zaboravljaju da je to isto petežno stvar taktičke prirode, odnosno procijene da će na taj način lakše baratati s buntovnim hrvatima, nego ako im podijeli teritorij. dapaće, tek time bi bil ostvoreno otvoreno srpsko-hrvatsko neprijateljstvo, koje tada, kako je ispravno primjećeno, još nije postojalo.

[emilius savicus]

neki ovdje dokazuju pašićevo jugoslavenstvo činjenicom da je 1918.-na dalje srbija išla na opciju jugoslavije, a ne na opciju podjele hrvatske. međutim, zaboravljaju da je to isto petežno stvar taktičke prirode, odnosno procijene da će na taj način lakše baratati s buntovnim hrvatima, nego ako im podijeli teritorij. dapaće, tek time bi bil ostvoreno otvoreno srpsko-hrvatsko neprijateljstvo, koje tada, kako je ispravno primjećeno, još nije postojalo.

Zasto od 1918?
-
U pravu si za ono taktiziranje. Jedna od temeljnih procena je bila da je povoljnije da se stvara zajednicka drzava nego da se na zapadu ima nezavisna Hrvatska (u bilo kojim granicama), za koju se smatralo da bi lako mogla postati neprijateljska. "Neprijateljska" zato sto bi bila lak plen stremljenjima Italije, Austrije (ostacima A-U, tad se jos nije znalo sta ce biti na kraju rata), a ne zbog nekog svog domaceg antagonizma prema Srbiji. Na to bi isto tako trebalo dodati jos jedan takticki aspekt, a to je Pasiceva teznja ka stvaranju vece drzave, jer je nacelno smatrao XX vek vekom velikih drzava, u kojem male drzave nemaju puno sansi za nezavisnu politiku. Dakle, postojalo je vise ne-ideoloskih i ne-jugoslovenskih aspekata u celoj prici.
-
Ovo je jedan vrlo bitan pojam - podela Hrvatske. Sumnjam da je bilo ko u Srbiji, gledano kroz prizmu stvaranja "cisto" srpske drzave (u vec cuvenim granicama iz Londonskog ugovora), takvo eventualno razgranicenje video kao podelu Hrvatske.
-
Jos jedno, generalno zapazanje. Postoji ono stratesko pravilo (von Schlieffen-ovo, ako se ne varam) da nijedan operativni plan ne moze ostati neizmenjen nakon sudara sa neprijateljem. Isto tako, sva predratna vidjenja Jugoslavije i jugoslovenstva nisu mogla ostati validna i nepromenjena nakon 1918. Nova relanost je nuzno stvorila nove poglede i razmisljanja. Ako to ne shvatimo, dolazimo u situaciju da se fokusiramo na jedan mahom elitisticki koncept (u stvari vise njih), romanticarski udomljen u tekstove i karte, dok realan zivot ceka tu negde iza ugla.