Koliko dugo pamtite knjige ?
#1
Posted 12 January 2010 - 12:56
Čitam, čitam, roman od 350 str. i javlja se jedan detalj koga se sećam, onda se pitam da li je to iz te knjige ili iz neke druge knjige ovog pisca, jer sve imaju određenu sličnost - mesto radnje, deo radnje se događa u određenom istorijskom periodu.
Na kraju dođem do tog detalja i shvatim da sam knjigu već čitala, ali da se uopšte ne sećam, a pisac jako dobro razvija radnju, pravi karakterizaciju likova, dakle nije neki smor ili lektira pročitana na silu.
Čitava pročitana knjiga, a ja se sećam bizarnog detalja .
I zašto onda uopšte čitamo, da li se neki podaci talože u našoj glavi, pa i oni nestanu ili ostanu ?
Ili ja imam lošu memoriju ? Ili čitam površno ?
Neke knjige sam pročitala 2 ili 3 puta, to je druga priča, čak sam u jednom periodu imala običaj da knjigu pročitam 2 puta zaredom, ako mi se dopadne.
Kako vi čitate, da li možete da se setite knjiga pročitnih pre 20 godina ( pod uslovom da ste se tada bili pismeni, odn. niste išli u obdanište ), ali ne omiljenih, nego nekih koji ste pročitali "onako".
Prošle godine, da uzmemo nju, sam zaista dosta čitala i opet ima knjiga koje jedva mogu da prepričam, ali mi se one nisu dopale, nego sam ih završila zato što sam ih počela, pa hajde da ne ostavljam na pola, njih sam i čitala "s pola mozga" .
Posebno bih izdvojila i kategoriju pokonjenih ili uvaljenih knjiga na čitanje, npr. ne mogu da odbijem ako mi neko donese knjigu i kaže da je dobra, tako sam pročitala npr. 2 Mojsilovićkine knjige i srećna sam što ih se više ne sećam .
Eto i dobrih strana zaboravnosti.
#2
Posted 12 January 2010 - 13:08
Souvenir involontaire, sjećam se onog što boli kao fantomski ud.Kako vi čitate?
Ali sad sam razmišljao o nečem drugom, kako čitam. Knjigu ne konzumiram odmah ni linearno. Prvo je okušam kao predmet, onjuškam je i odvagnem u ruci, odmah prepoznam kvalitetu papira po težini i mirisu. Pregledam detaljno korice, onda prvih nekoliko strana prije samog texta, nakon toga zadnje stranice, proučim predmetni, ili index imena ako ih ima, pa detaljno pregledam sadržaj. Tek tad pređem na text. Pročitam prvu, pa posljednju rečenicu. Isto tako i početak i završetak nekoliko poglavlja. Na kraju često knjigu odložim, ili započnem s čitanjem paralelno s drugim knjigama. Kad se dogodi da je ne mogu odložiti onda me obuzme sreća.
#3
Posted 12 January 2010 - 13:36
E to sam zaboravila, jedno vreme sam i ja čitala više knjiga, pa svaki dan ( veče ) deo druge, znam ljude koji tako čitaju.Na kraju često knjigu odložim, ili započnem s čitanjem paralelno s drugim knjigama.
To, Kralju, to je srećaKad se dogodi da je ne mogu odložiti onda me obuzme sreća.
Pada mi na pamet sam kraj Budenbrokovih, npr. poslednjih 100 strana, sudbina malog Hana, to sam čitala bezbroj puta ili kad smo kod Mana deo kada Kastrop zaluta u snežnoj oluji.
Naravno ima i čitavih knjiga, kad kažeš, to je to = sreća.
Inače, počela sam temu jer si pomenuo Kunderu i Besmrtnost na Kvizu, pa sam se setila ranijeg primera, znam da sam čitala knjigu, ali se ne sećam Getea u njoj, ustvari poznat mi je samo naslov, a jesam je čitala .
Sad se setih, pokrenula sam, ranije, temu : "Knjige izgubljene u vašem sećanju...", uklapa se u moj profil .
Edit :
Proverila sam, nije Besmrtnost, nego Usporavanje, taj sam čitala, ali se opet ne sećam, pa mu izađe na isto . Znam da je to prvi roman koji je napisao na francuskom, po tome sam ga našla.
Edited by Uma, 12 January 2010 - 14:03.
#4
Posted 13 January 2010 - 21:02
Suprotno od tebe Uma, ja se upravo cudim da mogu icega da se setim posle mnogo godina. Ranije sam pisala naslove procitanih romana po svescicama i to se sve pogubilo, sad je bolja situacija od kad pamtim na kompu, ne moze vise da se desi da slucajno uzmem istu knjigu opet.
Desilo mi se skoro da sam procitala dva nezavrsena romana od istog pisca. U medjuvremenu saznam da je neko zavrsio romane i dobijem preporuku da su na nivou onoga prethodnog, te narucim ove zavrsene verzije iz biblioteke. Na zalost vec dva meseca cekam i iako se radnje secam jos uvek, pozaboravljala sam komplikovane rodjacke i prijateljske odnose medju karakterima i nema mi druge do da krenem citanje iz pocetka kad budem u posedu romana.
Namerno necu da guglam, nego da nasumicno napisem cega se secam, jer je stvarno davno bilo da sam citala "Usporavanje"Proverila sam, nije Besmrtnost, nego Usporavanje, taj sam čitala, ali se opet ne sećam, pa mu izađe na isto . Znam da je to prvi roman koji je napisao na francuskom, po tome sam ga našla.
#5
Posted 14 January 2010 - 12:15
Ima nešto drugo - mnogo mi znače omiljene knjige ne samo kao naslovi već i kao predmeti. Kada poželim da ponovo pročitam neku od njih očekujem mali vremeplov i hoću da mi je sve isto - i korice, i boja, debljina i tekstura papira, i veličina i oblik slova, i margine, apsolutno sve. Hoću da mi je i prijevod isti. Ne mogu da čitam u Konjskom prezimenu da se čovjek zove Zobajev, hoću da je Ovsov i tačka. Nažalost, u ratu mi je izgorila kuća sa sve knjigama. Zato sad obilazim antikvarnice u nadi da ću naći neko poznato izdanje pa kad mi se posreći, ne mogu dočekati da odem kući. Nedavno sam našla Junake antičkih mitova od Zamarovskog. Knjiga odlično očuvana, gotovo nova, ali je prethodni vlasnik naškrabao po marginama neke nesuvisle rečenice, srećom olovkom. To veče sam provela u njihovom brisanju i otada se kibicujemo, razmišljam od kojeg junaka da počnem.
Nedavno sam naišla i na kriminalističke romane iz 60tih X100, 300 čuda (plavi dodatak), itd. "Naslijedila" sam ih od oca i čitala kao tinejdžerka, poslije toga zaboravila na njih. Njihove su korice bile lijepo ilustrovane, prava parada lijepih žena u dvodijelnim kostimima sa ženstvenim šeširićima. Kad sam vidjela poznate, zlokobne naslove: Šaka u plavoj torbi, Tajna španskog rta, Misterija žute sobe, Dobili ste pogrešan broj, Šest staklenih očiju - e, ispale su mi oči. Sad ih polako čitam. Jedno dva romana bolje da nisam, totalno su me razočarali. Ovi romani jesu oni stari ali nisam ja. Neka, uživam i da ih samo gledam.
#6
Posted 23 March 2012 - 11:50
Ali su zato neke večne, npr Beli Očnjak prošle su decenije ali još uvek sve pamtim.
#7
Posted 23 March 2012 - 12:27
ali radnju, a narocito likove pamtim odlicno.
skoro je moj sin imao zadatak,da za skolsku lektiru procita "karamazove", sto, naravno, nije uradio. dan pred ispit smo seli, i samu sam sebe iznenadila koliko sam mu dobro prepricala radnju, sa puno detalja, kao i sve likove iz romana.
ali zato, ne pamtim filmove, i svo iskustvo postavljacice teme mogu da potvrdim kada su filmovi u pitanju.
#8
Posted 24 March 2012 - 15:23
#9
Posted 29 March 2012 - 22:07
Ccccc, i posle nam se pitaju sto je omladina ovakva - umesto da ga zakljucas u sobu sa knjigom dok je on tebi ne isprica i ne izanalizira...skoro je moj sin imao zadatak,da za skolsku lektiru procita "karamazove", sto, naravno, nije uradio. dan pred ispit smo seli, i samu sam sebe iznenadila koliko sam mu dobro prepricala radnju, sa puno detalja, kao i sve likove iz romana.