Ne samo kako modelirati nego i zašto. Jer i kreatori AI nisu načisto šta zapravo žele; elektronsku repliku ljudskog mozga ili veštačku inteligenciju koja ljudsku može i da nadmaši. Recimo da ovo drugo i može da se napravi, hoće li proći Tjuringov test? Ja mislim da ne! Baš kao što i prirodni manje_od_ljudskog razum (životinjski) nije sposoban da razume viši, ljudski. Osim eventualno do nivoa sopstvenih limita, neke nakaradne aproksimacije.
Izolovanje osnovnih postulata humora (hint: Alastair Clarke) recimo je neophodan korak da bi AI prošla na testu, ali testu za artificial human intelligence, ali da li je uopšte neophodno za artificial more_than_human intelligence? Tako da i child koncept vodi u ćorsokak ako se nema predstava u šta to dete treba da izraste.
...
Ukratko, kada se govori o AI, da li se podrazumeva AHI (H - human), ni manje ni više od toga? Taman koliko je potrebno da bi se položio test? Kakva svrha od toga? Položi test, dobije diplomu ... i sedi nezaposlen. Zvuči poznato.
Mislim da će danas retko ko ići na tako kruppne ciljeve kao što je to drugo - dakle večina bi se složila da se modelira ljudski mozak (inteligencija, or whtv), ili barem nešto dovoljno slično tome. Koja je svrha je prilično zajebano i škakljivo pitanje. Na koji način misliš svrha - ako je praktična u pitanju, vidljivo je da se može olakšati život i neinteligentnim mašinama, mislim da je razumno očekivati da mašine koje bi eventualno dostigle inteligenciju mogu naći svoje mesto u svetu i biti još korisniji zajednici. A teorijska, hm to je već pitanje. Meni blisko je da tu najviše vidim svrhu u tome što će baciti dosta novih stvari na filozofiju duha, i što može da odbaci dosta stvari odatle koje preterano mistifikuju tu oblast. Opet, to je meni privlačno teorijski, ne znam koliko je to velika svrha.
Sad, da li bi ovo drugo prošlo TT? Pa, nit bih se složio s tobom, nit bih ti protivrečio. Simply, to bi moglo da bude bilo šta, tako da se ne zna da li bi nivoi inteligencije toga, i nas bili uopšte uporedivi.
Slična razmišljanja su dovela, još odavno, do pitanja da li je proalzak TT i nužan i dovoljan uslov za inteligenciju - i odustalo se od toga da je to nužan uslov za inteligenciju, baš zbog toga što je moguće da postoje inteligentni oblici života (ili mashina) koji to nisu po ljudskom obrascu. (neki su odustali i do toga da je TT logički dovoljan uslov za inteligenciju, ali to je već drugo pitanje)
Nekada davno, kompjuter je i nazivan: elektronski mozak! Da, naivno, nadobudno, preambiciozno ... ali ispravno u smislu pravca kojem bi trebalo da se razvijaju; u smeru laboratorijske potvrde (pre svega) filozofskih postulata. Za šta je opet dovoljna i stara, dobra i pouzdana logika. Artificial less_than_human intelligence nas uglavnom i ne zanima ... baš kao ni ona prirodna. Osim naravno u nivou i obimu koji nam je potreban za "neinteligentnu" robotiku, što baš i nije tema a ni veliki problem.
Da, to je bilo davno, davno. I to mi je, iz današnje situacije razumljvo. Computational theory of mind je s Tjuringovom mašinom, i Tjuring Cherchovom tezom kao osloncima bila jako popularna, i mislilo se da će mozak moći da se "objasni" jednom velikom univerzalnom Tjuringovom mashinom. Dosta od toga je otpadalo vremenom, ali i dalje su to dobri pravci u kojima treba gurati.
Samo se ne bih složio da je dovoljna stara dobra logika. Mnogo je peripetija na tim poljima bilo od zlatnog doba klasične i intuicinističke logike (samo razvici nemonotonih logika, pa i pre toga supstrukturalnih) da bi se oslanjalo samo na njih.
Pomalo je paradoksalno da je i oblast istraživanja AI zagađena antropocentrizmom, a čini se da je to poslednje mesto gde se antropocentrizam može očekivati. Verovatno zbog reverse engineering pristupa od samog početka, tj onog "elektronski mozak" imperativa i SF filmova. Btw, ni SF nije pravilno shvaćen; i SF se bavi ljudima i samo njima, ni manje ni više od toga. Doduše, malo li je?
Pa, da, ali taj reverse eng pristup je jedini dostupan, zar ne?
Tjuring je, u tekstu u kom je formmulisao Tjuringov test (i to je još pedesetih bilo, prilično davno), hteo da odbaci mistifikacije koja se, po njegovom mišljenju od Dekarta pa na ovamo (implicitno ili eksplicitno), ubacivala u pitanje "Da li je moguće da mašine misle?" - i razmišljao je na intuitivan način -
Paradigmatičan primer inteligentnog ponašanja i posedovanja mišljenja imamo kod ljudi + verujemo da mogućnost konverzacije jeste dovoljan uslov za to da neko ima inteligenciju
onda
ako mašine u tom elementu mogu da kopiraju ljude, treba reći da mogu dostići inteligenciju.
Taj način razmišljanja je daleko više empirijski upotrebljiv, "naučniji" od uobičajenog filozofskog, i zato mislim da je to donelo pomak u praktičnom radu.
Da, to svakako jeste antrpocentričan način razmišljanja, ali veliko je pitanje da li smo mi (trenutno, a da li ćemo i biti) sposobni da se suštinski maknemo od njega?