Jump to content


Photo
- - - - -

Kosarkaske legende


  • Please log in to reply
443 replies to this topic

#421 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 10 October 2018 - 10:48

Familija. Red je da napisen nesto i o njima. Klasicna prica radnicke obitelji. Zimnica, marmelada u limenci od 5 kila, kumpiri , panceta, limenka mesnog dorucka. Kad dodje placa liti kupe se dvi najvece dinje na Pazaru i kad se izidu arija do druge place. Cokolada samo kad dodje barba Vlade iz Australije ili neki gost za novu godinu. Po cili dan se igrali na ulici. Za obid star bi izasla na balkon i vikala. Dinooooooo rucaaaaaaak. Moga si ne doc doma isti tren. Stari sofer u Prerade a stara inkasator u Cistoce. Jedni baba i dida Varos a drugi na Gripe. Ima ona pisma sta kaze. Mater me je rodila kraj staroga placa. Kad smo oci otvorili za Hajduk smo bili. E u mom slucaju je bas tako bilo. Kako znan. Lipo, kad se rodila sestra Ines tri godine iza mene nije se moglo u bolnicu ka danas nego me stari odveja isprid starog rodilista priko puta stadiona kraj plinare i stara je s prozora izbacila nju mali vanka da je vidimo. Tako znan da je prva stvar u zivotu koju san vidija bija bas stari plac. Mozda to objasnjava ljubav prema Hajduku svih starih generacija koja se kasnije s kolina na kolino pribacivala.
Lita smo provodili kod babe i dide na Bracu a zimi standardno skola i vrtic. Trenira san razne sportove prije kosarke ali nista ozbiljno. Jedno lito san valjda narasta prilicno i mater kaze da iden na kosarku. Bija san strasno sramezljiv i nisan tija. Onda mi ona organizira da od njene najbolje prije sin ide s menon. Denis je isa s menon u razred i to mu je bija prvi i zadnji trening. Ja dosa gori i odma nasa ekipu pa osta. Tako je stara u biti najzasluznija sta san ja poceja trenirat. Sve te godine san na trening isa buson. Sikire padale, sunce peklo,bus. Nikad u zivotu me niko s auton nije doveja na trening dok sam nisan polozija s 18 i poceja vozit Peugeot 404 od staroga. Kad bi se obidvavalo doma samo za mene su bile repete jer san ja trenira. Sestra se tribala zrtvovat za brata. Stara nikad nije dolazila na utakmice. Zamisli da njeno dite neko udre ili da sacuvaj boze izgubimo. Stari bi dolazija s karton u ruci. Nikad nije sija u lozu ili sacuvaj boze usa u kancelariju. Posli utakmice bi javija materi rezultat i ako bi dobili tek onda se gledala utakmica. Sve pregovore sa klubon oko ugovora san vodija sam. Bez menadjera,advokata ili bilo cije pomoci. Virovalo se tada na ric.
Sad ne mogu priskocit jednu njihovu dogodovstinu jer je cili zivot prican. Dakle, stari i stara tribaju doc kod mene u Boston prvi put. Ja vec gori i sredin in sve u Zagrebu. Hotel Intercontinental, prispavat, sutra dan izvadit vizu u ambasadi i pravac Amerika. Prije ovoga puta bili su u Trstu na Ponterosso dva puta i to je to. Dolaze oni u hotel i daju in one kartice za otvorit vrata od sobe. Nikad oni to nisu vidili i nemaju pojma kako otvorit. Prckaju nesto oko vrata a unutra zvonin ja na telefon. Nervoza i kaze stara. Ajde Niko mislice ljudi da smo lupezi. Ulaze nekako unutra ali ja presta zvat. Na televiziji upaljen ekran i pise. Welcome Mr. and Mrs Rada. Kaze stara njemu. Brzo Niko evo pocinje neka emisija o Dinu na tv. Sidnu njih dvoje isprid televizije i cekaju da pocne. Ko zna koliko bi sidili da nisan opet ja nazva. Kaze meni ona da zoven malo kasnije jer pocima emisija. Ja pitan koja emisija a ona meni. W E L C O M E ..... odslovka on meni tako sve do kraja i ja naravno zavarin od smija a nakon toga i oni sljedecih 20 i kusur godina. Njoj je to bija posebni gust pricat. Svki put bi proplakala od smija. I sad se bice smije gori dok ja ovo pisen. Sestra nikad nije bila od javnosti. Uvik se sakrivala.
Prica iz djetinjstva. Kako san zivija blizu hotela Split liti smo znali ekipa ic gledat kroz balkon Cehinje kako se prisvlace. Tako jednu vecer nas dva vidimo jednu na prvi kat. Popenjen se ja njemu na ramena i gledan uz direktan prenos. Uleti milicioner. Sta radite vas dva. Uvati njega za ruku i ja skocin s ramena. Kako san skocija ovi pusti frenda i da ce uvatit mene a nas dva ka da smo se dogovorili. Sprint svaki na svoju stranu. Biza san koliko su me noge nosile dok nisan ko zna di zamaka. Tek sutra smo se nasli pricat o tome.
Moran jos jednu. Mater je tukla svako drugi dan zbog svake pizdarije a stari samo jedan put. Kako me pribija pantin i danas. Zivija san u zgradi od 14 katova na Trsteniku. Jedan dan kad san ima jedno 14 godina odemo ekipa na krov zgrde se zajebavat. Uzmemo dvi visalice s malo konopa i mraknemo biciklu sa balkona na 13om katu. Vozikamo se po krovu. Moj pokojni dida Ante koji je zivija dvi ulice dalje na 9om katu vidi me na dalekozor. On je bija star i nije izlazija iz kuce nego bi gleda kanocalon more i brodove. Zva doma i taman ja dosa. Stari popizdija. Kaze meni skidaj se. Ja se skinen u mudante. Skidaj se skroz. Necu. Opali mi pest. Skinen se i on izvadi koznu sibu i ubije baju u meni. Odma je otisa radit a mene mater odvela u kadu oprat. Bija san krvav, ali ozbiljno krvav. Poslali me u krevet u srid biloga dana i rekli mi da nikad vise necu izac iz sobe. Posli uru vrimena vratija se stari i usa u sobu placuci. Kretenu jedan jesi moga past od gori. Uvati me za usi i izbaci iz sobe na ulicu se igrat. Nije mi palo na pamet u zivotu napravit nesto sta stari nebi odobrava.
Dosta za danas.


  • 6

#422 Beonegro

Beonegro
  • Members
  • 21,452 posts

Posted 10 October 2018 - 13:15

Moran jos jednu. Mater je tukla svako drugi dan zbog svake pizdarije a stari samo jedan put. Kako me pribija pantin i danas. Zivija san u zgradi od 14 katova na Trsteniku. Jedan dan kad san ima jedno 14 godina odemo ekipa na krov zgrde se zajebavat. Uzmemo dvi visalice s malo konopa i mraknemo biciklu sa balkona na 13om katu. Vozikamo se po krovu. Moj pokojni dida Ante koji je zivija dvi ulice dalje na 9om katu vidi me na dalekozor. On je bija star i nije izlazija iz kuce nego bi gleda kanocalon more i brodove. Zva doma i taman ja dosa. Stari popizdija. Kaze meni skidaj se. Ja se skinen u mudante. Skidaj se skroz. Necu. Opali mi pest. Skinen se i on izvadi koznu sibu i ubije baju u meni. Odma je otisa radit a mene mater odvela u kadu oprat. Bija san krvav, ali ozbiljno krvav. Poslali me u krevet u srid biloga dana i rekli mi da nikad vise necu izac iz sobe. Posli uru vrimena vratija se stari i usa u sobu placuci. Kretenu jedan jesi moga past od gori. Uvati me za usi i izbaci iz sobe na ulicu se igrat. Nije mi palo na pamet u zivotu napravit nesto sta stari nebi odobrava.

 

Bukovski, jbt :)


  • 2

#423 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 11 October 2018 - 14:17

 

 

Babe i dide. 
Od matere dida Duje i baba Marica a od oca dida Ante i baba Marta. Dida Ante je oni cinkaros od jucer. Kad san se rodija zivili smo prve 3 godine s njima. Bija je partizan za vrime rata i prica mi je prica stotine kako su isli na bunkere s jednon bombon u ruci, kako bi bajuneton kopali po ledu za komad starog kruva. S njime san jako bija vezan. Zivili su na Gripe u kuci od svega. Malo betona, malo cigle, malo drva, malo papundeka. Dogradjivalo se kako se moglo. Radija je vino u polju a isprid kuce su se igrale balote. Kad se priselija u neboder jer je mora kucu dat da se prosiri staracki dom poceja je kopnit. Ja san mu bija bog. Najstriji muski unuk. Zensku unucad i sve od svojih ceri nije zazira dva posto. Ja san nosija prezime a svi drugi su se mogli slikat. Samo meni je dava cokoladu ili neku kintu. Medjutin ja san to mora dilit sa sestron. Isa bi kod njega i nas dva bi igrali na karte. Briskula sa tri karte samo. Nije zna duplu. Posli bi mi uvalija crvenog konja i reka da ne govorin nikome. Ali starci su me naucili da je najvaznije nikad lagat pa san uvik reka i mora podilit. Nije mi onda bilo drago ali san naucija lekciju. Dida bi nas zna odvest na selo u Ogorje. Tamo se pekla pecenica na spaheru i jaha se magarac. To mi je bija ka space shuttle danas. Baba je umrla rano. Bija san jos mali pa se sican samo malo. Prava zena sa sela. Baba, ljubav, zastita i uvalit sta slatko kad je bilo. Dida je moga staroga naucija kuvat seljacku puru i uvik nas zva kad se kuvalo. Stari je naucija mene a ja danas ucin svoju dicu. Doduse njih dva su to sa cvarcima a ja i moj mali sa mlikon. I dan danas. 
Dida Duje je bija strog. Nosija je brkove ka oni slican Charlie Chaplinu i svi su ga se bojali. Ja i sestra bi cili lito proveli kod njih u vikendicu na Bracu. Dida je to napravija malo po malo uz pomoc obitelji i 6 miseci godisnje su boravili tamo on i baba. Inace su zivili u Varosu. Radmiloviceva ulica, odma do Plinarske. Vozija je cili zivot motore. Cak i utrke. Na Bracu je ima Kozu latasicu i s njon me vozija uvik u selo po kruv. Diza bi se rano u 5 uri i diza vrse. I ja bi s njime nekad isa. S njime san naucija sve sta se tice mora. Brod je uvik izvlacija vanka na kraj i veziva ga lancen za jednu alku. Kljuc ispod kamena u zidu. 
Obid je mora bit u podne inace bi bogava ka lud. Baba ka baba. Isla bi za nama dicon u more i davala ist. Zavrnila bi vestu do kolina i za nama s pijaton kumpira i davat usta jedan po jedan. I ona je nazalost umrla rano. Tu na Bracu san naucija plivat kad san ima tri godine. Nikako u more dalje od vrata. Boja san se trave ka lud. Jedan dan zove me stari u brod da idemo na ribe. Odvede me jedno 50 metri od kraja i zaitne me u more. Ja pocnen vikat i topit se. Sve dok nisan vidija da me ne jebe dva posto i da vesla nazad. Onda san dopliva do kraja bez problema. Pa ti vidi. Sa brodon od 3 metra i Tomos 4 se vozilo u Split nekad. Komunikacija partizanska. Stari je nabavija neka dva toki vokija i dvi kamionske baterije. Morali bi se popet na zgradu i u zadano vrime se javit didi na Brac. To je trajalo neko vrime dok nan milicija nije usla u frekvenciju pa smo morali prestat. Dida Ante bi posebno bija ponosan na unuka. Zamisli Radja u HOF. Bili bi svi ali on posebno.

  • 1

#424 Asterion

Asterion
  • Members
  • 13,160 posts

Posted 11 October 2018 - 14:26

 

 

 

Babe i dide. 
Od matere dida Duje i baba Marica a od oca dida Ante i baba Marta. Dida Ante je oni cinkaros od jucer. Kad san se rodija zivili smo prve 3 godine s njima. Bija je partizan za vrime rata i prica mi je prica stotine kako su isli na bunkere s jednon bombon u ruci, kako bi bajuneton kopali po ledu za komad starog kruva. S njime san jako bija vezan. Zivili su na Gripe u kuci od svega. Malo betona, malo cigle, malo drva, malo papundeka. Dogradjivalo se kako se moglo. Radija je vino u polju a isprid kuce su se igrale balote. Kad se priselija u neboder jer je mora kucu dat da se prosiri staracki dom poceja je kopnit. Ja san mu bija bog. Najstriji muski unuk. Zensku unucad i sve od svojih ceri nije zazira dva posto. Ja san nosija prezime a svi drugi su se mogli slikat. Samo meni je dava cokoladu ili neku kintu. Medjutin ja san to mora dilit sa sestron. Isa bi kod njega i nas dva bi igrali na karte. Briskula sa tri karte samo. Nije zna duplu. Posli bi mi uvalija crvenog konja i reka da ne govorin nikome. Ali starci su me naucili da je najvaznije nikad lagat pa san uvik reka i mora podilit. Nije mi onda bilo drago ali san naucija lekciju. Dida bi nas zna odvest na selo u Ogorje. Tamo se pekla pecenica na spaheru i jaha se magarac. To mi je bija ka space shuttle danas. Baba je umrla rano. Bija san jos mali pa se sican samo malo. Prava zena sa sela. Baba, ljubav, zastita i uvalit sta slatko kad je bilo. Dida je moga staroga naucija kuvat seljacku puru i uvik nas zva kad se kuvalo. Stari je naucija mene a ja danas ucin svoju dicu. Doduse njih dva su to sa cvarcima a ja i moj mali sa mlikon. I dan danas. 
Dida Duje je bija strog. Nosija je brkove ka oni slican Charlie Chaplinu i svi su ga se bojali. Ja i sestra bi cili lito proveli kod njih u vikendicu na Bracu. Dida je to napravija malo po malo uz pomoc obitelji i 6 miseci godisnje su boravili tamo on i baba. Inace su zivili u Varosu. Radmiloviceva ulica, odma do Plinarske. Vozija je cili zivot motore. Cak i utrke. Na Bracu je ima Kozu latasicu i s njon me vozija uvik u selo po kruv. Diza bi se rano u 5 uri i diza vrse. I ja bi s njime nekad isa. S njime san naucija sve sta se tice mora. Brod je uvik izvlacija vanka na kraj i veziva ga lancen za jednu alku. Kljuc ispod kamena u zidu. 
Obid je mora bit u podne inace bi bogava ka lud. Baba ka baba. Isla bi za nama dicon u more i davala ist. Zavrnila bi vestu do kolina i za nama s pijaton kumpira i davat usta jedan po jedan. I ona je nazalost umrla rano. Tu na Bracu san naucija plivat kad san ima tri godine. Nikako u more dalje od vrata. Boja san se trave ka lud. Jedan dan zove me stari u brod da idemo na ribe. Odvede me jedno 50 metri od kraja i zaitne me u more. Ja pocnen vikat i topit se. Sve dok nisan vidija da me ne jebe dva posto i da vesla nazad. Onda san dopliva do kraja bez problema. Pa ti vidi. Sa brodon od 3 metra i Tomos 4 se vozilo u Split nekad. Komunikacija partizanska. Stari je nabavija neka dva toki vokija i dvi kamionske baterije. Morali bi se popet na zgradu i u zadano vrime se javit didi na Brac. To je trajalo neko vrime dok nan milicija nije usla u frekvenciju pa smo morali prestat. Dida Ante bi posebno bija ponosan na unuka. Zamisli Radja u HOF. Bili bi svi ali on posebno.

 

:lol+:


  • 0

#425 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 16 October 2018 - 08:25

Zeljana.
Ko nezna to mi je bivsa zena. U ciloj ovoj prici ima i ona svoju ulogu. Od juniorskih dana se znamo. U ono doba postojala je i zenska ekipa Jugoplastike. Trenirali su u istoj dvorani a kako nismo imali vrimena izlazit vanka dosta nas smo se medjusobno simpatizirali i vezivali. Tako smo ona i ja rano krenili skupa. Ja 18-19 a ona 19-20 godina. Ozenili smo se 90te godine prije mog odlaska u Rim. Vatrogasni dom u Kastila. 70 ljudi, izmedju ostalih piva nan je i Oliver. Ka prijatelj a ne ka bend zaduzen za muziku. Posli Rima je bila s menon u Bostonu sve 4 godine. Ja san u to doba bija skroz posvecen kosarci. Nije se izlazilo nigdi. Trening, spavanje, hrana i tako u krug. Moralo se jest u odredjeno vrime da se moze spavat sta vise i odmarat. Uloga zene u zivotu sportasa se previse gleda kroz cipele i torbe a niko nezna koliki uteg one nose. Nije joj bilo lako vecinu vrimena bit sama, pogotovo liti jer su pripreme trajale po 4-5 miseci. Zeljana je dala veliki doprinos mojoj karijeri koja je tada bila na vrhuncu. Nas prekid je iskljucivo nasa stvar. Ostalo je prijateljstvo i medjusobno postovanje a najvaznije nas Duje koji je uvik bija u prvom planu i njoj i meni. I dan danas smo u dobrin odnosima. Bila je i u Americi na HOF ceremoniji. Inace obe moje zene su rodjene 7.7. pa recite da neznan gadjat.

 

 

 

 

Moje prvo pijanstvo. Jos dok smo bili kadeti Teca je slavija svoj 15ti rodjendan. Isli smo ekipa u Labuda proslavit. Ja odlucin vidit kako je to kad se veliki napiju. Cuja lola prica raznih pa odlucija provjerit. Kako san bija tada pun velike pameti i iskustva popija san vise od boce crnoga vina i to casu po casu naiskap. Naravno onog najjeftinijeg. Jedno desetak minuti mi je bilo super. Veselje i zajebancija. Onda smo i restorana otisli do Rive i seli na klupe. Odjedan put mi se zamracilo i poceja san rigat. Taman san malo dosa k sebi kad mi kazu da ide zadnji bus. Trica, Brda-Lovrinac. Ukrcan se unutra na jedvite jade. Vrti se u glavi i opet se izrigan u busu. Nekako izadjen na pravu stanicu i do doma jos par puta dusu na nos. Starci su tribali bit na vikendici pa se nisan zabrinjava. Medjutim otvorin vrata i vidin svitlo. Otriznija san se u sekundi. Onako s vrata reka staroj da iden lec jer san vecera na rodjendanu i da nisan gladan. Srica da joj nisan prisa blizu. Cilu noc agonija. Prvo san izriga crno vino na zuti tapet. Pa pokusa oprat da se ne cuje ali nikako. Onda kad san bija na izmaku snaga pokrija san fleku romanima i zaspa. Ujutro su strci isli vanka a ja cili jutro riba fleku. Tek san popodne materi reka da san povraca. Naravno od spize. Ta me fleka pratila dugo godina. Nikako je maknit sa zutog tapeta. Svi ljudi koji su me vidili tu vecer bice mislili. Jadna ti majka sta ce od tebe bit. A meni je to bila lekcija ipo. Nikad u zivotu vise nisan okusija vino. NIKAD. Povraca mi se kad ga pomirisen.

  • 4

#426 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 22 October 2018 - 07:53

Maco. Ovu pricu ce potpuno razumit samo oni koji su gledali Velo misto. Maco je moj brico. Prije ko zna koliko godina moj dida Ante( opet oni cinkaros od nikidan ) je isa na sisanje u njega tamo doli kod prvog javnog wc-a u Splitu. Onda je tu poceja dolazit moj stari i doveja mene. Posli se priselija gori na Manus i polako je poceja dovodit svog sina da mu pomaze. Od svoje seste- sedme godine Maco mladji je radija tamo i s godinama preuzeja posal od starog. Kad san isa igrat u Rim donija san mu profesionalni aparat za sisanje. To je danas tesko objasnit jer je sve dostupno ali onda je to bija unikat u cilome gradu. Stari Maco je nazalost umra a mladi priselija tamo kod autobusne za Trogir. Ja san desetak godina bija vanka i malo izgubija kontakt. Usput san izgubija i kosu pa bi se sam sisa aparaton u dvi minute. Kako san se vratija doma odma san isa u Mace. Pitaju me dica sta se ne sisan sam. Nes ti kose. Nemozete vi to razumit. Dodjes u brice ne samo na sisanje. Cujes sta je s Hajdukon, najnovije informacije moto GP, sve zivo o Formuli jedan, svi novi vicevi i uvik iste face unutra. Politika, pravo,navijaci, struka,svi zivi sportovi, gradjevina, turizam, medicina, Nassa, KGB,SDP. Sve se tamo zna. Ko to moze platit. I da me danas pitate kako se zovu njih dva neman pojma. Za mene su bili i uvik ce bit Maco. Doduse prezime znan jer pise velikin slovima na ulaznin vratima. ZANZE. Dva izvanredna lika koji su ili jos sire pozitivnu energiju i nemogu zamislit ne doc se osisat bas tamo. Slika nas dva je od jucer.
43727776_267742537210475_470803677212521

 
 

Evo san prekjucer opet izasa na oni isti teren di je sve pocelo. Prvi trening mi je jos u glavi. Balun na rubu reketa i od njega finta livo pa desni dvokorak sa brojanjen jedan, dva i sut. Koja je muka to bilo u pocetku. Nikako uvatit dobar ritam. Odatle do ovoga izlaska dug je i tezak put bija. Sladak ali vrlo zahtjevan.
Svaki igrac ima neki momenat u karijeri po kojemu ga ljudi znaju. Stojkova banana u finalu kupa prvaka, Tonijevih sto trica pritiv Amera u Bormiu, Drazenovi penali u Barceloni. Meni su dva zakucavanja najdraza. Ono u Minhenu di smo time potvrdili titulu prvaka Europe i drugo protiv Partizana u finalu prvenstva na Svetog Duju. Bas to zakucavanje mi je prolazilo kroz glavu dok san pokusava obuzdat emocije izlazeci na teren. Reakcija publike je sve rekla. Nikad se ona generacija nece zaboravit a ja san bija samo jedan dio te najlipse price. Kad dozivis ovako nesto u Splitu onda znas da si uspija u zivotu. Najzajebanija sredina za odat priznanje definitivno. Izasa san iz dvorane punog srca isto ka oni dan kad smo Partizana prigazili. Fala Splite, uvik san bija i uvik cu ostat tvoje dite.



  • 1

#427 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 26 October 2018 - 10:07

 

 

Moj Hajduk. Vise manje sve se zna oko Hajduka ali kako je to islo s moje strane. Rodija san se priko puta ali naravno da nisan zato posta navijac. Dida Duje je zivija u Varos pa bi cesto bili tamo u njega. Stari me par puta vodija na utakmicu i to tako da bi me kroz rupu u ogradi provuka i reka da ga cekan dok on s karton ne udje. Tako da san ima tu sricu bit dio povijesti. Medjutin pravo ludilo pocinje s Poljudon. Prva utakmica Hajduk - Trabzonspor. Nema love za karte nego ides oko stadiona od ulaza do ulaza i zicas da te puste. Barba molin vas, barba molin vas dok se jedan ne smiluje. Tako bi nekad ulazija odma a nekad na samom kraju. U to doba je sve bilo na nogama i svaka velika utakmica vise od 50000 svita. Hamburger san gleda zadnjih 10 minuti samo ali necu nikad zaboravit. Prava ljubav dolazi sa onon famoznon ekipon di su bila braca Vujovic, Baka Sliskovic, Vulic i ekipa. Srednja skola je bila odma do stadiona pa kad bi se igralo znalo se da nema nastave. Profesorima bi to bilo normalno da cili razred ide na Hajduka. Stari mi je vidija da san popizdija pa mi je jedne godine kupija pretplatu na zapad. E to je bija posebni gust. Ima san misto iza jedne starije ekipe. Slusat njihove komentare svaki put je bilo bolje od iti jednog cirkusa na svitu. Pogotovo kad nebi bija stadion pun i kad bi se culi sve zivo. Slavija, Tottenham, Marseille, ma sve zivo san gleda. Kisa, bura , sivalo , grmilo. Kad je pa famozni suzavac osta san na stadionu, pokrija usta i oci salon i nisan tija izac za dispet. Pivac, rakete, bombe,transparente, koreografije. Nagleda san se svega. Obisa san vecinu stadiona u gostima. Od Rima do Zapresica. I di god dodjes jebu ti mater samo zato jer navijas za drugoga. Sta bi triba kad Hajduk da gol. Sidit i plakat. Naravno da san skaka svaki put. A kad se nije moglo na gostovanje onda s auton(Golf dvica) na Marjan radi boljeg signala i slusat radio prenos. I za kraj jedna anegdota. Zadnja titula igraju Hajduk - Osijek u Splitu a Sibenik- Dinamo u Sibeniku. Ako Hajduk dobije,prvak. Ako Osijek dobije, prvak. Ako Hajduk i Osijek igraju nerjeseno a Dinamo dobije Sibenika oni su prvaci. Ja na pripremama reprezentacije u Zagrebu. Pitan trenera mogu li na utakmicu i on me ne pusta. Medjutim trening je bija samo ujutro i obaveza vecera tek oko 8. Ja posli rucka na avion i pravo na Poljud. Udjen negdi na Zapad pri vrhu da me se ne vidi. Dobije Hajduk a ja neman vrimena ostat festat nego pravac aerodrom i avion u 7. Dolazin na veceru malo kasnije i svi se smiju. Uvatila me kamera kad je Hajduk da gol sa salon medju 40 iljada ljudi. Bas mene u direktnon prenosu. Jebiga vridilo je popit sranje od trenera. 
Proslava 100 godina je jos jedan dogadjaj za povijest. Mirisalo je na spektakl dugo, dugo. Nara no da nisan nista zna nego san po ure prije ponoc odveja svoja dva sina na vrh Marjana. Da san in dvi bengalke u ruke i reka. Zapantite ovo sta ce se sad dogodit. Nikad prije a i nikad vise se nece ponovit. Ja san plaka cilo vrime a dica su u cudu gledali sta se zbiva i zapalili bengalke. Nista in nije bilo jasno. Tako to ide sa oca na dicu.
———————————————
My „Hajduk“ (football club). All in all, everybody knows what's Hajduk, but I'll tell you how that went from my side of the story. I was born across the streets of were Hajduk played, but that's not the reason that I became a fan. Grandpa Duje was living in „Varos“ (neighbourhood in Split) and we would be around at his place. My old man would bring me to games and in the way that he would put me through this whole in the fence and told me to wait for him there while he enters the stadium with a ticket. So I had the luck to be a part of history. However, the real craziness starts with „Poljud“ (new stadium of Hajduk). First match, Hajduk-Trabzonspor. Broke trying to enter the stadium, begging to enter the stadium. Mister please, mister please...until one of the guards lets you in. That way I would sometimes enter the stadium at the start of the match, sometimes at the end. In those times there were only standing seats (no chairs to sit) and every game more than 50+ thousand people in the stands.
I was only watching the last 10 minutes of the big Hamburg game, but I will never forget it. Real love comes with that famous team with brothers Vujovic, Baka Sliskovic, Vulic and co. High school was across the street of the stadium, so when there was a game, class was cancelled.
To the teachers it would be normal that the whole class goes to the match. My old man saw that I've gone crazy so he bought me the season tickets on the west part of the bleachers of the stadium. Oh, that was a special treat. I had seats behind some of the older heads there. Listening to their comments on the game was better than any circus show on earth. Especially when the stadium wasn't packed and when would you hear anything. Slavia, Tottenham, Marseille, I watched it all. Even if it was raining, „Bura“ (strong north wind only in Dalmatia, Croatia), thunderstorms, I was there. When the infamous tear gas was thrown, I stayed at the stadium, I covered my eyes and face with a Hajduk scarf and wouldn't leave the stadium from defiance. Rooster, rockets, bombs, banners, choreographys, I've seen it all, even the visiting stadiums. From Rome to Zapresic. Wherever you go, they hate you because you cheer for the visiting team...what should I do when Hajduk scores a goal!? Sit and cry?! Of course I was jumping and cheering everytime they scored on the road. When we couldn't go on the road with a car (Golf 2), we would go to „Marjan“ (park-forest-hill in Split) because of the better signal and we would listen to the radio stream! One more anectdote. Last time Hajduk won the national championship, Hajduk played Osijek in Split, but Sibenik played Dinamo (Hajduk's rival team) in Sibenik. If Hajduk wins they will be crowned as champs that season. If Osijek wins, they're crowned. If Hajduk and Osijek play draw and Dinamo wins Sibenik, they're champs. I was at training camp for the national team in Zagreb. I ask the coach can I go to the game in Split and he won't let me. However, the practice was only in the morning and team dinner around 8 pm. After lunch, I sit on a plane and straight to Poljud. I enter the west side bleachers on the top so nobody spots me. Hajduk wins and I have no time to stay and celebrate, so I go straight to the airport and sit on the plane at 7 pm (only a 45 min plane ride Zagreb-Split). I'm running a little late to dinner and everybody is laughing. A camera caught me with a Hajduk scarf when Hajduk scored on national TV, although there was 40 thousand people in the stands...Fuck it, it was worth to take shit from the coach.
The celebratory 100 years of Hadjuk Split was one of the most spectacular events in history. It smelt that it was going to be a spectacular event for a very long time. Of course I didn't know better but to bring my two sons half an hour before midnight to the peak of the hill Marjan. I gave them two flares and said...Remember what will happen now. Never ever will this happen again. I was crying the whole time, but the kids where watching in awe what was happening and they lit the flares. They had no clue. That's how it goes, from father to the kids.

  • 1

#428 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 26 October 2018 - 10:19

Autoelektricar. 
Vjerovatno malo ko zna da san prije zavrsenog fakulteta bija po struci autoelektricar. U ono doba islo se u srednju skoku dvi plus dvi godine. Prve dvi opce a onda usmjeravanje dvi godine u neki zanat. Meni je stara rekla. Zanat u ruke, stari ima garazu pa uvik mozes u njoj otvorit servis i radit. Tako san ja zavrsija za autoelektricara. Prvu godinu san jednom tjedno radija praksu u Prerade di mi je stari vozija autobus. Isa bi s njin na posal ujutro oko 4 ure i vraca se doma oko 4 popodne. Stari je inace vozija radnike na posal pa bi triba sve pokupit i odvest doma iza posla. Ja san mora s njime sve obavit. Kad bi dosa dali bi mi da peren djelove i rastavljan alnasere i alternatore. Oni bi popravili a ja sastavlja i montira nazad. Inace mi je zadatak bija donosit marendu mestrima. Ic u pekaru uzest vruceg kruva sa trake i u menzu po salamu i sir. Drugu godinu san isa kod privatnika Brace Jere u Labuda 2-3 puta tjedno. Tu san zaradjiva vise nego u kosarci. Svaki dan bi mi Braco uvalija neku kintu. Radilo se dosta a on je bija ludi navijac Jugoplastike i Hajduka pa me zavolija odma. 
Mozete zamislit mene ispod zadnjeg sica od Fice vadit alnaser. Jedan dan me posla da provan Ficu nakon popravka. Provacu ricima nacrtat situaciju. Dakle, zamislite mene na mistu vozaca. Glava sagnuta jer tuce u krov. Za ubacit u prvu moran gurnit mjenjac ispod desnog kolina izmedju nogu. Druga isto tako a za trecu pribacit mjenjac ispod kolina vanka. Tako ja vozin do Instituta i nazad a u povratku me zaustavi Policija. Kad me vidija u drugoj brzini sa mjenjacen izmedju nogu lik je zavarija od smija i pustija me da iden ca. U ono doba su auta dolazila bez radia pa san ja svojin suigracima postavlja radia u auto. Danas sa puston elektronikon nebi se usudija taknit nista osin osiguraca. Kad smo osvojili Minhen mestar Jera je zidic zapadne obale sve do Rive prolija petrolejen i ceka nas da zapali. Nazalost nije nan dalo tuda proc. 
Prvi je poceja donosit bengalke na stadion. Poslusajte zadnjih 30 sekundi sta kaze.
Ostali smo dobri i nakon segrtovanja. Mestre pocivaj u miru. 


  • 1

#429 Chaos Is Me

Chaos Is Me
  • Members
  • 16,595 posts

Posted 26 October 2018 - 14:52

Voleo bih da Rađa napiše nešto o Guroviću.  :lol+:


  • 0

#430 melov rezignirani batler

melov rezignirani batler
  • Members
  • 9,231 posts

Posted 26 October 2018 - 15:27

jel su igrali zajedno?
  • 0

#431 Chaos Is Me

Chaos Is Me
  • Members
  • 16,595 posts

Posted 26 October 2018 - 15:29

Ma jok, nego su se nešto preko novina kao džukci međusobno prozivali dok je tzschitzscha igrao za KKCZ.


  • 1

#432 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 29 October 2018 - 09:31

Danivor.
Evo jedne novije price. Nekad ti se dogodi da sretnes neke ljude i zaljubis se odma u njih. Tako san ja prije 7-8 godina upozna Danivora i Sandru. Njegovo pravo ime je Dalibor ali tada je moj Niko ima 3 godine i zazva ga je prvi dan Danivor pa je tako i ostalo do danas. Dakle kako smo se upoznali. Vidin ja da su brodovi bacanje para i prodan sve osin gumenjaka. Priko interneta san trazija negdi apartman uz more za iznajmit i naletin na gomilu toga. Prvo sta san nazva bija je on. Odakle si ti pita me. Sta ima veze odakle san. Ne priman Ruse, Poljake i slicno. Aha, ovo je neki ludento a meni takvi pasu. Treci misec, ima jos do lita i ja se dogovorin s njime nac u kaficu. Nisan se predstavija i lik kad me ugleda kaze. Nije to za tebe aj trazi dalje. Kako mislis nije za mene. Ma to ti je malo, bez veze uredjeno aj vozi dalje. Daj ti meni da ja odlucin jeli nesto za mene ili nije. Nagovorin ga nekako da odemo vidit. Meni se svidi i ja rezerviran. Niti san se rodija na dvoru niti cu umrit na dvoru. Od prvog dana vidin kakvi su to ljudi. On bivsi branitelj, ranjavan, igra rukomet nekad a Sandra, dusa jedna.......... Neznan sta bi reka. Obozavan ih. Sta rec nego da kod njih doma iden na obid u mudante i majicu mrtav ladan. Zena naravno pizdi ali ja se tako osjecan. Ka doma. Zive u apartmanu odma do tako da ne mislite da odan gol po Visu. Primili su nas ka svoje od prvog dana. Dica su tamo ka doma a on cuva svoje goste ka oci u glavi. Sve goste, ne samo nas. Mora bit da je ucija skolu negdi tamo u Dojcland. Rad, red i disciplina. I di bas na mene. Spavanje u 23h, popodnevni odmor od 2-5. Nema buke, deranja, vikanja jer odma skace nervozan a cin ga vidis prodje te volja za suprotstavit se. Cak i meni neda glasno govorit iza 11 navecer. A nama posli cile godine gungule, skole, treninga, putovanja i svega skupa pase malo mira. Nema samoposluge, trafike, kafica ni restorana u blizini. Za sve triba auto ili brod. Ka da su mene pitali. Da stvar bude ludja vozija je jedan od helikoptera 5.8. za Knin. To mu je sveti datum i svake godine se dize zastava taj dan a zadnjih par godina san naucija radi njega svirat himnu pa mu sviran. I fala bogu padne vatromet navecer. Kad uvatin sta ribe bacimo zajedno na gradele a Sandra radi najbolji fazol na brujet na svitu. Prvi put kad san dosa udren licu od 5 kila puskon na dva metra. Donesen njemu da ispece jer san vidija da drugin gostima zna ispec ribu ponekad. Usrid rucka pocne on vikat. Ja ovo nemogu virovat, ja ovo nemogu virovat. Sta je sad bilo. Pa dodje Dino u mene doma, udre ribu i donese nama za stol. A sta bi triba, da nas 4 doma izimo pola a ostalo bacit ili bolje podilit.
Inace sve sta na Visu triba samo pitaj. Oces dvoranu za trening, oces stadion za trcat, oces doktora, sta god triba samo reci. Primljeni smo tamo ka u svojoj kuci. Budikovac, Stoncica, Magic, Pojoda, Kolgjeraj, Komiza. Ma di god dodjes. Svakako tih misec dana prodje ucas.


  • 0

#433 kovacevicsavo

kovacevicsavo
  • Members
  • 2,251 posts

Posted 29 October 2018 - 11:18

divno.


  • 0

#434 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 05 November 2018 - 08:38

Sandor Romano
Ovo je prica koju ce razumit samo stariji Splicani. Samo oni se sicaju Sandora i Trte mrte sa radio Splita davnih dana. Inace san ga upozna u dvorani na Gripe. Ono doba kad je za Jugoplastiku igrala ekipa Jerkov , Solman, Dukan i ostali ja san ka kadet dolazija gledat Jerkova. On mi je bija idol. Iako nismo nikad napravili trening skupa gledajuci ga san naucija jednu vrlo bitnu stvar u svojoj karijeri. Pas priko ciloga terena. Najlaksi moguci kos a ustvari se odmaras. Skocis, u skoku vec gledas naprid i onako bejzbol pas priko cilog terena nekome ko istrci. On da kos cili sritan, svi trce gori doli a ti lipo stojis i odmaras. Divota. 
Moje misto je bilo ispod sjevernog semafora a tu je dolazija i Sandor. Pardon, uvik vas, nikad svoj doktor Sandor Romano. Ko ga zna mislice da se ja sad zajebajen ali on je bija pionir statistike. Mozete li zamislit danas isvjestaj sa bilo kojeg sporta bez mora popratnih brojeva. Nauka ziva. Koliko je ko pritrca, koliko sutnija, skocija, doda. E , on je vodija svoju statistiku na komadu papira svaku utakmicu. Prije 36-7 godina. Tada niko cuja nije za postotak suta. Sve je to on biljezija na papiru tako uredno da bi se mnogi posramili danas. 
Inace je bija zvijezda radio emisije Trta mrta pa ko ima volje zabavit se neka poslusa neke legendarne emisije koje su na linku. Uvik su se iza emisija prepricavale njegove pizdarije a dan danas iman u autu snimke Trte mrte pa pustan kad mi dodje. Sretnemo se i danas tu i tamo. Uvik mi ga je drago vidit jer je to jedan poseban lik. Ziva legenda grada Splita. Ne moraju sve legende bit uspjesni sportasi, pisci, glumci i slicni koji su nesto napravili u zivotu. Nekad je bit dobar i voljen od strane svih dovoljan argument za bit legenda grada. 
Poslusajte emisije. Necete zazalit. Ima jos na YouTube. Samo upisat Sandor Romano. 

 
 

Skola. 
Osnovnu skolu san krenija u Zlate Segvic. Stali smo tamo u Mazuranicevo setaliste 40 ka postanari. Sican se da me stara moja odvela na raskrsce danasnje ulice Slobode i Mazuraniceve i rekla. Evo ovde na semaforu pazi da je zeleno i pogledaj svejedno na obe strane pa pritrci cestu. Isto tako nazad iza skole. Jeli ona mene tajno provjeravala jos koji put neman pojma ali ja je vise nikad nisan vidija. Bija san odlikas ali valjda su sva dica odlikasi u to doba. Tu san se primija u pionire i piva crvenu maramu nosicu ja i plavu kapicu tralalala. Na pola cetvrtog razreda dobije stari od firme stan. Alooooo. Mukte. Obican sofer. Na listu pa malo cekas i eto. Meni sranje jer moran minjat skolu. Pribacimo se u Vinko Paic na Trsteniku. Prvo u staru skolu tamo u onoj kamenoj zgradi di je Fronta bila. Posli u novu skolu tamo blizu danasnje Policije na Znjanu. Tu mi je profesor iz povijesti bija Stane Krstulovic inace bivsi igrac Hajduka. Valjda san radi njega toliko zavolija povijest da san sanja bit profesor kad naresten. 
Srednja skola tribalo je ic u grad. Stari me zva sa strane i reka. Gledaj sinko. Do sad si bija tu nama na oku sta se tice skole. Mogli smo te provjeravat i pripazit. Sad ides u grad. Nisi na oku ali da znas. Dokle god ne napravis gresku radi sta oces i niko te nece provjeravat. Onaj put kad nesto zajebes ja preuziman stvari u svoje ruke. Kako smo se staroga bojali ka vraga a ko je cita zna kako san ovanca jedan put nije mi padali na pamet budalit. Lipo se dignes starijem u busu da slucajno ko staroj ne spija, pozdravis poznate i nepoznate, donosis fer ocjene i nemas problema. U to doba san vec poceja igrat u Jugoplastiku pa su me profesori gledali blagonaklono. Nisan onda bija nesto posebno poznat ali su u to doba profesori na sportase gledali sa simpatijon. Nekoliko profesora san zapantija. Jere Bilac nan je predava motore i elektrotehniku. Uvik u bilu kosulju grmilo sivalo. Lito, zima, uvik isto. Kad bi mu se pokvarilo auto pita bi u razredu ko zna popravit i pustija ih sa sata da mu ga dovedu s ulice. 
Profesorica matematike Vinka Caljkusic mi je posebno ostala u sjecanju. Kod nje je bilo pravilo da se svako od 7-8 poglavlja mora pozitivno odgovorit za proc. Ja san ima sve aseve i cak dvi nule misec dana prije kraja skole. Oden ja kod nje pitat sta cu radit a ona meni kaze spremaj se za produznu. A meni reprezentacija. Iden ja u Cape na instrukcije. Naucin poglavlje i oden kod nje zicat da me pita. Kako nije bilo dovoljno sati do kraja mora san po drugin razredima gostovat ili na veliki odmor pisat kontrolne. Pada san, prolazija ali san bija dosadan ka cimavica. Prosa sva poglavlja i osta zadnji. Dodjen ja spreman zadnji dan kod nje a ona meni kaze. Nikad u zivotu nisan vidila nekog ovako dosadnog i upornog. Isto tako nikad nikome nisan dala dva a da nije naucija. Tebi poklanjan. Satra si me. 
I za kraj profesor iz tjelesnog. Nisan nikako dolazija i on mi nije tija dat ocjenu nego me zva na produznu da mu nesto istrcin. Cisto maltretiranje jer san vec tada bija reprezentativac i ta trcanja san radija na jednoj nozi. Zakljucija mi je tricu. Alo, tricu iz tjelesnog. 
Posli srednje skole kosarka mi je uzela sve vrime ali san ipak onako iz svog gusta zavrsija fakultet ( 3 godine trenerske )prije koju godinu. Nece mi tribat ali neka. Ionako za vecinu predmeta nisan mora nista ucit jer san to kroz karijeru savlada. Ono malo predmeta sta je tribalo san se potrudija. Fala profesoru Borisu Malesu sta me nagovorija da zavrsin.

44502970_270582090259853_843159483301704


  • 1

#435 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 05 November 2018 - 08:40

Zuta tuta
Kad se sitin ovoga sam se sebi smijen vec 34 godine. Prvi put san sa Jugoplastikon isa na planinske pripreme 84’ godine sa Slavkon Trninicen. Kakva muka mi je to bila tad. Ritam je bija otprilike sljedeci. Budjenje u 6.30 i trening nas mladjih u 7. Prvo sve sprave odnit u dvoranu. Vijace, medicinke i slicno. Onda treniras do 9 pa se zaletis na dorucak i nazad u dvoranu sa seniorima od 10-12. Kad zavrsi taj dio oni na trcanje vani u brdo a mi odnit sve u hotel i stic ih na stazu. E tu dolazi do situacije. Da pojasnin malo. Dakle zamislite manje brdo od Marjana. Trci se od vrata do Instituta pa gori do vrha nazad do vrata i tako u krug. Kako san tada bija jos krava i uvik zadnji ja s vrha vidin ekipu vec doli u drugom krugu i krenen na pola brda skratit da ih uvatin. Medjutin kako su oni prosli iza njih laganini Slavko i Pino setaju. Panika. Bojali smo se Slavka ka vraga. Sta cu radit a najdeblje stablo tanje od moje noge. Nemas di a zuta tuta izdajnicki svitli ka semafor usrid brda. Legnen u panici na pod i pocnen se pokrivat liscen i pravin se mrtav. Srce mi je stalo tih par minuti dok nisu prosli. Nisu me vidili na sricu jer bi dobija sup kartu s priprema. Nakon trcanja rucak, odmor i popodne opet mi mladji jedno uru ranije i onda dvi ure sa svima. Pa nes bit igrac. Tada san mrzija pripreme toliko da san ima traku zalipljenu na zidu i kriza dane ka u zatvoru kakvom. Tek posli san shvatija da su pripreme u biti najvazniji dio bilo koje sportske price. Radne navike stecene kod Slavka su temelj daljnje karijere.

44680875_270993816885347_265940677430974


Edited by Ridjis, 05 November 2018 - 08:40.

  • 0