Citala sam da je broj mesta na medicini, farmaciji i psihologiji veoma ogranicen u Norveskoj. Za medicinu me cudi da cvrsto drze samo odredjenu kvotu jer je vapaj za lekarima veliki (kao i u Svedskoj). Svedjani u napravili tu gresku 90-tih jer su pogresno procenili buduce potrebe. Sada importuju lekare samo tako i ukrstaju politicka koplja sa onim ko je ’kriv’ sto je ispalo da su lekari deficitarni. A i ovi koje imaju radje odu malo u Norvesku da rade jer im se vise isplati (em vece plate, em odnos norveske i svedske krune, em manji porez).
I u Svedskoj se trazi visok prosek da bi se uopste imalo sanse za upis na neke fakultete.....
Ja sam cula teorije i one mi ne zvuce bas nerealno, da je razlog ogranicenom broju mesta na medicini i skupo studiranje. Sta bi ih inace sprecilo da vec sada otvore veci broj mesta, kad je manjak ocigledan? Ali izgleda isplativije "uvoziti" strucnjake tog profila tim pre sto izgleda da vecini univerziteta u svetu (ukljucujuci i BU, da ne spominjem Rusiju i Indiju) moze da se veruje kad je medicina u pitanju. Sto tezi uslovi rada u nekoj zemlji, to dragocenija iskustva ljudi donesu ovde, a ono vezano za nove tehnologije nauce i eto odlicnih lekara bez velikog troska za drzavu. Zato je medicinskom osoblju bitno olaksan proces integracije, ucenje jezika i nalazenje posla nego imigrantima drugih struka.
Na medicinskom fakultetu u mom gradu je praksa da se lutrijom odlucuje ko ce da upadne na lekarski program, a ko nece, obzirom da se redovno javi bar dvostruko veci broj zainteresovanih, a koji pri tome svi imaju isti, maksimalan broj poena, pa nema drugog nacina da se izvrsi selekcija.