
Spašavanje Maye
#1
Posted 14 November 2009 - 22:53
Vozeci se danas kuci s posla, razmisljam kako cu se, nakon sto nesto pojedem, odsetati do marine i provjeriti sto je sa regatom koja bi upravo trebala zavrsiti. Mozda napraviti par dobrih fotki, vratiti se kuci i skuhati nesto za sutra da mi ostane vise vremena za projekt na kojem trenutno radim...
Udjem u dvoriste, izadjem iz auta i zacujem macji "plac" koji je bez sumnje, od moje macke Maye. (Inace uvijek dotrci na zvuk mog auta). Onaj tko nije cuo kako zvuci kad macka "place" nece znati o cemu pricam, ali znalcima nece biti cudno ako kazem da vam se srce stegne kad cujete to bespomocno glasanje i zapomaganje.
U prvi tren uopce nisam skuzila gdje je, dok mi pogled slijedeci zvuk nije zapeo na vrh bora u dvoristu. A bor je jebeno visok. Niske grane su odrezane. Mrak mi se spustio na oci jer sam slicno isustvo vec dozivjela, kad je zavrsila na balkonu prvog kata u kuci gdje sam prije zivjela, a spas su bile susjedove ljestve koje je posudio u 5 ujutro nakon neprospavane noci i nemoguce misije da ju nagovorim da nekako sidje.
Ali ovdje u novom kvartu nemam poznatih susjeda, a ni toliko visoke ljestve. Prvo sam ju pokusala nagovoriti da sidje;
" Mic, mic, Mayoooo"
" Mijaaaaaauuuuu"
"Ajde ludo sidji, evo tu imas granu"
"Mijau"
"Ajde!"
"Smrcmijauuuuuuuuu"
"Ajde ludo, evo TU, po OVOJ grani"
"Au"
Nema sanse, jasno mi je da se nece sama spustiti, ili ako proba skociti slomit ce nogu ili .. i sad sam vec zivcana, ona panicno mijauce, ja pojma nemam sto cu i psujem u sebi ovaj usrani dan i pojma nemam sto cu sad ni kako cu je spustiti s fucking drveta, ni zasto se uopce pentrala gore i tko ju je tako ganjao (mora da je neka ogromna macketina).
Zovem frendicu koja ima poprilicno iskustvo s mackama;
" I sta da radim?"
"Nista draga, zovi vatrogasce."
" Ma jesi sigurna? Mislim, smijat ce mi se i poslat ce me k vragu!"
" Nema druge. Zovi."
O Jesus. Samo mi je to trebalo. Nista, s knedlom u grlu okrecem "93"
"Halo?"
"Dobro vece, vatrogasci?"
" Da, izvol'te"
"Ovaj, znate, imam velik problem, al' nije pozar, nego se moja macka popela na bor i ne zna sici, place i mijauce, a ja nemam dovoljno visoke ljestve i stvarno ne znam sta da radim, pa jel bi vi mozda mogli.."
" A jeste vi u Sibeniku?"
" Pa nisam, nego tu blizu.."
"E, a nema sad nikog tamo, to je dobrovoljno drustvo, oni vam sad ne radu, subota je popodne, nema vam nikog tamo".
" Aha.. a ovaj sta.."
" A di ste vi, koja vam je adresa?"
" Pa tu odma do mora, kad skrenete lijevo.."
" Ajte vi zapisite broj od zapovjednika tamo, pa se cujte s njim, pa ako tamo ne mogu nista, mi cemo doc"
" A stvarno bi dosli?"
"E, a ocemo. Al' zov'te vi prvo njega, pa cemo vidit"
Zovem broj i smisljam kako cu uopce objasniti problem
"Alooo!"
" Dobro vece, ovaj oprostite, dali su mi vas broj, a ja znate imam problem, moja macka je na boru gore visoko i nece sici, a ja ne znam sta cu..."
" Ajme gospodjo ja van sad nisan tu, mi vam ne radimo, znate. Nema nikog."
" Joj, ma ispricavam se sto sam uopce zvala, rekli su mi da bi mozda vi.."
" A di ste vi, u kojoj ul'ci?"
" Ma tu odmah lijevo iza hotela kad se spustite do mora"
" A ma znam ja di je to. Ovako cemo. Idem ja vidit jel neko od decki slobodan pa cu vas nazvat na ovaj broj.."
"Joj, hvala vam puno"
Maya se u medjuvremenu pocela histericno derati, spustio se mrak i uopce ju vise ne vidim. Za 2 minute zvoni mobitel;
"Alooo, gospoja, evo stizu vatrogasna kola i tri vatrogasca za 15 minuta, vi ih samo docekajte na ulici.."
" Joooj, hvala vam puno, puno, evo idem odmah van i ispricavam se.."
" Ma sve u redu, ne brin'te, aj' book"
Izlazim na cestu i usput stalno tepam Mayi koja na zvuk mog glasa jos jace mijauce s tim sto to sad vise nalikuje hropcu i neartikuliranom zapomaganju nego klasicnom "mijau".
Bojim se da ne skoci na granu koja ce puknuti, da se ne ubije, cujem po zvuku da je totalno u panici i histericna, a i mene hvata panika. Nemam pojma trebam li ju uopce dozivati ili je bolje da sutim, sta da koji klinac radim i kud se uopce penjala na taj glupi bor, glupa macka... Spustio se totalni mrak, bor je u tami, a gore visoko moja sasava Maya.
Za 15-minuta u mojoj ulici na cesti su zabljestala plava svjetla od vatrogasnih kola. Isuse, ne vjerujem!
" Dobro vece, ja sam zvala zbog macke.."
" Vece, a di je maca?"
" Eno tamo skroz gore na vrhu, ne vidim ju, samo cujem da place"
" Di, tamo skroz gore? Rodjo, aj izvuci one ljestve, pa cemo skroz do gore.."
Oni pod punom "ratnom spremom" -kacige, vatrogasna odijela, njih trojica iz vozila izvlace ljestve, a meni neugodno i mislim joooj mozda sam bezveze digla frku, mozda bi ona sisla sama, vidi ovo, psovat ce mi sve po spisku i tko zna koliko cu morat platit...
" Ajmo rodjo, tu ih lipo stavi 'vako uz bor cemo."
" E, a di je ona, el ju vidis?"
" He a ne vidin ju, jebaga, el to ona osla na krov od kuce?"
" Je! Eno je vidi tamo!"
" Nista, ajmo ljestve na kucu, pa 'š se ti popet.."
" Ovaj, decki, a da se mozda ja popnem?" - Pomisljam da ju nece moci uloviti cak i ako dodju do nje.
" A ne smite, opasno je. Samo polako, uvatit cemo mi nju".
" Mayooooo!" - zovem je, uopce ju vise ne vidimo, a niti cujemo.
" Ma di je jebem mu?"
" Rodjo, aj lipo uzmi one baterije iz kola"
"Mijau"
"Cek, cek, aj cuj ju"
" Mijaaauuuuuuuu"
" A jebate, eno je sad na boru."
Meni sve vise neugodno : "molim vas oprostite sto vas gnjavim, znam da je subota i to sve..."
" Ama ne sekirajte se, sve je u redu" El to vasa maca?
" Je."
" A ma spasi' cemo mi nju, samo vi lipo budite mirni. Rodjo, jes gore?"
" E, al pobigla je sad opet, eno je se uplela u bor."
" Jes ponio hranu?
" Ma nece vam ona jesti sad" - dodajem ja, sva uzmoskoljena, jebote, jel da se popnem na te ljestve... hm
" Ponili smo mi macju hranu, doc' ce ona. Imamo mi u nasem DVD-u (dobrovoljno vatrogasno drustvo) naseg macka Zucu"- smjeska se jedan od njih a ja na to:
" Molim vas oprostite sto vam zadajem muke i znam da je glupo, mislim, da dolazite samo zbog macke i subota je i vi niste ni dezurni a sad ste dosli samo zbog toga i stvarno..."
" Ma nista, nista. Ajte ne sekirajte se. Dogadja se to s mackama, i dodjemo mi uvik. Sve je u redu. Ajte smirite se, samo da mi dodjemo do nje. Rodjo, el ju vidis? Di je?
" A tu je jebaga, pobigla mi. E, sad je u panici, nece ona doc meni. Eno se uplela u grane, daj posvitli, el ju vidis?"
" Vidin ju! Stipe, vako cemo. Aj po druge ljestve pa cemo i' stavit na bor, pa š' se popet, pa ako ce pobic, onda ce nazad na krov jer nema di".
I trk do kola po jos jedne ljestve, a usput prolaze ljudi i svi se zaustavljaju, gledaju, a poneki i pitaju;
"Pozar?"
"Nije, spasavamo macu"
" MACKU???"
" Da"
Ja se crvenim, blijedim, Maya se vise uopce ne glasa, bojim se da je dehidrirala, uzasno mi je neugodno zbog ove strke.
" Eno je, vidin je! A jebate, zaplela se jadna skroz u gnizdo"
" El mo'š do nje?"
" Cekaj da.."
" A puknit ce ti grana, ku'š gori, ne igraj se"
" Aj samo drzi ljestve, evo uvatit cu jeeeee"
" Mici, mic, mic, dodji malena"
" El da se popne Stipe po drvetu?"
"Ne, imam jeee!"
" Jesi ju uvatio?"
" Ajde maco taaako, lipo se drz' uz mene. Imaaam, idem doli, drž!"
Stojim, cekam, jedva cekam da ju zagrlim, uplasenu, unezvjerenu Mayu, a u džepu stiscem novcanicu od 200 kn za decke. Koliko god da mi naplate, ovih 200 kn je od srca i za frku koju sam izazvala i hvala Bogu da je sve dobro zavrsilo. HUUUH. A Maya, cim je osjetila tlo, otrcala je trkom prema kuci, nije se ni osvrnula na spasitelje.
Oni, nakon dobrih sat vremena "posla", spremaju uzurbano ljestve u vatrogasno vozilo. Stojim pored i cekam trenutak da im zahvalim od srca i da im kazem kako im stvarno PUNO HVALA i da im platim i
" DVD javi se, prijem" - odjednom glas iz Toki Wokija
" Jedinica ovdje, prijem"
" Kako je maca, prijem"
" Spasili macu, vracamo se u bazu, prijjem"
" Ok decki, nema drugih intervencija, over"
" Stvarno vam puno hvala i molim vas koliko trebam platiti"
Sirok osmijeh i znojem orosene face pod kacigama- " Nista, fala"
" NISTA??"
" Ne, ovo spada pod nasu intervenciju"
"Ali, ali dosli ste tako brzo i subota je i mislim, nije ok da vas smetam samo zbog macke i.. dajte molim vas uzmite ovo makar za pivo.."
" Slusajte, NE DOLAZI U OBZIR!"
" Ma znam da ne smijete al' ovo je cisto privatno, ma daajte uzmite, pa samo za pice. Molim VAS"
" NE DOLAZI U OBZIR! Nama je drago da smo vam pomogli, zato smo tu. Ne dolazi u obzir da nam dajete novce!
"Ok, oprostite, nadam se da se ne ljutite, samo sam htjela izraziti zahvalnost.."
Vec su utovarili ljestve i bili u kamionu;
" Al' ja zbilja od srca.. - pruzajuci novcanicu
" Lipa, aj ne gnjavi, nego smo ti spasili Mayu, a mi imamo Zucu, pa ko zna..."
" Maya je sterilizirana, pa Zuci nije zanimljiva, ali hvala Vam."
" Heh, steta. Nista, odosmo mi, pozdravite Mayu!"
Maya je ok, osim sto je i dalje malo histericna i ne mice se od mene; trenutno se ponasa kao pas, a sto je vjerojatno posljedica stresa i straha, a nadam se da ce brzo proci.
Medjutim, ovdje su glavni heroji ljudi. Ljudi, koji su ugrozavali (uopce ne znam odrediti visinu; 10 metara, ako ne i vise) svoje zivote ne bi li spasili macku.
Dobrovoljna vatrogasna jedinica koja nije dezurna i ne radi subotom je u roku od 20 minuta dosla zbog macke - u punoj spremi kao da gori najgori pozar.
Ljudska dobrota nema cijenu.
Problem je samo u tome sto je zakopana duboko kao biser na dnu mora.
#2
Posted 14 November 2009 - 23:00
Ljudska dobrota nema cijenu.
Problem je samo u tome sto je zakopana duboko kao biser na dnu mora.
samo da ponovim...
pomazi mayu.

#3
Posted 14 November 2009 - 23:20
samo da ponovim...
Da, i to je TAJ trenutak kad ljudi cine nemoguce stvari da bi spasili druge ljude ili zivotinje. U mom slucaju definitivno ne bi bilo razlike da je izbio pozar koban po ljudske zivote ili spasavanje macke; ti su ljudi zaista heroji. A ja nista ne znam o njima.
#4
Posted 15 November 2009 - 18:25
Pusica za Zizy, za Maju a, Boga mi i za vatrogasce, svaka cast gospari!
#5
Posted 16 November 2009 - 16:31
Evo jos jedne price o Ferdi iz Splita;
GSS spasio mačka Ferdu, ljubimca splitskog Pazara
U pauzi između spašavanja ljudi s dalmatinskih planina, splitski GSS je uspio, nakon višednevne drame, s 15 metara visokog jablana na splitskom Pazaru spasiti i jednog - mačka.
Još prije šest dana mačak Ferdo, kako ga na Pazaru svi zovu, popeo se na drvo uz kulu i zidinu Dioklecijanove palače, i potom više odatle nije mogao sići. Nije reagirao ni na pozive prolaznika, niti na mamljenje hranom. Kad su preko centra 112 počeli stizati pozivi građana i ekoloških udruga, na Pazar je upućeno šest spasitelja, a njima su se odmah pridružili i Splićani, pa je vrlo brzo bar dvadeset ljudi na neki način sudjelovalo u Ferdinom spašavanju.
Glavni spasitelj je bio jedan od najboljih GSS-ovih penjača Mate Balov, koji je na jablan krenuo s vrećom u koju je trebao utrpati Ferdu, a po visokom stablu penjao se jednakom tehnikom koju koristi kad se vere po ledenim slapovima, zabijajući cepine u deblo.
Ferdo se nalazio na desetak metara visine, no kad je vidio penjača prepao se i pobjegao još više, na tanke grane nedostupne ljudima.
Kako nas je izvijestio pročelnik GSS-a Vinko Prizmić, taktika se tada promijenila, i s obližnje kule napravljen je drveni most po kojem su posuli mačju hranu, ali nesretni mačak je očito bio previše istraumatiziran da bi pretrčao preko takvog mosta. Na koncu, napravljen je veliki "špurtil" (mreža s drškom), kojom su GSS-ovci napokon uspjeli uloviti mačka, i spustiti ga na balkon kule.
Naravno, Ferdo je, došavši na sigurno, odmah otrčao nekim svojim poslom, a GSS-ovci su opet pobrali ovacije očevidaca ove male drame.
- Neko će reći čemu sve to zbog jednog običnog mačka, ali toliko je građana bilo uznemireno Ferdinom sudbinom, da se nismo mogli oglušiti. Puno gora bi bila ravnodušnost, stav "što nas se tiče" i ignoriranje činjenice da netko u našoj blizini cvili i treba pomoć, a da se mi pravimo da to ne čujemo. Pa makar to bio i običan mačak, kaže Prizmić.
Ivica Profaca/EPEHA
Foto: GSS / CROPIX

link
Edited by Ziza, 16 November 2009 - 16:32.
#6
Posted 16 November 2009 - 17:49
SAPA će djelovati na područjima zaštite napuštenih životinja, kućnih životinja, životinja u divljini, ugroženih ili zaštićenih vrsta od svih oblika mučenja, okrutnosti, ubijanja; edukacije javnosti u partnerskom odnosu sa svim interesnim skupinama u pogledu zaštite i dobrobiti životinja, uzroka problema, humanih metoda rješavanja, u cilju poboljšanja kvaliteta suživota ljudi i životinja; saradnje sa svim relevantnim institucijama, organima uprave, drugim udruženjima, stručnom i akademskom zajednicom, a u cilju promicanja ideja zaštite životinja i njihovih prava i ispunjenja zakonskih obaveza.
Borba za dosljedno provođenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, te ostalih relevantnih propisa iz ovog domena na lokalnom nivou, naročito u polju rješavanja problema napuštenih životinja, te definiranju strategije za rješavanje problema napuštenih životinja jedan su od imanentnih ciljeva Udruženja.
Promoviranje zaštite i udomljavanja napuštenih životinja, njihovog zbrinjavanja i udomljavanja; borba za izgradnju gradskog azila za napuštene životinje; promoviranje sterilizacije kućnih životinja i odgovorno vlasništvo kroz nenapuštanje životinja, vakcinisanje, mikročipiranje, kontrolu reprodukcije, informisanje o kvalitetnom zadovoljenju njihovih potreba kako bi se spriječilo napuštanje; promoviranje sterilizacije napuštenih životinja, pasa i mačaka kroz metodu uhvati-steriliši-pusti kao jedine priznate efikasne metode stavljanja populacije pod kontrolu, i borba protiv svih metoda ubijanja i okrutnosti nad napuštenim životinjama; educiranje javnost i svih interesnih skupina o stvarnim uzrocima problema napuštenih životinja i humanim i efikasnim metodama njegovog rješavanja koje impliciraju između ostalog opću brigu za životinje, obilježavanje i identifikaciju vlasništva, prihvat, kontrolu reprodukcije, udomljavanje, odgovorno vlasništvo, promicanje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i njegovoj dosljednoj implementaciji, samo su neki od ciljeva Udruženja.
Humanizirajmo zajedno naše društvo, poštujmo životinje
UČLANITE SE I VI
Volite i poštujete životinje, brinete za njih, suosjećate
s njihovom patnjom, želite pomoći i zaštiti ih.
Želite mijenjati postojeće stanje i svoj grad na bolje,
pomoći u humaniziranju društva.
Želite učiti više o pravima životinja i njihovoj dobrobiti
i učiti druge.
Želite da se družite, volontirate, osjećate se bolje.
Dobrodošli u “ŠAPA”u Zenica kao članovi, volonteri i
prijatelji. Svojim aktivizmom pomažete ljudima i
životinjama, postajete suosjećajnija, tolerantnija,
humanija i sretnija osoba.
Kontaktirajte nas na adresu
Udruženje za spašavanje i zaštitu životinja
“ŠAPA” ZENICA
Fra Grge Martića 15, 72 000 Zenica
ili na mail adresu sapa.zenica@gmail.com
Pridružite nam se
Humanizirajmo zajedno naše društvo,
poštujući i štiteći životinje
SAPA Saving and protecting animals

#7
Posted 16 March 2010 - 00:17
#8
Posted 17 March 2010 - 13:06

super je pricha i dobro je isprichana, bash si me nasmejala

ja sam pre par meseci gledala na vestima kako su spashavali machku tamo negde u Beogradu, sa sve pokretnim vatrogasnim merdevinama, ko da je najgori pozar u pitanju i bilo mi je i drago i smejuljivo, jer valjda nema poznatijeg komunalnog klishea od vatrogasca koji spashava machku

#9
Posted 17 March 2010 - 19:58

Ali nije to nista, ima daleko jacih prica;
GSS PONOVO U AKCIJI
Spašeni psi iz jame u kojoj su bili godinu dana
Datum objave:
17.08.2009 21:15 Autor: Slobodna Dalmacija/tportal.hr
Svih šest pasa uspješno je izvučeno iz Živkove jame na Miljevcima u akciji spašavanja HGSS-a i Slobodne Dalmacije. Komplicirana akcija spašavanja započela je u ponedjeljak u 16 sati kada su se trojica članova HGSS-a stanice Šibenik Mladen Matetić, Tomislav Jerković i Anton Vukičević spustila u 15-ak metara duboku jamu kako bi zatvorila jedan od dvaju postojećih odvojaka i rupe u koje su se prestrašeni psi zavlačili prilikom dviju ranijih neuspjelih akcija spašavanja
'Nakon izviđanja, pripremanja jame i zatvaranja kanala, veterinar iz Karlovca Dinko Novosel skupa s drugim GSS-ovcima oko 18 sati spustio se u jamu te pse omamio narkotikom kako bi se zaštitili i spasitelji i nesretne životinje prilikom spašavanja', kazala je Aida Barišić iz šibenskog GSS-a.
Podsjetimo, u šetnji miljevačkim kršom studenti Šime Ivić i Petar Odak još su koncem srpnja čuli lavež pasa te otkrili da su jadne životinje zatočene u jami. Kontaktirali su sa Službom 112, vatrogascima, veterinarskim inspektorima te Gorskom službom spašavanja.
Članovi GSS-a iz Šibenika u dva su navrata pokušavali izvući pse, no nisu uspijevali, jer bi se životinje kada bi ih ugledale zavukle u rupe i kanale jame i ne bi izlazile.
Još uvijek nije poznato kako su psi uopće završili u jami, a pretpostavlja se da su tamo živjeli oko godinu dana, hranili su se pritom strvinama koje nesavjesni mesari sa šireg drniškog područja deponiraju u tu kršku jamu, bacaju životinjske ostatke ne mareći pritom što ugrožavaju zdravlje ljudi.
Oko jame se širi nesnosan smrad i spasitelji su uložili velike napore riskirajući vlastito zdravlje kako bi psi ugledali svjetlo dana.
'No mi smo pripremljeni i dobro opremljeni, a razmišljamo samo o ljubavi prema životinjama i prirodi. Prestrašno je, međutim, da ljudi koji poznaju konfiguraciju ovog krškog tla rade ovakav ekocid ugrožavajući izvore pitke vode. Na dnu jame, gdje su živjeli psi, nekoliko je metara životinjskog otpada, što znači da se jama kao deponij koristi već godinama', kazala nam je Barišić, piše Slobodna Dalmacija.
Ovakvim razvojem događaja bili su oduševljeni svi koji su sudjelovali u akciji spašavanja, a među njima posebno Šime i Petar.
'Dvoje odraslih pasa i njihovih četvero štenaca sada čeka mjesec dana oporavka i veterinarske skrbi u Kninu. No svi su spašeni i svi su zajedno i na sigurnom. Uskoro kreće i borba za njihovo udomljavanje. Za jednog psa već su se interesirali ljudi iz Zagreba', kazao je Petar.
Akcija spašavanja završila je nešto prije 20 sati, a sudjelovalo je 11 članova GSS-a iz Karlovca, Šibenika i Zadra, nadzorni mjesni veterinarski inspektor i DVD Drniš.
#10
Posted 19 March 2010 - 14:35
I tvoja je super.Uhh, to je bilo zesce iskustvo.
![]()
Ali nije to nista, ima daleko jacih prica;
Ako ništa drugo, ono do, iskustvo koje ćeš prepričavati i nikada zaboraviti.