Tuga
Pristina metropola. "KOSOVO THE YOUNG EUROPEANS"
U Prištini preostao samo 61 Srbin
- Ovo nije život. I stoka u štalam živi bolje. Svako jutro ispred vrata nalazim izmet, komšije se iživljavaju na meni, kao da sam im ja nešto kriva.... U hodniku jak miris fekalija. Starica otključava vrata svog doma. Mračna prostorija, struje trenutno nema, ali kako Vuka kaže, to je najmanji problem.
...
- Ujutru ustanem, pa pre nego što stavim kafu, otvorim vrata i očistim fekalije koje su mi komšije Albanci ostavili na pragu. Psuju me, pljuju kad prođem, pre dve godine su me i prebili. Nije meni ovde prijatno, naprotiv - ali šta ću, moram negde da živim. Drugog doma nemam - priča Vuka jecajući. Vazduh u sobi dosta težak, ustajao, prozore ne sme da otvara jer joj deca ubacuju kamenje.
...
Nemam gde veš da operem, nekad operem na ruke, ali ne smem da iznesem napolje da osušim jer su mi jednom blatom albanci skinuli i uvaljali u blato. Noću mi lupaju na prozore, udaraju nogama o ulazna vrata, viču, puštaju glasno njihove patriotske pesme, pa sam više budna nego što spavam - priča Vuka i pokazuje slike kad je pre dve godine prebio prvi komšija, osamnaestogodišnjak.
...
Isključuju nam struju, kao i svim Srbima u Prištini, pa smo gotovo svakodnevno u kontaktu sa distribucijom. Vrlo malo nam pomaže država, ne znamo šta da kažemo ljudima, kako da im ulijemo nadu da ostanu ovde - priča otac Stevo.
..
Jedino mesto u Prištini gde Srbi mogu slobodno da se okupljaju i druže je prostorija Centar za toleranciju, koja se nalazi uz glavnu policijsku stanicu.
Lipljan - Na petnaestak kilometara od Prištine, u Lipljanu, živi oko 350 Srba. Iz dana u dan, međutim, ih je sve manje, prodaju imanja, sele se u Srbiju, jer kako kažu, ne mogu da izdrže pritiske Albanaca. Najgore im pada lečenje, jer je srpski Dom zdravlja smešten u tri bela kontejnera, okružena smećem i šutom.
...
Ni osnovna škola nije u boljem stanju, iako je skoro izgrađena. Sve je manje učenika, a Albanci svakodnevno kamenjem lome prozore.
- Zabranili su nam da nam škola radi ponedeljkom, jer je njima pijačni dan, pa zato nastavu držimo subotom. Kako prođu ulicom, kamenjem nam porazbijaju prozore, tako da ih više i ne menjamo, ne isplati se, samo klupe odmaknemo do zida. Naravno, deca ne smeju sama da dolaze u školu, već svaki roditelj mora đaka i da dovede i da dođe po njega. Tako je trenutno, ali mi se uvek nadamo boljem - priča direktor škole Jugoslav Crvenković.
Jedino mesto gde deca u Lipljanu mogu da se igraju je porta Crkve Vavedenje Presvete Bogorodice.
- Uvek problemi postoje. Od kad smo skinuli bodljikavu žicu sa ograde, dešava se da neki mladići dođu i namerno sednu u dvorište i plaše decu. Provokacije su stalne, bacaju nam smeće u dvorište, dobacuju nam kad prođemo ulicom. Ali opstajemo - priča otac Siniša.
Edited by vraticuse, 20 May 2011 - 12:57.