Možda je to za žaljenje, ali na prostorima Srbije, BiH, Crne Gore i Hrvatske je to bio najbitniji element razraničenja "ko je ko" stanovništva koje je bilo jednog jezika i verovatno sličnog porekla. Recimo kod Jevreja je religiozna i nacionalna pripadnost jedno te isto, pa ne postoji vernik judajizma koji nije Jevrej. Kod muslimana postoji isključivo sveobuhvatna islamska nacija unutar koje nema i ne sme biti podnacija. za verne muslimane ne postoje Turci, Kurdi ili Arapi, kao nacionalnost, već samo Muslimani.Национална припадност по религији је већ за жаљење,
Recimo postoji Američka (USA) nacija verski i rasno šarenolika ali imaju jedinstven jezik, državu i kulturu. Jezički, državni i kulturni obrazac koji daju jedinstvo američke nacije.национална припадност по изговору (истог језика) би тек била смејурија...
A koliko je jezik bitan govori primer Kvebeka u Kanadi. Oni sebe odavno ne smatraju Francuzima već Kanadjanima, ali im je jako stalo do očuvanja francuskog jezika, pa su hteli da se otcepe od Kanade (tesan rezultat referenduma) samo da bi očuvali francuski jezik, ne samo u svojoj kući već kao zvaničan državni jezik. Sporno pitanje u Kvebeku je pre svega jezičko.
Konstituisanje nacija i nacionalne svesti nije svuda išlo po istom obrascu, niti u istom istorijskom dobu.