U prvobitnoj zamisli, universalizacija je imala predstavljati odredjeni tektonski pokret koji bi sobom prodrmao chitav svet i chak u poslednjoj planetarnoj zabiti uspostavio opshte norme humanosti. Ovo bi sve stojalo u poretku, no tada i samo tada kada se svaka veca ideja chovechanstva ne bi okonchavala institucionaliziranjem.
Novonastale okolnosti ukazuju da universalizacija vishe nije move posledujuci iz humanog uzroka, iz humanosti kao shto jeste, vec ona kao da lagano i neumitno postaje uzrochnik samodovoljnosti, takav shto humanost gubi iz vida, ili je [u najboljem sluchaju] ostavlja 7 i 77 stratosfera ispod sebe.
Imamo mnoge parametre-po[t]kazivache produbljenja zjapa izmedju ideje i objektivne, humane realnosti. Surov porast stope nezaposlenosti, rasplamtela netolerancija, bizarno nasilje, anksioznost koja probija kroz svaku poru egzistencije, haranje bolesti kao shto su AIDS ili ebola (za prevenciju bolesti se ne mozhe potroshiti 5-6 milijardi dolara, dok se za preventivni rat mozhe potroshiti i 10 puta veca suma novca), siromashtvo i glad. Poznati glasnogovornik globalnog rezhima Frensis Fukujama josh 1999. argumentuje da svet nece moci izdrzhati primamljive i zanosne ponude materijalnog blagostanja koje globalni lideri nude [u zamenu za eksploataciju prirodnih resursa, tamo gde ih josh uvek ima]. Udarajuci u fanfare pobede, Fukujama objavljuje, mozda prerano, kraj Istorije.
Umesto toga, universalno chovechanstvo se suochava sa utvarom globalnog terora. Pretnja sa svake strane. Odredjeni globalni lider izbegava da aktualizuje Protokol o zashtiti zhivotne sredine. Argument je da bi eventualna ratifikacija Protokola o zashtiti Planete Zemlje povredila globalnu ekonomiju. Istovremeno, on argumentuje "that we're not goin to fail coz we have the finest military might in the world". /make no mistake/ Dok on govori, Akademija najprefinjenije vojne sile na svetu objashnjava u izveshtaju projektovanog prvog kvartala nasheg veka da ce se stvoriti veliki jaz izmedju velikih i malih ekonomija. Teror, bolesti, nekonvencionalni ratovi, itd., sve to ce sprechiti male ekonomije da se razviju, dok ce velike izgubiti svako interesovanje za njih. Izveshtaj markira, ali ih ne imenuje, 19 zemalja u kategoriji velikih. 19.
Jedino shto je izvesno da globalni lider otvara novu stranicu u istoriji chovechanstva. Ta nova epoha za mnoge od nas ce se zvati - the battle of free mankind.
_________________
Veliki Duh je svuda, on peva pesmu vetra,
hitar je kao puma i brzi je od svetla,
video sam ga na ulici, glava mu je sijala,
preskakao je autobuse i gledao u izloge...
[ Izmena poruke: cybersrk na dan 2003-01-06 14:37 ]
A word about a gap between a globalisation and a humanity
Started by
cybersrk
, Jan 06 2003 14:36
10 replies to this topic
#2
Indy
-
- Members
- 21,392 posts
Posted 07 January 2003 - 12:57
Srle, Srle, kako se samo usudjujes da nam uznemiravas popodnevno varenje tvojim sumornim - boboskim - opservacijama. Zar ne znas da "things can only get better" i da je shopping najbolji lek za sve bolesti?!
Hajde, malo, dozu optimizma molicu, obuci si patike Nike (simvol zdravlja & srece), pravac shopping mall i usput ponavljaj Homerovu mantru: "The whole reason we have elected officials is so we don't have to think all the time."
"Don't happy, be worry."
Hajde, malo, dozu optimizma molicu, obuci si patike Nike (simvol zdravlja & srece), pravac shopping mall i usput ponavljaj Homerovu mantru: "The whole reason we have elected officials is so we don't have to think all the time."
"Don't happy, be worry."
#3
cybersrk
-
- Members
- 1,378 posts
Posted 07 January 2003 - 13:29
Jeste, i ja sam neka nasta shashava.
Nego smo se shetali po Starom gradu, bili i do zida i do Aqse, onda smo doshli u pivnicu i videli, ponovo, nekakav masakr na tv-u. Onda sam ja naruchio crno irish pivo, i dok mi je zhena slikala dark ambijent kafane, ja sam se poput mladog Dzojsa upustio u refleksiju...
_________________
Veliki Duh je svuda, on peva pesmu vetra,
hitar je kao puma i brzi je od svetla,
video sam ga na ulici, glava mu je sijala,
preskakao je autobuse i gledao u izloge...
[ Izmena poruke: cybersrk na dan 2003-01-07 22:18 ]
Nego smo se shetali po Starom gradu, bili i do zida i do Aqse, onda smo doshli u pivnicu i videli, ponovo, nekakav masakr na tv-u. Onda sam ja naruchio crno irish pivo, i dok mi je zhena slikala dark ambijent kafane, ja sam se poput mladog Dzojsa upustio u refleksiju...
_________________
Veliki Duh je svuda, on peva pesmu vetra,
hitar je kao puma i brzi je od svetla,
video sam ga na ulici, glava mu je sijala,
preskakao je autobuse i gledao u izloge...
[ Izmena poruke: cybersrk na dan 2003-01-07 22:18 ]
#4
cybersrk
-
- Members
- 1,378 posts
Posted 07 January 2003 - 22:33
DedaIndo, e-hej, alo centrala!
Nego ova mantra, jel' to treba da bude koncept "samo kultura - a o politichkim rukovodiocima ne sme da se pricha"?
Iz nepoznatog razloga, to u meni zaziva reminiscentnost dana upokojenja druga Tita. Mada sam tada imao samo 4&1/2 godine, 4. i 5. maj 1980. su u mom sjecanju ostali obelezheni posebnom konfuzijom. Prvo je, potpuno nerazumljivo, prekinuta dramatichna tekma izmedju Ajduka i Zvezde na Poljudu, i svi igrachi-akteri mecha (ukljuchujuci i Blazha Slishkovica) popadali su na zemlju i pocheli da plachu !!!? Onda mi je, sledeceg jutra, keva (zakleta Titoistkinja) zabranila da izadjem napolje i igram sa drugarima 'iz-okisha-u-okish', jer je, navodno, sve kulminiralo do te mere da je Crvena Armija posadila trupe na granice nashe zemlje. Secam se da je bio fantastichno vedar i sunchan majski dan, jedan od onih izuzetnih kada se poklope vetrovi i otvore brisan prostor za partiju klajbera shto dotiche Absolut. Ostao sam zarobljen u svojoj spavacoj sobi, setno promatrajuci kroz prozor igru laste i razelenelog starog hrasta. Da kulminacija dogadjaja bude potpuna, zabranila nam je i sutradan da idemo kod dede na Svetog Georgija, iako je tamo bilo jagnjece chorbe i pechenja.
Josh od najranije mladosti nisam imao ni zrno razumevanja za svet odraslih.
Nego ova mantra, jel' to treba da bude koncept "samo kultura - a o politichkim rukovodiocima ne sme da se pricha"?
Iz nepoznatog razloga, to u meni zaziva reminiscentnost dana upokojenja druga Tita. Mada sam tada imao samo 4&1/2 godine, 4. i 5. maj 1980. su u mom sjecanju ostali obelezheni posebnom konfuzijom. Prvo je, potpuno nerazumljivo, prekinuta dramatichna tekma izmedju Ajduka i Zvezde na Poljudu, i svi igrachi-akteri mecha (ukljuchujuci i Blazha Slishkovica) popadali su na zemlju i pocheli da plachu !!!? Onda mi je, sledeceg jutra, keva (zakleta Titoistkinja) zabranila da izadjem napolje i igram sa drugarima 'iz-okisha-u-okish', jer je, navodno, sve kulminiralo do te mere da je Crvena Armija posadila trupe na granice nashe zemlje. Secam se da je bio fantastichno vedar i sunchan majski dan, jedan od onih izuzetnih kada se poklope vetrovi i otvore brisan prostor za partiju klajbera shto dotiche Absolut. Ostao sam zarobljen u svojoj spavacoj sobi, setno promatrajuci kroz prozor igru laste i razelenelog starog hrasta. Da kulminacija dogadjaja bude potpuna, zabranila nam je i sutradan da idemo kod dede na Svetog Georgija, iako je tamo bilo jagnjece chorbe i pechenja.
Josh od najranije mladosti nisam imao ni zrno razumevanja za svet odraslih.
#5
voja i
-
- Members
- 3,917 posts
Posted 07 January 2003 - 23:35
To Cybersrk:
Blago tebi srki [zbog godina], nas matorije su terali sa skolom da cele noci stojimo u kilometarskim redovima, da bi mogli sa suzama u ocima [radosnicama u mom slucaju] da odamo poslednju postu nasoj "ljubicici".
Blago tebi srki [zbog godina], nas matorije su terali sa skolom da cele noci stojimo u kilometarskim redovima, da bi mogli sa suzama u ocima [radosnicama u mom slucaju] da odamo poslednju postu nasoj "ljubicici".
#7
cybersrk
-
- Members
- 1,378 posts
Posted 08 January 2003 - 12:10
Look Whooz Talkin
London:
Britain on Tuesday announced its first mobilization for possible military action against Iraq, calling up 1500 reservists to join front-line troops and reinforcing a naval task force already earmarked for the Gulf with additional vessels.
Defense Secretary Geoff Hoon announced the measures in the House of Commons, where there is substantial opposition to a US-led war, while Prime Minister Tony Blair said at a gathering of the country's senior diplomats that standing by the US was "massively in our self-interest".
Blair, President G-lobal W-arming Booshman's staunchest international ally, said he wolud never send British troops into a war that was wrong or unnecessary but that "the price of influence is that we do not leave the US to face the tricky issues alone".
Denouncing anti-Americanism as a "foolish indulgence", he said at a meeting of British ambassadors, "There are not many countries who wouldn't wish for the same relationship as we have with the US".
An opinion of one professor:
The real primary reason for a war in Iraq is geopolitical. The United States is now the global hyperpower, but it cannot expect to remain in that position unchallenged. The rise of both China and India over the next 15 to 20 years will put them in confrontation with the US interests (and each others').
The war in Iraq is about the project of rebuilding the region in line with US interests. In this way the United States will be in strategic position to insert itself between India and China as they both grow in economic and military power, while having stable control of oil and gas resources in the Middle East and the Caspian basin.
William Pffaf of Int'l Media Tribune Group:
British of the early 20th century also thought of their colonialism that it would last forever. It lasted for maybe couple of decades more.
_________________
Veliki Duh je svuda, on peva pesmu vetra,
hitar je kao puma i brzi je od svetla,
video sam ga na ulici, glava mu je sijala,
preskakao je autobuse i gledao u izloge...
[ Izmena poruke: cybersrk na dan 2003-01-08 12:10 ]
London:
Britain on Tuesday announced its first mobilization for possible military action against Iraq, calling up 1500 reservists to join front-line troops and reinforcing a naval task force already earmarked for the Gulf with additional vessels.
Defense Secretary Geoff Hoon announced the measures in the House of Commons, where there is substantial opposition to a US-led war, while Prime Minister Tony Blair said at a gathering of the country's senior diplomats that standing by the US was "massively in our self-interest".
Blair, President G-lobal W-arming Booshman's staunchest international ally, said he wolud never send British troops into a war that was wrong or unnecessary but that "the price of influence is that we do not leave the US to face the tricky issues alone".
Denouncing anti-Americanism as a "foolish indulgence", he said at a meeting of British ambassadors, "There are not many countries who wouldn't wish for the same relationship as we have with the US".
An opinion of one professor:
The real primary reason for a war in Iraq is geopolitical. The United States is now the global hyperpower, but it cannot expect to remain in that position unchallenged. The rise of both China and India over the next 15 to 20 years will put them in confrontation with the US interests (and each others').
The war in Iraq is about the project of rebuilding the region in line with US interests. In this way the United States will be in strategic position to insert itself between India and China as they both grow in economic and military power, while having stable control of oil and gas resources in the Middle East and the Caspian basin.
William Pffaf of Int'l Media Tribune Group:
British of the early 20th century also thought of their colonialism that it would last forever. It lasted for maybe couple of decades more.
_________________
Veliki Duh je svuda, on peva pesmu vetra,
hitar je kao puma i brzi je od svetla,
video sam ga na ulici, glava mu je sijala,
preskakao je autobuse i gledao u izloge...
[ Izmena poruke: cybersrk na dan 2003-01-08 12:10 ]
#8
Kinik
-
- Members
- 43,426 posts
Posted 09 January 2003 - 05:37
2 cybersrk
..........
....there is no gap between a globalisation and a humanity - voleo ti tekmu serbian R.Stars / croatian "Honved" (Domobran / Hajduk) - ili jagnjecu chorbu!
Wow, Srx! Rasplakah se!
Ti iza zavese, ucveljen sa 4 1/2 years (mama ne da gledat TV / histerichno je plakao V.Rozic, ne "tvrdi" hercegovac "Blaž" /, ne da kusat "jagnjecu chorbu", a ja sa, my second ex-wife idem kroz grad, noseci vanbrodski motor 4 1/5! Od Trga (bivsa "Elektrotehna") do kuce (blizu Dunava) trebalo nam 120 minuta! Mislim, sastavila mi je sve po spisku - Ti-Tu (kako govorishe Rusi - znamo mi vasu omiljenu narodnu melodiju: "ti-ta, ti-to" i tako X puta), pa onda - preko milijarde (!) zastava; a i svih koji pitaju: a koji je motor? Pa kad im kazes: sa elektronikom, a oni - O,ooo-ne, pa bolji je sa "platinama" ... itd...
Mogao sam da te provozam po "mighty" Blue Doonavou!
No, to beshe samo uzgred.
I tako, okupe nas u 02.00 pred Radio-Beogradom, i mi do 06.00 napravimo krug: R. Beograd, podzemni prolaz kod "Dragstora", Dom Omladine, Apoteka u Nusicevoj i "Dragstor".
Vidim ja - odneo djavo salu. Odem u radnju, kupim 1/2 hleba, parizera, mleka, - i zelene maslinke. Naprave mi 2 sendvicha. Vratim se do my 2 ex-woman, surovo je pogledam i izvucem iz reda. Kuci! Kuci, ti "russian" boga, a ne da mi saranjujes "ti-ta, ti-to"! (ovo je za autora koji je nesto pisao o "sa'rani".)
Od tada prodje mnogo godina. I misljah - gone with the wind! (Rusi bi rekli: prohuelo s vihrem!) Al' ne lezi vraze! Kad ono, moj virtuelni drug, Srx (neka ga cuvaju svi bogovi ovoga sveta!) kaze: gap between a globalisation and a humanity!
Sorry, Srx!
There is no gap between a globalisation and a humanity!!!
Srx, please!
Ako budes u Bgd., raspolozen etc., pozivam te kod sebe na neprevazidjen: Buhara / Samarkandcha palof, - "plov", "pilaf", "pilau", - od jagnjetine. (Dodajem suve drenjine i grozdjice!) Normalno, jagnjeca chorba, kao antre, salata od bele rotkve i sos od nara. Zeleni chaj ..... i sve ostalo!
--------------------------------
A sada, about "gap" (uz malu pomoc mojih drugara)!
" ...
.. Postalo je moderno kuditi Zapad. Te je u vezi sa razocaranjem, koje su nasim intelektualcima donele 90-e todine. Mislili su - ako zbacimo komunizam, zivecemo kao na Zapadu. Pa su onda mislili - ako ne damo komunistima da se vrate na vlast, mozda cemo u najblizoj buducnosti ziveti kao na Zapadu. A onda je postalo jasno da - nikada necemo ziveti, kako se zivi na Zapadu. Jednostavno, - zemlja je drugacija, a i ljudi koji u njoj zive. Nasa kritika Zapada je na 90% kritika tipa - a sto mi nismo takvi?
Iz usta ljudi, koji zive na Zapadu, koji su ga upoznali iznutra, posebno su gnevne antizapadne filipike. Pre svega mu prebacuju licemerje: kao, nedostatak prave slobode i demokratije. I drugo: prebacuju mu sveprozdiruci potrosacki princip, koji proistice iz njegove "tupadzijske sitosti", i kao rezultat toga - zivotinjski egoizam (Kinizam?) nedostatak zelje da se pomogne siromasnoj vecini covencanstva, za racun koje zivi tzv. "zlatna milijarda". I kao trece - (ovo je simptomaticno) prebacuju mu: bezduhovnost, nizak nivo savremene zapadne civilizacije, pa cak i "dehristijanizaciju"!
O slobodi, jednakosti i bratstvu
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Sloboda
Ako se pazljivo pogleda istorija zapadnog sveta, nije tesko primetiti da se parola francuske revolucije "Liberte, Egalite, Fraternite", - strogo hronoloski sprovodila u zivot.
Nakon sto su tri revolucionarna talasa sredinom XIX veka ukinula sistem zasnovan na religiji, konzervatizmu i staleskoj hijerarhiji (ancien regime) nastala je epoha Slobode.
Njene karakteristike su - prvi ustavi, parlamentarizam, zakonodavne garancije individualnih prava, neogranicena sloboda preduzimastva, relativni pad uticaja religioznosti i crkava. Ali na granici XIX - XX veka svet Slobode je dospeo u krizu.
Staleske pregrade je zamenila ostra klasna protivrecnost, demoni nacionalizma su pleli konflikate izmedju evropskih imperija, pa i samo drustvo je postalo drugacije - masovno. Politika se premestila iz kabineta na ulice, gde su mase, umorne od slobode - zahtevale pravednost. Svet Slobode je umro u ognju Prvog svetskog rata. Nastupila je epoha Jednakosti.
Jednakost
"Samo vera premesta planine, ali ne razum. Razum je instrument, no on nikada ne moze biti pokretacka snaga za mase. Zelja savremenog coveka da veruje je neverovatno velika" - govorio je Mussolini, jedan od idola tih godina. Epoha Jednakosti je postala vreme slepe vere gomile u zemaljske bogove, koje je sama stvorila, kao i u opcinjavajuce teorije, koje su obecavale pravednost, pobedu i srecu. Kvintesencija epohe Jednakosti je - Totalitarizam, komunisticki, fasisticki i nacisticki. Postojali su i drugi modeli, kompromisni - npr. modernisticki autoritarizam Perona, De Gola, "kasnog" Franka, mobilizacioni autoritarizam Churchill-a i cak New-Deal F.D.Ruzvelta, sto je dao "drugi dah" Americi, koja se umalo nije udavila u Slobodi. Ali i Jednakost je bila fantom. Ideali su joj se izandjali, umorio se i sam Zapad. Umor od beskonacne borbe, strah od ratova i katastrofa, osecanje besmislenosti i lazljivosti politickih kombinacija i jednostavna zelja da se odmori, stvorili su novu ideologiju - Bratstva.
Bratstvo
Njena hranljiva ambijent bili su levi i liberalni pokreti s kraja 60-ih - 70-ih godina, od takoreci apoliticnih "hippy" pokreta, antiratnih, kao i pokreta za ljudska prava, - pa do antisistemskih ultralevih grupacija. Oni, koji su nekada ucestvovali u njihovoj delatnosti ostareli su, naucili su umetnost kompromisa, ali nisu svi odbacili ideale mladosti. 90-ih godina, ta generacija (predsednik USA Klinton, francuski premijer Zospen, nemacki ministar inostranih poslova Fischer, kao i drugi levicari-sezdesetosmasi) su nastupili u prvim redovima. I tada je nastupio cas Bratstva, t.j. - levog liberalizma, koji je postao nova ideologija Zapada, uprkos tvrdnje da, u vreme postmodernizma, - ideologije umiru.
Evo nekih postulata te ideologije i karakternih crta epohe Bratstva.
Svi su ljudi jednaki, svi su dobri, svima treba pruziti priliku za slobodan razvoj. Ali, neki, kao u Orwell-ovoj "Zivotinjskoj farmi" su: jednakiji nego drugi - to su manjine, cija se prava moraju postovati rigorozno, cak i kad pokusaju da zajasu za vrat vecine. Trijumfuje politicka korektnost, t.j. rasizam "naopacki". Pojavljuju se virtuelni politicari, demokratiju zamenjuje "media-kratija". Zapadni liberalni recepti se propisuju kao "panakeja" od svih bolesti sveta. Nastaje "kraj istorije", naivno proglasen od strane F. Fukujame: gotovo je, gradjani, istina je nadjena, nema se kuda dalje! Cucite, slusajte i pokoravajte se! Umesto borbe za drzavne interese, nastupa geopoliticki kukavicluk: nijedan rat savremenog Zapada nije doveden do pune pobede (Irak, Jugoslavija), neki su zavrseni punim porazom (Somalija). A sve zato, sto americke i evropske majke, prema misljenju pristalica Bratstva, niposto ne treba da dobijaju umrlice. (To se, uprkos kanona politicke korektnosti, iz nekog razloga, ne odnosi na srpske i iracke majke). Pa cemu onda, uopste, ratovati?
Kako - pa u ime svetskog trijumfa demokratije! A kako stoje stvari sa demokratijom?
Demokratija nije sistem drustvenog uredjenja, - to je proces. Ubacivanje glasackog listica u kutiju je samo simbolicno pravno nasledjivanje izmedju raznih faza tog procesa. Sama po sebi cinjenica o narodnom izjasnjavanju ni o cemu ne govori, zato sto svaka od gorenavedenih epoha istorije Zapada ima svoje tradicije, svoju logiku i sopstveni model demokratije.
Vreme Slobode - to je postepena zamena komplikovane izborne geometrije (imovinski cenzus, sistem izbora u kurijama i dr.) za neposrednu demokratiju, - u okviru koje se realizuju i konfrontiraju grupni i drugi interesi. Period Jednakosti - je period trijumfa masovnih partija koje menjaju svoju orijentaciju: umesto pojedinacnih, dopustimo cak i vrlo sirokih slojeva i segmenata drustva, - pocinju da apeliraju na citav elektorat, nudeci programe koji trebaju da zadovolje sve - od lorda do bastovana (americki politikolozi su smislili za takve subjekte termin "catch all party"). Konacno, vreme Bratstva je epoha virtualizacije politike, masovne trgovine politickim ikonama, media-kratije, koje cini masovne medije sve uticajnijim politickim igracima. Mitingaska gomila epohe Jednakosti se pasplinjuje, pretvarajuci se u zajednicu burgeoise, koja uz pivo i pop-corn, ispred TV-aparata, konzumira politicke proizvode, koje su pazljivo upakovali novinari. Takva rasejana gomila ipak ne prestaje da bude gomila, sa svim specificnim instinktima i predstavama.
Pa ipak, "demokratski totalitarizam" na Zapadu, o kojem mnogi pisu - ne postoji. Postoji samo vladajuca ideologija - leva, liberalna. Gore navedena ideologija Bratstva. I u toj epohi Bratstva, postoji siroki izbor tema, koje ne vole da analiziraju, ni liberalni "establishment" ni, liberalna u vecini, sredstva masovne informacije. Problemi medju-nacionalnih i medju-rasnih opnosa u tom, neobjavljenom spisku, zauzimaju prva mesta.
No, uprkos svemu, ne postoji "novi totalitarizam", - jer uvek postoji izbor izmedju liberalizma i konzervativizma. O tome da taj izbor nije lazan, i nije ko zna koji po redu postmodernisticki "mehur od sapunice", lako se moze uveriti svako, ko uporedi politiku sadasnje ("reakcionarne", kakvom je smatraju levi liberali) i prethodne (skroz-naskroz liberalne) administracije SAD. Iako su tokom 90-ih godina morali da predju u tvrdu odbranu, povremeno preduzimaju uspesne kontranapade. Takvima se mogu smatrati: pobede Dz. Busa (Jr.), Berlusconija u Italiji i Hajdera u Austriji (ma koliko on bio podrvgnut ostrakizmu).
Media-kratija nije svemocna: Bush Jr, je izabran za predsednika tesno, uprkos ociglednog protivljenja 90% americkih, liberalnih, medija. Za sada na zapadnom politickom trzistu nema super-monopolista.
Izbor koji stoji pred sadasnjim zapadnim demokratijama unekoliko lici na situaciju tokom 30-ih godina proslog stoleca, kada je pitanje bilo: ili modernizovana demokratija ili totalitarizam. I Zapad, kao i mi, moramo da izaberemo: ili dalji razvoj demokratskog procesa (sa jacanjem lokalne samouprave, elasticnom kombinacijom neposredne i posredne demokratije, izmenama mehanizma izbornih kampanja i dr.) - ili potpuni trijumf virtuelne realnosti u politici. Poslednje ce znaciti stvarni, a ne umisljeni kraj demokratije. Hoce li to biti katastrofa za Zapad? Tesko je reci.
Nekoliko reci o egoizmu.
Samozaljubljeni, egoisticni, odebljali Zapad - to je lik neprijatelja stvoren od strane radikala iz sarenog logora "protivnika globalizacije". (Sa njima se neocekivano solidarisu mnogi domaci "drzavotvorni" patrioti, jos uvek neizrasli iz "sajkace".
"Zapad treba da podeli sve sto ima sa siromasima!" - tvrde "antiglobalisti". Ali, ekonomska (a sa politickom i kulturnom stvar je jos komplikovanija) dominacija zapadne civilizacije - je rezultat procesa prirodnog razvoja svetskog trzista. Treba podsetiti: iskustvo socijalnih eksperimenata XX veka namece zakljucak da je izgradnja drustava sveopste jednakosti u vecoj meri rusilacka, nego najzesca kapitalisticka eksploatacija.
Protivnici postojeceg poretka u svetu zele da nastupi pravednost, dosada nevidjena u globalnim razmerama! Da li je to, uopste, moguce?
Sasvim je jasno da zemlje "treceg sveta" nisu u stanju da se samostalno izbore sa svojim privrednim. socijalnim i humanitarnim problemima. Takodje je jasno da je nerazvijenost politicke kulture i specificnost vladajucih rezima, koji postoje u vecini tih zemalja, cine besmislenom pomoc Zapada u sadasnjem obliku: kretidiranje, plus "namenska" humanitarna pomoc. Otpis spoljasnjeg duga najsiromasnijih zemalja, jedan od glavnih zahteva "antiglobalista", dovesce do nove spirale poznatog ciklusa: krediti - kradja dobijenih sredstava - jos veca sirotinja i korupcija - novi krediti ... (Rusija, Indonezija, Meksiko, Kongo).
Alternativa za to je, - ne treba se plasiti te reci - neokolonijalizam. T.j. aktivno ucesce razvijenih zemalja u resavanju problema zemalja u razvoju putem ekonomske, a delimicno politicke i vojne ekspanzije. Mirovne akcije, izgradnja privrede, izvoz tehnologija, pomoc u osvajanju resursa, ali, sve to - ne "za lepe reci" vodja "treceg sveta". Biz ikakvog rasizma. Samo, obicni, pragmatizam.
"Breme belog coveka" ako i postoji, - sastoji se samo u izgradnji razumnih odnosa sa ne-belim ljudima.
Zamislimo zemlju HHH u Africi, gde se vec 30 godina vodi gradjanski rat. Na osnovu odluke OUN, i u saglasnosti sa vladom HHH, Zapad upucuje u tu zemlju vojni kontingent,"razdvaja" i razoruzava protivnicke strane. Nakon toga, sa HHH, gde postoje velike zalihe prirodnih bogatstava potpisuje seriju ugovora o ekonomskoj saradnji. Zapadne kompanije zapocinju eksploataciju nalazista, izgradnju rudnika, naftovoda, rafinerija; za stanovnistvo HHH se otvara vise desetina hiljada radnih mesta. U HHH se donose zakoni koji garantuju nepovredivost vlasnistva i investicija. Uvodi se kontrola radnog zakonodavstva, ekoloskih, sanitarnih i drugih normi (postoje komisije sa participacijom predstavnika radnika, preduzimaca i lokalne vlade). Usled dotoka investicija brze raste dohodak u budzetu HHH, sredstva se investiraju u zdravstvo, obrazovanje, borbu protiv gladi, posledice rata i prirodnih nepogoda. Pri tome medjunarodne organizacije kontrolisu postovanje pravila postene igre na izborima za parlament i predsednika HHH, sto omogucava postepeno smanjenje korupcije. U cilju odrzavanja stabilnosti u zemlji se i dalje nalazi medjunarodni vojni kontingent.
Rezultat: HHH u zamenu, cak ni za suverenitet, vec samo za transparentnost svog zakonodavstva i politickog sistema dobija: prekid visegodisnjih konflikata, porast unutrasnjeg standarda stanovnistva i stabilizovanje spoljnopoliticke situacije.
Nema sumne da ce tehnoloska zaostalost HHH od razvijenih zemalja i dalje postojati, posto zapadne korporacije tesko da ce izvoziti najnapredniju tehnologiju. Ali, kada se radi o prezivljavanju miliona ljudi, cak relativni progres koji nudi neokolonijalni sistem, - je ogroman napredak. "Trecem svetu" ne treba sumnjivo "dobrocinstvo", nego zasnovani na trezvenom racunu sporazumi sa razvijenim svetom. I on je veoma zainteresovan za to.
Suprotno, - siromasni ce postajati jos siromasniji, jos ostrasceniji, sto ce na kraju krajeva, - polazeci od demografske tendencije dovesti, prema predvidjanju futurologa, do globalnog konflikta izmedju Severa i Juga, sa nepredvidivim posledicama. Medjutim, da bi se preslo na razumno-egoisticnu politiku prema susedima, zapadna civilizacija treba da se oslobodi kompleksa, koje su joj nametnule ideologije Bratstva.
...".
..........
....there is no gap between a globalisation and a humanity - voleo ti tekmu serbian R.Stars / croatian "Honved" (Domobran / Hajduk) - ili jagnjecu chorbu!
Wow, Srx! Rasplakah se!
Ti iza zavese, ucveljen sa 4 1/2 years (mama ne da gledat TV / histerichno je plakao V.Rozic, ne "tvrdi" hercegovac "Blaž" /, ne da kusat "jagnjecu chorbu", a ja sa, my second ex-wife idem kroz grad, noseci vanbrodski motor 4 1/5! Od Trga (bivsa "Elektrotehna") do kuce (blizu Dunava) trebalo nam 120 minuta! Mislim, sastavila mi je sve po spisku - Ti-Tu (kako govorishe Rusi - znamo mi vasu omiljenu narodnu melodiju: "ti-ta, ti-to" i tako X puta), pa onda - preko milijarde (!) zastava; a i svih koji pitaju: a koji je motor? Pa kad im kazes: sa elektronikom, a oni - O,ooo-ne, pa bolji je sa "platinama" ... itd...
Mogao sam da te provozam po "mighty" Blue Doonavou!
No, to beshe samo uzgred.
I tako, okupe nas u 02.00 pred Radio-Beogradom, i mi do 06.00 napravimo krug: R. Beograd, podzemni prolaz kod "Dragstora", Dom Omladine, Apoteka u Nusicevoj i "Dragstor".
Vidim ja - odneo djavo salu. Odem u radnju, kupim 1/2 hleba, parizera, mleka, - i zelene maslinke. Naprave mi 2 sendvicha. Vratim se do my 2 ex-woman, surovo je pogledam i izvucem iz reda. Kuci! Kuci, ti "russian" boga, a ne da mi saranjujes "ti-ta, ti-to"! (ovo je za autora koji je nesto pisao o "sa'rani".)
Od tada prodje mnogo godina. I misljah - gone with the wind! (Rusi bi rekli: prohuelo s vihrem!) Al' ne lezi vraze! Kad ono, moj virtuelni drug, Srx (neka ga cuvaju svi bogovi ovoga sveta!) kaze: gap between a globalisation and a humanity!
Sorry, Srx!
There is no gap between a globalisation and a humanity!!!
Srx, please!
Ako budes u Bgd., raspolozen etc., pozivam te kod sebe na neprevazidjen: Buhara / Samarkandcha palof, - "plov", "pilaf", "pilau", - od jagnjetine. (Dodajem suve drenjine i grozdjice!) Normalno, jagnjeca chorba, kao antre, salata od bele rotkve i sos od nara. Zeleni chaj ..... i sve ostalo!
--------------------------------
A sada, about "gap" (uz malu pomoc mojih drugara)!
" ...
.. Postalo je moderno kuditi Zapad. Te je u vezi sa razocaranjem, koje su nasim intelektualcima donele 90-e todine. Mislili su - ako zbacimo komunizam, zivecemo kao na Zapadu. Pa su onda mislili - ako ne damo komunistima da se vrate na vlast, mozda cemo u najblizoj buducnosti ziveti kao na Zapadu. A onda je postalo jasno da - nikada necemo ziveti, kako se zivi na Zapadu. Jednostavno, - zemlja je drugacija, a i ljudi koji u njoj zive. Nasa kritika Zapada je na 90% kritika tipa - a sto mi nismo takvi?
Iz usta ljudi, koji zive na Zapadu, koji su ga upoznali iznutra, posebno su gnevne antizapadne filipike. Pre svega mu prebacuju licemerje: kao, nedostatak prave slobode i demokratije. I drugo: prebacuju mu sveprozdiruci potrosacki princip, koji proistice iz njegove "tupadzijske sitosti", i kao rezultat toga - zivotinjski egoizam (Kinizam?) nedostatak zelje da se pomogne siromasnoj vecini covencanstva, za racun koje zivi tzv. "zlatna milijarda". I kao trece - (ovo je simptomaticno) prebacuju mu: bezduhovnost, nizak nivo savremene zapadne civilizacije, pa cak i "dehristijanizaciju"!
O slobodi, jednakosti i bratstvu
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Sloboda
Ako se pazljivo pogleda istorija zapadnog sveta, nije tesko primetiti da se parola francuske revolucije "Liberte, Egalite, Fraternite", - strogo hronoloski sprovodila u zivot.
Nakon sto su tri revolucionarna talasa sredinom XIX veka ukinula sistem zasnovan na religiji, konzervatizmu i staleskoj hijerarhiji (ancien regime) nastala je epoha Slobode.
Njene karakteristike su - prvi ustavi, parlamentarizam, zakonodavne garancije individualnih prava, neogranicena sloboda preduzimastva, relativni pad uticaja religioznosti i crkava. Ali na granici XIX - XX veka svet Slobode je dospeo u krizu.
Staleske pregrade je zamenila ostra klasna protivrecnost, demoni nacionalizma su pleli konflikate izmedju evropskih imperija, pa i samo drustvo je postalo drugacije - masovno. Politika se premestila iz kabineta na ulice, gde su mase, umorne od slobode - zahtevale pravednost. Svet Slobode je umro u ognju Prvog svetskog rata. Nastupila je epoha Jednakosti.
Jednakost
"Samo vera premesta planine, ali ne razum. Razum je instrument, no on nikada ne moze biti pokretacka snaga za mase. Zelja savremenog coveka da veruje je neverovatno velika" - govorio je Mussolini, jedan od idola tih godina. Epoha Jednakosti je postala vreme slepe vere gomile u zemaljske bogove, koje je sama stvorila, kao i u opcinjavajuce teorije, koje su obecavale pravednost, pobedu i srecu. Kvintesencija epohe Jednakosti je - Totalitarizam, komunisticki, fasisticki i nacisticki. Postojali su i drugi modeli, kompromisni - npr. modernisticki autoritarizam Perona, De Gola, "kasnog" Franka, mobilizacioni autoritarizam Churchill-a i cak New-Deal F.D.Ruzvelta, sto je dao "drugi dah" Americi, koja se umalo nije udavila u Slobodi. Ali i Jednakost je bila fantom. Ideali su joj se izandjali, umorio se i sam Zapad. Umor od beskonacne borbe, strah od ratova i katastrofa, osecanje besmislenosti i lazljivosti politickih kombinacija i jednostavna zelja da se odmori, stvorili su novu ideologiju - Bratstva.
Bratstvo
Njena hranljiva ambijent bili su levi i liberalni pokreti s kraja 60-ih - 70-ih godina, od takoreci apoliticnih "hippy" pokreta, antiratnih, kao i pokreta za ljudska prava, - pa do antisistemskih ultralevih grupacija. Oni, koji su nekada ucestvovali u njihovoj delatnosti ostareli su, naucili su umetnost kompromisa, ali nisu svi odbacili ideale mladosti. 90-ih godina, ta generacija (predsednik USA Klinton, francuski premijer Zospen, nemacki ministar inostranih poslova Fischer, kao i drugi levicari-sezdesetosmasi) su nastupili u prvim redovima. I tada je nastupio cas Bratstva, t.j. - levog liberalizma, koji je postao nova ideologija Zapada, uprkos tvrdnje da, u vreme postmodernizma, - ideologije umiru.
Evo nekih postulata te ideologije i karakternih crta epohe Bratstva.
Svi su ljudi jednaki, svi su dobri, svima treba pruziti priliku za slobodan razvoj. Ali, neki, kao u Orwell-ovoj "Zivotinjskoj farmi" su: jednakiji nego drugi - to su manjine, cija se prava moraju postovati rigorozno, cak i kad pokusaju da zajasu za vrat vecine. Trijumfuje politicka korektnost, t.j. rasizam "naopacki". Pojavljuju se virtuelni politicari, demokratiju zamenjuje "media-kratija". Zapadni liberalni recepti se propisuju kao "panakeja" od svih bolesti sveta. Nastaje "kraj istorije", naivno proglasen od strane F. Fukujame: gotovo je, gradjani, istina je nadjena, nema se kuda dalje! Cucite, slusajte i pokoravajte se! Umesto borbe za drzavne interese, nastupa geopoliticki kukavicluk: nijedan rat savremenog Zapada nije doveden do pune pobede (Irak, Jugoslavija), neki su zavrseni punim porazom (Somalija). A sve zato, sto americke i evropske majke, prema misljenju pristalica Bratstva, niposto ne treba da dobijaju umrlice. (To se, uprkos kanona politicke korektnosti, iz nekog razloga, ne odnosi na srpske i iracke majke). Pa cemu onda, uopste, ratovati?
Kako - pa u ime svetskog trijumfa demokratije! A kako stoje stvari sa demokratijom?
Demokratija nije sistem drustvenog uredjenja, - to je proces. Ubacivanje glasackog listica u kutiju je samo simbolicno pravno nasledjivanje izmedju raznih faza tog procesa. Sama po sebi cinjenica o narodnom izjasnjavanju ni o cemu ne govori, zato sto svaka od gorenavedenih epoha istorije Zapada ima svoje tradicije, svoju logiku i sopstveni model demokratije.
Vreme Slobode - to je postepena zamena komplikovane izborne geometrije (imovinski cenzus, sistem izbora u kurijama i dr.) za neposrednu demokratiju, - u okviru koje se realizuju i konfrontiraju grupni i drugi interesi. Period Jednakosti - je period trijumfa masovnih partija koje menjaju svoju orijentaciju: umesto pojedinacnih, dopustimo cak i vrlo sirokih slojeva i segmenata drustva, - pocinju da apeliraju na citav elektorat, nudeci programe koji trebaju da zadovolje sve - od lorda do bastovana (americki politikolozi su smislili za takve subjekte termin "catch all party"). Konacno, vreme Bratstva je epoha virtualizacije politike, masovne trgovine politickim ikonama, media-kratije, koje cini masovne medije sve uticajnijim politickim igracima. Mitingaska gomila epohe Jednakosti se pasplinjuje, pretvarajuci se u zajednicu burgeoise, koja uz pivo i pop-corn, ispred TV-aparata, konzumira politicke proizvode, koje su pazljivo upakovali novinari. Takva rasejana gomila ipak ne prestaje da bude gomila, sa svim specificnim instinktima i predstavama.
Pa ipak, "demokratski totalitarizam" na Zapadu, o kojem mnogi pisu - ne postoji. Postoji samo vladajuca ideologija - leva, liberalna. Gore navedena ideologija Bratstva. I u toj epohi Bratstva, postoji siroki izbor tema, koje ne vole da analiziraju, ni liberalni "establishment" ni, liberalna u vecini, sredstva masovne informacije. Problemi medju-nacionalnih i medju-rasnih opnosa u tom, neobjavljenom spisku, zauzimaju prva mesta.
No, uprkos svemu, ne postoji "novi totalitarizam", - jer uvek postoji izbor izmedju liberalizma i konzervativizma. O tome da taj izbor nije lazan, i nije ko zna koji po redu postmodernisticki "mehur od sapunice", lako se moze uveriti svako, ko uporedi politiku sadasnje ("reakcionarne", kakvom je smatraju levi liberali) i prethodne (skroz-naskroz liberalne) administracije SAD. Iako su tokom 90-ih godina morali da predju u tvrdu odbranu, povremeno preduzimaju uspesne kontranapade. Takvima se mogu smatrati: pobede Dz. Busa (Jr.), Berlusconija u Italiji i Hajdera u Austriji (ma koliko on bio podrvgnut ostrakizmu).
Media-kratija nije svemocna: Bush Jr, je izabran za predsednika tesno, uprkos ociglednog protivljenja 90% americkih, liberalnih, medija. Za sada na zapadnom politickom trzistu nema super-monopolista.
Izbor koji stoji pred sadasnjim zapadnim demokratijama unekoliko lici na situaciju tokom 30-ih godina proslog stoleca, kada je pitanje bilo: ili modernizovana demokratija ili totalitarizam. I Zapad, kao i mi, moramo da izaberemo: ili dalji razvoj demokratskog procesa (sa jacanjem lokalne samouprave, elasticnom kombinacijom neposredne i posredne demokratije, izmenama mehanizma izbornih kampanja i dr.) - ili potpuni trijumf virtuelne realnosti u politici. Poslednje ce znaciti stvarni, a ne umisljeni kraj demokratije. Hoce li to biti katastrofa za Zapad? Tesko je reci.
Nekoliko reci o egoizmu.
Samozaljubljeni, egoisticni, odebljali Zapad - to je lik neprijatelja stvoren od strane radikala iz sarenog logora "protivnika globalizacije". (Sa njima se neocekivano solidarisu mnogi domaci "drzavotvorni" patrioti, jos uvek neizrasli iz "sajkace".
"Zapad treba da podeli sve sto ima sa siromasima!" - tvrde "antiglobalisti". Ali, ekonomska (a sa politickom i kulturnom stvar je jos komplikovanija) dominacija zapadne civilizacije - je rezultat procesa prirodnog razvoja svetskog trzista. Treba podsetiti: iskustvo socijalnih eksperimenata XX veka namece zakljucak da je izgradnja drustava sveopste jednakosti u vecoj meri rusilacka, nego najzesca kapitalisticka eksploatacija.
Protivnici postojeceg poretka u svetu zele da nastupi pravednost, dosada nevidjena u globalnim razmerama! Da li je to, uopste, moguce?
Sasvim je jasno da zemlje "treceg sveta" nisu u stanju da se samostalno izbore sa svojim privrednim. socijalnim i humanitarnim problemima. Takodje je jasno da je nerazvijenost politicke kulture i specificnost vladajucih rezima, koji postoje u vecini tih zemalja, cine besmislenom pomoc Zapada u sadasnjem obliku: kretidiranje, plus "namenska" humanitarna pomoc. Otpis spoljasnjeg duga najsiromasnijih zemalja, jedan od glavnih zahteva "antiglobalista", dovesce do nove spirale poznatog ciklusa: krediti - kradja dobijenih sredstava - jos veca sirotinja i korupcija - novi krediti ... (Rusija, Indonezija, Meksiko, Kongo).
Alternativa za to je, - ne treba se plasiti te reci - neokolonijalizam. T.j. aktivno ucesce razvijenih zemalja u resavanju problema zemalja u razvoju putem ekonomske, a delimicno politicke i vojne ekspanzije. Mirovne akcije, izgradnja privrede, izvoz tehnologija, pomoc u osvajanju resursa, ali, sve to - ne "za lepe reci" vodja "treceg sveta". Biz ikakvog rasizma. Samo, obicni, pragmatizam.
"Breme belog coveka" ako i postoji, - sastoji se samo u izgradnji razumnih odnosa sa ne-belim ljudima.
Zamislimo zemlju HHH u Africi, gde se vec 30 godina vodi gradjanski rat. Na osnovu odluke OUN, i u saglasnosti sa vladom HHH, Zapad upucuje u tu zemlju vojni kontingent,"razdvaja" i razoruzava protivnicke strane. Nakon toga, sa HHH, gde postoje velike zalihe prirodnih bogatstava potpisuje seriju ugovora o ekonomskoj saradnji. Zapadne kompanije zapocinju eksploataciju nalazista, izgradnju rudnika, naftovoda, rafinerija; za stanovnistvo HHH se otvara vise desetina hiljada radnih mesta. U HHH se donose zakoni koji garantuju nepovredivost vlasnistva i investicija. Uvodi se kontrola radnog zakonodavstva, ekoloskih, sanitarnih i drugih normi (postoje komisije sa participacijom predstavnika radnika, preduzimaca i lokalne vlade). Usled dotoka investicija brze raste dohodak u budzetu HHH, sredstva se investiraju u zdravstvo, obrazovanje, borbu protiv gladi, posledice rata i prirodnih nepogoda. Pri tome medjunarodne organizacije kontrolisu postovanje pravila postene igre na izborima za parlament i predsednika HHH, sto omogucava postepeno smanjenje korupcije. U cilju odrzavanja stabilnosti u zemlji se i dalje nalazi medjunarodni vojni kontingent.
Rezultat: HHH u zamenu, cak ni za suverenitet, vec samo za transparentnost svog zakonodavstva i politickog sistema dobija: prekid visegodisnjih konflikata, porast unutrasnjeg standarda stanovnistva i stabilizovanje spoljnopoliticke situacije.
Nema sumne da ce tehnoloska zaostalost HHH od razvijenih zemalja i dalje postojati, posto zapadne korporacije tesko da ce izvoziti najnapredniju tehnologiju. Ali, kada se radi o prezivljavanju miliona ljudi, cak relativni progres koji nudi neokolonijalni sistem, - je ogroman napredak. "Trecem svetu" ne treba sumnjivo "dobrocinstvo", nego zasnovani na trezvenom racunu sporazumi sa razvijenim svetom. I on je veoma zainteresovan za to.
Suprotno, - siromasni ce postajati jos siromasniji, jos ostrasceniji, sto ce na kraju krajeva, - polazeci od demografske tendencije dovesti, prema predvidjanju futurologa, do globalnog konflikta izmedju Severa i Juga, sa nepredvidivim posledicama. Medjutim, da bi se preslo na razumno-egoisticnu politiku prema susedima, zapadna civilizacija treba da se oslobodi kompleksa, koje su joj nametnule ideologije Bratstva.
...".
#9
cybersrk
-
- Members
- 1,378 posts
Posted 10 January 2003 - 04:09
groargh, bre, Kiniche!
trebace mi jedno nedelju dana dok rastumachim sve ovo.
dje vas stvorishe, vas jurodivije.
:smile:
trebace mi jedno nedelju dana dok rastumachim sve ovo.
dje vas stvorishe, vas jurodivije.
:smile:
#10
revolucionar
-
- Banned
- 2,408 posts
Posted 10 January 2003 - 10:42
Izgleda da nisi bio u formi kad si ovo pisao. Veliki deo komentara ne bih kritikovao jer ovakva razmisljanja su karakteristika socijal-liberala. Posto ih na forumu, a i na zapadu, ima previse ne bih zeleo da ulazim u svadju sa njima. Najvise me iznenadjuju zadnji komentari koji daju soluciju za zemlje treceg sveta. Predlazez im da budu u nekakvom podredjenom, neokolonijalnom, odnosu. Naravno, tezu razvijas na ideji pragmatizma zapada i zemalja treceg sveta. Sve u svemu, ovo bi moglo da bude delimicno resenje za zemlje treceg sveta kad bi taj pragmatizam bio moguc. Zapadne kompanije su dosta prisutne u zemljama treceg sveta i imaju veliki uticaj u tim zemljama, medjutim, uticaj se svodi na stvaranje korupcije, nestabilnosti i podredjenosti tih zemalja. Multinacionalnim zemljama nije cilj progres neke zemlje vec profit. Posto od zemalja treceg sveta trazis malodusnost, poltronski odnos, poslusnost, da li zaista verujes da ce to voditi nekakvom napretku. Ljudi koji vode multinacionalne kompanije su izuzetno sposobni, karakterni, nemilosrdni u ostvaranju svojih ciljeva. Hoces li da ti dam profil licnosti svih mojih sefova ? Pokusaj negde da trazis "odgovorn"i posao u nekoj multinacionalnoj kompaniji i pokazi da si malodusan, bez jakog karaktera i objasni vlasniku tvoj predlog za zemlje treceg sveta. Posao sigurno nikad neces dobiti jer svet tako ne funkcionise. Zemlje treceg sveta treba da se bore protiv korupcije, protiv eksploatacije, da se bore za svoja prava i da se organizuju na nacin kako to radi zapad. Ono sto ti predlazes za zemlje treceg sveta je postojalo u YU. Postojao je potcinjeni odnos radnika prema sefovima i socijalni sukobi nisu ni postojali. Rezultate smo videli. Radnici, kao i ljudi treceg sveta treba da se ponasaju kao i vlasnici i menadzeri multinacionalnih kompanija. Samo pri takvim uslovima te zemlje imaju nekakve sanse za napredak. Shvatam da si ovo napisao jer dovoljno ne poznajes zapad a iz tvojih predhodnih komentara vidi se da dosta stvari poznajes. Kad kazes "da su ljudi na zapadu drugaciji", mislim, da je to tacno. Oni imaju istorijsko iskustvo i izgleda da ih je to iskustvo promenilo. Sto se tice srba, mislim da nasa dijaspora ima slicnosti sa zapadom. Iz tog razloga, ne cudi me odnos nasih ljudi i politicara prema dijaspori.Kinik:
A onda je postalo jasno da - nikada necemo ziveti, kako se zivi na Zapadu. Jednostavno, - zemlja je drugacija, a i ljudi koji u njoj zive. Nasa kritika Zapada je na 90% kritika tipa - a sto mi nismo takvi?
Alternativa za to je, - ne treba se plasiti te reci - neokolonijalizam. T.j. aktivno ucesce razvijenih zemalja u resavanju problema zemalja u razvoju putem ekonomske, a delimicno politicke i vojne ekspanzije. Mirovne akcije, izgradnja privrede, izvoz tehnologija, pomoc u osvajanju resursa, ali, sve to - ne "za lepe reci" vodja "treceg sveta". Biz ikakvog rasizma. Samo, obicni, pragmatizam.
"Breme belog coveka" ako i postoji, - sastoji se samo u izgradnji razumnih odnosa sa ne-belim ljudima.
Zamislimo zemlju HHH u Africi, gde se vec 30 godina vodi gradjanski rat. Na osnovu odluke OUN, i u saglasnosti sa vladom HHH, Zapad upucuje u tu zemlju vojni kontingent,"razdvaja" i razoruzava protivnicke strane. Nakon toga, sa HHH, gde postoje velike zalihe prirodnih bogatstava potpisuje seriju ugovora o ekonomskoj saradnji. Zapadne kompanije zapocinju eksploataciju nalazista, izgradnju rudnika, naftovoda, rafinerija; za stanovnistvo HHH se otvara vise desetina hiljada radnih mesta. U HHH se donose zakoni koji garantuju nepovredivost vlasnistva i investicija. Uvodi se kontrola radnog zakonodavstva, ekoloskih, sanitarnih i drugih normi (postoje komisije sa participacijom predstavnika radnika, preduzimaca i lokalne vlade). Usled dotoka investicija brze raste dohodak u budzetu HHH, sredstva se investiraju u zdravstvo, obrazovanje, borbu protiv gladi, posledice rata i prirodnih nepogoda. Pri tome medjunarodne organizacije kontrolisu postovanje pravila postene igre na izborima za parlament i predsednika HHH, sto omogucava postepeno smanjenje korupcije. U cilju odrzavanja stabilnosti u zemlji se i dalje nalazi medjunarodni vojni kontingent.
Rezultat: HHH u zamenu, cak ni za suverenitet, vec samo za transparentnost svog zakonodavstva i politickog sistema dobija: prekid visegodisnjih konflikata, porast unutrasnjeg standarda stanovnistva i stabilizovanje spoljnopoliticke situacije.
Nema sumne da ce tehnoloska zaostalost HHH od razvijenih zemalja i dalje postojati, posto zapadne korporacije tesko da ce izvoziti najnapredniju tehnologiju. Ali, kada se radi o prezivljavanju miliona ljudi, cak relativni progres koji nudi neokolonijalni sistem, - je ogroman napredak. "Trecem svetu" ne treba sumnjivo "dobrocinstvo", nego zasnovani na trezvenom racunu sporazumi sa razvijenim svetom. I on je veoma zainteresovan za to.
Suprotno, - siromasni ce postajati jos siromasniji, jos ostrasceniji, sto ce na kraju krajeva, - polazeci od demografske tendencije dovesti, prema predvidjanju futurologa, do globalnog konflikta izmedju Severa i Juga, sa nepredvidivim posledicama. Medjutim, da bi se preslo na razumno-egoisticnu politiku prema susedima, zapadna civilizacija treba da se oslobodi kompleksa, koje su joj nametnule ideologije Bratstva.
...".
#11
cybersrk
-
- Members
- 1,378 posts
Posted 18 January 2003 - 14:48
Amos Oz, an Israeli writer and the Leftfield statesman and activist:
"My fears are no longer Jewish and Israeli ones - they too have been globalised. Huge clocks are ticking today.
First of all, there is a wave of religious fanaticism that is sweeping not only Hamas and the Kahanists. It's a worldwide wave. It's most flagrant and shocking manifestation is Islamic zealotry. Of 29 conflicts that are bleeding today around the world, there is a Muslim side in at least 27 of them. From Chechnya to Somalia, from Algeria to the Philippines. But Islam is not alone! There is Christian fanaticism with manifestations of European anti-Semitism and there is Jewish religious-nationalist fundamentalism. And they all resemble one another in several senses. All of them are walking exclamation marks.
Secondly, there is also a postomodern clock that posits everything in a relative light. Maybe there is a connection between the two developments. One form of extremism engenders another. Either there is only one truth and whoever does not share it must be killed, or everything is true and everyone is equal, so murderers, too, have the right to murder.
The third clock that worries me is that of globalisation. I do not mean the globalisation that people are protesting against! What I do mean, is some sort of infantilization of the entire human race. I am talking about BRAINWASHING on a scale never seen before. A system of stimuli that arouse appetites, which IS REPLACING EVERYTHING WE HAVE COME TO KNOW AS CULTURE..
It doesn't have to do only with Hamas or Qaeda, and with shattered bodies. It has to do with the feeling that we were born to buy or sell. With the feeling that anything goes. With the terrible infantilization that is affecting all of humanity."
_________________
Veliki Duh je svuda, on peva pesmu vetra,
hitar je kao puma i brzi je od svetla,
video sam ga na ulici, glava mu je sijala,
preskakao je autobuse i gledao u izloge...
[ Izmena poruke: cybersrk na dan 2003-01-18 14:51 ]
"My fears are no longer Jewish and Israeli ones - they too have been globalised. Huge clocks are ticking today.
First of all, there is a wave of religious fanaticism that is sweeping not only Hamas and the Kahanists. It's a worldwide wave. It's most flagrant and shocking manifestation is Islamic zealotry. Of 29 conflicts that are bleeding today around the world, there is a Muslim side in at least 27 of them. From Chechnya to Somalia, from Algeria to the Philippines. But Islam is not alone! There is Christian fanaticism with manifestations of European anti-Semitism and there is Jewish religious-nationalist fundamentalism. And they all resemble one another in several senses. All of them are walking exclamation marks.
Secondly, there is also a postomodern clock that posits everything in a relative light. Maybe there is a connection between the two developments. One form of extremism engenders another. Either there is only one truth and whoever does not share it must be killed, or everything is true and everyone is equal, so murderers, too, have the right to murder.
The third clock that worries me is that of globalisation. I do not mean the globalisation that people are protesting against! What I do mean, is some sort of infantilization of the entire human race. I am talking about BRAINWASHING on a scale never seen before. A system of stimuli that arouse appetites, which IS REPLACING EVERYTHING WE HAVE COME TO KNOW AS CULTURE..
It doesn't have to do only with Hamas or Qaeda, and with shattered bodies. It has to do with the feeling that we were born to buy or sell. With the feeling that anything goes. With the terrible infantilization that is affecting all of humanity."
_________________
Veliki Duh je svuda, on peva pesmu vetra,
hitar je kao puma i brzi je od svetla,
video sam ga na ulici, glava mu je sijala,
preskakao je autobuse i gledao u izloge...
[ Izmena poruke: cybersrk na dan 2003-01-18 14:51 ]
