Jump to content


Photo

E-novine


  • Please log in to reply
2173 replies to this topic

#2161 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 23 July 2016 - 12:28

...
 
>> ... 22.07.2016 - 19:43
Urušavanje mita o cenzuri
Implozija „cenzurisanih“ mozgova
Deratizovao: Marko Matić
 
 
Fatalni udarac koji je izložbom „Necenzurisane laži“, pravo među rogove, zadat izmišljenom mitu o navodnoj cenzuri u Srbiji, izazvao je očekivane i veoma predvidive reakcije svih onih parazita koji su svoju beskorisnu egzistenciju u ovdašnjem medijskom prostoru u prethodnom periodu isključivo zasnivali na bezočnim izmišljotinama o tome kako su im uskraćene osnovne slobode izražavanja. Kako je i prostim uvidom u empirijski sadržaj medijske scene Srbije veoma lako utvrditi da je taj mit satkan od najprovidnijih laži, što je postavkom info službe SNS-a nedvosmisleno i dokazano, razarajući sudar sa činjenicama „cenzurisani“ su pokušali da ublaže onako kako im i priliči - glupo, nekreativno, zamenom teza, novim izmišljotinama i pokušajima lične difamacije organizatora postavke
 
Kao što se i moglo očekivati u rekacijama na izložbi Informativne službe prednjačili su oni koji su se, zasluženo, u najvećem broju i našli na izložbenim panoima i toalet rolnama. Među onima koje je uvredio sopstveni odraz u ogledalu prednjačili su Dražin „Danas“, Vesin „Blic“, opskurni sajt RSE, Televizija N1, nedeljnici Vreme i NIN, sa svojom dobro poznatom galerijom bizarih likova domaće društveno-političke scene.
 
A evo kako je taj okultni kružok mržnjom zaslepljenih profesionalnih lažova i bezveznjakovića pokušao da prikrije sopstvene tragove:
 
Među prvima oglasila su se dva kvaziesnafska novinarska udruženja – NUNS i NDNV. Bili su potrebni združeni napori Vukašina Obradovića (u profesionalnim krugovima poznatijeg pod pseudonimom „VO“) i Dinka Gruhonjića kako bi njihova dva privatna udruženja sastavila par pasusa polupismenog i od elementarne logike operisanog saopštenja. U toj obznani Dinko & VO su poručili da je izložba izraz „cinizma“ vladajuće Srpske napredne stranke. Šta je cinično u predstavljanju kritički sročenih materijala koji opovrgavaju tlapnje o cenzuri u Srbiji ostalo je jasno jedino, mržnjom i nepoznatim supstancama opijenom dvojcu.
 
Da očigledni antitalenat bivšeg urednika deska ratnohuškačke „Politike ekspres“ i sadašnjeg člana komisije za dodelu novčanih sredstava Ministarstva informisanja ne bude uludo utrošen, pobrinuli su se list „Danas“ i njegov urednik Dragoljub Draža Petrović. U tekstu pod naslovom „Izložba SNS: Kolektivni popis neprijatelja“ uredništvo se najpre pohvalilo činjenicom da je taj list zauzeo istaknuto mesto na panelima izložbe, da bi potom započela razrada jadikovke iz naslova.
 
"Izbor 2.523 primera od ukupno 6.732 negativna medijska sadržaja u poslednje dve godine objavljena o Aleksandru Vučiću i SNS, a na donjem nivou Galerije ubedljivo dominiraju paneli na kojima su naslovnice, tekstovi i kolumne Danasa“, pohvalili su se Dražini novinari, da bi u nastavku doneli izajvu hronično neobaveštenog Filipa Davida koji, slučajno, izložbi nije ni pogledao!
 
„SNS i premijer su odgovorni za taj duh kulturnog primitivizma i jedne vrste licemerja. O svemu tome, da dodam, svedoči i otvaranje izložbe Dragoša Kalajića u galeriji RTS. Kalajić je slikar koji se javno hvalio svojom fašističkom ideologijom i fašističkim pogledima na umetnost i društvo. Ove dve izložbe se na neki način nadopunjuju, a pokazuju takođe i sliku društva u kojem živimo i oblika kulture, možda bolje reći nekulture, koji je postao dominantan“, zaključio je David očigledno ni sam ne znajući o čemu priča što se jasno vidi i iz njegovog zaključka da je"apsolutna većina naših medija pod kontrolom onih koji zapravo ovakve izložbe organizuju"! Uz dodatak da „ovakvih izložbi nije bilo ni u vreme Slobodana Miloševića“.
 
I dok se David niej mogao setiti da je nešto slično radio Milošević, aleksandrom vučićem i zarđalim kašikama opsednuti „karikaturista“ Predrag Koraksić Koraks setio se da je „iste stvari radio i Gebels u Nemačkoj“.
 
Na istoj talasnoj dužini, uz povlačenje proizvoljnih istorijskih paralela i slobodnih asocijacija, oglasio se i muževni Veljko Lalić, glavni urednik Nedeljnika koji je izložbu opisao rečima „Noć dugih muzeja“!
Prisećajući se toplog prijema kod nekadašnjeg predsednika Borisa Tadića i nježnog tretmana medija u to vreme, strip crtač „Blica“ Marko Somborac je kazao na „Pedantnost prikupljanja čega bi voleli da nema“. A on se, kao pretalentovani crtač, zajedno sa brojnim naslovima istinoljubivog Simonovićevog „Blica“ našao među onima koji su dokaz da cenzure nema. Kakva je veza između toga šta bi, po njegovom precenjenom mišljenju, neko možda želeo i činjenice da u Srbiji ipak ima prostora čak i za ekstremne oblike kritike vlasti, Somborac iz razumljivih razloga nije objasnio. Uostalom nije njegovo da misli i objašnjava - od njega se očekuje samo da crta ono što mu Vesa naruči!
 
Svestan da mentalni koitus sa Dinkom G. nije doveo do očekivanog medijskog orgazma, svojim mišljenjem ponovo se oglasio VO. „Izložba, ako je posmatramo kao izdvojeni incident, ne zaslužuje posebnu pažnju jer se na ovaj način ne dokazuju medijske slobode u demokratskim društvima. 'Necenzurisane laži' su zapravo deo političkog programa vladajuće stranke, odnosno koncepta srpskog društva kako ga vidi Aleksandar Vučić, koji i ovom izložbom želi, pre svega, da jasno targetira grupe građana Srbije ali ne kao neistomišljenike, političke protivnike, ljude sa drugačijom vizijom razvoj srpskog društva od nametnutog. Ne, za ovaj orbanovski koncept demokratije potrebni su neprijatelji, zaverenici, strani plaćenici, tajkunske sluge, jer je svet u kome živi i deluje Aleksandar Vučić zasnovan na radikalskom arhi principu. Aleksandar Vučić, prosto, ne ume da funkcioniše u drugačijem sistemu. Taj i takav mentalni sklop najbolje odražava ova 'izložba' koja ponajmanje ima veze sa cenzurom. Ona je, zapravo, kolektivni popis 'neprijatelja' Aleksandra Vučića“, poručio je VO izgovarajući ovom prigodom ime omraženog diktatora svega četiri puta u isto toliko rečenica!
 
Oglasio se i Milan Ćulibrk, glavni i odgovorni urednik NIN-a, jedan od onih kojima ne smeta da se istovremeno ponose kritičkom uređivačkom politikom svog lista i tvrde da u zemlji postoji cenzura. Na talasu te bazične ambivalentnosti, povodom aktuelne izložbe, Ćulibrk je istovremeno izrazio zadovoljstvo zbog toga što se NIN našao u postavci, ali i nezdovoljstvo zbog naziva izložbe. Jer NIN je, tobože, poznat kao nedeljnik koji nikada ne laže! Ko ne veruje neka pita Olju Bećković!
 
Orgije Dražinog bašibozuka nastavljene su u tekstu "Takve su izložbe bile u vreme fašističke propagande", gde je svoje mišljenje izrazio novi ešalon vazda cenzurisanih jurišnika.
 
Tako je među prvima zablistao i pred činjenicama pao davno otpisani reditelj Lazar Stojanović, koji je zaključio da su „poreklo ovakvih izložbi antimasonske i antikomunističke izložbe koje su organizovane u Beogradu za vreme Drugog svetskog rata u vreme ratne i fašističke propagande“.
 
Za razliku od nekada kreativnog reditelja, profesorka Srbijanka Turajlić ovoga puta ostala je bez teksta. „Ponekad čovek zanemi od užasa, ponekad od beslovesnosti nečijeg postupka. Ovde je reč o užasu zbog beslovesnosti. Dakle, dvostruka zanemelost“, navela je dvostruko zanemela Turajlićeva.
 
Sa izvesnim zakašnjenjem, ali očigledno ne radi dubljeg promišljanja, oglasila se i Vesna Pešić otkrivši da „otvaranje naprednjačke izložbe po mnogo čemu u ovom trenutku podseća na Erdoganovu diktaturu“. A za tu vrstu diktature rešenje je, razume se, vojni udar. Još samo kada bi Vesna P. umesto „Peščanika“ u dobrovoljnom egzilu iza sebe imala neku vojnu jedinicu, Srbija bi procvetala. Na pitanje da li su naprednjaci, ipak, ovom izložbom pokazali da u Srbiji nema cenzure, Pešićeva je odgovorila da je cenzura veoma rastegljiv pojam.
 
Iza nekadašnje uzdanice građanske Srbije oglasili su se redom: beznadežno dosadni kulturolog Ratko Božović karakterišući izložbu kao „klasičnu podvalu“, zatim istoričarka Branka Prpa, sa ocenom da je u pitanju „vređanje inteligencije“, ali i priznanjem da izložbu nije ni videla!
 
Povodom izložbe oglasio se i Damir Kalember, koji se u Beogradu decenijama unazad lažno predstavlja kao Filip Švarm, odgovorni urednik Miškovićevog nedeljnika Vreme. Čovek koji je, ničim izazvan, cenzurisao čak i sopstveno ime, zaključio je da je „za Danas i Vreme ova izložba reklama“.
 
Kada je lista idiotluka i beslovesnih budalaština najzad nekako iscrpljena, Danasov rukovodeći tandem u sastavu Draža Petrović – Bojan Cvejić dosetio se da bi, umesto beznadežne borbe sa vetrenječama, najbolje bilo ubiti glasnika! Tako se na meti našla Vladanka Malović, šefica Informativne službe koja je organizovala izložbu. Pokušavajući da, omalovažavanjem i ličnim uvredama na račun Malovićeve, diskredituju i samu izložbu, nepismeni „Danasov“ rukovodeći dvojac ekskluzivno je otkrio da Vladanka svog stranačkog šefa naziva „šefom“! „Domaći mediji su o njoj pisali kao jednoj od tri žene u koje Vučić ima veliko poverenje. U stranci tvrde da je Malović Vučićeva desna ruka, koja bi za svog šefa skočila 'i u vatru i u vodu"'. Vučića oslovljava se 'šefe'", otkrio je Bojan Cvejić, nagrađivani novinar koji se proslavio time što je u jednoj od najglupljih ikada napisanih analiza situacije u Ukrajini citirao Milorada Dodika!
 
Pored toga, Vladanki je iz pera priglupog Cvejića zamereno i to što je „u početku bila predusretljiva za sve zahteve novinare. Vremenom je počela sve manje da se javlja, da bi u poslednjih nekoliko meseci skoro prestala to da čini. Barem Danasu“.
 
U svom prepoznatljivom stilu, u tekstu „Obesite Koraksa“, napadu na Malovićevu pridružio se i Draža Petrović. Čovek koga je rođena majka ubedila da je neprejebivo duhovit (a verovatno i da je lep i pametan!), a Slaviša Lekić mu bio uzor koji ga je opredelio da se otisne u svet pisane reči, na sebi svojstven, neinteligentan i još manje duhovit način, pokušao je da, najprizemnijim uvredama na račun onih koji su se usudili da prikažu njegovu opsesivnu mržnju prema Aleksandru Vučiću, sakrije činjenicu da je upravo on jedna od ključnih instalacija koja je u medijski prostor Srbije zajahala na talasu priče o cenzuri. U doba te strašne pošasti, Draža je od kolumniste "Kurira" avanzovao do glodura lista "Danas" i jednog od najangažovanijih kolumnista u zemlji i regionu. U međuvremenu je pokupio i po koju novinarsku nagradu tek da trust Danasovih mozgova ima čime da opravda neubedljivu tezu da je Draža bar za jotu pametniji od Zorana Panovića.
 
Bez obzira na praćakanje dežurnih pljuvača u plićaku sopstvenih laži, na kraju, kada se svi utisci saberu, može se zaključiti samo jedno: izložba o izveštavanju medija u Srbiji do krajnjih granica je ogolila laži na kojima je građen mit o cenzuri u zemlji. Ta istina je toliko dobro dokumentovana da bilo kakva verbalna i mentalna gimnastika primenjena od strane protagonista ove obmane, više neće biti dovoljna u pokušajima medijskih manipulatora da dokažu postojanje onoga što u Srbiji od 2012. godine više ne postoji. Da bi se to shvatilo dovoljno je samo hipotetički zamisliti šta bi se, osim naslova iz e-novina, našlo u postavci izložbe da je ona, kojim slučajem, bila organizovana u vreme vladavine Borisa Tadića. Ko razume shvatiće! ... <<
 
...

  • 0

#2162 kronostime

kronostime
  • Banned
  • 27,590 posts

Posted 23 July 2016 - 12:49

Mnogo zivahno za "mrtve" novine :lol+:


  • 0

#2163 Triceratops

Triceratops
  • Banned
  • 992 posts

Posted 23 July 2016 - 12:59

 

...
 
>> ... 22.07.2016 - 19:43
Urušavanje mita o cenzuri
Implozija „cenzurisanih“ mozgova
Deratizovao: Marko Matić
 
 
Fatalni udarac koji je izložbom „Necenzurisane laži“, pravo među rogove, zadat izmišljenom mitu o navodnoj cenzuri u Srbiji, izazvao je očekivane i veoma predvidive reakcije svih onih parazita koji su svoju beskorisnu egzistenciju u ovdašnjem medijskom prostoru u prethodnom periodu isključivo zasnivali na bezočnim izmišljotinama o tome kako su im uskraćene osnovne slobode izražavanja. Kako je i prostim uvidom u empirijski sadržaj medijske scene Srbije veoma lako utvrditi da je taj mit satkan od najprovidnijih laži, što je postavkom info službe SNS-a nedvosmisleno i dokazano, razarajući sudar sa činjenicama „cenzurisani“ su pokušali da ublaže onako kako im i priliči - glupo, nekreativno, zamenom teza, novim izmišljotinama i pokušajima lične difamacije organizatora postavke
 
Kao što se i moglo očekivati u rekacijama na izložbi Informativne službe prednjačili su oni koji su se, zasluženo, u najvećem broju i našli na izložbenim panoima i toalet rolnama. Među onima koje je uvredio sopstveni odraz u ogledalu prednjačili su Dražin „Danas“, Vesin „Blic“, opskurni sajt RSE, Televizija N1, nedeljnici Vreme i NIN, sa svojom dobro poznatom galerijom bizarih likova domaće društveno-političke scene.
 
A evo kako je taj okultni kružok mržnjom zaslepljenih profesionalnih lažova i bezveznjakovića pokušao da prikrije sopstvene tragove:
 
Među prvima oglasila su se dva kvaziesnafska novinarska udruženja – NUNS i NDNV. Bili su potrebni združeni napori Vukašina Obradovića (u profesionalnim krugovima poznatijeg pod pseudonimom „VO“) i Dinka Gruhonjića kako bi njihova dva privatna udruženja sastavila par pasusa polupismenog i od elementarne logike operisanog saopštenja. U toj obznani Dinko & VO su poručili da je izložba izraz „cinizma“ vladajuće Srpske napredne stranke. Šta je cinično u predstavljanju kritički sročenih materijala koji opovrgavaju tlapnje o cenzuri u Srbiji ostalo je jasno jedino, mržnjom i nepoznatim supstancama opijenom dvojcu.
 
Da očigledni antitalenat bivšeg urednika deska ratnohuškačke „Politike ekspres“ i sadašnjeg člana komisije za dodelu novčanih sredstava Ministarstva informisanja ne bude uludo utrošen, pobrinuli su se list „Danas“ i njegov urednik Dragoljub Draža Petrović. U tekstu pod naslovom „Izložba SNS: Kolektivni popis neprijatelja“ uredništvo se najpre pohvalilo činjenicom da je taj list zauzeo istaknuto mesto na panelima izložbe, da bi potom započela razrada jadikovke iz naslova.
 
"Izbor 2.523 primera od ukupno 6.732 negativna medijska sadržaja u poslednje dve godine objavljena o Aleksandru Vučiću i SNS, a na donjem nivou Galerije ubedljivo dominiraju paneli na kojima su naslovnice, tekstovi i kolumne Danasa“, pohvalili su se Dražini novinari, da bi u nastavku doneli izajvu hronično neobaveštenog Filipa Davida koji, slučajno, izložbi nije ni pogledao!
 
„SNS i premijer su odgovorni za taj duh kulturnog primitivizma i jedne vrste licemerja. O svemu tome, da dodam, svedoči i otvaranje izložbe Dragoša Kalajića u galeriji RTS. Kalajić je slikar koji se javno hvalio svojom fašističkom ideologijom i fašističkim pogledima na umetnost i društvo. Ove dve izložbe se na neki način nadopunjuju, a pokazuju takođe i sliku društva u kojem živimo i oblika kulture, možda bolje reći nekulture, koji je postao dominantan“, zaključio je David očigledno ni sam ne znajući o čemu priča što se jasno vidi i iz njegovog zaključka da je"apsolutna većina naših medija pod kontrolom onih koji zapravo ovakve izložbe organizuju"! Uz dodatak da „ovakvih izložbi nije bilo ni u vreme Slobodana Miloševića“.
 
I dok se David niej mogao setiti da je nešto slično radio Milošević, aleksandrom vučićem i zarđalim kašikama opsednuti „karikaturista“ Predrag Koraksić Koraks setio se da je „iste stvari radio i Gebels u Nemačkoj“.
 
Na istoj talasnoj dužini, uz povlačenje proizvoljnih istorijskih paralela i slobodnih asocijacija, oglasio se i muževni Veljko Lalić, glavni urednik Nedeljnika koji je izložbu opisao rečima „Noć dugih muzeja“!
Prisećajući se toplog prijema kod nekadašnjeg predsednika Borisa Tadića i nježnog tretmana medija u to vreme, strip crtač „Blica“ Marko Somborac je kazao na „Pedantnost prikupljanja čega bi voleli da nema“. A on se, kao pretalentovani crtač, zajedno sa brojnim naslovima istinoljubivog Simonovićevog „Blica“ našao među onima koji su dokaz da cenzure nema. Kakva je veza između toga šta bi, po njegovom precenjenom mišljenju, neko možda želeo i činjenice da u Srbiji ipak ima prostora čak i za ekstremne oblike kritike vlasti, Somborac iz razumljivih razloga nije objasnio. Uostalom nije njegovo da misli i objašnjava - od njega se očekuje samo da crta ono što mu Vesa naruči!
 
Svestan da mentalni koitus sa Dinkom G. nije doveo do očekivanog medijskog orgazma, svojim mišljenjem ponovo se oglasio VO. „Izložba, ako je posmatramo kao izdvojeni incident, ne zaslužuje posebnu pažnju jer se na ovaj način ne dokazuju medijske slobode u demokratskim društvima. 'Necenzurisane laži' su zapravo deo političkog programa vladajuće stranke, odnosno koncepta srpskog društva kako ga vidi Aleksandar Vučić, koji i ovom izložbom želi, pre svega, da jasno targetira grupe građana Srbije ali ne kao neistomišljenike, političke protivnike, ljude sa drugačijom vizijom razvoj srpskog društva od nametnutog. Ne, za ovaj orbanovski koncept demokratije potrebni su neprijatelji, zaverenici, strani plaćenici, tajkunske sluge, jer je svet u kome živi i deluje Aleksandar Vučić zasnovan na radikalskom arhi principu. Aleksandar Vučić, prosto, ne ume da funkcioniše u drugačijem sistemu. Taj i takav mentalni sklop najbolje odražava ova 'izložba' koja ponajmanje ima veze sa cenzurom. Ona je, zapravo, kolektivni popis 'neprijatelja' Aleksandra Vučića“, poručio je VO izgovarajući ovom prigodom ime omraženog diktatora svega četiri puta u isto toliko rečenica!
 
Oglasio se i Milan Ćulibrk, glavni i odgovorni urednik NIN-a, jedan od onih kojima ne smeta da se istovremeno ponose kritičkom uređivačkom politikom svog lista i tvrde da u zemlji postoji cenzura. Na talasu te bazične ambivalentnosti, povodom aktuelne izložbe, Ćulibrk je istovremeno izrazio zadovoljstvo zbog toga što se NIN našao u postavci, ali i nezdovoljstvo zbog naziva izložbe. Jer NIN je, tobože, poznat kao nedeljnik koji nikada ne laže! Ko ne veruje neka pita Olju Bećković!
 
Orgije Dražinog bašibozuka nastavljene su u tekstu "Takve su izložbe bile u vreme fašističke propagande", gde je svoje mišljenje izrazio novi ešalon vazda cenzurisanih jurišnika.
 
Tako je među prvima zablistao i pred činjenicama pao davno otpisani reditelj Lazar Stojanović, koji je zaključio da su „poreklo ovakvih izložbi antimasonske i antikomunističke izložbe koje su organizovane u Beogradu za vreme Drugog svetskog rata u vreme ratne i fašističke propagande“.
 
Za razliku od nekada kreativnog reditelja, profesorka Srbijanka Turajlić ovoga puta ostala je bez teksta. „Ponekad čovek zanemi od užasa, ponekad od beslovesnosti nečijeg postupka. Ovde je reč o užasu zbog beslovesnosti. Dakle, dvostruka zanemelost“, navela je dvostruko zanemela Turajlićeva.
 
Sa izvesnim zakašnjenjem, ali očigledno ne radi dubljeg promišljanja, oglasila se i Vesna Pešić otkrivši da „otvaranje naprednjačke izložbe po mnogo čemu u ovom trenutku podseća na Erdoganovu diktaturu“. A za tu vrstu diktature rešenje je, razume se, vojni udar. Još samo kada bi Vesna P. umesto „Peščanika“ u dobrovoljnom egzilu iza sebe imala neku vojnu jedinicu, Srbija bi procvetala. Na pitanje da li su naprednjaci, ipak, ovom izložbom pokazali da u Srbiji nema cenzure, Pešićeva je odgovorila da je cenzura veoma rastegljiv pojam.
 
Iza nekadašnje uzdanice građanske Srbije oglasili su se redom: beznadežno dosadni kulturolog Ratko Božović karakterišući izložbu kao „klasičnu podvalu“, zatim istoričarka Branka Prpa, sa ocenom da je u pitanju „vređanje inteligencije“, ali i priznanjem da izložbu nije ni videla!
 
Povodom izložbe oglasio se i Damir Kalember, koji se u Beogradu decenijama unazad lažno predstavlja kao Filip Švarm, odgovorni urednik Miškovićevog nedeljnika Vreme. Čovek koji je, ničim izazvan, cenzurisao čak i sopstveno ime, zaključio je da je „za Danas i Vreme ova izložba reklama“.
 
Kada je lista idiotluka i beslovesnih budalaština najzad nekako iscrpljena, Danasov rukovodeći tandem u sastavu Draža Petrović – Bojan Cvejić dosetio se da bi, umesto beznadežne borbe sa vetrenječama, najbolje bilo ubiti glasnika! Tako se na meti našla Vladanka Malović, šefica Informativne službe koja je organizovala izložbu. Pokušavajući da, omalovažavanjem i ličnim uvredama na račun Malovićeve, diskredituju i samu izložbu, nepismeni „Danasov“ rukovodeći dvojac ekskluzivno je otkrio da Vladanka svog stranačkog šefa naziva „šefom“! „Domaći mediji su o njoj pisali kao jednoj od tri žene u koje Vučić ima veliko poverenje. U stranci tvrde da je Malović Vučićeva desna ruka, koja bi za svog šefa skočila 'i u vatru i u vodu"'. Vučića oslovljava se 'šefe'", otkrio je Bojan Cvejić, nagrađivani novinar koji se proslavio time što je u jednoj od najglupljih ikada napisanih analiza situacije u Ukrajini citirao Milorada Dodika!
 
Pored toga, Vladanki je iz pera priglupog Cvejića zamereno i to što je „u početku bila predusretljiva za sve zahteve novinare. Vremenom je počela sve manje da se javlja, da bi u poslednjih nekoliko meseci skoro prestala to da čini. Barem Danasu“.
 
U svom prepoznatljivom stilu, u tekstu „Obesite Koraksa“, napadu na Malovićevu pridružio se i Draža Petrović. Čovek koga je rođena majka ubedila da je neprejebivo duhovit (a verovatno i da je lep i pametan!), a Slaviša Lekić mu bio uzor koji ga je opredelio da se otisne u svet pisane reči, na sebi svojstven, neinteligentan i još manje duhovit način, pokušao je da, najprizemnijim uvredama na račun onih koji su se usudili da prikažu njegovu opsesivnu mržnju prema Aleksandru Vučiću, sakrije činjenicu da je upravo on jedna od ključnih instalacija koja je u medijski prostor Srbije zajahala na talasu priče o cenzuri. U doba te strašne pošasti, Draža je od kolumniste "Kurira" avanzovao do glodura lista "Danas" i jednog od najangažovanijih kolumnista u zemlji i regionu. U međuvremenu je pokupio i po koju novinarsku nagradu tek da trust Danasovih mozgova ima čime da opravda neubedljivu tezu da je Draža bar za jotu pametniji od Zorana Panovića.
 
Bez obzira na praćakanje dežurnih pljuvača u plićaku sopstvenih laži, na kraju, kada se svi utisci saberu, može se zaključiti samo jedno: izložba o izveštavanju medija u Srbiji do krajnjih granica je ogolila laži na kojima je građen mit o cenzuri u zemlji. Ta istina je toliko dobro dokumentovana da bilo kakva verbalna i mentalna gimnastika primenjena od strane protagonista ove obmane, više neće biti dovoljna u pokušajima medijskih manipulatora da dokažu postojanje onoga što u Srbiji od 2012. godine više ne postoji. Da bi se to shvatilo dovoljno je samo hipotetički zamisliti šta bi se, osim naslova iz e-novina, našlo u postavci izložbe da je ona, kojim slučajem, bila organizovana u vreme vladavine Borisa Tadića. Ko razume shvatiće! ... <<
 
...

 

 

Odakle to prenosiš? Juče si preneo vest da e-novine više ne rade.


  • 0

#2164 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 23 July 2016 - 16:05

Sa tajne lokacije... sta ces, mora da se radi u ilegali, kad te proganja i vlast i opozicija  ;)  Ceracemo se mi jos, sto rekao degenerik matija, otac i deda. 


  • 0

#2165 Atreid

Atreid
  • Banned
  • 8,210 posts

Posted 23 July 2016 - 20:25

Mnogo zivahno za "mrtve" novine :lol+:

 

Undead, undead :lol:

 

314bi1w.jpg

 

Ja se zeznuh prosli put kad im dadoh suprematisticki krst,... nista tu bez glogovog kolca ne pomaze.


  • 0

#2166 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 24 July 2016 - 22:56

Evo i reakcija srbovskih degenerika sa NSFM koje se, gle cuda (za budale) poklapaju sa ovdasnjim ekstremistickim go...ima:

 

http://www.e-novine....i-ima-Boga.html


Edited by Schrodinger, 24 July 2016 - 22:56.

  • 0

#2167 Atreid

Atreid
  • Banned
  • 8,210 posts

Posted 25 July 2016 - 11:40

 

Undead, undead, undead,... mh829w.gif


  • 0

#2168 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 30 July 2016 - 14:47

Evo za sve hejtere i degenerike malo nerviranja, dakle stize i prvi newsletter:

 

 

 

E-NEWSLETTER No1
Dragi e-prijatelju,
Naš portal www.e-novine.com prestaje sa radom 22. jula. Pravosudni teror, presude i sudske kazne dovele su nas u bezizlaznu situaciju. Nije bilo izbora: e-novine su morale da nestanu, jer su protiv nas hajku vodili svi: tužioci Emir Kusturica, Stojan Drčelić, Milka Tadić Mijović, Filaret, ali i foto-mafija koja je pronašla rupu u Zakonu o autorskim pravima da bi nas preko drakonskih presuda uništila. Bez obzira na ukidanje portala, čekaju me teški meseci sa već zakazanjim suđenjima i novim presudama.
U čitavoj priči o gašenju portala, nikakvu podršku nismo imali. Protiv nas su se ujedinili lažna levica, mračni centar i ekstremna desnica. Našem se nestanku jednako raduju fašista Slobodan Antonić, kao i predsednik NUNS Vukašin Obradović.  S retkim izuzecima, čitava medijska scena Srbije – slavi naš odlazak. Što bi rekao Svetislav Basara, uspeo si, Lukoviću, da ujediniš Srbiju – svi su protiv tebe.
Vreme je za novi zaokret. Redakcija e-novina, u istom sastavu, ostaće na okupu. Planiramo da za nekoliko meseci, ako uspemo da obezbedimo finansijska sredstva, pokrenemo novi portal pod novim imenom. Tokom narednih meseci posvetićemo se radu na novom projektu. Pokušaćemo da zadržimo sve najbolje iz e-novine, ali da obogatimo sadržaj, sa idejom da modernizujemo  portal.
Pišem vam prvo u seriji ovih Newsletter obaveštenja; da vam potvrdim da ćemo se vratiti i da vas ohrabrim u veri da ćemo se opet družiti.  Već smo počeli da radimo novi design sajta; uskoro će, valjda, krenuti i rad na programiranju (CMS). Ovu informaciju koju ne delimo sa javnošću šaljemo našim najvernijim čitaocima sa prilično velike emailing-liste; da znate da nismo mrtvi.
Budući portal zamišljamo kao zajednički projekat redakcije i čitalaca. Kako mi nismo KRIK ili NUNS ili Bojana Maljević ili NGO – teško je očekivati da ćemo ikad postati EU miljenici i dobiti raskalašne grantove. Trudićemo se, naravno, da obezbedimo što više oglasa i da nađemo što više partnera, ali nam je od ljudi koji nas vole – potrebna podrška.
Ako ste u mogućnosti da nam pomognete da preživimo ovaj neizvesni i težak period (podsećam da su svim zaposlenima uručeni otkazi i da su već na Birou za nezaposlene),  dovoljno je da preko Western Uniona ili na moj račun u Splitskoj banci uplatite skromnu donaciju (videti attachment). Biće to vaša investicija u novi e-portal, jer nećemo tek tako da podvijemo rep i pobegnemo sa bojnog polja. Potreban je neko ko će fašistima reći da su – fašisti, govnima da su – govna, jer drukčije ne umemo.
Svake nedelje ili tjedna slaću vam novi Newsletter da vas obavestim šta ima novo, koliko smo pomoći primili, kakve ideje nam padaju na pamet. Želim da se svako od vas e-čitalaca oseća kao da je akcionar nove, buduće firme koji sve o toj firmi zna; šaljite vaše ideje, obećajte da ćete pisati tekstove za nas, recite nam šta biste nešto novo voleli da čitate na budućem xxx-sajtu.
Sa mnom možete još uvek komunicirati preko starog mejla petar.lukovic@e-novine.com ili preko ovog gmail naloga.
Ako se udružimo u ideji da nećemo dozvoliti da naš tj. vaš sajt propadne, biće nam lakše.
Gašenjem e-novina kao da smo izgubili nešto najrođenije, što smo negovali, voleli, pazili i što nas je održavalo u životu. Grešili smo, naravno; svima koje smo na bilo koji način uvredili – izvinjavam se. Mislim prvenstveno na komentatore koje je nekadašnji direktor bahato ubijao; to nikad nije bila politika koju sam zastupao, o čemu će potvrditi svi koji su se na moderatora žalili.
Probaćemo da zacelimo te rane, da buduće e-xxx-novine budu još ubojitije, zanimljivije, žešće; ali, uvek na strani žrtve, da nikad ne zaboravimo strašnu prošlost, da preko portala i Kosovo, i Crnu Goru, i Bosnu i Hercegovinu, i Hrvatsku – osećamo kao deo nas, jer Srbija nikad i nigde bolje prijatelje i susede nikad imati neće.
Ako, vi, naši najbolji čitaoci na svetu, budete uz nas i podržite nas – narednih nekoliko meseci biće samo zatišje pred buru. I veliko otvaranje!
Ukratko, nije vreme da ćutimo; pišite mi, ohrabrite me, nismo mrtvi, mada smo – priznajem – u maloj i velikoj depresiji.
Sve će to proći, ipak;  jer, da vam kažem, najiskrenije. Bilo je časno raditi u e-novinama. A to nam niko ne može oduzeti! 
Volim vas sve, širom sveta
Petar Luković, glavni i odgovorni urednik e-novina

 

Pero, care!


  • 0

#2169 kronostime

kronostime
  • Banned
  • 27,590 posts

Posted 30 July 2016 - 15:46

Opet zicka Pera? :lol+:


  • 0

#2170 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 07 August 2016 - 18:56

...

 

...  nista tu bez glogovog kolca ne pomaze ...

 

 

Zaista!

 

 

...


  • 0

#2171 kronostime

kronostime
  • Banned
  • 27,590 posts

Posted 24 January 2017 - 13:05

Cisto da se ne zakljuca topic.

Ziv li je?  :kece:


  • 0

#2172 macadamia

macadamia
  • Banned
  • 4 posts

Posted 03 January 2019 - 08:32

Reportaža iz ludnice, drugi deo
Piše sarajevski književnik Vladimir Kecmanović

 

vladimir-kecmanovic.jpg

 

Sajber ludnica koja je sebe prozvala elektronskim novinama - a kojom smo se u prošlom broju počeli baviti - od klasične ludnice se razlikuje po tome što njeni štićenici nisu koncentrisani na jednom mestu, što im nisu obezbeđeni lekovi, hrana i smeštaj, i što niko ne pokušava da ih izleči.

Naprotiv.

Uprava ove ustanove se na sve načine trudi da stanje svojih pacijenata učini težim, i da njihov broj uveća, kako bi svojoj instituciji obezbedila što trajniju egzistenciju i prosperitet, a sebi radno mesto.

Ni to, međutim, nije suštinska razlika između ove i drugih ludnica. Istorija - koja, nažalost ili na sreću, još uvek traje - poznaje brojne slične primere nemorala.

Najzanimljivija razlika između ove i drugih ludnica se sastoji u tome što članovi uprave nisu ništa normalniji od svojih pacijenata.

Ali, kvarniji jesu.

A odnos kalkulantske pokvarenosti i duševnog poremećaja jeste ono što nas ovom prilikom interesuje.

Budući da riba smrdi od glave, pođimo od glavnog i odgovornog urednika.


UPRAVNIK

Glavni i odgovorni (čuj odgovorni!?) urednik E novina, iliti upravnik ludnice je Petar Luković, čovek koji je karijeru!? počeo u drugoj polovini prošlog veka, kao "rok kritičar". Kolege kažu da je već u startu bilo jasno da je za muziku netalentovan, ali, kao jezičav i svađalački nastrojen, zgodan da popljuje "sadržaje" na koje ga napujdaju nešto upućeniji "autoriteti".

Devedesetih godina prošlog veka, kada je politika postala kudikamo popularnija od rokenrola, netalentovani kritičar polako, ali sigurno prelazi na teren "političkog novinarstva" i "satire"

Recept je sličan. Budući da se u politiku, baš kao ni u muziku, suštinski ne razume, osluškuje šta govore upućeniji pripadnici serkla kom se privoleo. A onda, prepričavajući njihove ideje na svoj, drzak, uličarski način, uspeva da stekne izvesnu popularnost, što ga je, inače neuravnoteženog i samoprecenjivanju sklonog, dobrano raspametilo.

S druge strane, izvestan skok popularnosti ga je približio centrima NVO moći, otvorivši mu finansijske apetite, koje nije da nije zadovoljavao, ali ih zadovoljiti nije uspeo. Da li samo zato što je alavost "utažiti" nemoguće ili i zato što su mu oni koji kontrolišu slavinu "istu" prečesto zavrtali - to ostaje između njega i njih.


"PERO S ONOG SVIJETA"

Početak dvehiljaditih Luković provodi ljut i uvređen. Postmiloševićevska Srbija, definitivno, nije pokazala spremnost da adekvatno nagradi ni njegovu sujetu ni njegov džep.

Pa, tako, "Peri s onog svijeta", kako su ga krstile hrvatske kolege, ne preostaje drugo nego da počne da besni i protestuje.

Glavni predmet mržnje: firma B 92, koja je u to vreme u ekspanziji, umesto da u ekspanziji bude Luković.

I njen direktor Veran Matić.

Koji, izgleda, nije pokazao spremnost da deo materijalnih sredstava i slave koje ekspanzija sa sobom nosi - podeli sa drugom Perom.

Pošto, ovako postavljena, stvar i nema naročit marketinški potencijal, sukob je bilo potrebno podići na "viši", da ne kažemo "principijelniji" nivo.

Pera ponovo osluškuje, kad mora i prisluškuje, šta kazuju različiti NVO autoriteti i pronalazi "genijalnu" formulu: Veran Matić se, baš kao ni Srbija, nije "suočio sa prošlošću".

Džaba "istine", džaba "odgovornosti", džaba "pomirenja" - Peri se podvaliti ne može.

Za ovu fazu u razvojnom putu elektronskog šnajdera karakteristična je izjava: "Kakav EXIT, kakva muzika, baš me briga za EXIT dok nije raščišćena Srebrenica!?" Na pitanje zašto je, ako je tako, dok se Srebrenica događala, uređivao i prodavao muzički časopis, moralna gromada je, kažu, odgovorila psovkama. A kako bi drugačije, kad logičan odgovor nije mogla dati.

U pauzama psovanja, Gromada u tom periodu kukumavči, šetajući po Beogradu i žaleći se da je progone.


PINK PANTER

Da li se Gromadi u jednom trenutku učinilo da se od pljuvanja i kukanja više živeti ne može, da li je u pitanju bila čista alavost, da li želja za osvetom svojstvena ruskim siroticama ili promišljeniji koncept, uglavnom - tada sledi "konstruktivna akcija".

Pera - "korifej borbe protiv Miloševića i pogrešnog, 'Pink kulturnog obrasca', koji je Miloševićev režim promovisao", postaje šef televizije Pink za Bosnu i Hercegovinu!?


BREGIN "PRIJATELj"

Pamtim jedan živopisan TV prilog iz tog perioda šnajderovog razvojnog puta.

U toku je bila promotivna kampanja beogradsko-sarajevsko-zagrebačkog koncerta grupa "Bijelo dugme" dve hiljade i pete godine. Pink je u kampanji učestvovao, pa je u tu svrhu u njihovom sarajevskom studiju upriličena emisija, sa uvaženim gostima i brojnom publikom. Među gostima je bio i bosanski "Pinkov" vezir Luković, koji je to učešće, kanda, shvatio kao sjajnu priliku da u jednom nastupu udruži svoj minuli i aktuelni rad, dodvorivši se bošnjačkim domaćinima, odobrovoljivši "drugosrbijance" koji su, gle čuda, još uvek povraćali u pokušaju da svare njegov moralni salto mortale, i prcnuvši čoveka koji ga "lebom hrani".

Što će reći, da jednim udarcem ubije ne dve nego barem tri muve.

Elem, Pink Pera je, mimo svih običaja i normi, u toj emisiji počeo da "beskompromisno" pljuje po lideru "Dugmeta" Goranu Bregoviću, koji se "devedesetih" nije uključio u "odbranu multietničkog Sarajeva" i tako je "izdao svoj grad".

Kad, ne lezi vraže: na "veliki povratak" "Dugmeta" naložena publika u studiju, umesto da ga nagradi aplauzom, počinje da galami na "levata" koji dovodi u pitanje lik i delo njenog idola.

Bilo je tužno gledati Perinu uplašenu, izgubljenu grimasu, dok je dumao kako da se izvuče iz nezgodne situacije u koju se nesmotreno našao, a koja je ozbiljno dovodila u pitanje status omiljenog beogradskog Sarajlije, pa time i uhlebljenje kod gazde, koji bi ga, kao u Sarajevu prezrenog, sa zadovoljstvom otpustio zbog demonstriranog bezobrazluka, dok bi "drugosrbijanci", zna njih Pera ko staru paru, nezahvalno likovali...

I bilo je tužno slušati kako počinje da muca, objašnjavajući da je sa "Bregom", zapravo, stari prijatelj i da je sve okej, nego on to onako, malo, eto, sve je to rokenrol...


ELDORADO

Sa Bregom ili bez Brege, Pink Pera na Ružičastoj televiziji ubrzo dobija crveni karton.

Koliko mu se ova epizoda finansijski isplatila, to znaju vlasnik Pinka i on. Od finansijskog je, međutim, mnogo značajniji "strateški" profit koji je Luković iz ove saradnje izvukao.

Činjenica da se, i nakon Pinka, još uvek moglo naći "drugosrbijanaca" raspoloženih da s njim sarađuju govorila mu je, naime, da je sve dopušteno. A situacija u kojoj je sve dopušteno, za tipove kao Pera predstavlja istinski eldorado.

Prokljuvivši da se, u međuvremenu, rascep među "drugosrbijanima" produbio, što mu je došlo kao poručeno, uspeva da smuva finansijere iz ekstremnije grupe da ulože novac u njegovu elektronsku pljuvaonicu, s ciljem distanciranja od "umerenjaka" i zdravog razuma.

Finansijeri ubrzo uviđaju da je Perin koncept umobolan i beže glavom bez obzira, a "počasni građanin Sarajeva" ostaje sam, sa skupinom relaksiranih pristalica, posvećen jedinom što da radi zna - pljuvanju i kukumakanju.

Pljuje po svemu što ne pripada uskom serklu njegovih prijatelja i saradnika, budući da je sve što nisu on i njegovi deo "velikosrpske zavere". Dok kuknjava zbog besparice nije upućena samo pristalicama i potencijalnim finansijerima, nego, u lukovićevskom stilu, i članovima redakcije.


ANDERGRAUND

Iako kinta koju Pera uspeva da skucka nije dovoljna da bi cela redakcija normalno živela, dovoljna je za Perine potrebe. A tu činjenicu je, stalnom kuknjavom, potrebno učiniti za članove redakcije "netransparentnom".

U Lukovićevoj ludnici, naime, obrok ne samo da nije obezbeđen sajber pacijentima nego bez ručka ostaju i nesrećnici koji zajedno s njim učestvuju u patološkoj kreaciji.

A gladni ljudi mogu da budu nezgodni, zbog čega ih je neophodno pacifikovati permanentnim zapomaganjem.

Pored toga, ta kuknjava Peri služi da pred redakcijom opravda pravljenje blago rečeno spornih dilova sa opskurnim tipovima, kakvih se, budući izrazito "moralni", načelno "gnušaju", i opravdava upravnikov stav da su u borbi protiv "velikosrpskog nacionalizma" sva sredstva dozvoljena.

Kao što je dozvoljeno i opravdano podržavati sve i svakoga protiv svega i svačega, ukoliko je upravnik tako odlučio.

A upravnikove odluke postaju sve neočekivanije i sve bizarnije.

Lukovićeva redakcija i pristalice, tako, žive život sličan životu junaka Kusturičinog "Andergraunda", u mentalnom podzemlju sanjajući njegovu laž.

Da li će se, nakon buđenja, naći na snimanju kakvog bulajevićevskog spektakla i da li će osetiti potrebu da, kao Laza Ristovski Mikiju Manojloviću, opsenaru štapom "isprave" leđa - teško je pretpostaviti.

Izvesno je da će buđenje biti bolno.

Naravno, za one koji barem delimičnu sposobnost uspostavljanja kontakta sa realnošću nisu zauvek izgubili.


  • 0

#2173 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 03 January 2019 - 09:50

...

 

 

Tatin debilko pusten iz ludnice da pise reportaze?

 

:rotflmao:

 

...


  • 0

#2174 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 30 March 2019 - 19:31

...

 

greska

 

...


Edited by Kinik, 30 March 2019 - 19:32.

  • 0