Mislim da je svakom normalnom jasno (ili bar nešto slično palo na pamet) da je vreme, ako ne da se digne kuka i motika, ono da se stvarnost iz korena promeni novom plišanom, tihom revolucijom. Možda nekim novim 5.oktobrom jubilarne 2010. godine na primer.
Neznam za druge (u stvari znam za mnoge) ali meni je sve više nepodnošljivo živeti ovde. Iako sam se prlično davno ovde rodio, iako su mi rodtelji fini i pošteni ljudi, a i sam sam valjda takav, na svakom koraku se osećam kao građanin drugog ili trećeg reda samo zato što se ne guram u stranke, ne hvatam se vlasti i uticaja. Radim posao koji predstavlja realan rad i realan novac, koji na sreću nema mnogo veze sa ljudima, i zbog toga mi ne trebaju veze i vezice, uvlačenja itd... a i organski mrzim sve to.
Medjutim, baš zbog toga, nagrabam svaki put kada mi zatreba na primer lekar, ili kada se moram vucarati po šalterima za svakakve gluposti, ili kada mi treba zaštita nekog svog prava. U stvari kada mi od države Srbije zatreba ma bilo šta. Sam sebi posle svega što prođem, izgledam kao čovek bez državljanstva, bez korena, kao da sam pao sa marsa ili još dalje. Često su to mom, donekle još uvek racionalnom umu neshvatljive nebuloze. Tako da mi se ponekada čini i da nisam normalan. Na kraju pomaže kada popričam sa prijateljima i vidim da se i njima događa isto i da po tome nimalo nisam poseban u ovoj našoj maloj (Nušićevoj) Srbiji.
Mnogo bih voleo kada bih nešto mogao da promenim ali kao i svi drugi ne vidim kako. Pa ako neko ima neku ideju ...
Edited by malidecko, 10 August 2009 - 18:22.