18 replies to this topic

[Shedou]

Nemam vremena da opshirno odgovaram i copy/paste standarde i nacrt zakona.

Prenecu vam samo reci pomocnika ministra koji je bio na konferenciji strukovnih shkola: "privatno shkolstvo vrshi destrukciju obrazovanja u Srbiji i mora se zaustaviti" i "izbor u zvanje prof. emeritusa mora se zaustaviti jer su oni okosnica kvalitetne nastave u privatnim shkolama".

Ako niste znali, ministar je profesor i dekan na jednom privatnom univerzitetu. O chemu mi prichamo ovde....

Josh jedan biser, shkolu/fakultet vishe ne moze osnovati privatno lice (grupa) vec samo fizichko.

Ali zanemarite sve i kazite mi ko ce moci da obezbedi 50% objekata u vlasnishtvu bez mogucnosti da uzme kredit od banke? (Ovo je vrhunski cinizam kada se uzme u obzir da dosta drzavnih fakulteta nema dovoljan prostor i gleda im se kroz prste).

[Sleepers]

Prenecu vam samo reci pomocnika ministra koji je bio na konferenciji strukovnih shkola: "privatno shkolstvo vrshi destrukciju obrazovanja u Srbiji i mora se zaustaviti" i "izbor u zvanje prof. emeritusa mora se zaustaviti jer su oni okosnica kvalitetne nastave u privatnim shkolama".

U Hrvatskoj nije toliki problem sa akreditacijama privatnih fakulteta (mada ce uskoro doci do reakreditacije svih visokih ucilista, sto nije lose nego dapace), koliko sa negativnom percepcijom istih u siroj javnosti, ali i samoj struci. Tako su primjerice diljem neta medju studentima i brucosima kao i roditeljima sasvim uobicajene izjave tipa da se "na privatne fakultete upisuju samo bogataski glupi sinovi i manekenke", da na prijemnim ispitima (sto od ove godine prakticiraju jedino pojedini privatni fakulteti s obzirom na novouvedenu "drzavnu maturu") "ne prolaze samo retardi, a da na ispitima ne treba nista uciti jer se fax placa", pa sama ta cinjenica po njima podrazumijeva "obaveznu prolaznost i osigurava diplomu." Naravno da nista od toga nije tocno, ali za takav publicitet su vecim dijelom odgovorni i pojedinci iz akademske zajednice koji visoku prolaznost na ispitima, a sto je cesto slucaj na pojedinim privatnim ucilistima, tumace kao posljedicu nekvalitetnog nastavnog programa i losih profesora. Istina je u principu uglavnom suprotna (iznimke jasno postoje); visoka prolaznost je primarno rezultat dobro osmisljenog nastavnog programa koji prati svjetske trendove za razliku od drzavnih fakulteta koji gube i to malo kredibiliteta sto su ga imali. U cijelu tu zbrku je upletena i prica o Bolonjskom procesu koji je u Hrvatskoj uveden samo deklarativno posto je cjelokupno visoko obrazovanje potpuno nepripremljeno za njegovu provedbu a sto implicira da se i ne provodi, osim u pojedinim segmentima koji nemaju bas nikakve veze sa Bolonjom u pravom smislu te rijeci, a to su uglavnom obavezno prisustovanje na nastavi i skupljanje ETCS-a. A Bolonjski proces u suštini nije nista drugo nego pokusaj priblizavanja americkom visoko - obrazovnom sustavu i kada se usvoji u potpunosti, garantira daleko kvalitetnije studiranje, ceste odlaske u inozemstvo na usavrsavanje i lakse zaposljavanje nakon diplome. Egzaktan primjer u potpunosti uspjesnog prilagodjavanja Bolonji je najbolji privatni fakultet u Hrvatskoj (sa pretenzijama da postane najbolji u regiji), Vern koji usprkos negativnim i posve neutemeljenim kritikama konstantno podize nivo do razine koja je drzavnim fakultetima vec sad nedostizna. Na primjer, jedna od vecih gluposti je ukidanje vanrednog studiranja na gotovo svim drzavnim fakultetima jer to toboze "nije odrzivo zbog Bolonje" a zapravo se radi iskljucivo o pretrpanosti fakulteta, neprimjerenim uvjetima i nedostatku kadrova. Za to, istina, nisu krivi fakulteti nego drzava koja ne odvaja potrebna sredstva za obrazovanje i znanost, pa se stoga generalna provedba Bolonje i pretvorila u neupotrebljivog mutanta.
I tako smo sad stigli do paradoksa gdje studenti "strajkaju" protiv Bolonje iako nemaju pojma sto ona de facto podrazumijeva, zalazu se za "besplatno studiranje" iako takvo ne postoji nigdje na svijetu i preziru privatne fakultete koji su jedina garancija poboljsanja visokog obrazovanja uopce, bar na ovim prostorima.

Edited by Ziza, 24 August 2010 - 09:11.

[Golubica]

U Hrvatskoj nije toliki problem sa akreditacijama privatnih fakulteta (mada ce uskoro doci do reakreditacije svih visokih ucilista, sto nije lose nego dapace), koliko sa negativnom percepcijom istih u siroj javnosti, ali i samoj struci. Tako su primjerice diljem neta medju studentima i brucosima kao i roditeljima sasvim uobicajene izjave tipa da se "na privatne fakultete upisuju samo bogataski glupi sinovi i manekenke", da na prijemnim ispitima (sto od ove godine prakticiraju jedino pojedini privatni fakulteti s obzirom na novouvedenu "drzavnu maturu") "ne prolaze samo retardi, a da na ispitima ne treba nista uciti jer se fax placa", pa sama ta cinjenica po njima podrazumijeva "obaveznu prolaznost i osigurava diplomu."

Sto se misljenja o privatnim fakultetima tice, i u Srbiji je potpuno ista situacija. "Na tim fakutetima se pada na ispitu samo ako padnes sa stolice", itd. Ne znam kako je u Hrvatskoj, ali ovde skolarina na vecini privatnih fakulteta nije mnogo veca od one na drzavnim, pa ih sada sve vise i vise studenata upisuje. Da su zaista rezervisani za one najbogatije, mozda bi slika bila drugacija, ovako, heterogena je, kao i svuda.

Naravno da nista od toga nije tocno, ali za takav publicitet su vecim dijelom odgovorni i pojedinci iz akademske zajednice koji visoku prolaznost na ispitima, a sto je cesto slucaj na pojedinim privatnim ucilistima, tumace kao posljedicu nekvalitetnog nastavnog programa i losih profesora. Istina je u principu uglavnom suprotna (iznimke jasno postoje); visoka prolaznost je primarno rezultat dobro osmisljenog nastavnog programa koji prati svjetske trendove za razliku od drzavnih fakulteta koji gube i to malo kredibiliteta sto su ga imali.

Sa ovim bih se samo delimicno slozila. Naravno, govorim o situaciji u Srbiji, jer mi je ona poznata, moguce je da postoje razlike u odnosu na Hrvatsku, pa ako je tako, ti dopuni. Sto se programa tice, to zavisi od fakulteta i od samog predmeta, nisu svi podjednako dobro osmisljeni. U nekim slucajevima jeste bolje zbog akcenta na prakticnoj primeni znanja, u drugim ozbiljno kaskaju za drzavnim fakultetima. Medjutim, koliko god program bio dobar, cinjenica je da je na privatnom fakultetu prilicno lako dobiti prolaznu ocenu, a ona je mnogim studentima sasvim dovoljna. Citava "plati pa klati" generalizacija u vezi sa privatnim fakultetima je nastala uglavnom zbog studenata koji ne zele ili nisu u mogucnosti da u potpunosti iskoriste ono sto im se nudi. I naravno, oni koji bi da provedu svoje studentske dane sa sto je manje ucenja moguce, upravo zbog te uvrezene tvrdnje cesce i biraju privatne fakultete, pa eto i zacaranog kruga. Naravno, ako je hipoteticki student zeljan znanja i spreman da se potrudi, steci ce podjednako kvalitetno obrazovanje na bilo kom fakultetu, ionako to prvenstveno zavisi od pojedinca.

U cijelu tu zbrku je upletena i prica o Bolonjskom procesu koji je u Hrvatskoj uveden samo deklarativno posto je cjelokupno visoko obrazovanje potpuno nepripremljeno za njegovu provedbu a sto implicira da se i ne provodi, osim u pojedinim segmentima koji nemaju bas nikakve veze sa Bolonjom u pravom smislu te rijeci, a to su uglavnom obavezno prisustovanje na nastavi i skupljanje ETCS-a. A Bolonjski proces u suštini nije nista drugo nego pokusaj priblizavanja americkom visoko - obrazovnom sustavu i kada se usvoji u potpunosti, garantira daleko kvalitetnije studiranje, ceste odlaske u inozemstvo na usavrsavanje i lakse zaposljavanje nakon diplome. Egzaktan primjer u potpunosti uspjesnog prilagodjavanja Bolonji je najbolji privatni fakultet u Hrvatskoj (sa pretenzijama da postane najbolji u regiji), Vern koji usprkos negativnim i posve neutemeljenim kritikama konstantno podize nivo do razine koja je drzavnim fakultetima vec sad nedostizna.

Ovde je situacija potpuno ista: primena Bolonje se razlikuje od fakulteta do fakulteta, od katedre do katedre, i trenutno vlada potpuni haos, koji za posledicu ima stvaranje zvanja koje trziste rada ne prepoznaje, pa toliko o laksem zaposljavanju. Tu pretpostavljam da je privatnim fakultetima lakse, jer su manji, "mladji" (vecina je osnovana u poslednjih deceniju-dve), osoblje je fleksibilnije, pa nema otpora promenama.

Na primjer, jedna od vecih gluposti je ukidanje vanrednog studiranja na gotovo svim drzavnim fakultetima jer to toboze "nije odrzivo zbog Bolonje" a zapravo se radi iskljucivo o pretrpanosti fakulteta, neprimjerenim uvjetima i nedostatku kadrova. Za to, istina, nisu krivi fakulteti nego drzava koja ne odvaja potrebna sredstva za obrazovanje i znanost, pa se stoga generalna provedba Bolonje i pretvorila u neupotrebljivog mutanta.
I tako smo sad stigli do paradoksa gdje studenti "strajkaju" protiv Bolonje iako nemaju pojma sto ona de facto podrazumijeva, zalazu se za "besplatno studiranje" iako takvo ne postoji nigdje na svijetu i preziru privatne fakultete koji su jedina garancija poboljsanja visokog obrazovanja uopce, bar na ovim prostorima.

Ovo je upravo razlog zbog koga su mnogi zaposleni ljudi koji su zeleli da studiraju birali privatne fakultete. Pre nekoliko godina dolazak na predavanja nije bio obavezan (bar ne u praksi), a i profesori su im vise izlazili u susret. Sada su i drzavni fakulteti daleko popustljiviji po tom pitanju, ali posto su azurna obavestenja na sajtu za mnoge od njih misaona imenica, takvi studenti treba ili da gledaju u pasulj kada je koji kolokvijum, obavezan seminarski itd, ili da se konstantno informisu kod kolega.

Sto se strajka tice, slazem se da je besplatno studiranje ne postoji, ali problem nije u tome sto studenti nemaju pojma sta Bolonja podrazumeva. Naprotiv, oni tacno znaju sta podrazumeva, ali i vide da nista od toga ne dobijaju.

[Sleepers]

Sto se misljenja o privatnim fakultetima tice, i u Srbiji je potpuno ista situacija. "Na tim fakutetima se pada na ispitu samo ako padnes sa stolice", itd. Ne znam kako je u Hrvatskoj, ali ovde skolarina na vecini privatnih fakulteta nije mnogo veca od one na drzavnim, pa ih sada sve vise i vise studenata upisuje. Da su zaista rezervisani za one najbogatije, mozda bi slika bila drugacija, ovako, heterogena je, kao i svuda.

Naravno da je heterogena, a osim toga, ima vise modela placanja gdje ne moras uopce biti bogat da bi zavrsio privatan fakultet.

Sto se programa tice, to zavisi od fakulteta i od samog predmeta, nisu svi podjednako dobro osmisljeni.

Zato i postoji akreditacija privatnih fakulteta gdje se utvrdjuje kvaliteta studija. U protivnom bi svaka šuša mogla pokrenuti privatnu skolu. A oni koji rade po Bolonji, bi morali svoje programe uskladiti na nacin da budu konkurentni sa fakultetima bilo gdje u Europi, pa i SAD-u, sto uostalom i jeste jedan od glavnih ciljeva Bolonje.

Medjutim, koliko god program bio dobar, cinjenica je da je na privatnom fakultetu prilicno lako dobiti prolaznu ocenu, a ona je mnogim studentima sasvim dovoljna.

Zbog toga sto se radi u malim grupama gdje je omjer profesor - student 1: 20 (sto varira, nije svagdje isto), profesor je uvijek na raspologanju studentu, mentorski rad je daleko intenzivniji, a racuna se i sveukupno zalaganje studenta, tj. znanje se ne provjerava iskljucivo na ispitu. Takav pristup omogucuje mnogo lakse svladavanje i usvajanje znanja, od klasicnog na kakav smo navikli.

I naravno, oni koji bi da provedu svoje studentske dane sa sto je manje ucenja moguce, upravo zbog te uvrezene tvrdnje cesce i biraju privatne fakultete, pa eto i zacaranog kruga.

U Hrvatskoj su privatni fakulteti dosta skuplji od drzavnih (cudi me da su u Srbiji tako jeftini), pa cisto sumnjam da bi za nekog tko jedva zna u kojoj ulici mu se fakultet nalazi jer odlazi dva puta godisnje na predavanja, takav izbor bio zadovoljavajuci.

Naravno, ako je hipoteticki student zeljan znanja i spreman da se potrudi, steci ce podjednako kvalitetno obrazovanje na bilo kom fakultetu, ionako to prvenstveno zavisi od pojedinca.

Ne slazemo se, prosto zato jer nisu svi fakulteti jednako kvalitetni, jednako cijenjeni i ne pruzaju jednake sanse za kasnije zaposlenje - a to je danas na trzistu rada bitno.

Ovde je situacija potpuno ista: primena Bolonje se razlikuje od fakulteta do fakulteta, od katedre do katedre, i trenutno vlada potpuni haos, koji za posledicu ima stvaranje zvanja koje trziste rada ne prepoznaje, pa toliko o laksem zaposljavanju.

Ja upravo to i tvrdim; do kaosa dolazi zato sto vecina fakulteta Bolonju provodi samo deklarativno, a nisu ju usvojili u praksi. To sto oni rade nema blage veze sa Bolonjom.

Naprotiv, oni tacno znaju sta podrazumeva,

Ne znaju ako studiraju po takvom iskrivljenom modelu, u tome i jeste problem.

ali i vide da nista od toga ne dobijaju.

Heh , oni koji zaista studiraju po Bolonji (dakle tamo gdje se Bolonja sprovodi kako treba) i te kako dobijaju; ne samo drukciji pristup gdje ih nitko ne tretira kao broj x u masi, nego i siguran posao koji im nude firme, instituti, etc. jos za vrijeme prakse, a sto je cesto i prije diplome. Bolonja takodjer garantira, a sto sam vec spomenula, daleko laksi odlazak u inozemstvo zbog nastavka skolovanja, usavrsavanja, itd.
Na primjer, fakultet kojeg sam spomenula, naprednijim studentima omogucuje međunarodno certificiranje znanja poslovnog engleskog jezika (University of Cambridge - Business English Certificate - BEC).
Nisu jasno ni svi privatni fakulteti jednako dobri, (a mozda i ne rade svi po Bolonji) ali oni koji to jesu, studentu garantiraju daleko veci izbor i bolje mogucnosti od bilo kojeg drzavnog fakulteta, bar zasad. I opet napominjem, to se odnosi iskljucivo na ove prostore.

Edited by Ziza, 30 August 2010 - 18:48.