Atletika
#46
Posted 17 August 2009 - 13:20
#47
Posted 17 August 2009 - 15:43
Katrin Krabe...
Ma jok, Jarmila Kratohvilova
#48
Posted 17 August 2009 - 19:52
#49
Posted 17 August 2009 - 20:01
Tacno tako, zato je i poceo karijeru na 400 metara jer mu vise lezi po gradji...Tek se kasnije prebacio na 100 i na 200...Mozda ovo znaci da kada se zasiti trkama na 100 i na 200 (tj. kada osvoji sve sto moze) da ce se vratiti takmicenju na 400. Moze i to da se desi...Koordinacija pokreta je na 100 metara gotovo sve. To se ne moze manipulisati dopingom ili slicno.
Obicni pripadnici Homo sapiensa te visine (1.96) imaju sve vece probleme sa koordinacijom, tj. uspostavljanje koordinacije traje mnogo duze nego kod nizih ljudi.
Zato su recimo trkaci na 400m po pravilu visi. Ako se neko seca kako je trcao Karl Luis, on je bio takodje visok (188), ali je obicno pobedjivao na poslednjih 30m, tj. tek tada je dobijao ono neverovatno ubrzanje na kraju sto je upravo rezultat konacno uskladjenih pokreta i perfektne koordinacije. A to je bio vanserijski talenat i jedan od najvecih u istoriji.
Medjutim, Bolt ima vec start koji se moze meriti sa 30cm nizim sprinterima i odlucuje trku vec posle 60m. To spada u nadljudske sposobnosti i talenat. Imati takvu koordinaciju pokreta pri toj visini je neverovatno, no, i taj talenat mu bez godina treninga i rada na startu ne vredi previse. Covek je cak izjavio da nije u formi i da mora jos vise da radi da bi postigao 9.50. That's the spirit.
#50
Posted 17 August 2009 - 20:46
Zavrsila je kao 4. sa nacionalnim rekordom 14.52...Kao i njen muz pre desetak godina je za dlaku ostala bez medalje...
Ko zna kad ce nasa atletika doneti neku znacajnu medalju...
#51
Posted 17 August 2009 - 20:48
Uhhh...Izgleda da je Topicima 4 mesto zagarantovano .....Nema veze, veliki uspeh, kakve uslove imaju za rad i trening ovo je OGROMAN USPEH'bem ti srecu...
Zavrsila je kao 4. sa nacionalnim rekordom 14.52...Kao i njen muz pre desetak godina je za dlaku ostala bez medalje...
Ko zna kad ce nasa atletika doneti neku znacajnu medalju...
#52
Posted 17 August 2009 - 20:50
Edited by teoNS, 17 August 2009 - 20:53.
#53
Posted 17 August 2009 - 20:57
#54
Posted 17 August 2009 - 21:11
"Takve oci majka jednom radja" nije imala ni jedan dobar skok, pa je ostala bez plasmana.
isinbayeva_reax_090817.jpg 18.2KB 9 downloads
Šok šampionata definitivno!
Edited by Lineker, 17 August 2009 - 21:13.
#55
Posted 17 August 2009 - 21:13
Tacno tako, zato je i poceo karijeru na 400 metara jer mu vise lezi po gradji...Tek se kasnije prebacio na 100 i na 200...Mozda ovo znaci da kada se zasiti trkama na 100 i na 200 (tj. kada osvoji sve sto moze) da ce se vratiti takmicenju na 400. Moze i to da se desi...
GROM je najavio da će se kasnije posvetiti trčanju na 400m.Treda znati da sportista ili bolje rečeno svako od nas poseduje 4 osnovne sportsko-fizičke komponente:
a)izdrzlivost(kondicija);ona se najbrze gubi,ali i najlakše stiče.Ako imamo neku osnovnu kondiciju ona se moze popraviti treningom za 30x.
b)snaga;moze se popraviti 2 do 3x
c)brzina;urođena osobina,ne stiče se i ne gubi.Naravno treningom snage,tehnike,brzinske izdrzljivosti,itd moze se popraviti rezultat u sprinterskim disciplinama
d)fleksibilnost(razgibanost)
Da bi se kandidat upisao na DIF,morao je istrčati 100m bar za 13,5s ručno mereno(ovako je bilo početkom 80-tih),a to je oko 13,85 elektonski.Drugim rečima BOLT bi kandidata za DIF ostavio iza sebe oko 40-45 metara.
#56
Posted 17 August 2009 - 21:40
Na svakom takmicenju malo potcenjivacki pocinje finala, do sada joj je to polazilo za rukom, ali sada nije...
Steta, navijao sam za nju ali ipak je danas pobedila bolja.
#57
Posted 17 August 2009 - 21:56
Chelsea Johnson (USA) - Skok s motkom, iznenadjujuce srebro
heroj_1.jpg 26.85KB 9 downloads
I Biljana Topic - svaka cast
img.277215_t.jpg 16.24KB 10 downloads
#58
Posted 17 August 2009 - 22:04
100 m – 10,49 Florens Grifit Džojner (SAD), 16. jul 1988, Indijanapolis
200 m – 21,34 Florens Grifit Džojner (SAD), 29. septembar 1988, Seul
400 m – 47,60 Marita Koh (DDR), 6. oktobar 1985, Kanbera
800 m – 1:53,28 Jarmila Kratohvilova (Čehoslovačka), 26. jul 1983, Minhen
1500 m – 3:50,46 Ću Junšija (Kina), 11. septembar 1993, Peking
5000 m – 14:11,15 Tiruneš Dibaba (Etiopija), 6. jun 2008, Oslo
10,000 m – 29:31,78 Vang Đunšija (Kina), 8. septembar 1993, Peking
Maraton – 2:15:25 Pola Redklif (UK), 13. april 2003, London
3000 m stipl – 8:58,81 Gulnara Samitova (Rusija), 17. avgust 2008, Peking
100 m prepone – 12,21 Jordanka Donkova (Bugarska), 20. avgust 1988, Stara Zagora
400 m prepone – 52,34 Julija Pečonkina (Rusija), 8. avgust 2003, Tula
Skok uvis – 2,09 m Stefka Kostadinova (Bugarska), 30. avgust 1987, Rim
Skok s motkom – 5,05 m Jelena Isinbajeva (Rusija), 18. avgust 2008, Peking
Skok udalj – 7,52 m Galina Čistjakova (SSSR), 11. jun 1988, Lenjingrad
Troskok – 15,50 m Inesa Kravec (Ukrajina), 10. avgust 1995, Geteborg
Bacanje kugle – 22,63 m Natalija Lisovskaja (SSSR), 7. jun 1987, Moskva
Bacanje diska – 76,80 m Gabriele Rajnš (DDR), 9. jul 1988, Nojbrandenburg
Bacanje kladiva – 77,80 m Tatjana Lisenko (Rusija), 15. avgust 2006, Talin
Bacanje koplja – 72,28 m Barbora Špotakova (Češka), 13. septembar 2008, Štutgart
Sedmoboj – 7291 poena Džeki Džojner-Kersi (SAD), 24. septembar 1988, Seul
20 km hodanje – 1:25:41 Olimpijada Ivanova (Rusija), 7. avgust 2005, Helsinki
4x100 m štafeta – 41,37 DDR (Zilke Gladiš, Zabine Riger, Ingrid Auersvald, Marliz Ger), 6. oktobar 1985, Kanbera
4x400 m štafeta – 3:15,17 SSSR (Tatjana Ledovskaja, Olga Nazarova, Marija Pinjigina, Olga Brizgina), 1. oktobar 1988, Seul
#59
Posted 17 August 2009 - 22:12
#60
Posted 17 August 2009 - 22:14
MEKSIKO SITI 1968. godine
U Meksiko Sitiju prvi put sportisti iz više od 100 zemalja
Na 19. OIimpijskim igrama 1968. godine u Meksiko Sitiju prvi put su učesvovali sportisti iz više od 100 zemalja, tačnije 112, a čast da na svečanoj ceremoniji upali Olimpijski plamen prvi put u istoriji olimpizma imala je žena - meksička atletičarka Norma Enriketa Bazilio de Sotelo.
Na, do tada nezabeleženoj nadmorskoj visini od 2.277 metara, od 12. do 27. oktobra takmičilo se 5.516 olimpijaca u 20 sportova podeljenih u 172 discipline.
Kada je Međunarodni olimpijski komitet (MOK) u konkurenciji sa Detroitom, Lionom i Buenos Ajresom odabrao Meksiko Siti za domaćina 19. Igara, takmičari su bili prinuđeni da pripreme prilagode uslovima razređenog vazduha i širom sveta su izgrađeni centri na velikim nadmorskim visinama.
Specifični uslovi omogućili su obaranje velikog broja olimpijskih rekorda, od kojih je najvredniji bio svetski rekord u skoku u dalj američkog atletičara Boba Bimona - 8,90 metara.
Fanstastični Bimonov skok je ostao jedan od najupečatljivijih trenutaka u sportskom 20. veku, a u sećanju tadašnje svetske javnosti ostaće zabeležen i podatak da su sudije mereći njegovu daljinu morale da potraže dodatni metar!
Rekord je bio na snazi sve do Svetskog prvenstva u Tokiju 1991. godine kada je Bimona nadmašio njegov zemljak Majkl Pauel skočivši 8.95 metara, ali je Bimonov skok još važeći olimpijski rekord.
Na listu osvajača medalja upisale su se 44 zemlje. Prvoplasirane sa 107 odličja bile su Sjedinjene Američke Države (45 zlatnih, 28 srebrnih i 34 bronzanih) , druga pozicija pripala je Sovjetskom Savezu - 91 (29-32-30), a treća Japanu - 25 (11-7-7).
Prvi put olimpijske trofeje osvojili su sportisti Istočne Nemačke posto su nastupili samostalno, Mongolije, Ugande i Kameruna. Demonstracioni sportovi koji su se našli na programu na predlog domaćina Igara bili su tenis koji je, tek, 1988. u Seulu stekao status olimpijskog sporta i pelota, kao i 1992. u Barseloni.
U jugoslovenskom olimpijskom timu bilo je 69 takmičara koji su tokom nadmetanja u 11 sportova osvojili osam medalja - tri zlatne, tri srebrne i dve bronzane i bili 16. u konačnom poretku, odnosno osvojili su jednu bronzanu medalju manje od 15-plasiranog domaćina Meksika.
Olimpijski pobednici postali su naši vaterpolisti, gimnastičar Miroslav Cerar u disciplini konj sa hvataljkama i plivačica Đurđa Bjedov u trci na 100 metara prsnim stilom. Sa srebrnim medaljama u Jugoslaviju su se vratili rvač Stevan Horvat (grčko-rimski stil), Bjedov (200 m prsno) i košarkaši, a sa bronzanim, rvač Branislav Simić (grčko-rimski stil) i bokser Zvonko Vujin koji je bio treći u lakoj kategoriji.
Igre u Meksiko Sitiju ostaće u istoriji olimpijskog pokreta zabeležene po više vrhunskih ostvarenja i rekorda. Najviše medalja osvojila je čehoslovačka gimnastičarka Vera Časlavska (četiri zlatne i dve srebrne), a atletska takmičenja, pored Bimona, obeležio je i njegov zemljak Al Erter kome je pošlo za rukom da ostvari četvrtu uzastopnu pobedu u bacanju diska.
Američki sprinteri Džim Hajnes i Li Evans su oborili rekorde na 100, odnosno 400 metara, s vremenima koja su dugo godina ostala nenadmašena. Dik Fozberi je osvojio zlato u skoku u vis, predstavivši novi stil skoka koji je od tada poznat kao "fozberi-flop" tehnika koju su skakači širom sveta odmah prihvatili i danas skaču okrenuti leđima letvici.
Debi Majer iz SAD dominirala je plivalištem 19. Igara sa tri zlatne madalje osvojene na 200, 400 i 800 metara slobodnim stilom, a da se ne pamte samo pobednici dokaz je Džon Stefan Akvari iz Tanzanije koji je maratonsku trku, iako poslednji, ipak završio usprkos iščašenju kolena.
Na Olimpijskim igrama u Meksiko Sitiju prvi put je je uvedena doping kontrola, na kojoj je "pao" i prvi sportista u istoriji olimpizma - Šveđanin Hans Gunar Liljenvol za koga je utvrđeno da je koristio alkohol za vreme takmčenja u modernom petoboju. Ponašenje protivno idejama i duhu olimpijskog pokreta prikazali su akteri političkog incidenta, američki crni sprinteri Tomi Smit i Džon Karlos - osvajači zlatne i bronzane medaljer u trci na 200 metara. Naime, tokom ceremonije dodele medalja podiglI su po jednu ruku stisnutih šaka na kojima je bila crna rukavica - simbol otpora crnačke manjine u SAD.
Predstavnici MOK bili su zaprepašćeni njihovim gestom, ali su brzo reagovali i obojici atletičara doživotno zabranili nastup na planetarnoj smotri sporta.
Pored tog incidenata, ostalo je zabeleženo da je devet dana pre početka Igara na trgu "Tri kulture" u Meksiko Sitiju došlo do oružanog sukoba vojske i studenata u kojem je poginulo 260 ljudi, a više stotina ranjeno. Među poginulima bila je i argentinska novinarka Marija Fručeli koja je trabalo da izveštava sa Olimpijskih igra.
Nemiri i sukobi proširili su se i na druge delove grada, pretivši da ugroze bezbednost i sportista koji su pristizali u Olimpijsko selo, pa i održavanje Igara u predviđenom periodu.
Aktivnošću MOK-a, koji je 4. oktobra izdao proklamaciju u kojoj se navodi da su nezadovoljni meksički studenti garantovali neometano održavanje Igara, neizvesnost je prekinuta i sve naredne "bitke" odvijale su se, isključivo, na sportskim borilištima Meksiko Sitija.
Edited by 1jeAhonen, 17 August 2009 - 22:17.