Hvala!
Nisi me baš utešila. Mislim da ne želim da budem slobodan i sam. A opet svestan sam protoka vremena, inercije, svog konformizma i lenjosti... I da ću vremenom biti sve veći baksuz, koji ne želi da menja svoje male rituale, ako nastavi sam.
Želim... Želim dok ne bude kasno... Neke tople oči i miris kože... Lepu reč i osmeh pri ulasku i izlasku iz kuće... Zajedničke ručkove i velika spremanja... Sitne stvari i male pažnje i radosti... Smeh u dvoje...
I mislim da sam još uvek spreman da se menjam
Samo još da to pronadjem in vivo... Samo...
Pakujem pomalo i gledim neki filmčić na Cinestaru, koji počinje sledećim rečima, citiram odokativno:
"Nekada davno, mnogo davno, bogovima je bilo mnogo dosadno... I onda su izmislili ljude i pomalo se igrali sa njima... A onda im je i to dosadilo...
Zatim su izmislili ljubav... I videli su da se ljudi mnogo zanimljivo igraju sa tom ljubavlju... Ehhh.. Tada su poželeli da i oni zaigraju tu igru... I zaigrali su je...
A onda... A onda su izmislili smeh... Da bi mogli da izdrže..."
I to mu je to.
Videću šta će mi doneti novo vreme. A dotle se smejem pomalo... Uglavnom na svoj račun...
Edited by dare..., 17 March 2013 - 16:15.